Poslovni broj: P-3869/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista ŠO, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnica PO, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB:23759810849, zastupanog po punomoćnici Ivani Mršo, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnica stranaka, dana 14. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Tuženik Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od 4.103,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.08.2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 04.06.2025.g. navodi da je osiguranik tužitelja JO ozlijeđen za vrijeme svog radnog vremena dana 26.03.2001. u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu koje se sudarilo s teretnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao osiguranik tuženika OO za što je imenovani oglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Gvozdu broj K-2/02. Navodi da je rješenjem tužitelja broj 720556 od 02.09.2009. priznato osiguraniku tužitelja pravo i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice predmetnog štetnog događaja u omjeru od 40%. Za razdoblje od 01.07.2022. do 31.03.2025. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 10.259,46 EUR. S obzirom da je uzrok invalidnosti bolest 60% i 40% ozljeda na radu koja je proizašla iz gore navedenog štetnog događaja, štetu za tužitelja sukladno članku 161. ZOMO (NN 157/13 i drugi) predstavlja iznos od 4.103,78 EUR. Tuženik je zaprimio odštetni zahtjev dana 09.04.2025., a po kojem nije postupio u ostavljenom roku od 15 dana, pa stoga tužitelj potražuje kamate počev od 25.04.2025.g. Budući da tuženik nije u mirnom postupku naknadio štetu tužitelj, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka priznaje legitimaciju stranaka i nastanak štetnog događaja, međutim poriče i osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva Tužitelja u cijelosti. Ne osporava da je na osnovu štetnog događaja, prometne nesreće od dana 26. ožujka 2001.g. tužitelj dana 2. rujna 2009. godine donio rješenje broj 720556, kojim je osiguraniku tužitelja, JO, priznato pravo na invalidsku mirovinu, a utuženo razdoblje u ovom predmetu je 1. srpanj 2022. godine do 31. ožujak 2025. godine. Navodi da iz tužbe proizlazi da se odgovornost Tuženika za štetu temelji na odredbama čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (2013) (NN br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., 96/25.) (u daljnjem tekstu: „ZOMO“), no tuženik ukazuje kako je njegova obveza kao društva za osiguranje, u predmetnom slučaju, u kojemu je pravni temelj potraživanja osiguranje od automobilske odgovornosti, regulirana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) (u daljnjem tekstu: „ZOOP“), temeljem kojeg zakona je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Posebno se ističe da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena upravo ZOOP-om. Iz tog razloga se na konkretan odnos stranaka, u pogledu utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a u ovom slučaju to je ZOOP. Iz navedenog proizlazi da se na konkretni slučaj ima kao „lex specialis“ primijeniti ZOOP te tuženik može odgovarati samo u okviru ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza. Ističe da primjenu odredbi ZOOP-a na predmetni slučaj potvrđuje brojna sudska praksa, pa tako Tuženik napominje da je npr. presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-475/2022, a u predmetu koji se vodio između osiguravajućeg društva i Tužitelja iz ove pravne stari, zauzet stav da tužitelj/HZMO ima pravo na naknadu stvarne štete od društava za osiguranje koja se prema članku 27. stavku 3. ZOOP-a tumači kao razmjerni iznos mirovine koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Napominje da je navedeno pravno stajalište, da se u sporu tužitelja/HZMO-a protiv društava za osiguranje radi naknade štete nastale po osnovi kao u ovom predmetu primjenjuje ZOOP, (a sukladno ZOOP-u tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete od društava za osiguranje), zauzeto kao pravno shvaćanje i na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 9. lipnja 2022. godine. Nadalje, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl.br. Pž-5024/2021 od dana 17. siječnja 2023. u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, protiv tuženika, Allianz Hrvatska d.d., a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-912/2019 od 30. kolovoza 2021. godine, preinačio je navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu i odbio tužbeni zahtjev Tužitelja. U tom postupku predmet spora je također naknada štete koja je Tužitelju nastala plaćanjem invalidske mirovine njegovom osiguraniku kojem je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, za koju štetu tužitelj tvrdi da je posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koju je prouzročio Tuženikov osiguranik, iz čega proizlazi da je riječ o istoj pravnoj osnovi kao i u predmetnom postupku pred naslovnim sudom posl.br. P- 3869/2025. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu. Tuženik ponavlja da tužitelju za utuženo razdoblje u ovom predmetu eventualno može pripadati samo iznos razlike u visini između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što tužitelj tek treba dokazati, a ovime se ističe da Tužitelj nije niti predložio bilo kakav dokaz vezano uz navedeno. Ističe da tužitelj, na kojemu je teret dokaza sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a, nije podnio dokaz da je invalidska mirovina isplaćena osiguraniku tužitelja veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije podnio dokaz da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a Tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, iz čega nedvojbeno proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Podredno, osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno omjer uzročnosti nastale invalidnosti osiguranika tužitelja, odnosno osporava da je ozljeda na radu na ukupnu invalidnost utjecala sa 40% kako to tužitelj tvrdi. U svezi s tim tuženik prilaže presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2258/2018 od 10. siječnja 2022. godine iz predmeta stranaka po istoj osnovi, za istog osiguranika, ali za razdoblje od 1. listopada 2015. do 30. lipnja 2018. godine, u kojoj presudi je Trgovački sud u Zagrebu prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. Azre Huršidić – Radulović, dr. med., specijalistice medicine rada i sporta, sukladno kojemu je utvrđeno da je utjecaj ozljede na radu na umirovljenje osiguranika tužitelja maksimalnih 10%. Sukladno navedenom tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno naznačeni omjer uzročnosti nastale invalidnosti. Pri tome se posebno ističe da bez obzira što je u upravnom postupku osiguraniku tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, iz činjenice što tuženik nije sudjelovao u upravnom postupku u kojem je tužiteljevom osiguraniku utvrđena opća nesposobnost za rad, proizlazi da sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka u nastaloj općoj nesposobnosti za rad, te je u ovom postupku moguće dokazivati i suprotno, a što potvrđuje i priložena sudska praksa u vidu Odluke Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-611/2018. Stoga tuženik, u slučaju da sud ne prihvati omjer uzročnosti kao u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje prim. dr. sc. Azre Huršidić – Radulović, dr. med., specijalistice medicine rada i sporta, a zbog ranijeg osporavanja omjera uzročnosti nastale invalidnosti, podredno predlaže provesti novo vještačenje po vještaku medicine rada te potom utvrditi omjer uzročnosti invalidnosti osiguranika tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u rješenje broj 720556 od 02.09.2009. (list 12-14 spisa), presliku zapisnika o očevidu i kaznene presude povodom štetnog događaja (list 5-8 spisa), obračun isplata (list 22 spisa), presliku nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti (list 14-20 spisa), sudsku praksu, podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tužitelj u tijeku postupka u cijelosti ostaje kod činjeničnih navoda tužbe, ističe kako je njegov osiguranik JO zadobio ozljede u prometnoj nezgodi a za koju je odgovoran osiguranik tuženika, napomenuvši da je u upravnom postupku utvrđeno da iz medicinske dokumentacije koja prileži u invalidskom spisu osiguranika tužitelja je razvidno da je predmetni štetni događaj uzrokovao invalidnost osiguranika tužitelja od 40%, te ističe kako tuženik za naknadu štete odgovara na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju.

5. Sud je u bitnom utvrdio uvidom u rješenje broj 720556 od 02.09.2009. da je osiguraniku tužitelja JO priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od dana 17.02.2009.g. zbog ozljede na radu (40%) i bolesti (60%), a zbog čega je nastala opća nesposobnost za rad i da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

6. Prema pravnom shvaćanju VSRH sadržanom u brojnim odlukama, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

7. Odredbom čl. 27. ZOOP propisuje u st. 1 da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2 određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a st. 3 da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4 određuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a stavak 5 da obvezu iz stavka 1. istog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

8. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

9. Kako je prethodno navedeno, rješenjem tužitelja od 02.09.2009. godine osiguraniku tužitelja JO priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu(40%) i bolesti (60%) te je isplaćivana invalidska mirovina (list 22 spisa). Budući da je iz podataka u spisu razvidno da je tužitelj svojem osiguraniku JO u utuženom razdoblju isplaćivao invalidsku mirovinu, od čega se 40% odnosi na ozljedu na radu, te obzirom da tužitelj u ovom postupku utužuje iznos isplaćene mirovine od 40% sukladno postotku koji se odnosi na ozljedu na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije dokazao da trpi štetu, kako je to pravilno i ukazivao tuženik pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (tako i u presudama Visokog Trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž- 183/2020-2 od 11. svibnja 2022.g., poslovni broj Pž-1848/22 od 08. srpnja 2022.g. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev1354/2016-2 od 18. svibnja 2021., presuda VSRH br. Rev 3660/2018-2 od 12. siječnja 2022., presuda VSRH br. Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., presuda VSRH br. Rev 909/2021).

10. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, ovaj sud se nije ni upuštao u ocjenu i raspravljanje ostalih tuženikovih prigovora glede ispunjenja ostalih pretpostavki za štetu (osporavanje omjera uzročnosti nastale invalidnosti osiguranika tužitelja) budući da pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene. Stoga, kako u konkretnom slučaju tužitelju nije nastala šteta kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, irelevantni su tuženikovi prigovori glede ispunjenja, odnosno neispunjenja ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu, slijedom čega je sud na ročištu održanom dana 03.11.2025.g. riješio kako neće provoditi daljnje dokazne prijedloge, pa tako niti vještačenje po vještaku medicine rada na okolnost utvrđenje omjera nastale invalidnosti uslijed ozljede na radu, smatrajući da bi provođenje istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška strankama.

11. Temeljem svega ranije iznijetoga, sud ocjenjuje neosnovanim potraživanje tužitelja, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

12. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, na trošak pristupa na pripremno ročište dana 03.11.2025.g. u visini od 100 bodova, što ukupno iznosi 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 100,00 eura iznosi 500,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude. Na tako određeni trošak tuženiku je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci II izreke presude u odnosu na trošak.

U Zagrebu, 14. studenog 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA: 1. tužitelju

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 14. studenog 2025. godine