REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-20/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tužene OPĆINA VRSAR, Trg De Grasi 1, Vrsar, OIB: 03592077573, zastupanom po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 07. listopada 2025. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnice tužene, dana 14. studenog 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska stekla po zakonu pravo vlasništva na nekretnini oznaka: kč. br. [katastarska čestica], Sveti Martin, šuma, površine 122850 m2, k. o. [katastarska općina].

II. Tužiteljica je ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava tuženika na nekretnini iz točke I. ovog tužbenog zahtjeva.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.862,13 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ove odluke, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 16. ožujka 2023. podnijela naslovnom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 122850 m2, opisana kao šuma, u cijelosti. Navedena čestica formirana je u postupku obnove zemljišnih knjiga 2010. godine od katastarskih čestica stare oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica navodi da k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], danas predstavlja šumu, a šumu su predstavljale i sve nekretnine od kojih je ta čestica formirana i to na dan 16. listopada 1990. godine, radi čega su sve nekretnine stare oznake temeljem Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90.) bile vlasništvo Republike Hrvatske, pa je slijedom toga i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vlasništvo Republike Hrvatske.

2.1. U odnosu na dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od 96890/122850 dijela kod ovog suda se između istih stranaka vodio parnični postupak posl. broj: P-78/2021, u kojem je tužiteljica iz iste pravne osnove (šuma) tvrdila da je stekla vlasništvo na nekim, ne i na svim nekretninama stare oznake od kojih je formirana današnja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ona je u tom postupku podnijela tužbeni zahtjev na način da se ju utvrdi vlasnicom točno određenog realnog dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to onoga koji odgovara nekretninama ranije oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a što bi predstavljalo 96890/122850 dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Međutim, kako Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) ne poznaje utvrđivanje prava (su)vlasništva na točno određenim realnim dijelom nekretnine to je tužbeni zahtjev odbijen presudom posl. broj: P-78/2021 od 26. svibnja 2021. godine, a koje presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž- 3425/2021-2 od 6. prosinca 2021. godine.

2.2. Člankom 333. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP) propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

2.3. Da bi se radilo o već presuđenoj stvari mora u kasnije pokrenutoj parnici postojati identitet stranaka, identitet tužbenog zahtjeva, kao i identitet činjeničnog osnove tužbe. Kako je predmet ovog postupka utvrđenje prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u cjelini, a predmet postupka koji se vodio pod posl. brojem: P- 78/2021, je bio zahtjev da se tužiteljicu utvrdi suvlasnicom na točno određenom realnom dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji bi po površini odgovarao 96890/122850 dijela te čestice, to sud utvrđuje da ne postoji identitet tužbenog zahtjeva, kao ni identitet činjeničnog osnova tužbe u dijelu u kojem se traži utvrđenje prava suvlasništva, pa zaključuje da se ovdje ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, a kako je to prigovorila tužena.

3.1. U odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3.2. Prvenstveno je istaknula prigovor previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora od 13.372,28 eura, a obzirom je tužiteljica u drugim, ovome predmetu, sličnim postupcima vrijednost predmeta spora označavala u iznosu od 1.327,22 eura. Sud je temeljem čl. 40. st. 3. ZPP-a odbio prigovor rješenjem na pripremnom ročištu održanom 09. studenog 2023. godine uz obrazloženje da je površina čestice koja je predmet tužbe 122.850 m2 obzirom na što njezina vrijednost može iznositi samo više od onoga što je tužiteljica označila radi čega je prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora neosnovan.

3.3. Tužena osporava da bi tužiteljica bila izvanknjižni vlasnik k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] jer izvanknjižno vlasništvo podrazumijeva barem posjedovanje, a u konkretnom slučaju tužiteljica nije u posjedu predmetne nekretnine.

3.4. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nastala je u postupku nove katastarske izmjere na dan 13. srpnja 2011. godine. Utužena čestica nije postojala na dan 16. listopada 1990. i kao takva nije mogla biti predmetom pretvorbe društvenog vlasništva na šumskom zemljištu. S druge strane, tužena je na temelju javnih isprava, odlukom tužiteljice odnosno suda upisana kao vlasnik k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] još 2008. godine odnosno danom otvaranja nove zemljišne knjige za k.č. Vrsar (2011. godine). Radi se o stečenom pravu tužene.

3.5. U svakom slučaju tužena je dosjelošću stekla prava vlasništva utužene čestice. Tužena je u posjedu navedene čestice, odnosno čestica od kojih je ista formirana, što osobno što putem svojih prednika, neprekidno više od 50 godina, održava ju i koristi i to joj nitko nije osporavao do 2015. godine kada je pokrenut parnični postupak P-78/2021, ranije P-1127/2015.

3.6. Slijedom svega navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4.1. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to: spis posl. broj P-78/2021, zk izvadak na listu 5 spisa, zahtjev za mirno rješenje spora na listu 6-9 spisa, očitovanje na listu 10-11 spisa, skicu lica mjesta na listu 20 spisa, zk izvatke na listu 21-25 spisa, zapisnike iz postupka obnove sa identifikacijama čestica na licu 26-40 spisa, zk izvatke na listu 41-67 spisa, potvrdu Hrvatskih šuma na listu 67-69 i 70-75 spisa, ortofoto sliku na listu 120 spisa, nalaz i mišljenje šumarskog vještaka na listu 127-136 spisa, nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 137-140 spisa, očitovanje mjerničnog vještaka na listu 153-154 spisa, očitovanje šumarskog vještaka na listu 157-158 spisa, te su vještaci usmeno iznijeli nalaz i mišljenje.

4.2. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5.1. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], formirana je 2011. godine nakon što je proveden postupak obnove zemljišne knjige za k.č. Vrsar. Formirana je od čestica starih oznaka k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pri čemu su neke cijelom svojoj površinom ušle u novoformiranu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a neke dijelom (nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 137 do 140, očitovanje na listu 153 do 154 spisa te zapisnik broj Z-5050/2004/1202 od 02. veljače 2010. godine na listu 34 do 35 spisa, identifikacija na listu 40 spisa).

5.2. Tužena se nije suglasila sa dijelom nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka u kojem je isti naveo da se površina katastarske čestice u staroj izmjeri ne može točno definirati. Naime, vještak je u nalazu i mišljenju obrazložio da je za uspoređivanje katastarskih podataka (pa tako i površine) koristio metodu uklopa što znači da je staru katastarsku izmjeru prilagodio novoj katastarskoj izmjeri. Ta se metoda primjenjuje kada se uspoređuju katastarski planovi različitih svojstava, a što je konkretno bio slučaj jer su se uspoređivale stara austrougarska izmjera koje je nastala pred više od 200 godina sa novom. Zbog razlike u metodi i tehnologiji izrade katastarskih planova neophodno je staru katastarsku izmjeru uklopiti tj. prilagoditi kako bi se usporedili grafički prikazi katastarskih čestica. To je razlog zašto se površina katastarske čestice u staroj izmjeri ne može točno definirati dok je službena površina u novoj izmjeri radi tehnike mjerenja točno izračunata. Kod stare izmjere, a obzirom na tehniku mjerenja onda, smatralo se da je točna površina ona površina koja je bila u rasponu od plus minus 20% (danas se prihvaća odstupanje od 1 m2). U suštini smatra da nije moguće obnoviti međe starih čestica radi utvrđivanja točne površine starih čestica jer je za to bilo potrebno da se prilikom obnove, na licu mjesta, označe međe starih oznaka, a što se nije činilo.

5.3. Sud je nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka prihvatio u cijelosti obzirom je vještak udovoljio nalogu suda i dao jasna i logična obrazloženja za svoj zaključak. Što se površina stare i nove izmjere tiče, po stavu ovoga suda, a naročito u konkretnom slučaju kada je predmet tužbe cijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], irelevantno je kolika je bila površina čestica stare oznake. Jedino bitno utvrđenje je da se zna od kojih čestica stare oznake je formirana nova katastarska čestica. Predmet tužbenog zahtjeva nisu čestice stare oznake, već čestica nove oznake, čija površina nije sporna, a jedina je bitna i mjerodavna. Osim toga, obnova zemljišnih knjiga i katastra provodila se upravo zato što su podaci iz stare knjige, a obzirom na metode i tehnike mjerenja pred više od 200 godina, bili zastarjeli, ali opet uzevši u obzir okolnosti vremena, točni s granicom dopuštenog odstupanja od 20%, što je u odnosu na doseg današnjeg vremena skoro pa neprihvatljivo puno. Po stavu ovoga suda, kada bi se površine starih čestica utvrđivale primjenom današnjih tehnologija one bi u ukupnom zbroju (onih koje su ušle u novoformiranu čestice) odgovarale površini te novoformirane, a opet ne bi odgovarale službenoj površini utvrđenoj pred 200 ili više godine. Zato bi i utvrđivanje međa starih čestica radi utvrđivanja njihove površine bilo nepotrebno za ovaj postupak.

5.4. Dakle, k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], formirana je od čestica starih oznaka k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s time što su k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obuhvaćene u dijelu, a preostale su ušle u novoformiranu k. č. [katastarska čestica] u cijelosti (nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 137 do 140, očitovanje na listu 153 do 154 spisa te zapisnik broj Z- 5050/2004/1202 od 02. veljače 2010. godine na listu 34 do 35 spisa, identifikacija na listu 40 spisa).

5.5. K. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], su se na dan 16. listopada 1990. godine vodile kao društveno vlasništvo s pravom korištenja općine Poreč, da bi 04. rujna 2008. godine iste bile upisane kao vlasništvo Općine Vrsar (povijesni z.k. izvadci priloženi na listu 41 do 66 spisa).

5.6. Današnja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sa površinom od 122850 m2, u cijelosti čini šumu hrasta crnike i medunca, a vještačenjem po šumarskom vještaku (nalaz i mišljenje na listu 127 do135 spisa) je utvrđeno da je na toj površini bila šuma i na dan 16. listopada 1990. godine, a što je vještak utvrdio uzorkovanjem prsnih promjera koji iznose u prosjeku 26,8 cm obzirom na što je utvrdio da je prosječna starost stabala više od 40 godina. Nalaz i mišljenje šumarskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio budući je vještak jasno obrazložio kako je došao do svog zaključka (primjenom pravila struke), a sve je dodatno obrazložio i povodom prigovora tuženika.

5.7. Sukladno čl. 6. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90, dalje: ZID ZŠ) šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, pa sve nekretnine koje su na dan 16. listopada 1990. godine, kada je navedeni zakon stupio na snagu, imale status šuma tj. na kojima je bila šuma ili šumsko zemljište, a nisu bile u privatnom vlasništvu, temeljem zakona postale su vlasništvo Republike Hrvatske.

5.8. Kako je u dokaznom postupku utvrđeno da su k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], od kojih je formirana današnja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na dan 16. listopada 1990. godine bile šuma, a bile su u režimu društvenog vlasništva, to su iste već tada postale vlasništvo Republike Hrvatske. Kako je od tih čestica formirana današnja k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], to je ista uslijed prijenosa vlasništva, u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], isto tako vlasništvo Republike Hrvatske.

5.9. Navodi tužene da izvanknjižno vlasništvo podrazumijeva barem posjedovanje, a da u konkretnom slučaju tužiteljica nije u posjedu predmetne nekretnine su neosnovani. Tužiteljica je pravo vlasništva u konkretnom slučaju stekla po osnovi zakona zato što se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu, a koja je u naravi šuma, i zakon kao pretpostavku stjecanja vlasništva ne propisuje posjed. No, kada se spominje posjed, proizlazilo bi da je tužiteljica u posjedu prije nego tužena iz razloga što se k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazu u šumskogospodarskoj osnovi važećoj za period od 2015. do 2024., a što bi ukazalo da je u posjedu upravo tužiteljica (jer su u šumskogospodarskoj osnovi nekretnine kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o. kao pravna osoba u vlasništvu države koja brine o šumama). Navedeno isključuje i mogućnost da je tužena stekla pravo vlasništva dosjelošću mada u odnosu na te navode nije predložila izvođenje niti jednog dokaza pa sud nije ni mogao utvrđivati pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi netko stekao pravo vlasništva dosjelošću.

5.10. Što se tiče navoda tužene da je ona pravo vlasništva stekla upravo odlukom suda valja ukazati da je tužena vlasništvo stekla u postupku obnove u kojem tužiteljica nije sudjelovala (zapisnik broj Z-5050/2004/1202 od 02. veljače 2010. godine na listu 34 do 35 spisa) pa sada ima pravo podnijeti ovu tužbu, koja nije brisovna tužba, nego tužba podnesena sukladno čl. 129. i 130. ZV-a

6.1. Stranke su potraživale troškove postupka.

6.2. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koje je u cijelosti izgubila parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove postupka.

6.3. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 13.236,00 eura slijedom čega bi tužiteljici za svaku poduzetu radnju, za koju joj se priznaje 100% iz Tbr. 7.1., pripalo 100 bodova (200,00 eura).

6.4. Tužiteljica potražuje za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup na ročišta 9. studeni 2023., 13. veljače 2025., i 7. listopada 2025. iznos od 200,00 eura po ročištu, za sastav žalbe 250,00 eura, te troškove vještačenja, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja do isplate.

6.5. Tužiteljici se priznaje za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura prema Tbr. 32, za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7.1., za pristup na ročišta 9. studeni 2023., 13. veljače 2025., i 7. listopada 2025. iznos od 200,00 eura po ročištu prema Tbr. 9.1. (ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi) i Tbr. 9.7.(uviđaj), za sastav žalbe protiv rješenja 100,00 eura (Tbr. 10.4.), te trošak vještačenja i uviđaja u ukupnom iznosu od 1.762,13 eura.

6.6. Ukupno tužiteljici je nastao trošak u iznosu od 2.862,13 eura, a koji trošak joj je dužna platiti tužena, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

7.1. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Pazinu, 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika