REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-682/202-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 73, zastupan po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr.sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 2. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi: „Nalaže se tuženiku, „ Hrvatskom uredu za osiguranje“, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 isplati iznos od 3.338,61 eur zajedno s zateznom kamatom koja teče od tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, kao i daljnje troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju isplatiti parnični trošak tuženiku u iznosu od 500,00 Eur-a (petsto eura), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 31. kolovoza 2008. došlo do prometne nesreće u blizini Novalje, koju je prouzročio ĆF kao vozač osobnog automobila Porshe, reg. oznake [registarska oznaka], Slovenija, osiguran kod Zavarovalnice Maribor d.d., polica osiguranja 4970717, kad je uslijed neprilagođene brzine došlo do prevrtanja vozila na cesti. U navedenoj nesreći, kao suvozač teške ozljede zadobio je IF, osiguranik zavoda. Da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni br. K-159/12 od **.**.2012. KF oglašen krivim za nastali štetni događaj, te mu je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora. Da je pravomoćnim rješenjem HZMO Područnog ureda Gospić broj 53367 od 28. lipnja 2016. osiguraniku BF kod kojeg je zbog ozljeda izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti priznato je pravo na invalidsku mirovinu počev od 26. siječnja 2016. Za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. da mu je tuženik nadoknadio štetu temeljem odštetnog zahtjeva u iznosu od 2.550,79 eura (umanjeno za 15% zbog suodgovornosti IF zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom). Budući da je zavod nastavio s daljnjim isplatama invalidske mirovine korisniku, nastala je daljnja šteta za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju čl. 161. st.2. točke 1. prema kojoj Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u punom iznosu, odnosno svotu osigurane štete, a koja iznosi 3.927,78 eura, odnosno 3.338,61 eur (umanjeno za 15% suodgovornosti odnosno 85% isplaćenog iznosa mirovine) svog osiguranika. Nadalje, da prema odredbi čl. 162.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok prema odredbi čl. 164.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju takvu naknadu ima pravo zahtijevati i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, dok odgovornost tuženika proizlazi iz čl. 164.st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Nadalje, da je čl. 161.st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupnu svotu davanja i troškova koja se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarenje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Slijedom čega tužitelj smatra da se treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju. Budući da tuženik nije u mirom postupku isplatio tužiteljevu tražbinu, isti potražuje istu kako je pobliže opisano u točki I. izreke ove presude ovdje predmetnom tužbom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da je tužbe i tužbeni zahtjev neosnovan, te predlaže istu odbiti te naložiti tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženiku. Nadalje navodi da nije sporno da je 31. kolovoza 2008. došlo do prometne nesreće kako se navodi u tužbi, kao i da nije sporno da je donesena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni br. K-159/12 od 22. svibnja 2012., nije sporno ni da je pravomoćnim rješenjem HZMO-a Područni ured u Gospiću broj 53367 od 26. lipnja 2016. osiguraniku IF utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada, te da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 26. siječnja 2016. Nije sporno ni da je tuženik za prethodno razdoblje nadoknadio štetu tužitelju u iznosu od 2.250,79 Eur-a (umanjeno za 15% radi suodgovornosti IF radi nevezivanja sigurnosnog pojasa) za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. Tuženik dopušta i da je tužitelj nastavio sa daljnjim isplatama invalidske mirovine IF, kao i da mu je za utuženo razdoblje isplatio utuženi iznos. Međutim, ističe kako se u ovom predmetu trebaju primijeniti odredbe čl. 27.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a prema kojim odredbama tužitelju pripada pravo samo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koji iznos tužitelj nije nikada dostavio tuženiku. Slijedom čega navodi da su tužbe i tužbeni zahtjev neosnovani, te predlaže isti odbiti te tužitelja obvezati na parnični trošak tuženiku. Navodi i kako je tužitelj protiv tuženika po istom štetnom događaju i istoj pravnoj osnovi, a za ranije razdoblje od ovdje utuženog vodio parnični postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1887/2024 u kojem je donesena nepravomoćna presuda 6. ožujka 2025. kojom je tužitelj odbijen sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom. U međuvremenu je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od

10. lipnja 2025., poslovni br. Gž-2242/2025.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: obračun isplate (list 5 spisa), odštetni zahtjev (list 6 spisa i list 19-22 spisa), dokumentacija tužitelja (list 7-18 spisa), izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika i medicinska dokumentacija IF (list 23-79 spisa), mišljenje zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (list 80-86 spisa), Presuda Općinskog suda u Pagu od 15. svibnja 2014., poslovni br. P-45/10 (list 87-104 spisa), Presuda Općinskog suda u Zadru od 22. svibnja 2022., poslovni br. K-159/12 (list 105-106 spisa), Presuda Županijskog suda u Zadru od 23. listopada 2014., poslovni br. Gž-2051/14 (list 107- 113 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda Gospić od 28. lipnja 2016. (list 115-120 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda Gospić od 11. ožujka 2016. (list 121-123 spisa), Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2025., poslovni br. Gž- 2242/2025. Nisu provedeni dokazi priklopom spisa Općinskog suda u Zadru K- 159/12, osnovnog spisa Područnog ureda Gospić 0053367, Općinskog suda u Pagu P-45/10, Županijskog suda u Zadru Gž-2051/14 i saslušanje osiguranika tužitelja jer isti nisu bili nužni za odluku u ovoj pravnoj stvari.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao i da tužitelj ima prvo zahtijevati naknadu štete od tuženika jer je šteta nanesena vozilom inozemnih registarskih oznaka koji je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, nije sporno ni da je rješenjem tužitelja IF priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada, ali je sporna osnova tužbenog zahtjeva i visina naknade štete koju tužitelj ima pravo potraživati od tuženika.

6. U predmetnom slučaju ključno je jesu li u predmetnom postupku mjerodavne odrede Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 102/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 u daljnjem tekstu: ZMO) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, temeljem st. 2. toč. 1. istog čl. naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Sukladno čl. 164. st. 1. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Sukladno čl. 164.st.3. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta:1. nastala uporabom nepoznatoga motornog vozila, 2. nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti, 3. nanesena uporabom neosiguranog vozila inozemne registracije.

8. Čl. 27. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 u daljnjem tekstu: ZOOP) propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Temeljem st. 2. istog čl. stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, temeljem st. 3. istog čl. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Odlučujući o reviziji u predmetu poslovni broj Rev-12/22 rješenjem od 12. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje izraženo već i u ranijim odlukama Rev-x-388/2018 i Rev-5292/2019, da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

10. Tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., u koje vrijeme je na snazi bila citirana odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Tužitelj potražuje iznos od ukupno 3.338,61 Eur-a, a koji iznos da predstavlja 85% od ukupno isplaćenog iznosa od 3.927,78 Eur-a, na ime ozljede nastale izvan rada uslijed koje je nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti (15% je umanjeno zbog suoodgovornosti IF zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa).

11. Temeljem navedene odredbe čl. 27.st.3. ZOOP-a tužitelj je od tuženika ovlašten potraživati iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.

12. Člankom 7. st. 1. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju, kako tužitelj na kojem je teret dokaza u ovom postupku nije predložio dokaz financijskim vještačenjem, a bez kojeg dokaznog prijedloga je izostala visina razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno, visina štete na koju tužitelj ima pravo, to je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

13. Ostali priloženi dokazi i prigovori nisu posebno ocjenjivani jer isti nisu odlučni za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Kako je tuženi zastupan po odvjetniku u cijelosti uspio u ovom postupku istom je u skladu sa odredbom čl. 154.st.1. i 155. ZPP-a trebalo priznati parnični trošak. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25), a obzirom na vrijednost predmeta spora u visini od 3.338,61 Eur-a, trebalo priznati tuženiku zastupanom po odvjetniku trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, te zastupanja na ročištu 2. listopada 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, odnosno ukupno 400,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, odnosno ukupno 500,00 Eur-a, slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku po pun putem OPS