REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3906/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DV, rođenog **.**.2001., državljanina Republike Indije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi produljenja smještaja u Prihvatnom centru za strance, 14. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/I-034-02/25-01/22, URBROJ: 511-01-65-25-1, od 30. rujna 2025.
II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, da u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, isplati opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, trošak pružanja pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 Eura (tisućudvijestotineipedeset Eura).
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tužitelju se produljuje smještaj u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, na daljnji rok u najduljem trajanju od još dva mjeseca, a koji smještaj je ranije određen rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-61, od 1. rujna 2025. Navedeno rješenje obrazloženo je okolnošću da budući je tužitelj iskazao kako se ne želi dobrovoljno vratiti u zemlju podrijetla, iz kojeg razloga je potrebno organizirati prisilno udaljavanje u pratnji policijskih službenika te ishoditi odobrenje za tranzit, a za provođenje kojih radnji treba dodatno vrijeme.
2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog rješenja tužitelj u svojoj tužbi navodi kako usprkos činjenici što je zakonitost ranijeg rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance već potvrdio Upravni sud, postoji obveza tuženika da u postupku produljenja takvog smještaja ponovno preispita razloge detencije, konkretno da li se kod tužitelja mogu primijeniti blaže mjere osiguranja. Ovom dodaje da se sukladno sadržaju osporenog rješenja može zaključiti kako je ono utemeljeno isključivo u administrativnim razlozima koji nisu krivnja tužitelja, niti posljedica više sile, već posljedica propusta i sporosti rada samog tuženika, a koji takvim postupanjem, odnosno određujući produljenje prisilnog smještaja, djeluje protivno načelu razmjernosti. Pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava i povezujući tu praksu sa člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Europske konvencije za zaštitu temeljnih prava i ljudskih sloboda, navodi da bi za svako produljenje smještaja kojim se ograničava sloboda kretanja, sam postupak udaljavanja morao biti u tijeku, ali i da svako kašnjenje mora biti razumno i u svezi s time tada jasno obrazloženo, pri čemu je tuženik u obvezi postupati s dužnom pažnjom i poduzimajući učinkovite korake, dok sama detencija postaje nezakonita ukoliko se utvrdi da je udaljavanje nemoguće. Iz ovog zaključuje da razlozi „kupnje karata, osiguranja smještaja i ishođenja odobrenja za tranzit i dr.“, nisu razlozi dužne pažnje i hitnosti, već isključivo neefikasnosti tuženika, a što ne može ići na štetu temeljnih prava tužitelja. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje, kao i da mu odobri besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu i tuženiku naloži da snosi troškove istog.
3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju ocijenio sve dokaze relevantne za primjenu prava u konkretnom slučaju. Ukazuje da je već ranije tužitelju određen prisilni smještaj, rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25- 61, od 1. rujna 2025. te da je u tom postupanju već utvrđeno da tužitelj nema financijskih sredstava, da nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, da se ne želi vratiti u matičnu zemlju, da je odbio reintegracijsku pomoć, odnosno mogućnost dragovoljnog odlaska te da nema rodbine niti imovine u Republici Hrvatskoj, iz kojih razloga takva utvrđenja vrijede i danas. Ukazuje kako je razlog produljenja smještaja okolnost da postupak prisilnog udaljavanja nije bilo moguće izvršiti, jer je u samom početku tijeka rokova udaljavanja tužitelj bio predmetom istrage kriminalističkih službenika Policijske postaje Dugo Selo, zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 278. Kaznenog zakona. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.
4. Sud je 12. studenoga 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika te priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. U ovom predmetu nije sporno kako je tužitelj već ranije smješten u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, na daljnji rok u najduljem trajanju od još dva mjeseca, a koji smještaj je već ranije određen rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-61, od 1. rujna 2025., na rok od jednog mjeseca. Nije sporno ni kako je u postupku koji je prethodio tom rješenju utvrđeno da tužitelj nema financijskih sredstava, da u Republici Hrvatskoj nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti, da se ne želi vratiti u matičnu zemlju, da je odbio reintegracijsku pomoć, kao i mogućnost dragovoljnog odlaska te da u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti imovine. Sud ne nalazi da tužitelj na bilo koji način dokazuje promjenu već utvrđenih okolnosti, iz kojeg razloga je Sud u cijelosti suglasan sa stavom tuženika da takva utvrđenja vrijede i danas.
8. Druga relevantna okolnost ovog predmeta je ocjena postoji li opravdanje produljenja već određenog smještaja i nakon što je stranac zakonito smješten u Centar.
9. Člankom 215. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se državljaninu treće zemlje smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci ako: je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke; ako je državljanin treće zemlje na drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje i ako se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.
10. Razmatrajući alternativno propisane uvjete Sud za sada zakonitim ne može utvrditi odlučne stavove tuženika, budući da iz sadržaja obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi niti jedan od razloga iz naprijed citirane odredbe.
11. S tim u vezi Sud ne nalazi da se tuženik u svom rješenju poziva da je tužitelj odbio dati dokumente potrebne za njegovo prisilno udaljenje, da je dao lažne podatke, odnosno da bi na bilo koji drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje. Nadalje isto tako i s obzirom na stanje spisa, Sud ne nalazi da se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje, budući da se sukladno sadržaju osporenog rješenja ne može ocijeniti ni da li su takvi dokumenti uopće i traženi.
12. Konačno, Sud relevantnim ne nalazi utjecaj okolnosti na koju se tuženik poziva, odnosno na okolnost da je u samom početku prisilnog smještaja tužitelj bio predmetom istrage kriminalističkih službenika Policijske postaje Dugo Selo, zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 278. Kaznenog zakona, budući da takve okolnosti nisu zakonom propisani zakonski razlozi za smještaj u Prihvatni centar, kao ni za produljenje tog smještaja,
13. Iako s obzirom na naprijed navedeno i nije od utjecaja, Sud uočava kako je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-61, od 1. rujna 2025., tužitelju određen smještaj za temeljno udaljavanje u trajanju od mjesec dana, dok se osporenim rješenjem, bez ikakvog jasnog razloga ono produljuje u dvostruko duljem trajanju. Stoga i iz razloga da tuženik duljinu traženog trajanja nije povezao s konkretnim razlozima svog zahtjeva, kao što uostalom nije ni naveo razloge zbog kojih mu produljenje treba, Sud osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
14. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, poništiti osporeno rješenje te odlučiti kao u izreci presude.
15. Kako iz tužbe proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena joj je besplatna pravna pomoć u skladu s Pravilnikom o besplatnoj pravnoj pomoći.
16. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 Eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 Eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu od 500 Eura, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost.
Zagreb, 14. studenoga 2025.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Stjepan Babić, Zagreb, Vodovodna 13/I,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82
3. U spis
