9 Povrv-107/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Tereziji Goreta, u pravnoj stvari tužitelja QUIRINUS j.d.o.o., OIB: 55044393304, Buzetska 11a, Sisak, zastupan po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HOTEL IMPERIAL VODICE d.d., OIB: 06819473304, Put Vatroslava Lisinskog 2, Vodice, zastupan po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 14. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi, donesenom od strane javnog bilježnika Dijane Šimić iz Drniša, Nikole Tesle 17a, od dana 15. prosinca 2021. godine, sudski predmet posl. Ovrv-266/2021, javnobilježnički predmet posl. br. UPP/OS-Ovrv-4/2021, te se nalaže tuženiku HOTEL IMPERIAL VODICE d.d., OIB: 06819473304, Put Vatroslava Lisinskog 2, Vodice da tužitelju QUIRINUS j.d.o.o., OIB: 55044393304, Buzetska 11a, Sisak, namiri tražbinu u iznosu od 90.847,44 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, odnosno sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), sve u roku 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.821,16 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, odnosno sukladno čl. 29. ZOO-a, sve u roku 8 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 28. rujna 2021. godine podnio prijedlog za ovrhu za naplatu ukupnog iznosa od 90.847,44 eura / 684.490,00 kuna, na temelju vjerodostojne isprave, računa broj 10/01/19, te dana 15. prosinca 2021. godine je javni bilježnik Dijana Šimić donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-266/2021.
Tuženik je na navedeno rješenje pravovremeno uložio prigovor navodeći da podnosi prigovor u dozvoljenom roku protiv rješenja o ovrsi broj Ovrv-266/2021, javnog bilježnika Dijane Šimić iz Drniša kojim pobija to rješenje u cijelosti, uz prijedlog da se isto stavi izvan snage, ukinu provedene radnje, a u nastavku postupka odbije zahtjev.
Tuženik je u prigovoru naveo da pobijanim rješenjem o ovrsi naloženo ovršeniku (tuženiku) platiti iznos od 684.490,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to određeno u tom rješenju, te platiti nastali trošak u iznosu od 14.837,38 kn. Međutim, tuženik je naveo da je pregledom svojih poslovnih knjiga ustanovio da nema evidentiranih nikakvih dugovanja prema tužitelju, a da navedeno jedino može biti točno budući tužitelj niti jedan od radova koji se navode u predmetnom računu nije izvršio. Tužitelj i tuženik da su bili u ugovornom odnosu temeljem kojeg je tužitelj trebao za tuženika izvršiti određene građevinske radove na uređenju depadansa Flora i Madera. Tužitelj da je izvršio određene radove koji su ugovoreni, te mu je te radove tuženik i platio. Prilikom izvođenja ugovorenih radova tužitelj da se nije držao postignutog dogovora, da je bio u stalnom i velikom zakašnjenju, te niti kvaliteta izvedenog nije bila zadovoljavajuća, tako da je došlo do prekida ugovornog odnosa. Naveo je da tužitelj nije vodio građevinsku knjigu i građevinski dnevnik, kao i da nije izvršena primopredaja izvršenih radova.
Nadalje je tuženik naveo da, radove koje tužitelj nije izveo ili ih je nekvalitetno izveo, naknadno su izvedeni od strane, odnosno po nalogu BRZO UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. trgovačkim društvom, koje je predmetne objekte uzelo u zakup od tuženika. Tuženik je naveo da ništa ne duguje tužitelju, te je predložio pobijano rješenje ukinuti, a u nastavku postupka odbiti ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, sa njegovim zahtjevom i naložiti mu da tuženiku naknadi trošak.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem računa 10/01/19, knjigovodstvene kartica za razdoblje od 1.2021. do 12.2021., Dodatka III Ugovora o zakupu, Dodatka II Ugovora o zakupu, Ugovora o zakupu, dopisa Porezne uprave, Ispostave Šibenik od 27. veljače 2025, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, VS.
Odustaje se od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka PS budući se dostava vratila s naznakom nepoznat, a tuženik navodi da se on nalazi na toj adresi, pa ovaj sud ocjenjuje da je isto usmjereno ka odugovlačenju ovog postupka, a posebno s obzirom na navode tuženika da isti svjedok radi u Rogoznici.
Nadalje, odbija se prijedlog tuženika za provođenjem građevinskog vještačenja, ovo stoga što je od izvedenih radova prošlo 6-7 godina, a nije napravljeno osiguranje dokaza, a kako je tuženik utuženi račun koristio kao pretporez, ovaj sud ocjenjuje da nije imao primjedbi na izvedene radove do utuženja.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
Člankom 221.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu za koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.
Pregledom izvoda otvorenih stavki računa jasno proizlazi da je tužitelj za tuženika izvršio ugovorene građevinske usluge te za istu izdao račun, a kako je navedeni račun tuženik koristio kao pretporez, a što nesporno proizlazi iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Šibenik, od 27. veljače 2025., to se sukladno čl. 221. b. ZPP-a, navedena činjenica smatra dokazanom, odnosno isto je potvrdilo tvrdnje tužitelja da je tuženiku izvršio uslugu.
U postupku saslušan zakonski zastupnik tužitelja VS je na ročištu glavne rasprave naveo da su vodili radove prije 6-7 godina na hotelu Imperial na dvije zgrade te da je nakon izvršenih radova Imperial koristio navedene zgrade. Na posebno pitanje uredujućeg suca jesu li vođene građevinske knjige i je li tuženik iste potpisao, te je li imao tuženik primjedbe na izvedene radove, isti odgovara da je vođena građevinska knjiga, odnosno dnevnik da ne zna gdje mu je sad u ovom trenutku isti jer da se selio više puta, da misli da mu je tuženik iste potpisivao, ali je siguran da nije imao primjedbi na izvedene radove koji mu nisu u cijelosti plaćeni. Nadalje je naveo da se ne sjeća tko je bio nadzorni inženjer, da se ne sjeća je li napravljen zapisnik o primopredaji radova, ali da misli da je morao biti napravljen, ali da se ne sjeća, te da nije bilo primjedbi na izdane račune.
Imajući ovakav iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, ovaj sud je istog prihvatio, budući je isti u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima, budući je ovaj sud ocijenio da je tužitelj izvršio ugovorene građevinske radove za tuženika za što je izdao utuženi račun.
Nadalje, po ocjeni ovog suda, neosnovani su navodi tuženika kako je u vrijeme izdavanja gore navedenog računa u zakupu predmetne nekretnine bilo trgovačko društvo BRZO UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. nemaju nikakav utjecaj na tražbinu koju tužitelj ima prema tuženiku budući je isti ugovorni poslovni odnos između tužitelja i tuženika vezano uz radove na predmetnoj nekretnini počeo prije 3. svibnja 2019. godine.
Isto tako, ovaj sud je ocijenio, da dodaci ugovora o zakupu koje tuženik dostavlja „u prilog svojim tvrdnjama“ također nemaju nikakvu ulogu u ovom odnosu između tužitelja i tuženika. Naime, u dodatku II Ugovora o zakupu od 26. srpnja 2019.g. u čl. 3. navodi se kako ugovorne strane (tuženik i BRZO UGOSTITELJSTVO j.d.o.o.) suglasno utvrđuju da tužitelj nije izvršio primopredaju radova na način u rokovima kako je ugovorio sa tuženikom, iz čega prema navodima tuženika proizlazi da tužitelj nije izvršio svoju ugovornu obvezu kao i da je obaviješten o nedostatcima radova i pozvan da nedostatke ukloni.
Također, za istaknuti je da međusobno uređivanje poslovnih odnosa između tuženika i trgovačkog društva BRZO UGOSTITELJTVO j.d.o.o. ugovorom o zakupu, kao i njegovim dodacima, ni na koji način nema dokaznu snagu kojom se može dokazati da tužitelj nije izvršio radove koje se obvezao izvršiti tuženiku ili da je tužitelju na bilo koji način podmirena tražbina koju ima prema tuženiku, to stoga kako će i na koji način će tuženik urediti svoj poslovni odnos sa drugim ugovornim stranama, kao i sadržaj tih ugovora, odnosi se isključivo na njihove međusobne odnose te stoga nije i ne može biti od utjecaja na tražbinu koju tužitelj ima prema tuženiku.
Imajući u vidu naprijed navedeno, kako je tužitelj izdao račun tuženiku za radove koji su i izvršeni a kako tuženik dugovanje po navedenom račun tužitelju nikada nije podmirio, ali je na temelju istog računa koristio pravo na odbitak pretporeza to se smatra da je tražbina tužitelja osnovana.
Nadalje, kako je ovaj sud utvrdio da je tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos iz točke I. izreke ove presude, a kako je došlo do zakašnjenja u plaćanju, to stoga, tužitelju pripada sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom st. 2. istog članka ZOO-a na način kako je to i specificirano u točki I. izreke.
Slijedom navedenog temeljem čl. 590. ZOO valjalo je održati na snazi platni nalog kako je presuđeno u točki I. izreke presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te uspjeh u parnici sukladno Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ broj 142/12) priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.370,00 eura, za zastupanja na ročištima od 18.2.2025., 29.4.2025., 24.6.2025. i 30.9.2025. svako u iznosu od 1.370,00 eura (4x1.370,00), odnosno 5.480,00 eura, za sastav obrazloženih podnesaka od 30.10.2025. i 13.3.2025. svako u iznosu od 1.370,00 eura (2x1.370,00), ukupno 2.740,00 eura što sveukupno iznosi 9.590,00 eura, uvećano za trošak PDV-a iznosi 11.987,50 eura.
Tužitelju nije priznat popisani trošak sudskih pristojbi budući istog nije specificirao.
Nadalje, tužitelju je priznat trošak postupka pred javnim bilježnikom u iznosu 666,93 eura, što uvećano za PDV iznosi 833,66 eura.
Slijedom navedenog tužitelju je priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 12.821,16 eura, to je stoga, i odlučeno kao u točci II. izreke
U Šibeniku, 14. studenog 2025. godine
SUDAC
Terezija Goreta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.
DN-a:
- Pun. stranaka
