Poslovni broj: P-381/2019-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, 51500 Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Želimiru Brozoviću, odvjetniku u Krku, protiv tužene LF iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slobodanu Cvijiću, odvjetniku u OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, pisarnica u Putnu, radi činidbe, uznemiravanja prava vlasništva i ukidanja prava služnosti, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka te prvotužitelja i tuženice, 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužena uznemiravala tužitelje u njihovu pravu vlasništva na grč. 98/1G upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je izgradila balkon na sjevero - istočnoj strani svoje zgrade, na skici lica mjesta nalaza vještaka geodetske struke balkon označen isprekidanom linijom te na fotografijama obilježen nazivom balkon, čime je prešla u zračni prostor vlasništva tužitelja te je proširila postojeći otvor veličine prozora na veličinu vrata, slijedom čega je dužna sve vratiti u prvobitno stanje, sukladno nalazu vještaka građevinske struke, na način da tužena demontira postojeću ogradu na balkonu te pažljivo sruši opisani balkon te ukloni vrata i umjesto njih postavi prozor, krilo i štokovi, zazida parapetni zid visine 90 cm te ugradi novi prozor obradom špaleta izvana i iznutra, a sve sukladno nalazima građevinskog i geodetskog vještaka, koji su nalazi sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da tužena uznemirava tužitelje u njihovom pravu vlasništva na grč. 98/1G upisanoj u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je objesila poštanski sandučić, čija je pozicija obilježena i vidljiva na nalazu i fotografijama vještaka građevinske i geodetske struke, koji je nalaz sastavni dio ove presude, slijedom čega je dužna ukloniti poštanski sandučić u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da tužena uznemirava tužitelje u njihovu pravu vlasništva na gr.č. 98/1G upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je izgradila na sjeveroistočnoj fasadi svoje kuće zid u obliku trokuta koji se zid nalazi na zemljištu tužitelja, koja je pozicija označena na nalazu vještaka geodetske struke, koji je nalaz sastavni dio ove presude, slijedom čega je dužna srušiti opisani zid i sve vratiti u prvobitno stanje, sukladno pravilima struke i nalazu građevinskog te geodetskog vještaka, koji je nalaz sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da tužena uznemirava tužitelje u njihovom pravu vlasništva na grč.

98/1G upisanoj u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je oborinske vode usmjerila na opisane katastarske čestice, slijedom čega je dužna sukladno pravilima struke i nalazu građevinskog vještaka koji je nalaz sastavni dio ove presude, spriječiti plavljenje dvorišta tužitelja na način da izgradi upojni bunar šahtu 100 x 100 cm u podnožju vertikalnog luka ili ugradnjom betonske cijevi fi 8o ili 10 cm dubine cca 1,5 m, roku od 15 dana."

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da tužena uznemirava tužitelje u njihovom pravu vlasništva na grč.

98/1G upisanoj u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je u prizemlju u hodnik postavila prekidače za struju čija je pozicija obilježena i vidljiva na nalazu i fotografijama vještaka građevinske i geodetske struke, koji je nalaz sastavni dio ove presude, slijedom čega je dužna ukloniti prekidače u roku od 15 dana."

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ukida se pravo služnosti prolaza pješice kroz hodnik u zgradi u vlasništvu tužitelja upisanoj kao grč. 98/1 G upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist nekretnine označene kao 98/2 G upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se njima i njihovim gostima zabranjuje daljnje prolaženje hodnikom, što je označeno na nalazu vještaka građevinske struke (Toč 5 nalaza) i geodetske struke (Prolaz unutar zgrade označen zelenom linijom na skici lica mjesta) koji su nalazi sastavni dio ove presude, u roku od 15 dana."

VII. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 25. kolovoza 2016. protiv tuženice, a prvotno i protiv AF, podnijeli tužbu u kojoj navode da su suvlasnici kuće u [adresa] na adresi [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/1G upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženica da je vlasnica i korisnica susjedne kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica]/2G, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženica da ih na više načina uznemirava u njihovom pravu vlasništva k.č.

98/1G i k. č. [katastarska čestica] obje u k. o. [katastarska općina].

1.1. Tako da je tuženica postojeći prozor na svojoj zgradi proširila i napravila "francuski balkon" na način da je iznad dvorišta u vlasništvu tužitelja izgradila betonsku deku sa namjerom izrade balkona a to je učinila bez suglasnosti tužitelja čime ih je uznemirila u pravu vlasništva jer je balkon izgrađen iznad okućnice tužitelja i proširena služnost vidika sa veličine prozora na veličinu vrata. Ujedno se vrata i otvaraju u dvorište tužitelja. Tužbenim zahtjevom traže uklanjanje balkona, skidanje balkonskih vrata i vraćanje prozora u stare gabarite.

1.2. Nadalje, tuženica da je postavila gurlu (oluk) koja vodu skuplja sa krova i sve krovne vode da su usmjerene u dvorište tužitelja, također bez suglasnosti tužitelja, a tužitelji da ne mogu dozvoliti da oborinske vode otječu u njihovo dvorište, pa traže da se oborinske vode usmjere prema pravilima struke negdje drugdje a ne u njegovo dvorište.

1.3. Također da je tuženica na sjeveroistočnoj strani svoje zgrade, u samoj blizini balkona zidanjem kojeg je uznemirila tužitelje, dozidala novi zid u obliku trokuta i time također uznemiravala pravo vlasništva tužitelja jer da je taj zid sagrađen na zemljištu u vlasništvu tužitelja.

1.4. Bez suglasnosti tužitelja tužena da je u hodnik u vlasništvu tužitelja postavila prekidače za struju i poštanski sandučić svojatavši si neka prava na hodniku koji se nalazi u zgradi tužitelja. Tuženica da se tim hodnikom počela koristiti kada je u svojoj zgradi između prizemlja i prvog kata postavila betonsku deku i tako zatvorila komunikaciju u svojoj zgradi pa se za pristup do katova u svojoj zgradi koristi prolaskom kroz hodnik tužitelja, a svojata i pravo zadržavanja u hodniku paleći roštilj.

1.5. Tužitelji da pretpostavljaju da je tuženica adaptacijom izgradila još jednu stambenu jedinicu jer da su na nekadašnjem mjestu ulaznih vrata sada niknula dvoja ulazna vrata. U vezi tih vrata tužbeni zahtjev ne postavljaju.

1.6. Smatraju da nisu dužni trpjeti pravo služnosti preko svoje nekretnine jer da je kuća tužene imala komunikaciju kroz svoju kuću, koju komunikaciju da je tužna zatvorila izgradnjom deke i koristi prolaz kroz kuću tužitelja pa da tužbom traže "i ukidanje nesporno postojećeg prava služnosti".

1.7. Zaključuju da tužena na više različitih načina uznemirava tužitelje u njihovom pravu vlasništva, sve opisane radove koji da su bili u potpunosti nepotrebni za održavanje nekretnine tužena da je izvršila bez suglasnosti ili obavijesti tužitelja.

1.8. Točkom I. tužbenog zahtjeva traže utvrđenje da ih je tužena uznemiravala u njihovom pravu vlasništva na način da je izgradila balkon na sjeveroistočnoj strani svoje zgrade čime da je prešla u zračni prostor tužitelja te je proširila postojeći otvor veličine prozora na otvor veličine vrata koja se otvaraju u zračni prostor tužitelja pa je dužna sve vratiti u prvobitno stanje. Točkom II. tužbenog zahtjeva traže utvrđenje da ih je tužena uznemiravala u njihovom pravu vlasništva na način da je na sjeveroistočnoj fasadi svoje kuće sagradila zid u obliku trokuta koji da se nalazi na zemljištu tužitelja te naložiti tuženoj vraćanje u prvobitno stanje. Točkom III. tužbenog zahtjeva traže utvrđenje da ih je tužena uznemiravala u pravu vlasništva na način da je usmjerila oborinske vode na nekretnine u vlasništvu tužitelja te naložiti joj da vode usmjeri na zemljište u svojem vlasništvu. Točkom IV. tužbenog zahtjeva traže utvrđenje da ih je tužena uznemiravala u pravu vlasništva na način da je u prizemlju u hodnik postavila prekidače za struju i objesila poštanski sandučić pa traže da ukloni prekidače i poštanski sandučić. Točkom V. traže ukidanje prava služnosti prolaza pješice kroz hodnik u zgradi u vlasništvu tužitelja u korist k. č. [katastarska čestica]/2G te da se tuženoj i njezinim gostima zabrani daljnje prolaženje hodnikom.

1.9. Nakon nalaza i mišljenja vještakinja geodetske i građevinske struke uređuju tužbeni zahtjev dodajući opis iz nalaza i načine vraćanja u prvobitno stanje. Povlače točku II. tužbenog zahtjeva, međutim tužena na povlačenje tog dijela tužbenog zahtjeva nije pristala pa se i o tome ima odlučiti.

1.10. U odnosu na AF tužitelj je povukao tužbu, jer se radi o prednici tuženice koja je još devedesetih godina tuženici prodala kuću, ali se tužena nije uknjižila kao vlasnica, što je u toku ovog postupka učinila. O povlačenju je doneseno rješenje 30. siječnja 2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Poriče proširivanje prozora, tvrdi ostao je otvor istih gabarita, samo sada ima dva krila što da u građevinskom smislu ne predstavlja proširenje, a također za sve radove tužitelji da su znali te su se sa istima suglasili. Gurla da je i ranije postojala sa istim smjerom. Poriče bilo kakve radove dozidavanja, tvrdi samo je uređivala postojeće dotrajalo stanje. Hodnik da je oduvijek zajednički i koristi ga više suvlasnika, oduvijek je postojao zajednički poštanski sandučić a tuženica je sada postavila samo svoj poštanski sandučić zbog čestih gubitaka svoje pošte. Glede prekidača za struju navodi da je upravo tužitelj taj koji je samovoljno i nedopušteno mijenjao posjedovno stanje. Poriče postojanje dvojih vrata i postojanje odnosno gradnju dvije stambene jedinice. Nikada da nije postojala komunikacija kroz dio kuće tuženice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troška.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisa i pregledom priloženih fotografija, uviđajem, vještačenjem po vještaku geodetske i građevinske struke, saslušanjem stranaka i saslušanjem svjedokinja MF i JF.

4. 12. srpnja 2017. tada uredujući sudac proveo je dokaz uviđajem, zapisnik o čemu je pročitan. Na uviđaju je sudac ušao kroz ulaz u zgradu kojeg po navodima tužitelja tuženica više ne bi bila ovlaštena koristiti pa se kamenim stepeništem popeo na prvi kat zajedničkog prostora gdje se sa lijeve strane ulazi u dvorište za koje tužitelj navodi da se radi o prostoru koji njemu pripada. Pokazan je balkon kojim da je tuženica ušla u zračni prostor tužitelja. Pokazano je da bi tuženica proširila prostor uz nekadašnji dimnjak također ušavši na taj način neovlašteno u prostor koji pripada tužitelju. Tužitelj je pokazao i još jedan prostor u kojeg se ulazi iz prostora dvorišta a koji prostor je u naravi zarašten visokom travom za kojeg navodi da je njegov vrt u kojeg je tuženica protupravno usmjerila odvod svoje gurle. Za balkon je tuženica tvrdila da se radi o građevinskom zahvatu koji je poduzet u dogovoru sa tužiteljem, a prostor uz nekadašnji dimnjak da ne bi bio proširivan već je ostao u izvornim dimenzijama. Gurla iako nova da se nalazi na istom mjestu na kojem se nalazila prilikom stupanja u posjed stranaka. Za prostor dvorišta i vrta tuženica tvrdi da je upitno radi li se o prostoru koji pripada tužiteljima posebno vrt u kojem da je tužena nekada sadila cvijeće i održavala taj prostor. Sud je obišao i nekretninu u posjedu tužene te utvrdio da na dan održavanja uviđaja ne postoji komunikacija između stana na prvom katu i stana u prizemlju. U prizemlju da se nekada nalazila konoba koju je ona uredila za stanovanje, ali da nikada nije postojala mogućnost komunikacije između prostora u prizemlju i prostora na katu.

5. U svom iskazu (list 30A-31) tužitelj iznosi kako ga je izgradnjom balkon tužiteljica uznemiravala u njegovom pravu vlasništva jer je ušla u njegov zračni prostor a tog balkona nije bilo kad je on kupio nekretninu. Sa balkona padaju stvari u njegov dio dvorišta, na balkonu se puši, tresu se cigarete, rublje se suši i slično. Izgrađena su tu i balkonska vrata dok je ranije tu bio samo običan prozor manjih dimenzija. Nakon što je on kupio nekretninu tuženica je postavila gurlu a prije postavljanja te gurle voda da se slijevala direktno sa krova ali nije mu smetala. Uznemiravanje da predstavlja i nadogradnja u prostoru ispod balkona gdje se nalazi također novo postavljeni prozor jer je tu tužena sagradila zid kojim se ušlo u njegovu nekretninu. Taj zid da je već postojao kada je on kupio nekretninu, ali predstavlja uznemiravanje jer da je njegovom izgradnjom izmijenjeno izvorno stanje nekretnine. Nekretninu da je kupio devedesetih godina, čini mu se 1995. a i tužena da je negdje u to vrijeme kupovala nekretninu. Sporni radovi da su poduzeti negdje 2016. Nitko da ga nije konzultirao vezano za te radove a s druge strane on da je kada je kupio nekretninu i odlučio popraviti krovište obavijestio sve a morao je dobiti i suglasnost konzervatora za takve radove. Za radove koje je on poduzimao da su znali svi pa tako i tužena i dali su suglasnost. Oba poštanska sandučića tužena da je postavila na metalnim vratima koja je on postavio. Prostor haustora odnosno hodnika u koji se dolazi s glavne ulice pripada njemu te ne prihvaća da se tužena njime koristi kako bi pristupila do svoje nekretnine. Prilikom kupovine njemu da je rečeno da bi ulaz sa glavne ulice bio njegov, da pripada stanu kojeg je on kupio. Bio je upoznat i da se tužena koristi tim ulazom radi pristupa do svog dijela nekretnine no ne želi da to bude više tako, želi da se stvari srede i da ona koristi dio koji njoj pripada. Kao što su i susjedi u kući do riješili svoj pristup iz prizemlja na kat smatra da bi i tužena mogla iz svojeg dijela nekretnine. Cijeli prostor portuna gdje tužena ulazi i prolazi da ima pedesetak kvadrata te kada ona ne bi imala pravo služnosti odnosno kada ne bi prolazila na način na koji to čini on da bi taj hodnik mogao koristiti za nešto drugo a u kasnijem podnesku navodi da hodnik zauzima pedesetak kvadrata te bi tu mogao napraviti studio apartman.

6. Tužena u svom iskazu (list 31 spisa) tvrdi gurla je oduvijek bila na lokaciji na kojoj je i sada samo što ju je tužitelj uklonio prilikom adaptacije svoje nekretnine. Naime tužitelj da je podizao krov te je time dobio još jedan kat i prilikom tih građevinskih zahvata uklonio je gurlu. Nakon toga njoj da se voda jako slijevala na nekretninu pa je morala postaviti novu cijev ali na isti način kako je bila i ona ranije. Što se tiče balkona proširila se u prostor tužitelja, ali smatra da to nije puno, samo jedan metar niti toliko, samo da ima gdje sušiti robu. Potvrđuje da je na dio nekadašnjeg prozora probila vrata ali ona da su sada čak i uža, sve to da je vidljivo na fotografijama i napravljeno uz dimovod nekadašnjeg ognjišta. U vezi tog balkona da je i razgovarala sa tužiteljem i sa njim da nikada nije imala nikakvih problema, ali je sa njegovim puncem koji da joj je jednom prišao i prijetio. Tužitelj da je kod adaptacije svoje nekretnine nadogradio dio naslonivši se na njezinu fasadu a kojom prilikom je zatvoren i jedan prozor pa da ga je molila da joj dopusti gradnju balkona odnosno prostora gdje bi mogla sušiti veš kao jednu vrstu kompenzacije za učinjeno na njezinom dijelu nekretnine. Što se tiče nadogradnje uz prostor starog ognjišta osporava da bi tu bilo što radila osim postavljenog novog prozora no koji je na tom mjestu već postojao. Što se tiče prostora portuna (hodnika) njega da je oduvijek koristila i to ne samo ona nego i prije nje a koriste ga i danas druge osobe kao što su ĆF i EF koje imaju stanove u toj zgradi. Vrata od Seide vidljiva su na fotografijama u spisu kao vrata plave boje. Što se tiče sandučića na metalnim vratima ta vrata je postavio tužitelj iako je njezina želja bila da se postave drvena kako to priliči starom gradu. Nakon što su postavljena nova vrata ona je postavila sandučić za sve u zgradi na broju 26 no s vremenom joj je iz zajedničkog sandučića počela nestajati pošta pa je ne spori postavila i drugi, manji, sa njezinim imenom. Nekretninu je kupila od AF, koja više nije vlasnik na toj lokaciji, međutim još se nije upisala u zemljišne knjige. Prostor u prizemlju u njezinom u vlasništvu u koji se ulazi sa ulice da je nekadašnja sprema kojeg je ona pretvorila u stambeni prostor i tamo smjestila kuhinju. Iznad tog prostora nalazi s njezin stambeni prostor i nitko ne bi bio sretniji od nje kada bi mogla imati internu komunikaciju između svog prostora u prizemlju i onoga na katu, međutim to nije moguće zbog veličine prostora tako da ona danas kuha i onda ulicom nosi jelo gore. Tvrdi postojao je jedan prekidač kojim su se svi koristili te ona nije ništa dodavala.

7. 6. studenoga 2023. proveden je i novi uviđaj zbog promjene suca. Uviđajem je utvrđen položaj poštanskih sandučića koji se nalaze na ulaznim vratima, da se na katu nalaze jedna plava vrata koja da pripadaju RF te dvoja bijela vrata koja pripadaju tuženici i vrata kroz koje se izlazi na dvorište na kojem dvorištu je utvrđen položaj balkona, zida i prozora ispod njega te gurle. Na upit suda tužitelju da pokaže gdje tvrdi da je ranije bio otvor iz prizemlja prema prvom katu prostora tužene isti je naveo da on ne zna da bi tu bio otvor već da on tužbom traži da tužena tu postavi otvor.

8. Iz nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke utvrđeno je da se prolaz unutar zgrade pruža uz jugozapadnu stranu zgrade, od metalnih vrata i [adresa] ulice prema sjeverozapadu i kamenom stepeništu, zatim skreće u smjeru sjeveroistoka uz sjeverozapadni zid kuće kbr. 26. Stepeništem se dolazi na 1. kat i hodnik koji se pruža u smjeru sjeveroistoka uz sjeverozapadni zid kuće. Iz hodnika se kroz vrata koja se nalaze na sjeverozapadu pristupa u sjeverozapadni dio dvorišta, a kroz dvojna vrata na sjeveroistoku ulaz je u stan na istoj etaži i u stan na višem katu i kroz plava vrata na jugoistoku ulaz je u stan na istoj etaži.

8.1. Vještakinja je identificirala da se hodnik nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad a prema zemljišnoj knjizi na zk.č. 98/1G k. o. [katastarska općina]. Prolaz unutar zgrade na skici lica mjesta označen je zelenom bojom.

8.2. U sjeverozapadnom dijelu dvorišta je stari dimnjak (na skici lica mjesta označen žutom bojom), zid koji ide ukoso – u obliku trokuta (na skici označen crvenom bojom) i balkon u zraku (na skici lica mjesta označen crvenom isprekidanom linijom) a sve se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad a prema zemljišnoj knjizi na zk.č. 98/1G. Gurla se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Grad a prema zemljišnoj knjizi na zk.č. 1798/1 k. o. [katastarska općina].

8.3. Na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje geodetske struke Jasmine Jurinčić nitko nije imao primjedbi, a istog prihvaća i sud kao stručan i izrađen pravilima struke. Tužitelji su u podnesku od 22. listopada 2024. jedino predlagali da vještakinja dostavi podatak o površini hodnika i dužini služnosti prolaza do ulaza u stan tužene. Međutim, površinu hodnika i dužinu služnosti prolaza nije bitno utvrditi za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja koji traže ukidanje prava služnosti, za što je dovoljno to što je vještakinja na skici lica mjesta prikazala zelenom linijom gdje se vrši prolaz sukladno čemu su tužitelji i uredili tužbeni zahtjev. Utvrđivati dužinu i prikazati točno površinu služnosti bilo bi potrebno u slučaju da je tužena zatražila da se ta služnost upiše u zemljišne knjige, što nije.

9. Vještakinja građevinske struke IFS u svom nalazu i mišljenju ustvrdila je da joj nije predočena građevinska dozvola za balkon pa da zaključuje da je izveden bez dozvole i naznačila kojim ga je radovima moguće ukloniti. Za balkonska vrata navodi da su se mogla izvesti bez građevinske dozvole rušenjem parapetnog zida ispod prozora koji nije konstruktivni – nosivi zid pa da balkonska vrata mogu ostati na fasadi s ugradnjom ograde 1 metar visine pričvršćene u fasadu, a naznačila je i radove ukoliko se balkonska vrata moraju demontirati. U odnosu na zid ispod balkona vještakinja je utvrdila da je u doba izgradnje balkona već postojao kosi zid s novim manjim PVC prozorom nego što je bio prije, kosi zid ispod balkona dakle nije se mijenjao. Što se tiče oluka ustvrdila je da je zgrada na kojoj je oluk srednja zgrada u nizu, omeđena dvjema zgradama s obje strane i ima dvostrešni krov te je nemoguće oborinsku vodu odvesti preko krova na drugu stranu tj. ulicu. Plavljenje kišom moguće je riješiti izgradnjom upojnog bunara u podnožju vertikalnog oluka pri čemu bi se oluk produžio i spojio na upojni bunar (ili betonirati šahtu 80X80 xm / 100X100 cm ili ugradnjom betonske cijevi fi 80 ili 100 cm dubine 1,5 m). U odnosu na položaj poštanskih sandučića, prekidača i žice koja se nalazi u hodniku vještakinja je samo prikazala njihov položaj jer nije vještak elektrostruke. Za mogućnost probijanja i povezivanja prizemlja i gornjeg kata nekretnine tuženice ustvrdila je da iziskuje ishođenje građevinske dozvole na osnovi projektne dokumentacije, za što bi trebao arhitektonski projekt, građevinski projekt konstrukcije i geodetska podloga a prije svega bi statičar vrlo detaljno morao pregledati međukatnu konstrukciju kako bi utvrdio da li je moguće otvaranje konstrukcije budući da je u pitanju vrlo stara zgrada u zaštićenoj staroj jezgri grada [adresa]. Međukatna konstrukcija je stara izvedena od drvenih greda i dasaka. Dala je i procjenu troškova. Na nalaz i mišljenje vještakinje građevinske struke također nije bilo primjedbi a istog prihvaća i sud kao stručan, objektivan i sačinjen sukladno pravilima struke.

10. Nakon provedenog vještačenja tuženica iznosi ponovno tvrdnju da joj je tužitelj dopustio izgradnju balkona u vrijeme kada su tužitelji izvodili dogradnju svog objekta koji se naslanja na objekt tuženice. Tužitelji su uz objekt tuženice podigli novi zid čime su joj u određenoj mjeri zaklonili svjetlo. Iako u početku nije bila s time suglasna tuženica da je dozvolila dogradnju objekta a tužitelji da su joj zauzvrat dopustili gradnju balkona. Dopuštenjem tužitelja da je stekla pravo služnosti imati dio svoje zgrade u zračnom prostoru tužitelja. Za oluk tvrdi da je postojao prije nego je tuženica kupila svoju nekretninu i prije nego što su tužitelji kupili svoju nekretninu kao i dugi niz godina prije toga pa da je tuženica stekla pravo služnosti odvoditi kišnicu sa svog krova na zemljište tužitelja. Pravo tuženice da koristi rasvjetu i da postavi poštanski sandučić da je vezano je uz psotojanje prava stvarne služnosti prolaza.

11. Tužitelji nakon nalaza i mišljenja vještaka u podnesku od 22. listopada 2024. navodi da ukoliko oborinske vode s tuženičinog krova već moraju biti usmjerene u vrt tužitelja da tužena izvede adekvatne radove opisane u nalazu vještaka kako bi se spriječilo plavljenje dvorišta u vlasništvu tužitelja pozivajući se na odredbu čl. 110 st. 5 ZV a i na čl. 197 ZV-a. Navodi i da nesumnjivo postoji iako nije upisana u zemljišne knjige služnost odvoda oborinskih voda u dvorište tužitelja, ali smatra potrebno je tuženu obvezati na radove opisane u nalazu vještakinje građevinske struke. Navodi da je nesporno da su tužitelji vlasnici cijelog hodnika i da je tužena imala pravo služnosti prolaza ali da ovlaštenik prava služnosti ne može svoje pravo proširivati na štetu vlansika povlansog dobra pa tako niti hodnik opterećivati elektroinstalacijama, rasvjetnim tijelima, zvoncima i poštanskim sandučićima. Služnost je tvrdi i izgubila razumnu svrhu jer tužena uz znatnije građevinske radove i troškove može povezati prizemlje svoje nekretnine sa katom a tužitelji da mogu svoj dio nekretnine koja je sada opterećena nepotrebnim pravom pretvoriti u mali studio apartman i ostvarivati dobit što da im je sada zbog komocije tužene onemogućeno.

12. Tužiteljica FF iskazala je da su ona i suprug kupili kuću 1995. ili 1996. ne zna više od koga a kuća je bila u jako lošem stanju te su ju adaptirali 2003. Od kupnje do renovacije u kući nisu boravili jer se u istoj nije moglo boraviti. Najprije su renovirali konobu ali i to je bilo 2003. Čim su kupili kuću vidjeli su da postoji hodnik kojim se pristupa i do kuće na kbr. 24. U hodniku se nalaze vrata obitelji RF ali s njima da su potpisali ugovor kod javnog bilježnika kojim da su se oni odrekli korištenja prolaza a tužitelji su im zauzvrat dali pristup u septičku jamu. Plava su vrata od obitelji RF a bijela od tuženice a tu su ranije bila jedna vrata. Upitana zašto tek sada brani prolaz navodi da kada bi bio u pitanju samo prolaz to ne bi bio problem međutim tuženica je postavila poštanske sandučiće, sprovela struju po hodniku, na hodniku suši rublje, odlaže namještaj, njezina podstanarka ostavlja svoj materijal – sjeno i metu te strijele i lukove. Tuženica da je postavila rasvjetu u hodniku, a ranije je postojala rasvjeta koju je postavio njezin suprug a koja da je presječena. Stara struja ne može ni postojati jer su postavili betonske deke i novu struju. Ne zna da li je prije bilo rasvjete kad su kupili kuću zatim navodi da se nije smjela paliti jer je voda već curila kroz drvene stropove. Tuženica nema direktan pristup iz prizemlja na gornji kat. Smatra da tuženica može napraviti stepenice u prizemlju jer su to napravili i I a za sebe navodi da je po struci diplomirani inženjer arhitekture te zna da je moguć napraviti stepenice i da je normalno da svaka kuća ima svoj odvojeni pristup prema gornjim katovima. ĆF da svoj prostor ima na gornjem katu, devastirani prostor u kojem se od kada su tužitelji betonirali pločicu nitko nije pojavio. Ulaz tužitelja nalazi se u dvorištu odnosno tužitelji se penju još jednim stepenicama iz dvorišta i tu se nalazi njihov ulaz dok ne postoji ulaz TF već samo jedan prozor koji gleda prema vrtu i ukoliko ĆF ikada dođe mora si napraviti vrata i stepenice. Sa ĆF da su se kod bilježnika podijelili što je čije. Tvrdi nije točno da bi njezin suprug dozvolio tuženici izgradnju balkona i naglašava da oni sve pisano rade kod javnog bilježnika. Na mjestu balkona ranije se nalazio prozor, kada su došli na ljeto ili u svibnju zatekli su izgrađeni balkon i vrata i ogradu. Ne zna da li za ono što su oni dogradili ishodili građevinsku i uporabnu dozvolu. Ne sjeća se da li je postojao stari oluk i voda sa krova odlazila u dvorište. Zatim navodi da ne spori da je ranije postojao oluk međutim želi da voda s krova tuženice ne otječe u njihov vrt. Ne zna gdje je ranije voda otjecala ali smatra da kada se napravi nešto novo to treba napraviti korektno.

13. Tužitelj u dopunskom saslušanju navodi da je nekretninu kupio 1995. i da je inzistirao da se u ugovor o kupoprodaji unese da je vlasnik stepenica i dvorišta sa cisternom. Prodavatelj da mu je rekao da su tuženoj koja je prije njega kupila drugu polovicu kuće odobrili da prolazi u svoj stan kroz hodnik i stepeništem koje je njegovo vlasništvo dok ne napravi stepenište iz svoje konobe za prvi kat što nije nikada napravila. Iskaz se u tom dijelu da je prolaz odobren dok tužena ne napravi stepenište ocjenjuje neistinitim, mišljenje je suda da bi da je tome bilo tako svakako inzistirao da se i to navede u ugovoru. Tužitelj da je tada prodavatelju rekao da mu to ne smeta, tužena je bila iz Slavonije, bilo je to vrijeme neposredno nakon rata te je razumio da nema novaca. 1998. da je napravio međukatne konstrukcije za što da je dobio suglasnost svih susjeda a također i dozvolu konzervatora. Obratio se F koji da su vlasnici stana sa tri sobe na prvom katu, kojima da je isto odobreno od strane osobe koja je njemu prodala kuću da koriste to stepenište, da je potrebno napraviti novi krov i međukatne konstrukcije a oni da su mu rekli da nemaju novaca pa je on rekao da će on onda financirati sve te radove i napraviti im stepenice u njihovoj konobi a ukida im se korištenje stepenica i pristup cisterni odnosno vađenje vode iz cisterne o čemu ima ugovor s njima. Nije inzistirao da tuženica napravi svoje stepenice i sve je bilo u redu dok nije stavila najprije jedan sandučić na ulazna vrata koja je on postavio pa drugi pa je na mjestu gdje su ranije postojala jedna ulazna vrata postavila dupla, sagradila balkon kojim je ušla u njegov zračni prostor na mjestu gdje je ranije postojao samo prozor, postavila oluk za kojeg tvrdi da ranije nije postojao, postojali da su samo nosači za oluk ali ne i oluk tako da je voda otjecala direktno sa krova također na njegovu nekretninu ali tada nije bilo lokve pa mu to sada više smeta. Kada je adaptirao nekretninu da je postavio 4-5 prekidača kako bi se svatko tko ima ulaz/izlaz na hodnik mogao koristiti prekidačem i uplatiti si rasvjetu i troškove za tu električnu energiju da je plaćao on. GF da je zajedno s njim kupila kuću ali s njom da ima poseban ugovor te ona od 1995. nije dolazila. Jedan sandučić da je u međuvremenu uklonjen. RF svoj je dio kupila 8-10 godina ranije. Plava vrata su vrata od RF i L. GF ima pola prvog kata i potkrovlje koji dio je sada odvojen od njegovog dijela a prije renovacije nije bio. Nema dozvolu za nadogradnju niti ju je tražio, ima samo dozvolu od konzervatora kako su oni uvjetovali da se napravi adaptacija. Da je on nešto tuženoj dozvolio imali bi to napismeno. JF ima kuću do tužene, a na upit kako ona dolazi do svoje stražnje fasade ogovorio je da nije napravila fasadu sa strane prema njegovom vrtu.

14. Svjedokinja JF iskazala je da joj je poznato da je predmet spora ulaz i izlaz LF. Kroz taj ulaz da ulaze A u svoj dio zgrade, ulazi i LF u svoj dio i oduvijek je ulazila a i ulazi i RF, koja ima ulaz sa ulice međutim ostavila je i vrata na prvom katu kako kaže za svaki slučaj. I svjedokinja je prolazila kroz hodnik te zgrade stepeništem do zajedničkog wc-a odnosno RF je imala wc točno nasuprot svojih vrata, a svjedokinja je tuda odlazila i kod svoje prijateljice AF, bivše vlasnice koja je svoj dio prodala LF. Tuda da su odlazili i u vrtove koji su se nalazili iza kuća i na cisternu. Tuženica u prizemlju ima prostoriju u kojoj se nalazi kuhinja i wc ali nikada nisu postojale stepenice iz te prostorije za prvi kat. To su bile štale sa zemljanim podom u kojima su se držale životinje a svjedokinji je to poznato jer da je njezina majka kupila kuću 1964. Kada je odlazila kod AF i RF na hodniku je postojalo svjetlo. Na upit kako zna što je sporno odgovara da je razgovarala sa cijelom ulicom, da svi znaju da je to sporno. Balkon koji je tuženica sagradila nalazi se tik do njezinog prozora i upitala je tuženicu kako to da ga je sagradila a ona da joj je rekla da se dogovorila s tužiteljem jer je on izvršio neku dogradnju na njezinom dijelu. I ranije da je postojao oluk i to zajednički oluk tužitelja i tužene koji da je odvodio vodu točno kod njezine zgrade.

15. Tuženica u dopunskom saslušanju navodi da je koristila rasvjetu i prije tužitelja a koristila ju je i prije nje njezina prednica AF kao i susjeda RF a radilo se o naizmjeničnim prekidačima na način da bi se kada bi se ušlo u hodnik upalilo svjetlo a na prekidaču gore bi se ugasilo s time da tvrdi da je njezin stan imao jedan prekidač a stan RF drugi. Tužitelj da je preusmjerio struju na svoj kat i zato ju ne mogu koristiti. Postavila je senzor kojeg su svi koristili. Kablove do senzora je postavio električar kojeg je ona angažirala. Najprije su postavili žarulje iznad samih vrata ali to bi osvijetlilo samo gornji dio tako da su nakon toga postavili senzor. U odnosu na poštanski sandučić tvrdi na ulazu su bila drvena vrata u kojima je postojao otvor kroz koji je poštar ubacivao poštu. Tužitelj je odlučio promijeniti vrata ona je htjela sudjelovati da se postave drvena ali tužitelj da nije htio i promijenio je sam vrata nakon čega poštar da više nije mogao ubacivati poštu pa je postavila jedan sandučić za što nije tražila dozvolu jer je mislila da ima pravo jer ulazi na taj ulaz. Ključ je dala tužitelju ili puncu te se nitko nije protivio i koristili su ga i oni, ali joj je pošta počela nestajati pa je postavila još jedan sa svojim imenom dok na prvom nije stajalo ime. Nije ga postavila na svoja vrata jer joj je ulaz na ovim vratima te nije točno da je njezin kućni broj 24, to je broj od susjede JF a njezin je 26. Tvrdi od tužitelja je tražila da joj dopusti gradnju balkona jer joj je napravio štetu prigodom obnove, prešao je u njezin tavan uzeo joj fosne s tavana i na mjestu ranijeg zida sazidao novi, oštetio joj crijepove. Tužitelj da joj je dozvolio da napravi balkon ali ona nije inzistirala da sastave ikavu ispravu o tome. Tužitelju je dala suglasnost da se radi krov a ne i za nadogradnju.

16. Svjedokinja MF nije imala nikakvih saznanja, a niti brojne fotografije prikazuju relevantno ranije stanje, osim zida koji ide u trokut.

17. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da su neke točke tužbenog zahtjeva osnovane a neke neosnovane kako će se u nastavku obrazložiti.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja u vlasništvu njihovih nekretnina od strane tuženice uklanjanjem balkona, kosog zida, prekidača i poštanskih sandučića te sprječavanjem štetnih imisija u obliku oborinskih voda koje da dolaze sa nekretnine tuženice i ukidanje prava služnosti prolaza.

19. Prema odredbi čl. 167. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema odredbi st. 2 da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1 mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari.

20. Tužitelji su stoga u odnosu na zahtjev iz točke I. tužbenog zahtjeva za uklanjanjem balkona morali dokazati da je tuženica izgradnjom balkona zašla u zračni prostor njihove nekretnine. Iz nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke utvrđeno je da se balkon u zraku, na skici lica mjesta označen crvenom isprekidanom linijom, nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, a prema zemljišnoj knjizi na zk.č. 98/1G k. o. [katastarska općina]. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. [katastarska čestica]/1G utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici te čestice svaki u 1/8 dijela dok su preostali suvlasnici RF u ½ dijela i GF iz Zadra u ¼ dijela. Tuženica dakle nije suvlasnica zk.č. 98/1G k. o. [katastarska općina], dok su tužitelji kao suvlasnici te nekretnine prema tuženici kao trećoj osobi ovlašteni postavljati zahtjev za zaštitu od uznemiravanja, što tuženica niti ne spori već tvrdi da se ne radi o bespravnom uznemiravanju jer su joj tužitelji odnosno konkretno prvotužitelj dozvolili izgradnju balkona. Sud međutim njezin iskaz ne ocjenjuje uvjerljivim u tom dijelu. Naime, tužiteljica iznosi razne tvrdnje o razlogu navodnog tužiteljevog dopuštenja gradnje pa tako na ročištu 5. prosinca 2017. navodi da je "istina da se proširila u prostor tužitelja, ali to nije puno, samo 1m, niti toliko, samo da može robu staviti negdje sušiti". Tada navodi da je u vezi tog balkona govorila sa tužiteljem i s njim nije nikad imala problema. Naime, tužitelj da je kod adaptacije svoje nekretnine nadogradio dio naslonivši se na njezinu fasadu, a kojom prilikom je zatvorio i jedan prozor pa ga je ona molila da joj dopusti gradnju balkona kao jednu vrstu kompenzacije za učinjeno na njezinom dijelu nekretnine. Zatim u podnesku od 24. srpnja 2024. njezin punomoćnik navodi da su joj tužitelji dogradnjom uz njezin objekt zaklonili svjetlo pa da je tužiteljima ipak dala suglasnost za dogradnju a oni da su joj zauzvrat dopustili gradnju balkona, međutim sama tuženica u iskazu navodi da suglasnost nije dala za dogradnju već samo za izmjenu krova. Na ročištu 8. listopada 2025. kao razlog dozvole od strane tužitelja navodi pak štetu koju joj je napravio prigodom obnove a to je da joj je prošao u tavan, uzeo fosne, oštetio joj crijepove. Pritom je također prilikom suočenja neuvjerljivo opisivala kada je upitana da opiše susret u kojem je došlo do davanja te suglasnosti. Tu je pak iznijela tvrdnju da joj je suglasnost dana kako tužitelja ne bi prijavila za njegove radove. Tuženica davanje suglasnosti prema mišljenju suda nije dokazala. Ocjena je suda da je tuženica bila mišljenja da ima pravo i ona dograditi nešto gledajući svog susjeda i njegovo postupanje. I izjava svjedokinje JF u tom je dijelu štura a to je "da joj je tuženica rekla da se to dogovorila sa tužiteljem jer je on izvršio neku nadogradnju na njezinom dijelu". Balkon se dakle prema nalazu vještakinje geodetske struke nalazi u zračnom prostoru iznad nekretnine u suvlasništvu tužitelja, tuženica nije dokazala da joj je tuženik za to dao odobrenje, niti je prema mišljenju suda tuženik taj koji bi odobrenje trebao davati već je za to potrebna odgovarajuća građevinska dozvola, slijedom čega je prihvaćena ta točka tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženica uvijek može prijaviti tužitelje za to što nije ishodio dozvolu za svoju dogradnju. Također to što je tužitelj izjavio 2017. da bi mu prihvatljiv bio tzv. francuski balkon, može biti relevantno jedino u kontekstu da je došlo do nagodbe između stranaka glede tog dijela tužbenog zahtjeva jer je tužitelj kod svog tužbenog zahtjeva za uklanjanje balkona ostao.

21. Prvotnu točku II. tužbenog zahtjeva za uklanjanjem zida u obliku trokuta tužitelji su povukli, međutim tuženica nije pristala na povlačenje. Vještakinje građevinske struke utvrdila je u nalazu na listu 118 spisa da se na slici iz spisa vidi postojeći stari zid iznutra gdje je bilo ognjište a kasnije su ognjište i vanjski dimnjak uz fasadu srušeni te utvrdila da se kosi zid ispod balkona nije mijenjao, a i tužitelj je iskazao da je takav zid već kod kupnje zatekao, slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

22. U odnosu na tužbeni zahtjev da su tužitelji uznemireni u svom pravu vlasništva na način da su oborinske vode usmjerene na nekretninu u njihovom vlasništvu iz nalaza vještakinje geodetske struke utvrđeno je da se oluk nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad a prema zemljišnoj knjizi na zk.č. 1798/1 k. o. [katastarska općina]. K. č. [katastarska čestica] prema izvatku iz zemljišne knjige suvlasništvo je tužitelja IF i GF, svakog u ½ dijela. Nije sporno da je gurla postavljena naknadno, ali tuženica tvrdi novu je gurlu postavila na mjesto stare i to iz razloga što su tužitelji prilikom izvođenja radova na svojoj nekretnini, jer su podizali krov i time dobili još jedan kat, uklonili staru gurlu. Tužitelj negira postojanje starog oluka u svom iskazu 2017. godine, 2025. godine navodi da su postojali samo nosači. Tužiteljica u svom iskazu najprije iskazuje da se ne sjeća da bi postojao stari oluk, ne sjeća se ni da li je prije voda odlazila u dvorište, da bi nakon toga iskazala da ne spori da je ranije postojao oluk, ali da želi da voda tuženice ne otječe u njihov vrt. Ne zna gdje je ranije voda otjecala, ali smatra da kad se napravi nešto novo to treba napraviti korektno. Već i podnesku 22. listopada 2024. punomoćnik tužitelja navodi da nesumnjivo postoji iako neupisana u zemljišne knjige služnost odvoda oborinskih voda u dvorište tužitelja. I svjedokinja JF potvrdila je da je postojao zajednički oluk i da je odvodio vodu točno kod njezine zgrade. Tužitelji su se nakon što su postojanje služnosti odvodnje vode učinili nespornim pozvali na čl. 110 ZV-a tj. na sprječavanje štetnih imisija u obliku oborinskih voda koje dolaze s nekretnine tuženice. Tu su tužitelji trebali dokazati da su imisije prekomjerne s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu. Uviđajem je utvrđeno da se radi o zaraslom vrtu a tužitelji nisu dokazali niti da im oborine izazivaju štetu niti da su prekomjerne s obzirom na namjenu nekretnine. Naime, radi se o neuređenom vrtu a tužitelji nisu niti predložili odgovarajuće vještačenje na okolnost prekomjernosti niti su iznosili ikakve tvrdnje o nastaloj šteti.

23. U nastavku će se izložiti o zahtjevu tužitelja za ukidanjem prava služnosti prolaza jer osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži uklanjanje prekidača i ovisi o osnovanosti tužbenog zahtjeva za ukidanje služnosti prolaza. Tužitelji zapravo čine nespornim postojanje prava služnosti prolaza, tako to izričito i navode u podnescima a proizlazi i iz njihovih iskaza. Tako tužiteljica navodi da su čim su kupili kuću vidjeli da postoji hodnik kojim se pristupa i do kuće tuženice jer se u hodniku nalaze vrata obitelji RF i vrata iza kojih se nalaze prostorije tuženice. Navodi dalje da tuženica zna da je to njihov hodnik i da ima samo pravo prolaza. I tužitelj je u iskazu 2017. rekao da je prilikom kupovine bio upoznat sa time da se tužena koristi tim prolazom, ali ne želi da to bude više tako, želi da se stvari srede, kako su susjedi do riješili pristup da ga sredi i ona. Na ročištu 2025. tvrdi da mu je kod kupnje rečeno da je tuženici dozvoljen prolaz dok ne napravi svoje stepenište, što u prvom iskazu nije tvrdio. Njegov se iskaz u tom dijelu ocjenjuje neistinitim, iz razloga što to prvi puta nije naveo, kao i iz razloga jer je neuvjerljivo da kao osoba koja sve kako kaže radi napismeno i kod bilježnika i koja iskazuje da je inzistirao da se u ugovor unese da je vlasnik stepenica i dvorišta sa cisternom (naime radi se o neetažiranoj nekretnini u suvlasništvu) da tako nešto ne bi prezentirao napismeno. Stoga nije dokazao da bi se tuženica ikada ikome obvezala sagraditi stepenište iz prizemlja. I uviđajem je utvrđeno da je prolaz kroz hodnik zk.č. 98/1G k. o. [katastarska općina] jedini pristup prostoru tuženice na prvom i drugom katu. S obzirom na činjenicu da se radi o k. č. [katastarska čestica]/1G i k. č. [katastarska čestica]/2G i položaj hodnika koji vodi do čestice drugog broja moguće da se nekad radilo i o jednoj katastarskoj čestici a vjerojatno i o vlasništvu jedne obitelji.

23.1. Sud je dakle kako je u točki 23 obrazloženo utvrdio da pravo služnosti prolaza kroz k. č. [katastarska čestica]/1G za korist k. č. [katastarska čestica]/1G, iako neupisano u zemljišnoj knjizi, postoji. Tužitelji nisu dokazali da bi to pravo bilo dano do opoziva (do navodne obveze izgradnje stepenica). Štoviše od dokaza nisu ponudili ništa osim svojih iskaza.

23.2. Ukinuće služnosti regulirano je odredbom čl. 242 ZV-a koja propisuje da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ukine. Stavkom drugim tog članka propisano je da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da drugi, prikladniji ili jednako prikladan prolaz ili jednako prikladan javni prolaz mora već postojati, a ne da bi iz te odredbe proizlazilo da vlasnik povlasnog dobra treba takav prolaz tek napraviti. Pri tome se služnost izvršava na dijelu nekretnine koja je oduvijek hodnik i služi za pristup i samim tužiteljima a od tuženice se traži da se izlaže velikim troškovima i smanjenju svog stambenog prostora.. Otvaranje prolaza koji ne postoji stvar je isključivo sporazuma između stranaka kojeg su primjerice tužitelji navodno postigli sa F, a ne obveze. Nesporno je da nekretnina tuženice u prizemlju ima pristup sa javne površine, međutim nedvojbeno je utvrđeno da iz prizemlja nema niti je ikada bilo pristupa prvom katu. Proizlazi to iz uviđaja, iskaza, a i nalaza građevinske vještakinje da se radi o staroj međukatnoj konstrukciji izvedenoj od drvenih greda, stoga su tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi da bi tuženica sama sebi zatvorila komunikaciju između prizemlja i prvog kata u cijelosti neosnovane, a tako nisu iskazivali niti sami tužitelji. Tužitelji su o tome trebali razmišljati prilikom biranja nekretnine koju će kupiti pa kada se kupili nekretninu u staroj jezgri primorskog mjesta gdje su specifični prostorni odnosi ne mogu očekivati neoptrećenost svoje nekretnine niti imaju osnove postavljati takve zahtjeve tuženici. Budući da drugi prolaz ne postoji nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 242 ZV za ukinuće služnosti, slijedom čega je taj tužbeni zahtjev odbijen.

24. Što se tiče struje u hodniku, pri čemu valja reći da su predmet tužbenog zahtjeva kako je postavljen samo prekidači, sud smatra da je postojanje struje i prekidača u hodniku vezano uz služnost prolaza, obzirom da se radi o prolazu kroz zgradu kroz koju se mora prolaziti i noću. Ovlaštenje koristiti se strujom proizlazi i iz iskaza samog tužitelja da je nakon postavljanja betonskih deka postavio prekidače kako bi se njima mogli služiti svi koji imaju ulaz/izlaz. Prihvaća se i iskaz svjedokinje JF da je i prije postojala struja što je svjedokinji poznato jer je odlazila kod prednice tuženice AF i suvlasnice uz tužitelje RF. Očigledno su odnosi između stranka toliko narušeni da se struja koristi kao jedan način protestiranja protiv prolaska tuženice. S obzirom na utvrđenje suda da su prekidači za struju na hodniku kojim tuženica vrši služnost prolaza povezani sa služnošću prolaza koju je sud odbio ukinuti i taj je tužbeni zahtjev odbijen. Tužitelji nisu iznosili tvrdnje da bi tuženica kablove koje je postavila radi pristupa spojila na brojilo tužitelja pa da bi ih na taj način uznemiravala.

25. S druge pak strane sud je ocijenio da nema razloga da tuženica ne postavi svoj sandučić na vrata svog prizemnog dijela jer si tako može nesmetano osigurati primanje pošte a ne mora time opterećivati vrata nekretnine čija nije suvlasnica stoga je taj dio tužbenog zahtjeva prihvaćen.

26. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem čl. 154. st. 4 ZPP-a odnosno na način da svaka stranka snosi svoje troškove. Iako su tužitelji matematički gledano odbijeni sa većim dijelom zahtjeva, ipak su, što se tiče nazovimo ih uvjetno rečeno većim i važnijim tužbenim zahtjevima, uspjeli sa uklanjanjem balkona dok nisu uspjeli sa ukinućem služnosti i oborinskim vodama, ali su snosili troškove oba vještačenja pa je sud odlučio da svatko snosi svoje troškove postupka.

U Krku 14. studenoga 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dana primitka i to putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.