Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-239/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić toga suda kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta br. 41., OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnicima iz OD Hanžeković i partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, protiv ovršenika RC iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Bekavac-Basić odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna sužba u Krku, poslovni broj Ovr- 191/2022 od 10. travnja 2025., 14. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna sužba u Krku, poslovni broj Ovr-191/2022 od 10. travnja 2025.
II.Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-2724/2023.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).
3.Ovršenik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene tvrdnje ovrhovoditelja kao neosnovane.
4.Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5.Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljenih žalbi na postojanje neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl.365. st.2. ZPP-a, u vezi s čl.21. st.1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem prvostupanjskog rješenja nije ostvarena ni jedna od tih povreda.
6.Nisu osnovani navodi kojima ovrhovoditelj upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenočnog stanja, kaon i pogrešne primjejne materijalnog prava.
7.Naime iz stanja u spisu proizlazi:
-da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr 191/2022 od 27. travnja 2022. određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika, temeljem ovršne isprave – Ugovora o namjenskom kreditu od 11. prosinca 2000., zaključenog između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i ovdje ovršenika kao korisnika kredita, te Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina između Zagrebačke banke d.d. i ovdje ovrhovoditelja,
-da je ovršenik podneskom od 24. svibnja 2023. predložio da sud prekine ovaj ovršni postupak i uputi ovršenika u parnicu radi utvrđenja ništetnosti prednje navedenih Ugovora, pozivajući se na zaključak Vrhovnog suda od 11. ožujka 2022., te4 da je ovršenik izvjestio sud da je u tijeku parnica pod poslovnim brojem P 2734/2023, radi utvrđenja ništetnosti spornih Ugovora.
8.Obzirom na prednje izloženo, prvostupanjski sud uvažava čl. 65. st.1. OZ-a, kao i zaključak Vrhovnog suda od 11. ožujka 2022. Rukovodeći se time, sud je stajališta da u ovom slučaju, ovršenik nije dužan učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, iz razloga jer da je nacionalni propis potrebno tumačiti u duhu prava Europske unije i obvezne primjene presude Suda Europske unije, između ostalih i presude broj C-407/18 od 16. lipnja 2019. u kojoj je izraženo stajalište da u ovakvim ovršnim postupcima zatraženu odgodu treba prihvatiti pri čemu ovršenik nije dužan dokazivati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.
Ujedno se dodaje da kada je ovršna isprava ugovor s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom (ne samo valutnom klauzulom u CHF na što upire ovrhovoditelj), te da kada ovršenik u parničnom postupku ostvaruje pravnu zaštitu utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu, a uvažavajući obvezujuću praksu Suda Europske unije, da bi se primjena čl. 65. OZ-a protivila Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima s gledišta načela djelotvornosti, kada bi se u ovom slučaju ispitivale prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatne pretpostavke za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete), pri čemu Sud Europske unije jasno navodi da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario naknadno bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.
Nastavno tome odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
9.1.Rukovodeći se prethodno iznesenim razlozima, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljeni žalbeni navodi ovrhovoditelja u dijelu u kojem smatra da zbog vremena sklapanja spornih Ugovora (2000. g.) ne postoji mogućnost utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba (promjenjiva kamatna stopa i dr.), budući da ta godina nije bila obuhvaćena kolektivnim sporom za zaštitu prava i interesa potrošača, kao ni zbog valute za koju je bila vezana glavnica (DEM).
9.2.Protivno tumačenju ovrhovoditelja, a kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, prosudba je i ovog suda, da je u konkretnom slučaju, odlučno to što je i ovdje ovrha bila određena temeljem ovršne isprave, koja nije prošla sudsku kontrolu, te se radi o potrošačkom ugovoru, zbog čega je i nužno ispitati da li i taj Ugovor, iako je iz 2000., sadrži nepoštene ugovorne odredbe, uz napomenu da je i u tom slučaju glavnica bila vezana za inozemnu valutu.
Pored toga, za istaknuti je da ovaj sud drži da nije na ovrhovoditelju da prejudicira da li će obzirom na prethodno navedene razloge biti ili ne moguće utvrditi ništetnost pojedinih ugovornih odredaba, jer će se o tome odlučivati u parničnom posutpku kojeg je ovdje ovršenik pokrenuo kao tužitelj, u kojem će parnični sud meritorno odlučiti da li je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan ili ne.
Shodno prednjem, pravno irelevantnim smatra ovaj sud ukazivanje ovrhovoditelja na pojedine odluke Suda EU, odnosno Direktive istog.
9.3.U kontekstu prethodno navedenog, ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni žalbene tvrdnje ovrhovoditelja u dijelu u kojem osporava da bi ovršenik dokazao pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu čl. 65. st.1. OZ-a, odnosno da nije učinio vjerojatnim postojanje razloga ua odgodu ovrhe, smatrajući da podnošenje tužbe na ništetnost nije jedan od razloga za odgodu propisanih spomenutom odredbom OZ-a. Naime, uvjerenje je i ovog suda da u konkretnim okolnostima, činjenica da je ovdje ovršenik, pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti, unatoč tome što se ne radi o potrošačkom ugovoru koji je obuhvaćen kolektivnim sporom za zaštitu interesa i prava potrošača, o čemu je bilo riječi u dosadašnjem dijelu obrazloženja, ipak se po stavu ovog suda ne može tumačiti da time ovršenik nije dokazao postojanje razloga za odgodu ovrhe. To budući da se traži utvrđenje ništetnosti isprave temeljem koje je određena predmetna ovrha i to na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a koja istodobno predstavlja i nekretninu u kojoj isti živi.
9.4.Posljedično prednje rečenom, neupitnim drži ovaj sud da je time ovršenik do stupnja vjerojatnosti dokazao i drugu potrebnu pretpostavku, a to je u slučaju daljnje provedbe ovrhe, koja kako je određena na nekretnini, znači da se ovrhovoditelj namiruje prodajom iste, da postoji mogućnost da ovršenik ostane bez iste, što prema prosudbi ovog suda, znači da bez ove odgode, postoji mogućnost nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete.
10.Rukovodeći se do sada izloženim, pravno irelevantnim smatra ovaj sud daljnje žalbene navode ovrhovoditelja u dijelu u kojem analizira mogućnost uspjeha ovršenika u pokrenutom parničnom postupku, te u svezi s time stajališta aktualne sudske prakse, zbog čega ne smatra potrebnim ulaziti u analizu osnovanosti istih.
11.Zbog svih prednje navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja, potvrditi prvostupanjsko rješenje, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a.
12.Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 14. studenog 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
