Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-351/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku "Croatia osiguranje d.d.", Zagreb, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 8439756623 isplati iznos od 12.077,16 eur zajedno s zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i troškove sudskog postupka zajedno sa zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da je osiguranik tužitelja KG teško stradao u prometnoj nesreći, dana 25. kolovoza 1992.g., na križanju magistralne ceste Pag-Novalja i sporedne ceste, koja vodi do turističkog naselja "Gajac" na otoku Pagu, u kojoj su sudjelovala vozila "Toyota Corolla" registarskih oznaka [registarska oznaka] (SLOV.) kojim je upravljao KGU, čije vozilo je osigurano kod osiguravajućeg društva Maribor, pod policom br. [broj police] i vozilo marke "Golf", , registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao KG ([adresa]). FGU je navedenog dana suprotno odredbama članka 32. st. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da time neće ugroziti ostale sudionike u prometu, pri čemu nije uspio već je prilikom uključivanja na cestu s prednošću prolaza, nije propustio osobni automobil marke Golf, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je propisno iz smjera Novalje u smjeru Paga, upravljao KG, uslijed čega je isti, da bi izbjegao sudar s osobnim automobilom marke Toyota Corolla skrenuo na lijevu stranu kolnika, ali unatoč tome dolazi do okrznuća navedenih vozila, kojom prilikom osobni automobil marke Golf udara u stablo te dolazi do teške tjelesne ozlijede vozača osobnog automobila marke Golf KG. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pagu poslovni broj K-3/93-5 od 16. ožujka 1993. za navedenu prometnu nesreću proglašen je krivim FGU. Pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zadru broj: IN-19903 od 28. listopada 1993. osiguraniku KG priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 5. listopada 1993. Za prethodno razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2016. za isplaćene iznose invalidske mirovine tuženik je podmirivao potraživanja tužitelja u razmjernoj svoti u izvansudskom postupku. Za razdoblje isplaćene mirovine od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. u tijeku je postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-3197/2023, postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-2330/2022 te postupak pod poslovnim brojem P-4216/2023. Naveo je da je odštetnim zahtjevom od 22. ožujka 2024. zatražio od tuženika naknadu štete za nastavno razdoblje isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 12.077,16 EUR sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO). Tužitelj je naveo da tužbenim zahtjevom potražuje stvarnu štetu koju trpi nastale isplatom invalidske mirovine sukladno odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) i članka 161. stavak 2. točka 1. ZOMO u iznosu od 12.077,016 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, da je u ovom štetnom događaju djelovao isključivo u svojstvu obrađivača odštetnog/ tužbenog zahtjeva za račun inozemnog osiguravajućeg društva čiji je osiguranik po AO polici skrivio štetni događaj kao i da u predmetnom štetnom događaju nije sudjelovalo vozilo osigurano kod tuženika. Naveo je da je u razdoblju u kojem je tužitelju nastala šteta (01.01.2023. do 31.12.2023. godine) u primjeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji u čl. 34. propisuje da je za štete koje su nastale uporabom motornih vozila s inozemnom registarskom oznakom za koje postoji valjana isprava o osiguranju, pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje zbog čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da tužbeni zahtjev treba odbiti i iz razloga što tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima i na Zakonu o mirovinskom osiguranju što je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske kao i sa brojnom recentnom sudskom praksom. Smatra da u pravnom odnosu između stranaka ovog postupka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti smatra da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Teret dokazivanja navedenog razmjera je na tužitelju. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Ovaj sud je u postupku proveo dokaz čitanjem isprava priloženih uz tužbu (zapisnika o uviđaju Policijske uprave Zadar od 31.08.1992., zapisnika i presude iz postupka poslovni broj K.3/93, rješenja Područnog ureda Zadar, ispisa iz baze podataka tužitelja, odštetnog zahtjeva od 22. ožujka 2024., obračuna isplaćenih sredstava).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zavoda mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojem osiguraniku KG u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. u ukupnom iznosu od ukupno 12.077,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim dana podnošenja tužbe do isplate.

7. U postupku nije sporno da je osiguranik tužitelja KG ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. kolovoza 1991., a koju je prouzročio vozač motornog vozila s inozemnim registarskim oznakama koje nije osigurano kod tuženika. Nije sporno niti da je tužitelj priznao svojem osiguraniku KG pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti koja je nastala kao posljedica ozljede izvan rada.

8. Tuženik je u postupku osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, no prije svega je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

9. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe članka 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine. Prema odredbama tog članka oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st. 1. tog zakona, može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (st. 1.). Za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila s teritorija država potpisnica Multilateralnog sporazuma koje nema nikakvu registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara vozilu, odnosno štete nanesene uporabom određenog tipa vozila za koji registarska pločica, tablica osiguranja niti drugi znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici nije potreban, primjenjuju se odredbe članka 29. toga zakona (st. 2.). U slučaju štete nanesene uporabom vozila iz st. 1. tog članka zakona, Hrvatski ured za osiguranje jamči za obveze najviše do iznosa iz čl. 26. st. 8. toga zakona, a ako je za vozilo inozemne registracije ugovorom o osiguranju ugovoren veći iznos, Hrvatski ured za osiguranje jamči do visine ugovorenog iznosa osigurateljnog pokrića (st. 3.). Obradu i isplatu ovakvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti (st. 4.).

10. Stoga, u pravu je tuženik kada tvrdi da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je prema odredbi članka 34. stavak 1. ZOOP-a obveznik naknade štete nastale uporabom vozila inozemne registracije Hrvatski ured za osiguranje koji, u skladu s odredbom članka 34. stavka 4. ZOOP-a može obradu i isplatu štete povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu šteta. U konkretnom slučaju obrada i isplata štete povjerena je tuženiku, ali on time nije postao obveznik naknade štete.

11. I u situaciji kada bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovom postupku, tužbeni zahtjev nije osnovan jer bi se u konkretnom slučaju trebale primijeniti odredbe članka 27. ZOOP-a koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12. Naime, obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedene odredbe članka 27. stavka 1., 2., 3. i 4.

13. U vezi navedenog Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Revd 4202/2023-2 od 7. veljače 2024. zauzeo pravno shvaćanje: "U odnosu na položaj tuženika kao osiguratelja, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, te se pri tom primjenjuje načelo lex postrior non derogat priori specialis (kasniji zakon ne derogira raniji specijalni zakon)."

14. Stoga, tuženik je kao društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj (navedeno pravno shvaćanje zauzela je i recentna sudska praksa tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-1470/2024-2 od 23. siječnja 2025., Županijski sud u Sisku u presudi poslovni broj Gž-1036/2024-3 od 30. travnja 2025. i dr.).

16. Međutim tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da je razmjerni iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje njegovom osiguraniku veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a koja činjenica se može utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja koji dokaz tužitelj nije predložio.

17. Slijedom navedeno, sud je temeljem odredbe članka 34. stavak 1. i odredbi članka 27. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Kutini 14. studenog 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.