REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1362/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužiteljice NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika LEDO plus d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 07179054100, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u odvjetničkom Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025., u prisutnosti Gabrijela Domagoja Žimbreka, odvjetnika u zamjenu za punomoćnicu tužiteljice i Ivana Filkovića, odvjetnika u zamjenu za punomoćnika tuženika, 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LEDO plus d.o.o. isplatiti tužiteljici NK s osnove naknade štete iznos od 4.111,00 eura sa zateznim kamatama koje na - iznos od 3.805,00 eura teku od dana 3.7.2024.,

- iznos od 306,00 eura teku od dana 28.5.2024.,

pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LEDO plus d.o.o. naknaditi tužiteljici NK troškove parničnog postupka u iznosu od 2.425,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika LEDO plus d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 26.1.2024. ozlijeđena za vrijeme radnog vremena kao zaposlenica tuženika, na način da su na nju pala vrata koja su bila skinuta s nosača i odložena na drugu podlogu, uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede. Predmetna ozljeda tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu. Navodi da je zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć, a trpjela je fizičke bolove i strah, njezina opća životna i radna sposobnost je smanjena te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Navodi da se u cilju mirnog rješenja spora dana 3.7.2024. obratila osiguratelju tuženika Croatia osiguranje d.d. sa Odštetnim zahtjevom, međutim zahtjev je otklonjen obzirom na ugovorenu visoku franšizu o čemu je obaviješten tuženik. Navodi da je zbog zadobivenih ozljeda imala trošak liječenja u ukupnom iznosu od 306,00 eura koji potražuje prema priloženoj preslici računa br. 995/p1/1 od 28.5.2024. u iznosu od 306,00 eura. Traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove naknade štete iznos od 3.706,00 eura koji se sastoji od iznosa od 3.400,00 eura s osnove neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege te iznosa os 306,00 eura s osnove imovinske štete uslijed plaćenog računa za liječenje ozljede nastale u štetnom događaju, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužiteljica u prostorijama tuženika dana 26. siječnja 2024. nije pretrpjela bilo kakve ozljede. Navodi da je činjenica da su se na nju naslonila aluminijska vrata frizera, međutim, tom prilikom tužiteljica nije ozlijeđena. Na navedeno ukazuje i činjenica da je tužiteljica se prvi puta javila liječniku 27. siječnja 2024. u 19:31 sati. Nadalje navodi da iz liječničke dokumentacije koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, proizlazi da dana 26. siječnja 2024. nije pretrpjela bilo kakve ozljede, te nije niti mogla pretrpjeti fizičke bolove, niti strah, a pogotovo duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, niti joj je bila potreban tuđa pomoć i njega. Također, trošak liječenja za koji je tužiteljica dostavila račun nije opravdan jer nije bio potreban za liječenje ozljeda u štetnom događaju od 26. siječnja 2024. Tužiteljici je radi izbjegavanja spora, unatoč tome što nije bilo ozljeda kod tužiteljice, ponuđen iznos od 751,00 eura, ali je to tužiteljica odbila. Stoga njezino postupanje i zahtijevanje naknade štete u tuženom iznosu ima karakter obijesnog parničenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tužiteljica je podneskom od 23.6.2025. postavila konačni tužbeni zahtjev na način da je preinačila tužbu nakon provedenog vještačenja na način da sada traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.111,00 eura, koji iznos se sastoji od iznosa od 3.805,00 eura s osnove neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege te iznosa od 306,00 eura s osnove imovinske štete uslijed plaćenog računa za liječenje ozljede nastale u štetnom događaju, kao i naknadu troškova parničnog postupka. Tuženik se u podnesku od 9.7.2025. protivio preinaci tužbe. Međutim, odredbom članka 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnoj pravnoj stvari ta je pretpostavka ispunjena budući da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog medicinskog vještačenja koje se provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, stoga ima pravo na preinaku tužbe, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 656/2021 od 24. svibnja 2023.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, zatim proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću, te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke i svjedoka VK, FK, LK.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 26.1.2024. te troškova liječenja.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljici priznata ozljeda na radu zbog štetnog događaja od 26.1.2024. od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno te da je tuženik kao poslodavac objektivno odgovoran za nastalu štetu.

7. Sporan je nastanak štetnog događaja te postoje li razlozi radi isključenja ili umanjenja odgovornosti tuženika za predmetnu štetu te je sporna i visina potraživanja.

8. Iz iskaza svjedokinje VK proizlazi da je kod tuženika na dan štetnog događaja radila zajedno sa tužiteljicom. Bile su jedna do druge na GMF proizvodnoj liniji, prale su je jer je proizvodnja stala. Dok su prale liniju u jednom trenutku su pala vrata. Navodi da su vrata visine 2 metra te da su bila stavljena gdje ide masa sladoleda. Navodi da pad nije točno vidjela jer je bila bočno okrenuta i prala je liniju, međutim kada se okrenula vidjela je vrata na tužiteljici koja je podigla s kolegicom LK.

9. Iz iskaza svjedoka FK proizlazi da je kod tuženika u vrijeme štetnog događaja radio kao poslovođa. U tijeku je bilo godišnje pranje što je obuhvaćalo skidanje vrata zamrzivača te kompletno pranje. Navodi da uputa da se na taj način radi postoji oduvijek, a s obzirom da je on tada bio poslovođa, naložio je takvo pranje. Vrata su otprilike 80 centimetara širine te 2 metra visine, a navodi da nisu lagana. On je taj dan bio iza zamrzivača dok je tužiteljica bila s bočne strane. Radilo se o dva komada vrata naslonjenih jedno na drugo. Navodi da nije vidio kada su vrata pala, ali je čuo jer su jedna vrata lupila o druga. U tom trenutku potrčao je u pomoć, međutim kada je došao već su kolegice bile pomogle tužiteljici. Pitao je tužiteljicu je li dobro, može li nastaviti raditi na što je ona odgovorila da može. Navodi da se tužiteljica nije tijekom smjene žalila na bolove, provjerio je kako je, te je odradila smjenu do kraja.

10. Iz iskaza svjedokinje LK proizlazi da je bila prisutna kada se štetni događaja dogodio, odnosno u trenutku kada su vrata zamrzivača pala na tužiteljicu. Navodi da je bila okrenuta leđima te je prala stroj na udaljenosti od 3-4 metra od tužiteljice te je čula vrisku. Tada se okrenula i vidjela vrata zamrzivača na tužiteljici te joj je uskočila u pomoć. Od siline udarca ona je rukama upala u korito te se slijedom toga smočila. Mehaničari skidaju vrata zamrzivača te se ona odlažu isključivo za vrijeme remonta, a u to vrijeme je taman bio remont prije početka sezone. U trenutku kada je došla do tužiteljice ona se nije žalila na bolove, a do njih je dotrčao voditelj FK koji ju je također pitao kako se osjeća. Nije bilo krvarenja niti ozljeda da bi je ona vidjela. Navodi da je tužiteljica taj dan odradila smjenu do kraja.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je toga dana radila u popodnevnoj smjeni te sam dobila zadatak pranje zamrzivača. Dok je prolazila pored zamrzivača, vrata su pala na nju. Kada su vrata pala navodi da je sa lijevom rukom pala u korito te joj je ruka ušla u kiselinu koja se nalazila u koritu. Navodi da su kolegice LK i VK prišle u pomoć, a zatim je došao i kolega FK koji ju je upitao može li odraditi smjenu do kraja. Navodi da je osjećala bol, međutim tada ta još bol nije bila toliko jaka pa je rekla da može odraditi smjenu do kraja. Kada je došla kući popila je tabletu protiv bolova, sljedeći dan javila se u KBC Zagreb jer je bol postajala sve jača i jača te su joj tamo dijagnosticirali površinske ozljede trbušne šupljine i donji dio leđa. Bolovanje je otvorila odmah u ponedjeljak, a ozljeda je bila u petak, te je to potrajalo tri mjeseca. Morala je mirovati kod kuće te prema potrebi uzimati lijekove protiv bolova. Potom je išla i na fizikalne terapije koje su nedavno dovršene. U odnosu na obavljanje poslova kod poslodavca navodi da joj je bilo otežano obavljanje poslova kao ranije prije štetnog događaja, ali je poslodavac to znao pa joj je olakšao. Navodi da je ranije imala problema s vratnom kralježnicom.

12. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužiteljice jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. Iz njihovih suglasnih iskaza utvrđeno je da se dana 26.1.2024. dogodio štetni događaj na način kako je to opisala tužiteljica i to da su na nju pala vrata zamrzivača koja su prethodno skinuta s nosača i odložena na drugu podlogu, a radi obavljanja redovitog godišnjeg čišćenja.

13. U konkretnoj pravnoj stvari na pitanje odgovornosti primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Iako tuženik u odgovoru na tužbu osporava da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu, uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 4-7 spisa) ova je utvrdio da je tuženik znao za nastalu ozljedu na radu, budući da je upravo djelatnik tuženika FK ispunio predmetni obrazac, slijedom čega je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje dana 23.2.2024. priznao ozljedu na radu pod evidencijskim brojem: 14773260124412024.

15. Prema tome, na tuženiku kao poslodavcu je teret dokaza da je šteta tužitelju nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

16. Međutim, tuženik niti ne navodi da postoje egzoneracijski razlozi koji bi umanjili ili posve oslobodili tuženika odgovornosti za štetu, niti je takvo što pokušao dokazati.

17. Slijedom navedenog, tuženik je kao poslodavac odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu čija odgovornost je objektivne prirode na temelju odredbe čl. 25. st. 1. ZZR.

18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću spec. kirurgu i traumatologu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju uslijed štetnog događaja postavljena dijagnoza Contusio dorsi odnosno natučenje leđa. Vještak je naveo da ozljede koje je tužiteljica zadobila su posljedica predmetnog štetnog događaja. Liječena je konzervativno, a tužiteljica se držala uputa liječnika.

19. Nadalje, vještak je naveo da su trajne posljedice zbog predmetne ozljede zaostale i to na način da je zaostalo 2% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog blagog smanjenja pokretljivosti prsnog dijela kralježnice, kao i trajnih bolova. U pogledu straha, pretrpjela je primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja, a koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah, koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njezinih posljedica, kao i ugroze, trajao je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 3 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpjela je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ozljede oko 21 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 10 dana, te manjeg intenziteta još oko 60 dana. Tuđu pomoć i njegu trebao je po 1 sat dnevno kroz 21 dana.

20. Tužiteljica nije prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, ali je tuženik u podnesku od 13.5.2025. iznio prigovore da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir ranije tegobe s vratnom kralježnicom, osporava i troškove liječenja u privatnoj poliklinici, kao i ocjenu trajnih posljedica smanjenja opće, životne i radne sposobnosti tužiteljice, pretrpljenog straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom.

21. Vještak je u svom očitovanju od 5.6.2025. na prigovore tuženika naveo da ne stoji primjedba da nije uzeo u obzir ranije tegobe od strane vratne i prsne kralješnice, budući da ih je uzeo obzir prilikom izrade svog nalaza, a navodi da uzročno posljedična veza između predmetnog događaja i pogoršanja zdravstvenog stanja proizlazi iz medicinske dokumentacije. Ponavlja da je ova ozljeda utjecala na opću radnu sposobnost, obzirom na mehanizam ozljede koji je doveo do ozljede mekih struktura oko prsne kralješnice i posljedično smanjenu pokretljivost u manjem stupnju, ali trajnih bolova. Navodi da je tužiteljica promijenila radno mjesto nakon ove ozljede. Ujedno navodi da trošak obrade u privatnim poliklinikama jest opravdan obzirom da su tegobe indicirale obradu na koju bi u sustavu HZZO-a čekala puno dulje ("puno dulje" znači upravo ono što opisuje = puno dulje), a pretrage je indicirao njezin liječnik. U odnosu na prigovore koji se odnose na ocjenu pretrpljenog straha i boli navodi da je apsurdna tvrdnja da tužiteljica nije pretrpjela strah jer se nije isti dan javila liječniku, a u odnosu na pretrpljene bolove navodi da tuženik daje neku paušalnu procjenu i svoje viđenje trajanja i intenziteta bolova, slijedom čega je ostao pri svojoj ocjeni.

22. Nakon tog očitovanja vještaka tuženik je i nadalje isticao iste prigovore koje je već ranije istaknuo, a vještak u svom očitovanju otklonio.

23. Iako je tuženik ponovno prigovarao ocjeni smanjenja opće, životne i radne sposobnosti tužiteljice navodeći da je vještak morao utvrditi je li tužiteljici prije štetnog događaja bila smanjena opća, životna i radna sposobnosti, valja ukazati da tijekom postupka tuženik nije kao dokazni prijedlog predlagao pribavljanje zdravstvenog kartona tužiteljice. Budući da je vještak jasno i nedvojbeno naveo da postoji uzročno posljedična veza između nastalih ozljeda u ovom štetnog događaju i pogoršanja zdravstvenog stanja kod tužiteljice te da je pri tome uzeo u obzir opisane ranije tegobe, za zaključiti je da je vještak otklonio sve prigovore.

24. Ova sud je nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

25. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

26. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 3.700,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti - 1.500,00 eura joj pripada zbog pretrpljenih bolova, 1.000,00 eura za pretrpljeni strah te 1.200,00 eura zbog trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti od 2%.

27. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Pri tome je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kao i visok stupanj inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do studenog 2025.

28. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 21 sat nestručne tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 105,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) u zatraženom iznosu od 5,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u Kravarskom u Zagrebačkoj županiji, mjestu prebivališta tužiteljici.

29. Uvidom u račun broj 995/p1/1 od 28.5.2024. Poliklinike medicinski centar Gorica (list 20 spisa) ovaj sud je utvrdio da je specijalistička pretraga koja je bila poduzeta MR kralježnice po segmentu. Uzimajući u obzir da je štetni događaj nastupio 26.1.2024., a da tužiteljica ni 4 mjeseca nakon ozljeđivanja nije ostvarila pregled u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda zdravstvenog osiguranja, te da je ujedno i vještak ocijenio da bi takvu pretragu tužiteljica dulje čekala, za zaključiti je da je ta specijalistička pretraga bila nužno potreban trošak. Ovaj sud uzeo je u obzir da je tužiteljica mlada osoba koja je u trenutku ozljeđivanja imala 24 godine, kojoj je uslijed ozljede na radu narušeno zdravlje i to u jednom od najvažnijih dijelova ljudskog tijela koje ima ključnu ulogu u podršci, pokretljivosti i zaštiti tijela. Stoga je ocjena ovog suda da ne bi bilo razumno očekivati da tužiteljica i 4 mjeseca od ozljede i nadalje čeka na taj pregled u ugovornim zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda zdravstvenog osiguranja, stoga je ta pretraga bila nedvojbeno potrebna te tužiteljica ima pravo na plaćene troškove u iznosu od 306,00 eura.

30. Prema tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da tužiteljici pripada iznos od 3.700,00 eura s osnove neimovinske štete te iznos od 105,00 eura s osnove imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege i 306,00 eura s osnove imovinske štete koja joj je nastala plaćanjem računa zbog izvršenog pregleda MR kralježnice po segmentu u privatnoj poliklinici, tužiteljici pripada ukupan iznos od 4.111,00 eura.

31. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 3.7.2024., kamate na dosuđeni iznos teku od navedenog dana.

32. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja od 26.1.2024., a bila joj je potrebna u trajanju od 21 dan, ovaj sud je utvrdio da je 3.7.2024. (od kojeg dana traži zatezne kamate) ta tražbina tužiteljice nedvojbeno dospjela, pa tužiteljici pripadaju zatezne kamate na tu imovinsku štetu kako je zatražio u tužbi. Jednako tako, tužiteljici pripadaju zatezne kamate na iznos od 306,00 eura od zatraženog datum 28.5.2024., budući da je tužiteljici tada nastala ta šteta u vidu plaćenog iznosa računa.

33. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

35. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora od 3.7.2024. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 32.1. Tarife, sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastav obrazloženih podneska od 26.11.2024., 6.5.2025. i 23.6.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife, zatim sastav podnesaka od 4.3.2025. i 20.5.23025. svaki u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife, te zastupanje na ročištima od 27.2.2025, 10.7.2025. i 2.10.2025. svako u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife.

36. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 2.125,00 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura, stoga mu ukupno pripada trošak u iznosu od 2.425,00 eura.

37. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

38. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

39. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku