REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-1795/2021-40.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Ive Eškinje, odvjetnika i punomoćnika tuženika, Denisa Lauca, odvjetnika, dana 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.028,73 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 3.3.2020. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju GD da naknadi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 14. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 28. lipnja 2019. stradao u prometnoj nesreći u Zagrebu, u Heizelovoj ulici kao vozač teretnog vozila [registarska oznaka] za koju je odgovoran osiguranik tuženika, koji je upravljao vozilom [registarska oznaka] te je ne poštujući prometna pravila naletio na vozilo tužitelja. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje iznos od 9.028,73 EUR (=68.027,20 kn) sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali osporava odgovornost navodeći da smatra da je za predmetnu prometnu nesreću odgovoran tužitelj i to iz razloga što je zbog neprilagođene brzine i nepravovremene reakcije naletio na vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, a koje se već bilo uključilo u promet na kolnik Heinzelove ulice u Zagrebu. Također ističe da ne postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda opisanih u liječničkoj dokumentaciji. Naime, u javnoj ispravi koju dostavlja sam tužitelj izričito je navedeno kako u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, a iz dinamike nastanka štetnog događaja (okrznuće) i minimalnih oštećenja nastalih na vozilima razvidno je da je promjena brzine bila minimalna, te tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije mogao zadobiti ozljede koje se navode u liječničkoj dokumentaciji. Stoga osporava odgovornost za štetu, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u službenu zabilješku MUP-a od 28.6.2019. (list 6-7 spisa), izvješća o privremenoj neposobnosti za rad (list 8- 15 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16-36, 96-159 spisa), obračune plaće (list 37-57 spisa), fotografije i izvid štete (list 65-80 spisa), posebno izvješće MUP-a od 25.9.2019. (list 86-87 spisa), dopis Hrvatske pošte d.d. (list 221-222 spisa), presliku spisa Kir-DO-54/21 (pomoćni omot spisa), saslušan je tužitelj (list 229-230 spisa), provedeno je kombinirano prometno sudsko- medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. i dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine (list 242-247, 249- 250 spisa), saslušan je vještak Berislav Šimunović, dipl. ing. (list 313-314 spisa) te vještak dr. Davor Mayer (list 322-324 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, dok je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, da li postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se kretao Heinzelovom ulicom, nakon križanja sa Slavonskom avenijom prema sjeveru. Vozilo osiguranika tuženika mu je izletjelo brzinom od oko 60 km/h i to na način da je od odvojka kojim se skreće iz smjera Žitnjaka u Heinzelovu ulicu, a na koji produžetak se nastavlja ugibalište za autobusnu stanicu, preko tog ugibališta uletio ispred njega. On se kretao desnom trakom brzinom od oko 40 km/h i kada je taj manji kamion izletio ispred njega, on je svojim prednjim desnim dijelom vozila udario u sredinu njegovog vozila na lijevoj strani. Prilikom kočenja da ne udari glavom u vjetrobransko staklo se pridržao za volan te je došlo do puknuća skafoidne kosti na desnoj ruci. Bio je vezan sigurnosnim pojasom. Nakon što je došla policija i izvršila očevid on se vratio na posao iako je osjećao bol u ruci i kad mu je ruka počela naticati je otišao u KB Dubrava na hitnu gdje su utvrdili prijelom. Liječio se otprilike 7 mjeseci, bio je na bolovanju i bila mu je potrebna pomoć oko kućanskih poslova koju su mi pružali supruga i roditelji. Osjeća nelagodu zbog ožiljka na desnoj ruci jer ga ljudi stalno ispituju što mu je bilo.

7. Sud ne vjeruje iskazu tužitelja u dijelu u kojem iskazuje o dinamici nastanka štetnog događaja kao i ozljeđivanju u istom jer je njegov iskaz suprotan utvrđenjima prometnog i sudskomedicinskog vještačenja koji su provedeni u ovom postupku.

8. Radi utvrđenja da li je tužitelj ozljede za koje potražuje naknadu štete u ovom postupku mogao zadobiti u predmetnom štetnom događaju, a budući tuženik spori da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji, provedeno je kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. i dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine.

9. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing., proizlazi da je u ovom štetnom događaju teretno vozilo tužitelja s prednjim desnim bočnim dijelom došlo u kontakt sa stražnjim lijevim bočnim dijelom teretnog vozila osiguranika tuženika, u predjelu stražnjeg dijela bočne stranice tovarnog prostora. Mjesto sudara, kako po dužini tako niti po širini kolnika, nije moguće točno utvrditi. Prema smjerovima kretanja vozila može se zaključiti da je do sudara došlo u desnoj prometnoj traci istočnog kolnika Ulice Vjekoslava Heinzela, kod spojnog kolnika s priključnom prometnom trakom sa sjevernog kolnika Slavonske avenije. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. Provedena analiza je pokazala da osiguranik tuženika u trenutku sudara nije bio završio s radnjom uključivanja sa spojnog kolnika s priključne prometne trake sjevernog kolnika Slavonske avenije u desnu prometnu traku istočnog kolnika Ulice Vjekoslava Heinzela kojom se kretao tužitelj. Ovom radnjom uključivanja, vozilo osiguranika tuženika je presjeklo put kretanja vozilu tužitelja. Kako nije poznato mjesto sudara kao niti brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara to nije moguće napraviti vremensko prostornu analizu odigravanja predmetnog štetnog događaja, a posljedično niti utvrditi sve mogućnosti izbjegavanja ovog štetnog događaja od strane oba sudionika. Budući je kolnik na mjestu štetnog događaja pregledan, da je vozač teretnog vozila osiguranika tuženika neposredno prije poduzimanja radnje uključivanja pogledao u vanjski lijevi bočni retrovizor te okretanjem glave straga u lijevu stranu provjerio svoj lijevi tzv. "mrtvi kut" vidio bi teretno vozilo tužitelja kako se kreće desnom prometnom trakom istočnog kolnika Ulice Vjekoslava Heinzela pa da je vozač teretnog vozila osiguranika tuženika tada odustao od radnje uključivanja i propustio vozilo tužitelja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. U ovom štetnom događaju teretno vozilo tužitelja je ostvarilo promjenu brzine od oko 2,8 km/h. Tom prilikom tijelo tužitelja je poletjelo desno (prema desnim vratima).

10. Saslušan na ročištu 7. listopada 2024. vještak je naveo danije procijenio brzinu vozila u trenutku sudara, već promjene brzina koji su isti ostvarili u predmetnom štetnom događaju. Isto je utvrđeno na temelju EES kataloga koja predstavlja brzinu koja odgovara deformacijskoj energiji utrošenoj u sudaru. Kako se u predmetnom štetnom događaju radi o bočnom okrznuću između vozila pri čemu samo jedan dio, i to manji, brzine (i mase) sudjeluje u radu deformacije vozila. Uzimajući u obzir opseg i intenzitet oštećenja na oba vozila te njihove mase, promjenu brzine vozila tužitelja od oko 2,8 km/h smatram realnom. Nije moguće utvrditi prosječnu brzinu kretanja na dionici na kojoj je došlo do štetnog događaja jer ista ovisi o prometnoj frekvenciji tj. gužvi koja je bila na kolniku u trenutku štetnog događaja. Na iskaz tužitelja koji je iskazao da se kretao desnom trakom brzinom od oko 40 km/h kada mu je izletio osiguranik tuženika brzinom od oko 60 km/h iskazuje da je brzina vozila osiguranika tuženika bila veća kako to iskazuje tužitelj, tada vozilo tužitelja ne bi dostiglo vozilo osiguranika tuženika koje bi zbog veće brzine kretanja u cijelosti završilo s radnom uključivanja i izašlo izvan putanje kretanja vozila tužitelja prije njegovog dolaska do mjesta sudara. Međutim, ako je bila gužva vozilo osiguranika tuženika se moglo uključiti ispred vozila tužitelja i tada smanjiti brzinu kretanja zbog gužve. U tom slučaju vozilo osiguranika tuženika je ovim uključivanjem skratilo zaustavni put tužitelju, a tužitelj nije imao dovoljno prostora da radnjom kočenja zaustavi svoje vozilo. S obzirom na iskazano u cijelosti ostaje kod prometnog dijela pisanog nalaza i mišljenja. Nakon uvida u skicu sačinjenu od policije vidljivo je da u skici nema nikakvih tragova vezanih za predmetni štetni događaj tako da nije ista od utjecaja na opisanu dinamiku štetnog događaja iz pisanog nalaza i mišljenja. Na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi od kotača vozila tužitelja koji bi ukazivali na to da je tužitelj neposredno prije štetnog događaja poduzeo radnju intenzivnog kočenja. Kako se u predmetnom štetnom događaju radi o bočnom okrznuću vozila gdje vrlo male površine vozila sudjeluju u radu deformiranja vještak ne može iskazati kolika bi oštećenja nastala da tužitelj nije poduzeo eventualnu radnju kočenja, tj. tehnički ne može isključiti mogućnost da je radnja kočenja poduzeta odnosno da nije.

11. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing. i to stoga što smatra da su je isti dan stručno i obrazloženo, a u skladu sa pravilima struke i prometne znanosti, a svojim usmenim očitovanjem vještak je u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonio prigovore tužitelja.

12. Iz nalaza i mišljenja dr. Davora Mayera, specijalista sudske medicine, proizlazi da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač kamiona koji se prednjim dijelom desnog boka okrznuo s drugim kamionom. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, došlo je do posve blagog trzajnog gibanja tijela tužitelja s tendencijom pomaka udesno, prema desnim vratima. Uz ovakvu dinamiku (kontakt tipa bočnog okrznuća) i utvrđenu promjenu brzine, tužitelj nije mogao zadobiti niti jednu od ozljeda opisanih dijagnozama u medicinskoj dokumentaciji. Naime, njegovo je tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nepodesan za bilo kakvo ozljeđivanje – kako mekotkivno, tako i koštano. Postojanje prijeloma skafoidne kosti desne šake - koji je uočen radiološkom obradom - nije upitno, ali se radilo o prijelomu starijeg datuma, to jest nastalom prije štetnog događaja, što jasno proizlazi iz očitanja radioloških pretraga. Zaključno, tužitelj u štetnom događaju nije zadobio niti je mogao zadobiti ozljede.

13. Saslušan na ročištu 9. listopada 2024. radi očitovanja na prigovore tužitelja, vještak je iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog naloga i mišljenja. Prijelom skafoidne kosti šake nije iz ovog štetnog događaja, a uporište za takav zaključan nalazi u očitanjima radiološke obrade tužitelja (RTG, MR) iz čijeg sadržaja je jasno vidljivo da je taj prijelom u vrijeme događaja već postojao, ali da nije bio svjež nije nastao tada već ranije. Nalaz radiologa od 11.7.2019. (list 20 spisa) je imao na raspolaganju prilikom izrade nalaza i mišljenja i uzeo ga u obzir zajedno sa svom drugom medicinskom dokumentacijom, što je vidljivo i iz teksta nalaza jer je isti i citirao. Iz navedenog nalaza ne proizlazi da se radi o svježoj koštanoj traumi i kada se navedeni nalaz stavi u kontekst preostale medicinske dokumentacije proizlazi da se radi o prijelomu koji nije u uzročnoj vezi sa prijelomom u predmetnom štetnom događaju. Moguće je da se inicijalno RTG obradom ovaj prijelom ne prikaže i da je doista uobičajeno u slučaju nejasnoga inicijalnog nalaza snimke ponoviti. U medicinskoj dokumentaciji je na dan prijema zabilježeno da je kliničkim pregledom utvrđena bolnost desne šake u području baze prve metakarpalne kosti, radi se o regiji u kojoj je i skafoidna kost. Ovakva bolnost može pobuditi kod liječnika sumnju na prijelom skafoidne kosti pa će liječnik ovisno o svojoj procijeni započeti obradu u smjeru potvrđivanja odnosno isključivanja takve ozlijede. U medicinskoj dokumentaciji postavljena je dijagnoza prijeloma skafoidne kosti desne šake, ali nije navedeno da se radi o svježem prijelomu. Tužitelj je nakon postavljanja te inicijalne dijagnoze liječen imobilizacijom što znači kao da se radi o svježem prijelomu. Za pojasniti je da je to uobičajen postupka za tretiranje pacijenata konkretno koštanih ozljeda kada se pacijentu za kojeg nije sigurno ima li koštanu ozljedu primjenjuju mjere liječenja kao da ima, iz opreza, odnosno dok se dijagnostički situacija ne razjasni. Radi boljeg razumijevanja nije uopće sporno da bi taj prijelom postojao, ali njegova cjelokupna radiološka prezentacija govori da se radilo o prijelomu koji jednostavno nije zarastao o čemu najbolje govori njegovo postojanje na naknadno učinjenim MR snimkama više mjeseci nakon događaja. Na snimkama od 11.7. nije opisana sklerozacija rubova prijelomnih pukotina. Radi se o promjeni izgleda prijelomne pukotine kada rubovi radiološki izgledaju svjetliji na snimci, a do čega dolazi protekom vremena od prijeloma. Ista takva sklerozacija rubova opisana je na inicijalnoj snimci na dan štetnog događaja. Uvidom u zdravstveni karton tužitelja nije naišao na zapise o eventualnim drugim događajima koji bi bili povezivi s ovom ozljedom s izuzetkom pada na desnu ruku godine 2008. Pad na ispruženi dlan ruke je tipičan mehanizam nastanka ove ozlijede. Nadalje, čitavo ovo razmatranje oko pitanja je li prijelom svjež ili nije, a po njegovom stavu nedvojbeno nije, je bespredmetno jer u predmetnom štetnom događaju tužitelj takvu ozljedu nije niti mogao zadobiti, a cijeneći dinamiku događaja u prometnom dijelu kombiniranog vještačenja. Iskaz tužitelja bez komentiranja njegove istinitosti jest posve irelevantan za ovo zaključivanje. Radilo se o prometnoj nesreći minimalnog intenziteta u kojoj su sile koje su djelovale na tijelo tužitelja bile zanemarive i nepodesne za ozljeđivanje. Iskazana voljna radnja čvrstog hvata ili odupiranja za obruč upravljača nije mogla rezultirati ovakvom ozljedom. Medicinski je posve prihvatljivo da osobu koja ima stari nesrasli prijelom može taj dio šake boljeti prilikom pregleda liječnika. Da li će otići kod liječnika, ovisi o pojedinoj osobi. Neke osobe ne odu kod liječnika ili odu kod privatnog liječnika pa ako je i između 2008. i do dana štetnog događaja postojala takva ozljeda postoji mogućnost da nije evidentirana u zdravstvenom kartonu.

14. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Davora Mayera i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i utvrđene dinamike nastanka prometne nezgode od strane prometnog vještaka, a svojim usmenim očitovanjem vještak je u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonio prigovore tužitelja.

15. Pritom se ističe da niti nalaz i mišljenje vještaka sačinjenog u drugom postupku, a kojim je tužitelj pokušao osporiti nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine ne dovode u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja. Tužitelj je na ročištu predao nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića sačinjenog u upravnom postupku koji tužitelj vodi radi priznanja ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji kao ozljede na radu. Tuženik se usprotivio korištenju navedenog nalaza i mišljenja u ovom postupku, međutim, i unatoč protivljenju tuženika koji nije stranka u spomenutom upravnom postupku, navedeni nalaz i mišljenje ne bi bio od značaja za ovaj postupak budući se u ovom postupku provodilo kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje kako bi se utvrdilo da li je tužitelj ozljede na kojima temelji svoj zahtjev za naknadu štete mogao zadobiti u ovom štetnom događaju. Upravo se takvim vještačenjem utvrđuje da li je s obzirom na utvrđenu dinamiku utvrđenu od prometnog vještaka mogla nastati određena ozljeda, dakle u domeni je specijalnosti vještaka sudske medicine utvrditi mehanizam i mogućnost nastanka pojedine ozljede, a s obzirom na utvrđenu dinamiku i djelovanje fizičkih sila u sudaru na tijelo ozlijeđene osobe. Dakle, kao što je vještak sudske medicine jasno utvrdio nije sporno da je tužitelj imao zadobivenu ozljedu prijeloma skafoidne kosti, međutim taj prijelom nije mogao nastati u predmetnom štetnom događaju.

16. Stoga je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog sudskomedicinskog vještačenja odbijen jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a.

17. Da bi postojala izvanugovorna odgovornost za štetu tuženika u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje.

18. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika radnjom uključivanja presjeklo put kretanja vozilu tužitelja. Kako nije poznato mjesto sudara kao niti brzine kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara to nije bilo moguće napraviti vremensko prostornu analizu odigravanja predmetnog štetnog događaja, a posljedično niti utvrditi sve mogućnosti izbjegavanja ovog štetnog događaja od strane oba sudionika. Nadalje, s obzirom na oštećenja na vozilu teretno vozilo tužitelja je ostvarilo promjenu brzine od oko 2,8 km/h, a kojom prilikom tijelo tužitelja je poletjelo desno (prema desnim vratima). Pri takvoj dinamici sukladno nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine nisu mogle nastati ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji za koje tužitelj tvrdi da ih je zadobio u ovom štetnom događaju pa nedostaje uzročno-posljedična veza između štetne radnje osiguranika tuženika i nastale štete tužitelju.

19. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, a i preostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer je sud temeljem čl. 304. ZPP-a smatrao da je predmet dovoljno raspravljen da se može donijeti odluka.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

22. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (9.028,73 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženih podnesaka od 26.8.2021. i 22.1.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1) te za pristup na ročišta 14.6.2022., 2.2.2023., 7.10.2024. i 9.10.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.200,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.500,00 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/2022).

24. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu - 136,74 EUR

2. tuženiku po pun.