REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-1614/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja OČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (OIB 94472454976), Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 14. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 8.560,62 eura od 4.11.2021. godine do isplate; na iznos od 2.639,38 eura od 17.3.2024. godine i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.483,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (14.11.25.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana. II Tužitelj se odbija s dijelom zahtjeva kojim na dosuđeni iznos glavnice od 2.639,38 eura kamatu potražuje od 4.11.2021. do 16.3.2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 9.6.2022. godine tvrdi da je dana 6.10.2021. godine nastradao kao vozač motocikla, reg. oznake [registarska oznaka], a krivnjom osiguranice tuženika koja je upravljalo vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i koja je prešla na suprotni kolnički trak te udarila tužitelja.

1.1. Tužitelj tvrdi da je u utuženom štetnom događaju pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) pa prema konačno postavljenom povišenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje 10.000,00 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.200,00 eura, sa kamatom od 4.11.2021. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali osporava isključivu krivnju svoje osiguranice i tvrdi da je krivnja i na tužitelju koji nije imao vozačku dozvolu za upravljanje motociklom. Tuženik osporava i osonov i visnu zahtjeva, tijek kamata, a tijekom postupka protivi se povišenju tužbenog zahtjeva. Predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Pazinu, medicinsku dokumentaciju, fotografije, odštetni zahtjev, proveden je dokaz prometnim i medicinskim vještačenjem, saslušana je osiguranica tuženika i tužitelj, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da su tužbeni zahtjevi tužitelja osnovan na način kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

4. Nije sporno da se dana 6.10.2021. godine desila prometna nezgoda, uz sudjelovanje osoba, kako to tužitelj činjenično tvrdi.

4.1. Uvidom u spis Općinskog suda u Pazinu broj K-331/2022 utvrđeno je da je protiv osiguranice tuženika OČA zbog utuženog štetnog događaja vođen kazneni postupak po zahtjevu nadležnog općinskog državnog, koji postupka je okončan donošenjem pravomoćnom, osuđujućom presudom. Osiguranica tuženika je oglašena krivom što je dana 6.10.2021. godine oko 18,00 sati na kolniku lokalne ceste upravljajući iz smjera Nedešćine u pravcu Šumbera (istok-zapad) osobnim automobilom, reg. oznake [registarska oznaka] te dolaskom za jedan kilometar zapadnije od Nedešćine, Šoleti 46a, protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. u vezi čl. 63. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80,13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOSPC) olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu iako joj je iz suprotnog smjera zadržavajući pravac svog kretanja dolazio motocikl marke "Yamaha 125", registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao maloljetan OČ sa suputnicom ĐČ pa je prilikom mimoilaženja sa istim djelomično prešla na suprotni dio kolnika uslijed čega je došlo do udara prednjeg lijevog dijela osobnog automobila u lijevi bočni dio motocikla, što je imalo za posljedicu da je, uslijed siline udara motocikl odbačen u raslinje uz cestu pri čemu je OČ zadobio prijelom dijafize femura s pomakom ulomka lijeve noge, koja povreda je teške naravi, pa je iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama izazvala tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

4.2. U smislu odredbe čl. 12. st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) sud je parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik – ovdje osiguranica tuženika oglašena krivom.

4.3. Međutim, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), a jer je građansko pravna odgovornost šira od kaznene, tuženik može dokazivati da je tužitelj svojom radnjom djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 3 ZOO-a). Stav je suda da u slučaju ispunjenja uvjeta iz čl. 12. st. 3 ZPP-a ne može doći do primjene odredbe čl. 1067. st. 2 ZOO-a i da uz postojanje pravomoćne osuđujuće presude nema uvjeta da bi za štetu isključivo bio odgovoran tužitelj.

5. Odlučujući o tom jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 1067. st. 3 ZOO-a sud je saslušao sudionike štetnog događaja i proveo prometno vještačenje po vještaku ing. Miši Bariću, koji je za potrebe vještačenja izvršio uvid u spis Općinskog suda u Pazinu broj K-331/2022, a u kojem se nalazi dokumentacija sačinjena tijekom očevida izvršnog po djelatnicima MUP-a.

5.1. Jedan od odlučnih činjenica za rješenje ovog spora jest dio nalaza i mišljenja vještaka koji se odnosi na vrstu i stanje kolnika na kojem se nezgoda desila. Naime, utvrđeno je da je kolnik širine samo 3,5 metara, u zavoju, uz ograničenje brzine od 40 km/h. Širina vozila iznosi 1,8 metara pa vozilo uopće ne može kolnik savladati da cijelom širinom bude na svojem djelu. Nadalje, iz suglasnih iskaza sudionika utvrđeno je da je na dijelu gdje je došlo do sudara nastavno na desno u smjeru kretanje osiguranice tuženika suhozid, što znači da vozačica nema prostora vozilom se izmaknuti u desno, izvan kolnika. S druge strane, u smjeru kretanje tužitelja jest nakon kolnika pješčani dio, zbog čega on mora biti na kolniku i ne može se micati u desno. Dakle, a što potvrđuje i vještak, sud utvrđuje da se osiguranica tuženika uopće ne može kretati po propisima, jer ne može vozilo biti isključivi na dijelu kolnika namijenjenom za njezin smjer kretanja, jer za to nema prostora. Pola centimetra, za koliko bi teoretski trebala preći na dio kolnika namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera nije životno održivo, jer se na taj način ne može upravljati posebno kada se ima u vidu da je na desno suhozid. Niti tužitelj ne može "pobijeći" sa kolnika, jer mu je nastavno pijesak. U tako utvrđenom činjeničnom stanju nesporno je za ovaj sud da je do naleta došlo na dijelu kolnika namijenjenom za smjer kretanja tužitelja.

5.2. Međutim, ono što mogu učiniti oba vozača jest prilagoditi uvjete voženje stanju i vrsti kolnika na način da se mogu sigurno mimoići, a po potrebi i zaustaviti vozilo. Pri tome, je tužitelj u smislu odredbe čl. 46. st. ZOSPC-a dužan voziti se što bliže desnom rubu kolnika. Osiguranica tuženika, a temeljem čl. 63. st. 2. ZOSPC-a bila je dužna usporiti svoje kretanje i pokušati ostaviti dovoljno razmaka da tužitelj može proći, a po potrebi je morala i zaustaviti svoje vozilo.

5.3. Osiguranica tuženika priznaje da je zbog mokrog kolnika u kočenju, a takvo stanje kolnika utvrđeno u zapisniku o očevidu, kada je ugledala tužitelja još i proklizala na tužiteljevu stranu kolnika. Nadalje, ona priznaje i da je tužitelj pokušao nalet izbjeći tako da se pomicao desno, u svoju stranu, ali da više desno nije mogao ići zbog pješčanog dijela uz kolnik pa je u trenutku sudara bio na kolniku. O takvom načinu iskazuje i sam tužitelj.

5.4. Vještak navodi da djelatnici MUP-a nisu tijekom očevida evidentirali niti jedan trag na kolniku pa nema elemenata da se utvrdi mjesto sudara niti brzina kretanja sudionika.

5.5. Međutim, vještak navodi da ako se osiguranica tuženika kretala maksimalno desno, a tužitelj uz svoj krajnji desni rub, tada ne bi trebalo dići do sudara. Iz samog iskaza osiguranice tuženika proizlazi da se ista nije kretala na taj način, jer je u kočenju proklizala na tužiteljevu stranu kolnika pa se nije kretala maksimalno desno. U takvoj situaciji dolazi do sudara, jer se upravo osiguranica tuženika ne kreće maksimalno desno, već prelazi na drugu stranu kolnika. Uz to, valja imati u vidu da osiguranica tuženika priznaje da se tužitelj pomicao u desno, ali da zbog pješčanog dijela kolnika više desno nije mogao ići, radi čega se mora prihvatiti iskaz tužitelja da se kretao maksimalno desno, na kolniku.

5.6. Nakon usmenog očitovanja vještaka na nalaz i mišljenje nije bilo prigovora niti primjedbi, a sud ga prihvaća u cijelosti, jer je sačinjen obrazloženo i u skladu s pravilima struke.

6. Tako utvrđeno činjenično stanje dovodi do utvrđenja da na strani tužitelja nema postupanja koje bi dovelo do primjene odredbe čl. 1067. st. 3 ZOO-a. Naime, osiguranica tuženika nije se kretala maksimalno desno već je proklizala i prešla na dio kolnika na kojem se uz desni rub kretao tužitelj (5.5.).

6.1. Zbog toga je tuženik dužan štetu tužitelju naknaditi u cijelosti, a i iz razloga što činjenica da tužitelj upravlja bez dozvole nije od utjecaja na dinamiku nastanka štetnog događaja i utvrđenu krivnju osiguranice tuženika. Obveza tuženika proizlazi iz čl. 1072. st. 1 ZOO-a.

7. Za potreba utvrđivanje pretrpljene štete sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem, a vještak je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton i pregledao je tužitelja.

7.1. Vještak navodi da je u utuženom štetnom događaju tužitelj zadobio prijelom lijeve bedrene kosti, ranu u području vanjske strane lijevog gležnja i puknuće (rupturu) četveroglavog mišića lijeve natkoljenice, a zbog kojih je ozljeda bio na bolničkom liječenju do 13.10.2021. godine, dakle tjedan dana, a tijek liječenja obuhvatio je hitnu operaciju tako da je tužitelju prijelom bedrene kosti stabiliziran intramedularnim čavlom, a rana u području gležnja je kirurški obrađena. Tijekom daljnjeg liječenja provodio je kontrolne preglede po kirurgu, rtg i mr snimanja, i liječenje fizikalnom terapijom. Zbog tegoba s lijevim gležnjem dana 26.01.2022. godine tužitelju je načinjen mr gležnja na kojem nije nađeno znakova ozljede ligamentnih i koštanih struktura, ali je nalaz upućivao na algodistrofični sindrom tzv. Sudeckovu distrofiju. Tužitelj je podvrgnut još jednoj operaciji tj. vađenju jednog vijka 02.02.2023. godine, a onda je previjan kod liječnika opće prakse do dana 15.2.2023. godine, kada su mu izvađeni šavi.

7.2. Vještak u svojem nalazu i mišljenju opisuje i citira i medicinsku dokumentaciju, ali i činjenice koje je utvrdio uvidom u zdravstveni karton tužitelja pa utvrđuje da je vađenjem šavi dana 15.2.2023. godine liječenje tužitelja dovršeno.

7.3. Nije sporno da je tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju, koju je posjedovao i prije zaključenja prethodnog postupka dana 26.2.2024. godine, jer se ista odnosi na pregled kirurga dana 25.5.2022. godine; fizijatra 13.10.2022. godine; vađenja jednog vijka dana 2.2.2023. godine.

7.4. Međutim, prihvaćen je prijedlog tuženika da se izvrši uvid u zdravstveni karton tužitelja, koji je tužitelj dostavio u spis i u kojem, a kako to u svojem nalazu i mišljenju citira vještak postoje zapisi o medicinskog dokumentaciji opisanoj i dostavljenoj pod 7.3, jer je vještak u svojem nalazu i mišljenju citirao sve relevantno za davanje konačnog nalaza i mišljenja. Tako je vještak naveo da nakon 15.2.2023. godine i vađanje šavi više nema posjeta vezanih za liječenja ozljeda u utuženom štetnom događaju. Tako utvrđeno činjenično stanje dovodi do utvrđenja da dostava dokumentacije iz 7.3. nije protivna čl. 299. ZPP-a, jer su činjenice iz te medicinske dokumentacije evidentirane u zdravstvenom kartonu tužitelja. Prema tome, tuženik je predložio provođenje dokaza uvidom u zdravstveni karton tužitelja, a sud je taj prijedlog prihvatio pa je postupanje u skladu s odredbom čl. 299 ZPP-a.

7.5. Ovakvo utvrđenja suda nije u suprotnosti sa iskazom vještaka na ročištu za glavnu raspravu, u kojem je vještak naveo da bi svoj nalaz i mišljenje djelomično izmijenio da dokumentaciju iz 7.3. nije imao na uvid. Međutim, a kako je sud utvrdio u 7.4. vještak je tu dokumentaciju citirao kroz uvid u zdravstveni karton, a pitanje (ne)prihvaćanja dokaze jest pravno pitanje o kojem odlučuje sud, a ne vještak.

7.6. Zbog toga sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje, kao i usmeno obrazloženje vještaka da je imao u vidu da je kod tužitelja oštećena cijela lijeva noga, tj. funkcija kuka, koljena i gležnja, a nedostaje mu i dio mišića lijeve noge.

8. U smislu odredbe čl. 1100. st. 2 ZOO-a provedenim vještačenjem utvrđene su činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu.

8.1. Tako su utvrđene zaostale trajne posljedice u omjeru od 13%-15%, koje vještak opisuje na način da navodi da se po završenom liječenju zaostali bolovi u lijevoj natkoljenici, lijevom koljenu i gležnju pri fizičkom opterećenju i promjeni vremena. Pri duljem opterećenju dolazi do otoka lijevog gležnja te ograničenje kretnji blažeg stupnja lijevog kuka, lijevog koljena i lijevog gležnja, uz defekt mišića lijevog kvadricepsa. Osim toga, tužitelju nije izvađen osteosintetski materijal, već samo jedan vijak.

8.2. Tužitelj je trpio bolove i strah koje vještak utvrđuje na način da je strah i to tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan. Nakon toga trpio je tzv. sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede i načina provedenog liječenja što uključuje i operacije kojima je bio podvrgnut i to jakog intenziteta 4-5 dana, a srednji oscilirajući strah tužitelj je trpio oko 12 dana, a nakon toga trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 3 mjeseca. Tužitelj je bol jakog intenziteta trpio 5-6 dana, srednjeg do 15 dana, a manjeg još do 3 mjeseca, dok povremena bol ulazi u ocjenu smanjena životne aktivnosti.

8.3. Vještak je opisao zaostale ožiljke na lijevoj nozi pa tako vještak opisuje da je vidljiva hipotrofija mišića lijeve natkoljenice tj. udubljenje mišića u užini od 5 cm. Zaostalo je pet ožiljaka, na lijevoj strani u području lijevog kuka postoperacijski ožiljak lateralno, dug 6 cm; po po sredini lijeve natkoljenice na prednjoj strani dug 5 cm; s vanjske strane lijevog koljena vide se 2 ožiljka po 2 cm na mjestu gdje su bili vijci; na stopalu ispod lijevog gležnja s vanjske strane je ožiljak 4,5 cm ispod lateralnog maleola. Tako opisani ožiljci čine naruženost srednjeg stupnja, a po veličini i položaju odgovaraju i fotografijama koje je dostavio tužitelj.

9. Imajući u vidu utvrđeno pod 7. -8.3. sud utvrđuje da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, a imajući u vidu utvrđene činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu, ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja u iznosu od 10.000,00 eura osnovan u cijelosti.

9.1. Pri tome je sud cijenio da je tužitelj bio na bolničkom liječenju tjedan dana, da je dva mjeseca otežano hodao, jer je koristio dvije štake, da je obavljalo kontrolne preglede i snimanja i provodio fiziklanu terapiju, što je samo po sebi neugodno. Nadalje, sud je cijenio da je zdravstveno stanje tužitelja, mlade osobe (rođen 2004. godine) trajno narušeno, a posebno je cijenjeno da se radi o trajnoj disfunkciji jedne noge, uda odlučnog za kretanje. Sud je imao u vidu i zaostale ožiljke i cijenio da tužitelj živi u dijelu zemlje s blažom klimom (Labin), što znači da je u mogućnosti češće nositi kratke hlače i tako biti izložen pogledima drugih osoba.

9.2. Sve utvrđeno (7.-9.1.) opravdavalo bi dosuđenje i veće naknade, ali sud je na to ograničen temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a.

10. Vještak je utvrdio da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 228 sata (2 mjeseca po 3 sata dnevno zbog korištenja dvije štake, a nakon toga 2 mjeseca po 3 puta tjedno i to po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora kao i korištenja jedne štake).

10.1. Tužitelj je logično iskazao da su mu pomoć pružali roditelji, pa cijeneći sve utvrđeno sud nalazi da je primjereni iznos za tu naknadu 5,26 eura po jednom satu i pri tome cijeni stvarnu cijenu koštanja usluge pomoći u kući na tržištu.

10.2. Zbog toga je i taj dio zahtjeva prihvaćen u cijelosti i tužitelju je dosuđen iznos od 1.200,00 eura.

11. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem istoga, a kojem se tuženik protivio, sud preinaku u smislu odredbe čl. 190. i 191. ZPP-a dopustio, jer se radi o povećanju iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), koja je moguća i dopuštena, jer je do povišenje došlo nakon provedenog medicinskog vještačenja, a viši iznos potražuje se iz iste činjenične osnove.

11.1. Međutim, ono što na preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem utječe jest tijek kamata na povišeni dio.

11.2. Tako je, a temeljem čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 - u daljnjem tekstu ZOUP) tužitelju na iznos koji je potraživo u tužbi (8.560,62 eura) kamata dosuđena od dana obraćanja tuženiku u mirnom postupku tj. od 4.11.2021. godine.

11.3. Za povišeni dio zahtjeva tj. za 2.639,38 eura tužitelju kamata pripada tek od postavljanja tog zahtjeva što je 17.3.2025. godine pa je u odnosu na taj dio tužitelj sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na tijek kamata od 4.11.2021. do 16.3.2025. godine odbijen (točka II izreke presude). Takva odluka sud u skladu je s ustaljenom praksom Vrhovnog suda (npr. Rev-1387/2024-2).

12. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154. st. 5 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP), a isti trošak se odnosi na troškove zastupanja putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12.1. Trošak tužitelja: sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, četiri obrazložena podneska (1.8.22, 16.2.23, 21.6.24, 17.3.25.) i pristupa na dva ročišta po 200,00 eura ili ukupno 1.600,00 eura, što je uvećano za 25% PDV-a (400,00 eura) i 483,18 eura troškova prometnog i medicinskog vještačenja.

12.2. Na ukupan troška od 2.483,18 eura kamata, temeljem čl. 151. st. 3 ZPP- a, teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 14. studenoga 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku po pun.