Poslovni broj: Pn-802/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, kao vl. [obrt]“, [adresa], 2. Resnik 13 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Zoranu Špeharu i Tomislavu Špeharu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, protiv tuženika HOK-Osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici Željko Olujić i Iva Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Špehara i zamjenice punomoćnika tuženika AŠ, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranje d.d. isplatiti tužitelju LŠ iznos od 5.131,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 10.352,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2025. do isplate.
III Svaka stranka snosi svoje preostale troškove u ovom postupku.
Obrazloženje
1.Tužitelj je u tužbi naveo da je tijekom 2006. i 2007. angažirao odvjetnika IŠ za pokretanje postupaka radi prisilne naplate tražbina tužitelja prema dužnicima, a radilo se o tražbinama za isporučenu robu i usluge. Navodi da je odvjetniku potpisao punomoć i predao svu raspoloživu dokumentaciju, a koja dokumentacija je prema čl. 37. Ovršnog zakona predstavljala vjerodostojne isprave podobne za pokretanje postupka ovrhe. Ističe da je odvjetniku 8.11.2007. platio gotovinski iznos od 1.250,00 kn na ime troškova sudske pristojbe. Tijekom zastupanja u više navrata je kontaktirao odvjetnika koji ga je uvjeravao da je postupak u tijeku. Ističe da je odvjetnik IŠ brisan iz Imenika odvjetnika 31.01.2013. radi odlaska u mirovinu i da je preuzimatelj ureda bio odvjetnik VŠ s kojim je tužitelj više puta kontaktirao, a da mu je isti 14.4.2014. vratio cjelokupnu dokumentaciju iz koje je tužitelj tada saznao da odvjetnik IŠ nije poduzeo niti jednu radnju pred javnim bilježnikom ili sudom, štoviše zadržao je za sebe iznos od 1.250,00 kn koji iznos mu je tužitelj platio na ime sudske pristojbe. U navedenoj dokumentaciji čak je bio i prijedlog za ovrhu protiv tvrtke Euromont potpisan po odvjetniku IŠ, ali isti nije nikada predan javnom bilježniku ili sudu. Navodi da je takvim postupanjem odvjetnika IŠ tužitelju nastala šteta u vidu nenaplaćenih potraživanja prema dužnicima tužitelja, odnosno plaćenog iznosa za pokretanje postupka. Stoga se dopisom 9.10.2014. obratio tuženiku kao osiguratelju odvjetnika IŠ s odštetnim zahtjevom, a no što se isti oglušio. Slijedom toga, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao od tuženika iznos od 76.942,46 kn (koji se odnosi na potraživanje prema Zadruzi Euromont u iznosu od 75.692,46 kn te na predujmljeni trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kn) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to na iznos od 10.019,68 kn od 22.12.2006. do isplate, na iznos od 5.582,81 kn od 3.2.2007. do isplate, na iznos od 17.500,00 kn od 18.2.2007. do isplate, na iznos od 21.045,00 kn od 1.3.2007. do isplate, na iznos od 12.800,04 kn od 21.2.2007. do isplate, na iznos od 8.744,93 kn od 28.3.2007. do isplate te na iznos od 1.250,00 kn od 8.11.2007. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tako je izrijekom osporavao osnovu i visinu štete, štetnu radnju odvjetnika IŠ, uzročno-posljedičnu veze između eventualne štetne radnje i štete, kao i protupravnost, a isto tako i postojanje mandatnog odnosa između odvjetnika IŠ i ovdje tužitelja. Nastavno je istakao i prigovor zastare te je predlagao tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.
3. Presudom ovoga suda od 30.7.2021. br. Pn-487/21 naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 76.942,46 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.019,68 kn od 7.1.2007. do isplate, na iznos od 5.582,81 kn od 19.2.2007. do isplate, na iznos od 17.500,00 kn od 6.3.2007. do isplate, na iznos od 21.045,00 kn od 17.3.2007. do isplate, na iznos od 12.800,04 kn od 29.3. 2007. do isplate, na iznos od 8.744,93 kn od 13. 4. 2007. do isplate te na iznos od 1.250,00 kn od 9.11. 2007. do isplate, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 10.019,68 kn za razdoblje od 22.12.2006. do 7.1.2007., na dosuđeni iznos od 5.582,81 kn za razdoblje od 3.2.2007. do 19.2.2007., na dosuđeni iznos od 17.500,00 kn za razdoblje od 18.2.2007. do 6.3.2007., na dosuđeni iznos od 21.045,00 kn za razdoblje od 1.3.2007. do 17.3.2007. na dosuđeni iznos od 12.800,04 kn za razdoblje od 21.2.2007. do 29.3.2007., na dosuđeni iznos od 8.744,93 kn za razdoblje od 28. 3.2007. do 13.4.2007. te na dosuđeni iznos od 1.250,00 za razdoblje od 8.11. 2007. do 9.11.2007. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 22.238,00 kn sa zateznim kamatama, odnosno tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn (koji su se odnosili na prethodno povučeni dio tužbe i troškove nastale povodom podnesenog prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje) sa zateznim kamatama. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik te je Županijski sud u Splitu presudom od 12.7.2022. br. GŽ- 350/2022-2 potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 76.942,46 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 30.7.2021. do isplate, kao i odluci o troškovima postupka, dok je preinačio prvostupanjsku presudu u preostalom pobijanom dijelu na način da je za više dosuđene zakonske kamate na pojedinačne zahtjeve zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
4. Tužitelj je protiv te drugostupanjske presude prvotno podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a nakon što mu je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4.10.2023. br. Revd-399/2023-2 dopušteno podnošenje revizije radi pravnog pitanja od kada teku zatezne kamate na naknadu novčane imovinske (materijalne) štete od odgovornog osiguratelja i primjenjuje li se na dospijeće obveze osiguratelja prema oštećeniku čl. 943. Zakona o obveznim odnosima i reviziju, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 28.1.2025. br. Rev-624/2024-2 prihvatio je istu te ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i to obje samo u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.
5. U ponovnom postupku tužitelj je podneskom od 27.6.2025. postavio konačni tužbeni zahtjev te sada, a s obzirom da je tuženik u međuvremenu podmirio glavnicu potraživanja, potražuje od tuženika s osnova zateznih kamata apsolutni iznos od ukupno 15.484,17 EUR (iznos od 10.352,43 EUR koji predstavlja obračunatu kamatu za razdoblje od dospijeća pojedinačnih iznosa do 10.11.2014. kada je najkasnije dospjela obveza tuženika kao osiguratelja i iznos od 5.131,73 EUR koji predstavlja obračunatu kamatu od 11.11.2014. pa nadalje) s procesnim kamatama od 27.6.2025. i troškovima postupka. Tuženik je i nadalje osporavao tako zatraženi tijek i iznos zateznih kamata te je istakao i prigovor zastare tog potraživanja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka.
6. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u priložene račune, otpremnice i narudžbenice, potvrdu odvjetnika IŠ od 8.11.2007., punomoć od 4.06.2007., ovršni prijedlog ovrhovoditelja ovdje tužitelja protiv ovršenika Zadruge Euromont, dopis Hrvatske odvjetničke komore od 20. 05. 2014., odštetni zahtjev od 9.10.2014., policu osiguranja od osiguranje od odgovornosti odvjetnika, Uvjete tuženika za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 12.6.2012. br. Tt-12/10128-1, obračun kamata, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb, saslušani su svjedoci IŠ i VŠ te tužitelj.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.).
5. Preostali tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. U ovoj fazi postupka između stranaka ostalo je sporno od kada teku zatezne kamate na pravomoćno dosuđeni iznos od tadašnjih 76.942,46 kn sada 10.212,02 EUR.
7. Naime, u pravomoćno dovršenom postupku u tom dijelu utvrđeno je da je tužitelj opunomoćio odvjetnika IŠ za pokretanje postupka prisilne naplate tražbine, a što je spomenuti odvjetnik propustio učiniti. Isto tako, nedvojbeno je i utvrđeno da je odvjetnik IŠ s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu zbog čega tuženik u svojstvu osiguratelja odgovara za štetu nastalu tim osiguranim slučajem budući da tužitelj kao oštećena strana potražuje njezinu naknadu (čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO/) .
8. Slijedom izloženoga, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 943. ZOO-a. Tako je u st. 1. te odredbe propisano, da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, dok. je u st. 2. određeno da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenom u prethodnim stavcima, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.). Prema odredbi st. 4. ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.
9. Primjenjujući citirane odredbe u ovoj pravnoj stvari, a cijeneći očito nespornu činjenicu da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 9.10.2024., kao i da je sukladno tome što i tužitelj ne čini spornim da je obveza tuženika dospjela najkasnije 10.11.2014. (protekom 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva), sud nalazi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zatezne kamate od prvog dana iza tog dana dospijeća, tj. od 11.11.2014. Kako je u međuvremenu pravomoćno dosuđena glavna tražbina tužitelja podmirena, to je isti svakako bio ovlašten i iznos zatezne kamate obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, što je i učinio tako da ta kamata iznosi 5.131,73 EUR (takav obračun kamata tuženik ne osporava).Slijedom toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u tom dijelu te s osnova zateznih kamata dosuditi tužitelju naznačeni iznos. Zatezne kamate na taj iznos neisplaćenih kamata sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO- a tužitelju su dosuđene od 27.6.2025. kada je podnesen zahtjev za njihovu isplatu. S obzirom na gore utvrđeno dospijeće obveze tuženika kao osiguratelja, razvidno je tužitelj neosnovano potražuje od tuženika i zatezne kamate za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog neutuženog računa do 10.11.2014., a koje je također izrazio u apsolutnom iznosu od 10.352,43 EUR (koji obračun također nije sporan), zbog čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti. Ovdje je za napomenuti i da je za ovaj sud prihvatljiv navod tužitelja da mu je tuženik u skladu s odredbama čl. 22. Uvjeta tuženika za osiguranje od odgovornosti odvjetnika u svezi odredaba čl. 1085., 1086., 1089. i 1090. ZOO-a dužan naknaditi cjelokupno pretrpljenu štetu (pa tako i eventualni iznos zateznih kamata koje su radnjom osiguranika tuženika propuštene naplatiti), no međutim tužitelj u ovom postupku nije koncipirao tužbu i tužbeni zahtjev na takav način (isti nije potraživao zatezne kamate kao dio glavne tražbine tj. štete već ih je potraživao samo kao sporedno akcesorno potraživanje). Tuženikov prigovor zastare potraživanja kamata sud nalazi neosnovanim, a budući da su iste zatražene još u tužbi podnesenoj 10.11.2014. (tada zbog tamo tako postavljene glavne tražbine još u relativnom iznosu), a glavna tražbina uz koju su kamate bile sporedno potraživanje prema utvrđenjima iz pravomoćnog dovršetka postupka tada svakako nije bila zastarjela (vidjeti toč. 15. obrazloženja prvostupanjske presude od 30.7.2021.).
10. S obzirom da su stranke povodom ovog preostalog dijela tužbenog zahtjeva djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima (cijeneći osnovu i visinu zahtjeva), sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.) odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove glede toga.
U Zagrebu 14. studenoga 2025.
Sudac:
MARIJAN GLAVAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
