Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-868/2023-20

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ORCA EMPLOYMENT j.d.o.o., Rijeka, Pod Kaštelom 5, OIB: 05406428554, zastupanog po punomoćnici Ines Mandekić, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne javne rasprave, zaključene 29. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja RR, odvjetničke vježbenice u Rijeci, zakonske zastupnice tuženika SRE i punomoćnice tuženika, objavljene 14. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 200,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja do isplate te zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. svibnja 2023. saznao da nije više zaposlen kod tuženika, a 27. svibnja 2023. da je zaprimio od tuženika Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2023., kojom odlukom da je otkazan Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Protiv navedene odluke da je u zakonskom roku uložio Zahtjev za zaštitu prava, kojem tuženik u zakonskom roku nije udovoljio, slijedom čega da podnosi ovu tužbu. Temeljem čl. 135. Zakona o radu da je propisano da je otkaz valjan ako poslodavac za to ima opravdani razlog, a teret dokazivanja istog je na poslodavcu. Opravdani razlog za otkaz ugovora o radu da ne postoji. Naime, tužitelj da nije počinio nikakvu povredu iz radnog odnosa, a osobito da nije počinio tešku povredu te obveze zbog koje ne bi bilo moguć nastavak radnog odnosa. Stoga da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 116., a niti iz čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (dalje: ZR). Uvidom u spornu odluku da se može utvrditi da su navodi iz obrazloženja otkaza proizvoljni, netočni i zlonamjerni, bez ijednog materijalnog pravnog dokaza. U obrazloženju pobijane odluke da se navodi da je tužitelj učinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, obzirom da dana 5. svibnja 2023. nije došao na posao, već je otišao na put u Litvu, dok je tuženiku javio da mora tog dana ići kod dermatologa. Kao drugi razlog se navodi, opet, nedolazak tužitelja na posao i to 8. svibnja 2023., obzirom da je prisustvovao sastanku u Litvi s direktom tuženika i prokuristom UR. Tužitelj ističe da je točno da je htio ići 5. svibnja 2023. na pregled kod dermatologa. Međutim, prokurist tuženika UR, da ga je zamolila da odgodi pregled kod dermatologa te da ode s njom u Litvu na poslovni sastanak s predstavnikom glavnog poslovnog partnera poslodavca ORCA CREW SERVICES B.V. Vermeulen Rob. Dakle, tužitelj je na zamolbu prokurista UR došao na posao, ali je umjesto u RH na posao išao u Litvu. Isto situacija da se ponovila i 8. svibnja 2023., obzirom da su direktor tuženika, prokurist UR i tužitelj prisustvovali na sastanku. Sudjelovanje na sastanku te priprema za takav poslovni sastanak ne mogu se kvalificirati kao nedolazak na posao, odnosno kao osobita teška povreda obveze iz radnog odnosa. Nadalje, tužitelj ističe da je 9. svibnja 2023. dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, a već 10. svibnja 2023. da je otišao na pregled kod dermatologa. Dermatolog je čak sumnjao na svrab te tužitelju priopćio da se ne kreće među ljudima. Isto tako, tužitelj ističe da otkaz ugovora o radu radi privremene nenazočnosti na radu zbog bolesti nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, odnosno da predstavlja neopravdani razlog za otkaz, a sve sukladno čl. 117. st. 1. ZR-a. Slijedom navedenog, predlaže da sud provede postupak, izvede predložene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, te da na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donese presudu kojom će utvrditi da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 12. svibnja 2023. nije dopuštena, posljedično tome, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da vrati tužitelja na rad na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je obavljao do dana donošenja odluke o otkazu, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje, primarno ističe kako tužitelj protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, pa se tužba ima odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev odbiti. Naime, zahtjev za zaštitu prava podnesen je isključivo protiv odjave radnika - tužitelja u ovom postupku, a sukladno čl. 133. st.1. Zakona o radu: “Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.” U tom smislu, tužitelj da je 25. svibnja 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odjave radnika i to na okolnost da osporena odjava radnika s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nije na zakonu utemeljena. Nadalje, sukladno čl. 133. st. 3. Zakona o radu: „Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka.“ Shodno navedenom, radnik - tužitelj da nije u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno isto nije uopće podnio, već je jedino zahtjevom za zaštitu prava osporavao odjavu radnika sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Također navodi da je čl. 282. Zakona o parničnom postupku propisano: „ (…) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje.“ Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbu sukladno čl. 282. ZPP-a jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke sukladno čl. 133. ZR-a za podnošenje predmetne tužbe. Podredno, ukoliko sud ne prihvati navedeno, tuženik opreza radi navodi kako je tužitelju radni odnos prestao donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2023. te je isti odjavljen sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja s danom 12. svibnja 2023., zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa. U samom obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu stoji kako je radnik - tužitelj dana 4. svibnja 2023. javio članici uprave - GR da sljedećeg dana, 5. svibnja 2023. mora hitno dermatologu, no umjesto odlaska dermatologu, tužitelj da je ujutro dana 5. svibnja 2023. otišao u Litvu na sastanak kod glavnog poslovnog partnera poslodavca - tuženika, točnije kod Orca Crew Services B.V. Tužitelj da je u Litvu otišao s tadašnjom prokuristicom tuženika UR, a koja se nalazila na neprekidnom bolovanju od 1. ožujka 2023., a navedeno da je članica uprave GR saznala upravo od PR, člana tvrtke Orca Crew Services B.V. S obzirom da je članica uprave tuženika GR, na prijedlog PR, također sudjelovala na sastanku dana 5. svibnja 2023., putem videoplatforme: Microsoft Teams, postoji i sama snimka sastanka koja potvrđuje neopravdani izostanak tužitelja s posla, radi odlaska u Litvu bez dopuštenja tuženika kao poslodavca te mimo njezinog znanja, s ciljem narušavanja poslovne veze s glavnim poslovnim partnerom poslodavca. Bivša prokuristica UR, koja se u to vrijeme nalazila na bolovanju, dan prije (4. svibnja 2023.) da najavljuje glavnom poslovnom partneru AR dolazak na sastanak u Litvu te da isto ujedno ostane u tajnosti dok sastanak ne završi, a čime je prikazana jasna namjera narušavana poslovne veze, kao i što je jasno da sastanak nije planiran poslovno, već s ciljem protupravnog pribavljanja financijske koristi od strane bivše članice uprave UR i tužitelja. Štoviše, isti da su i protupravno uzeli dokumente iz tvrtke te ih nosili sa sobom u Litvu. Nadalje navodi da tužitelj niti 8. svibnja 2023. nije došao na posao te da je time neopravdano izostao dva dana s posla. Tužitelj 8. svibnja 2023. da nije prisustvovao drugom sastanku u Litvi između UR, GR te PR - člana tvrtke Orca Crew Services B.V, već da se isti nalazio u predvorju. Dakle, nije točno, a kako je navedeno u tužbi, da je isti bio na poslovnom sastanku 8. svibnja 2023, te se čak niti „poslovni sastanak“ od 5. svibnja 2023. ne može kvalificirati kao „poslovni“ s obzirom da nije odobren od strane poslodavca, člana uprave te je tužitelj otišao mimo njegova znanja u dogovoru s bivšom prokuristicom UR i s ciljem koji je jasno vidljiv iz zapisnika o sastanku 8. svibnja 2023. Tužitelj, osim svega naprijed navedenog, da nije niti u jednom trenutku dao na uvid ili poslao tuženiku medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da mora dermatologu ili iz koje je vidljiva konstatacija iz tužbe da mu je od strane doktora priopćeno da se ne kreće među ljudima, doznake otvorenog bolovanja od strane doktora opće prakse. Jedino što je poslodavac dobio je poruka 4. svibnja 2023. od strane samog tužitelja da isti mora hitno dermatologu te potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad, ali tek od 9. svibnja 2023. Sama konstatacija iz tužbe da mu je od strane doktora priopćeno da se ne kreće među ljudima, očito da nije istinita budući da se isti kretao među ljudima, letio avionom do Litve i sl. Ukoliko ga je eventualno bivša prokuristica UR i pozvala u Litvu, utoliko je isti mogao i njoj reći da je na bolovanju i da ne može ići s njom do Litve jer je dobio savjet od doktora da se ne kreće među ljudima i da mora hitno dermatologu. Dakle tužitelj nije „morao“ na put u Litvu, a pogotovo nije morao ako mu je zdravstveno stanje bilo narušeno, kako tvrdi, jer je u tom slučaju mogao zdravstveno ugroziti druge ljude. Nadalje, iz same odluke o izvanrednom otkazu od 12. svibnja 2023. jasno proizlazi kako tužitelju nije ugovor otkazan jer se nalazi na bolovanju. Sukladno, čl. 116. Zakona o radu: „Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.“ S obzirom na neopravdani izostanak radnika dva dana sa posla, obmane tuženika kako isti mora dermatologu, odlazak kod glavnog poslovnog partnera radi narušavanja odnosa s tuženikom i to bez odobrenja i znanja tuženika, osnivanja konkurentskih tvrtki čiji je isti osnivač i to za vrijeme trajanja radnog odnosa, neovlaštenog korištenja baze podataka tuženika, jasno je kako se radi o osobito teškim povredama iz radnog odnosa te da je izvanredni otkaz ugovora o radu opravdan. Štoviše, da je jasno kako je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja te je tužitelj svojim postupanjem trajno i teško narušio povjerenje, te počinio osobito teške povrede radnog odnosa, te je sukladno navedenom izvanredni otkaz opravdan. Također, da je z.z. tuženika GR prilikom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu znala da je tužitelj osnovao tvrtku DB Zapošljavanje d.o.o. i to istih djelatnosti kao tuženik, obrazloženje Odluke o izvanrednom otkazu da bi sadržavalo još jednu osobito tešku povredu radnog odnosa tužitelja. Posebno napominje da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu od 1. listopada 2021., te je tužitelj istovremeno bio u radnom odnosu i kod tvrtke Orca Crew Sevices Adria d.o.o., čiji je član uprave također GR (z.z. tuženika). Za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika i tvrtke Orca Crew Sevices Adria d.o.o., tužitelj da je osnovao novu tvrtku DB MARINE SERVICES d.o.o., koji društveni ugovor je zaključen 20. travnja 2023., a čiji osnivač da je upravo tužitelj. Štoviše, za vrijeme trajanja radnog odnosa u kojem je tužitelj bio zaposlen kod tuženika i tvrtke Orca Crew Sevices Adria d.o.o., tužitelj da je otvorio još jednu novu tvrtku DB ZAPOŠLJAVANJE j.d.o.o., koji društveni ugovor je zaključen 20. travnja 2023., a čiji osnivač da je također tužitelj. Naime, djelatnost koju tvrtka DB Marine Services d.o.o. obavlja da je primarno posredovanje pri zapošljavanju pomoraca, a ostale djelatnosti tvrtke da su: pomorski agencijski poslovi, javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu, međunarodni linijski pomorski promet, povremeni prijevoz putnika u obalnom pomorskom prometu, pomorska kabotaža, peljarenje, obavljanje statutarne certifikacije pomorskih objekata te obavljanje statutarne certifikacije glede sigurnosne zaštite brodova, baždarenje brodova, tegljenje i potiskivanje brodova i drugi pomorski plovidbeni poslovi (koji se ne odnose na prijevoz putnika, prtljage, stvari ili tegljenje), spašavanje ili uklanjanje broda ili druge imovine koja može biti predmetom spašavanja na površini mora, ili ako je uronjena, odnosno na morskom dnu, prijevoz putnika i stvari unutarnjim vodnim putovima, obavljanje djelatnosti iznajmljivanja jahti ili brodica sa ili bez posade (charter), turističke usluge u posebnim oblicima turističke ponude (turističke usluge u nautičkom turizmu i dr. Djelatnost koju tvrtka DB Zapošljavanje j.d.o.o. obavlja da je primarno obavljanje djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem: posredovanje pri zapošljavanju, profesionalno usmjeravanje, obrazovanje radi povećanja zapošljivosti radne snage, a ostale djelatnosti tvrtke su: djelatnost istraživanja tržišta i ispitivanja javnog mnijenja, djelatnost savjetovanja u vezi s upravljanjem, djelatnost ustupanja radnika korisnicima za privremeno obavljanje poslova. Uspoređujući djelatnosti tvrtki kojih je osnivač tužitelj odnosno djelatnosti koje su upisane u sudski registar s djelatnostima tuženika i tvrtke Orca Crew Sevices Adria d.o.o. (drugog poslodavca tužitelja), da je jasno kako se radi o istim djelatnostima, bez iti jednog izuzetka. Dakle, za vrijeme trajanja radnog odnosa, tužitelj da je postupao protivno zakonskoj zabrani natjecanja, odnosno u razdoblju od 20. travnja 2023. do 12. svibnja 2023. da je protivno zakonu ostvario dobit te je zbog navedenog podnesena i tužba radi povrede zakonske zabrane natjecanja, sve s obzirom na to da je tužitelj osnovao tvrtke i prije samog prestanka Ugovora o radu kod tuženika, a što je vidljivo iz sudskog registra, društvenih ugovora o osnivanju u obje tvrtke zaključenih 20. travnja 2023., točnije sve dok je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika i drugog poslodavca tužitelja - tvrtke Orca Crew Sevices Adria d.o.o. Za naprijed navedene tvrtke tužitelja, z.z. tuženika GR da je saznala u kolovozu 2023. temeljem objave na društvenim mrežama te odmah po saznanju podnijela tužbu radi povrede zakonske zabrane natjecanja. Također ističe da sukladno čl. 101. st. 1. Zakona o radu: “Radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja).” Dakle, tužitelj da djeluje u svojim novoosnovanim tvrtkama, a koje se bave istim djelatnostima kojima se tuženik bavi, iz kojeg razloga tužitelj ni u kojem slučaju ne može biti vraćen na rad jer postoji zakonska zabrana natjecanja, sve sukladno pozitivnim pravnim propisima. Štoviše, protiv tužitelja da je podnesena i kaznena prijava zbog kaznenog djela pronevjere iz razloga što je otuđio laptop, dva mobitela te radna odijela od pomoraca, kao i zbog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka s obzirom da je isti slao podatke tvrtke -tuženika drugim klijentima, dakle neovlašteno se koristio bazom podataka tuženika. Sukladno svemu iznijetom, predlaže sudu da tužbu odbaci, a podredno da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije, uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i dokaz saslušanjem tužitelja (stranica 172-175 spisa) i z.z. tuženika SRE (stranica 175-178 spisa), kao stranaka.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest ocjena zakonitosti tj. dopuštenosti izvanrednog otkaz ugovora o radu, koji je sadržan u odluci otkaza ugovora o radu tuženika od 12. svibnja 2023., kumulirano sa zahtjevom da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao i zahtjev za vraćanje na rad.

5. Tužba tužitelja je nedopuštena.

6. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.; dalje: ZR) prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava

6.1. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

7. Stoga, u pravnoj situaciji kada je poslodavac donio pisanu odluku o otkazu, rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava počinje teći od dana dostave te odluke.

7.1. Samo u slučaju da takva odluka nije dostavljena, rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava počinje teći od dana saznanja za otkaz (takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 203/2017-2 od 11. travnja 2018.).

8. Iz zahtjeva za zaštitu prava od 25. svibnja 2023. koji prileži spisu (stranica 5 spisa) razvidno je da se isti ne podnosi protiv odluke o izvanrednom otkazu koju tužitelj osporava u ovom postupku.

8.1. Iako je u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica da je tužitelj odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zaprimio 27. svibnja 2023., dakle nakon što je već podnio zahtjev za zaštitu prava (protiv "nezakonite odjave"), isti je po stavu ovoga suda, protiv te odluke bio dužan podnijeti tuženiku zahtjev za zaštitu prava, a ne samo tužbu od 21. lipnja 2023. kojom pobija upravo tu odluku od 12. svibnja 2023.

9. Neosnovan je navod tužitelja da je ulaganjem zahtjeva za zaštitu prava od 25. svibnja 2023. (koji prileži na stranici 5 spisa), a koji je podnio u odnosu na "nezakonitu odjavu radnika" (misleći na odjavu s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje), isti ujedno zatražio i zaštitu u odnosu na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2023. (stranica 8-10 spisa).

9.1. Naime, u vrijeme podnošenja tog zahtjeva, tužitelj, kako i sam navodi u tužbi, nije primio nikakvu odluku tuženika kao poslodavca o prestanku radnog odnosa, niti je u to vrijeme imao saznanja o sadržaju odluke o izvanrednom otkazu, koju je zaprimio 27. svibnja 2023. (kako to proizlazi iz navoda tužbe, koji navod tuženik tijekom postupka nije osporavao).

10. Kako se zahtjev za zaštitu prava mora odnositi na konkretnu odluku kojom je povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa te mora biti podnesen u zakonskom roku iz članka 133. stavak 1. ZR-a, od saznanja za povredu prava, proizlazi da je tužitelj morao prije podnošenja tužbe sudu 21. lipnja 2023., protiv odluke o izvanrednom otkazu podnijeti u zakonskom roku zahtjev za zaštitu prava, a što isti u konkretnom slučaju nije učinio.

11. Stoga navodi tužitelja da je podnošenjem zahtjeva za zaštitu prava od 25. svibnja 2023. postupio u smislu odredbe čl. 133. ZR-a nisu osnovani, jer nemaju realnu podlogu u materijalnim dokazima koji prileže spisu.

12. U ovom sporu odlučna je činjenica da tužitelj protiv odluke o izvanrednom otkazu (koju je primio nakon odjave s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje) nije podnio zahtjev za zaštitu prava, a što ima za posljedicu gubitak prava da zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred sudom.

13. S obzirom da tužitelj nije ispunio procesnu pretpostavku iz članka 133. stavak 1. ZR-a za sudsku zaštitu, to je tužba tužitelja ocijenjena nedopuštenom, pa je stoga istu valjalo odbaciti, te riješiti kao u točki I. izreke.

14. Slijedom navedenog, sud nije cijenio ostale provedene dokaze.

15. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 164. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa).

15.1. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife), koja obuhvaća trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na ročišta održana 25. siječnja 2024., 27. svibnja 2025 i 23. lipnja 2025. Nadalje, tuženiku je priznat trošak pristupa na ročište održano 29. rujna 2025. (100,00 eura; Tbr. 7. t. 2. Tarife), što iznosi 600,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (150,00 eura) 750,00 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim (zatraženi trošak odnosi se na trošak pristupa na ročište 27. studenoga 2023. koje nije održano i sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu koji još nije niti dospio pozivom na odredbu čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18. i 51/23.). Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 eura odbijen je kao neosnovan. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Rijeci 14. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika