Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovi broj: Kzd-4/2024-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Mirne Mavriček kao predsjednice vijeća, ujedno sutkinje za mladež te sudaca porotnika Irene Matić i Dražena Copana kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Melanije Brozović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MV, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.-I.) i drugih, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 5. lipnja 2024. broj KOz-DO-3/2024-1, nakon rasprave s koje je javnost isključena održane 14. studenog 2025. u prisutnosti državne odvjetnice za mladež MVF, optuženog MV, njegovog branitelja, odvjetnika Danka Mandića i zamjenika opunomoćenice žrtve, odvjetnika Nebojše Viteza, istoga dana ujedno i dana objave

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZV i GV, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje malodobne djece, završio osnovnu školu i dva razreda srednje škole, soboslikar, nezaposlen, bez imovine, vojsku nije služio, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan presudom Općinskog suda u Koprivnici od 12. rujna 2022. broj Kmp-13/2022. zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11. (krađa) uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od pet mjeseci, s rokom provjeravanja od jedne godine i presudom Općinskog suda u Čakovcu od 24. listopada 2023. broj Kmp-10/2023 zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11. (krađa) bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci,

k r i v  j e

što je

1.) od jeseni 2021. do sredine listopada 2022., u napuštenim kućama u [adresa] te u kući na adresi svog prebivališta [adresa], u cilju da ima spolne odnose s djetetom ŠV, rođenom **.**.2007., za koju je znao da nije navršila petnaest godina, više puta spolno općio stavljanjem svog spolnog organa u njezin spolni organ, uslijed kojih spolnih odnosa je u razdoblju od 9. do 15. listopada 2022., dijete ŠV zatrudnjela i 3. srpnja 2023. rodila kćer TV,

dakle, izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina, a dijete je ostalo trudno,

2.) u vremenu od 1. studenog 2022. do 31. listopada 2023. u [adresa], u kući na adresi [adresa], u nakani da zasnuje životnu zajednicu sa djetetom ŠV, rođenom **.**.2007., znajući da je ista navršila petnaest godina, a da još nema šesnaest godina, živio s njom u izvanbračnoj zajednici u kojoj je ona obavljala kućanske poslove i brinula o domaćinstvu, dok je on skrbio o njoj te održavao s njom spolne odnose,

dakle, kao punoljetna osoba živio s djetetom mlađim od šesnaest godina, a time nije činio neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna,

čime je, radnjama opisanim pod točkom 1.), počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisano u članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.-I), a kažnjivo po članku 166. stavku 1. KZ/11.-I, a radnjama opisanim pod točkom 2.) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – omogućavanja izvanbračnog života s djetetom, opisano i kažnjivo po članku 170. stavku 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.

– dalje: KZ/11.-II).

II. Na temelju odredbe članka 51. stavak 1. KZ/11. -II, optuženom MV se za počinjena kaznena djela utvrđuju slijedeće pojedinačne kazne:

- za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, na temelju članka 166. stavka 1. KZ/11.-I uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11.-I utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo omogućavanja izvanbračnog života s djetetom, na temelju članka 170. stavka 1. KZ/11.-II, utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te se potom, na temelju odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. -II, optuženi MV

osuđuje

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

OD 1 (JEDNE) GODINE I 8 (OSAM) MJESECI.

III. Na temelju odredbe članka 57. KZ/11., optuženom MV iz riče se

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće se izvršiti, ako optuženi MV u roku provjere od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP) optuženi MV dužan je naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenice djeteta žrtve u iznosu koji će naknadno biti utvrđen posebnim rješenjem.

V. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženi MV u cijelosti se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog BV zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, omogućavanje izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11. Na raspravi održanoj 14. studenog 2025. državna odvjetnica je izmijenila činjenični opis kaznenog djela iz točke 1.) optužnice, usklađujući ga s rezultatima provedenog dokaznog postupka.

2. U skladu s odredbom članka 388. stavka 1. točkom 1. ZKP-a vijeće je, radi zaštite osobe mlađe od osamnaest godina, isključilo javnost s rasprave.

3. U očitovanju na optužnicu optuženi MV je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja su mu optužnicom stavljena na teret. Doduše, iznoseći svoju obranu na raspravi optuženik je iskazao da se smatra krivim za kazneno djelo iz točke 1.) optužnice, ali je potom, prilikom očitovanja o izmijenjenoj optužnici osporio učin oba kaznena djela koja su mu stavljena na teret navodeći da se ne smatra krivim za učin terećenih kaznenih djela.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je optuženi MV, koji je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka. Ujedno je na raspravi reproducirana snimka ispitivanja optuženika na policiji u skladu s odredbom članka 208.a ZKP. U skladu s odredbom članka 431. stavkom 1. točka 8 ZKP-a pročitani su iskazi žrtve ŠV i svjedokinje LV s rasprave održane 4. veljače 2025, na raspravi je reproducirana snimka ispitivanja djeteta žrtve ŠV na dokaznom ročištu održanom 14. studenog 2023.

4.1. Tijekom dokaznog postupka pregledana je dokumentacija iz spisa i to Županijske bolnice Čakovec od 13. lipnja 2023. (list 4), medicinska dokumentacija za žrtvu ŠV (list 5-14), rodni list djeteta TV od 18. srpnja 2023. (list 15), socijalna anamneza Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec od 18. srpnja 2023. (list 16-18), zapisnik Županijskog suda u Varaždinu 3 Kir-d-110/2023-3 s ročišta radi ispitivanja djeteta kao svjedoka/žrtve ŠV od 14. studenog 2023., dokumentacija Matičnog ureda Čakovec uz dopis, Klasa: 223-05/23-02/472, Urbroj: 2109-6-4-/2-23-2 od 27. prosinca 2023. (list 88-93), Dopis Osnovne škole dr. Ivana Novaka Macinec, Klasa: 602-05/24-01/1, Urbroj: 2109-34-24-01 od 9. siječnja 2024. (list 94-95), sociopedagoška anamneza za optuženog MV od 4. siječnja 2024. (listovi 96-100), dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec, Klasa: 552-08/23-02/75, Urbroj: 139-010-3/19-24-3 (list 102- 116), dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec, Klasa:

552-08/23-02/75, Urbroj: 139-010-3/19-24-5 (list 118-148), mišljenje više stručne savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 9. travnja 2024.(list 206- 207). Nadalje, pročitana je tijekom rasprave pribavljena sociopedagoška anamneza zs optuženog MV od 8. studenog 2024. (listovi 254 – 256), dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec (listovi 284 – 383), mišljenje više stručne savjetnice Županijskog suda u Varaždinu od 19. rujna 2025. (list 434 – 436), provedeno je medicinsko vještačenje radi utvrđenja je li do začeća kod žrtve ŠV došlo prije nego li je navršila petnaest godina života, a nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Hermana Hallera, dr. med. pročitan je na raspravi uz suglasnost stranaka, u skladu s odredbom članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP-a te su pročitani izvadak iz kaznene i evidencije prekršaja za optuženog MV.

5. Druge dokaze sud nije provodio, niti su stranke predlagale daljnje dokaze. Analizom i ocjenom provedenih dokaza i to svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ocjenjujući u pretežitom dijelu vjerodostojnim iskaz djeteta žrtve ŠV, prihvaćajući iskaz svjedokinje LV i rezultate medicinskog vještačenja provedenog po vještaku ginekologu prof. dr. sc. Hermanu Halleru, dr. med te na temelju dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec sud je bez imalo sumnje utvrdio da je optuženi MV počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret.

6. Prilikom ispitivanja na policiji, u skladu s odredbom članka 208.a ZKP-a, optuženi MV je potvrdio da je održavao spolne odnose sa žrtvom ŠV kako je to navedeno u pouci o pravima i da je ona zatrudnjela, ali osporavajući da bi znao za njezine godine, odnosno za činjenicu da je mlađa od petnaest godina.

6.1. U iskazu kojeg je iznio na raspravi, optuženi MV je, kao što je naprijed navedeno, najprije naveo da se smatra krivim za kazneno djelo iz točke 1.) optužnice, ali je potom, tvrdnjom da u to vrijeme nije znao da je ŠV mlađa od petnaest godina, osporio to priznanje. Vezano uz kazneno djelo omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11. -II, optuženi MV je iskazao da je žrtva ŠV, nakon što im se rodilo dijete TV, došla živjeti k njemu, ali da nije kuhala, ni obavljala kućanske poslove i brinula se o domaćinstvu, jer su u to vrijeme s njima bili njegovi roditelji, pa su se oni brinuli o domaćinstvu i kućanskim poslovima. Odgovarajući na pitanja, optuženi MV je iskazao da nije znao koliko godina ima žrtva ŠV, jer mu je ona lagala da ima petnaest, odnosno šesnaest godina te da je saznao za njezine godine tek kada je ona došla živjeti k njemu, a bilo je to prije Božića ili Nove godine. Optuženik je iskazao da su njih dvoje ostali u izvanbračnoj vezi u kojoj je rođeno još jedno dijete koje je sada uzrasta tri mjeseca. Nakon što izdrži kaznu zatvora namjerava i dalje živjeti s ŠV, brinuti za nju i njihovu djecu, a s ŠV u kritično vrijeme ne bi stupio u spolne odnose da je znao da je mlađa od petnaest godina. Odgovarajući na daljnja pitanja, optuženi MV je iskazao da je oboje njihove djece udomljeno, da je prije nego je nastupio na izdržavanje kazne zatvora radio "na crno" kod čovjeka koji se zove M, a čije prezime ne zna, time da nije bio prijavljen na Zavod za zapošljavanje.

7. S obzirom na to da optuženik nije osporio sve odlučne činjenice iz optužnice, to je, u odnosu na inkriminaciju iz točke 1.) optužnice, tijekom postupka bilo nesporno da je optuženi MV tijekom inkriminiranog razdoblja od jeseni 2021. do sredine listopada 2022., više puta spolno općio s ŠV koja je dijete, u smislu odredbe članka 87. stavka 7. ZKP-a, budući da je rođena **.**.2007. te je u inkriminirano vrijeme bila mlađa od petnaest godina. Nadalje, iz povijesti bolesti za žrtvu ŠV (list 5 spisa) proizlazi da je dana 19. svibnja 2023. obavljen prvi ginekološki pregled, kojom prilikom je liječnik utvrdio da je ŠV trudna i to 35 tjedana s obzirom da je termin zadnje menstruacije bio 10. rujna 2022. Nesporno je, jer navedenu okolnost optuženik nije osporavao, a tako proizlazi iz i rodnog lista (list 15), otpusnog pisma Županijske bolnice Čakovec (list 11 spisa) i zapisnika o izjavi o priznanju očinstva od 19. srpnja 2023. (list 91 spisa) da je žrtva ŠV dana 3 srpnja 2023. rodila dijete TV, kao i da je optuženi MV otac tog djeteta.

7.1. Međutim, u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., činjenično opisano pod točkom 1.) optužnice, u postupku je bilo sporno je li optuženi MV imao saznanja o dobi žrtve ŠV, odnosno je li u kritično vrijeme od jeseni 2021. do sredine listopada 2022., dok je održavao spolne odnose s njom, znao da je ŠV tada bila mlađa od petnaest godina. Ujedno, u postupku se ukazalo spornim je li ŠV zatrudnjela prije navršenih petnaest godina života, s obzirom na to da je petnaest godina navršila 31. listopada 2022., a kći TV rodila je 3. srpnja 2023.

7.2. S obzirom na to da je optuženik osporio učin kaznenog djela omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11., to se u postupku ukazalo spornim je li optuženi MV u razdoblju od 1. studenog 2022. do 31. listopada 2023., znajući da je ŠV navršila petnaest, ali da nije navršila šesnaest godina, živio s njom u izvanbračnoj zajednici u kojoj je ona obavljala kućanske poslove i brinula o domaćinstvu, dok je on skrbio o njoj te je li u to vrijeme održavao spolne odnose s njom.

8. Prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu 14. studenog 2023., žrtva ŠV je iskazala da je optuženog MV upoznala 2021. Zaljubila se u njega čim ga je vidjela i pozvala ga je na spoj. Iste te 2021. godine i to na kraju godine, u vrijeme kada je imala četrnaest godina, išla je kod njega u kuću i živjela je s njim. Ostala je kod optuženika više dana, a da njezina majka nije znala za to. Kad nije došla kući, tada je njezina majka došla po nju, ali ona nije htjela ići doma. Kad je živjela kod optuženog MV imali su odnos, ljubili su se, jebali. Bilo je to dva – tri puta po danu i po noći. U kući optuženika nije bilo nikoga osim njih dvoje, jer su njegovi roditelji bili u Zagrebu. U vrijeme kada su se upoznali, optuženi MV imao je osamnaest godina. Nadalje, žrtva ŠV je na dokaznom ročištu iskazala da optuženi MV u to vrijeme nije znao za njezine godine, odnosno da ona ima četrnaest godina. Rekla mu je koliko ima godina tek kada je otišla kod njega. Tada ju je pitao koliko ima godina, pa mu je rekla da ima četrnaest godina. Imali su spolne odnose i prije nego je došla živjeti k njemu i to u praznim kućama. Voljela ga je, nije ga mogla zaboraviti pa ga je uzela za dečka. U petnaestoj godini postala je trudna. Napravila je test i saznala da je trudna. Ne sjeća se koji je mjesec bio, no iz iskaza žrtve proizlazi da je to bilo 2023. godine. Test je pokazala susjedi i ona joj je rekla da je trudna. Test za trudnoću kupio je optuženi MV. Bila je na pregledu kod liječnika ginekologa u Prelogu, koji joj je rekao da je trudna šest mjeseci i da nosi curicu. Rodila je 3. srpnja 2023. djevojčicu TV, a optuženi MV priznao je da je otac djeteta. U iskazu kojeg je iznijela na dokaznom ročištu 14. studenog 2023. žrtva ŠV je iskazala da je optuženik skrbnik djetetu TV zato jer je ona – žrtva ŠV još uvijek maloljetna. Iskazala je tada da živi s optuženikom i s mldb. TV, da ona vodi brigu o djetetu, a da sve što je potrebno plaća Centar (Hrvatski zavod za socijalni rad).

8.1. Odgovarajući na postavljena pitanja, žrtva ŠV je na dokaznom ročištu iskazala da je odustala od škole kada je saznala da je trudna. Završila je pet razreda osnovne škole, a šesti razred je ponavljala. Bio je početak školske godine kada je odustala od škole. Išla je u školu kada je živjela kod optuženog MV, a onda je odustala od škole. U to vrijeme, kada je živjela kod optuženika, tada je kuhala i čistila. Upitana o učestalosti spolnih odnosa koje je optuženik u kritično vrijeme održavao s njom, žrtva ŠV je iskazala da su odnose imali više puta, dva puta po noći i u jutro, po danu su jedanput imali spolne odnose. Potvrdila je da je Hrvatski zavod za socijalni rad vršio nadzor i da je dolazila socijalna radnica. Vezano za odnos optuženog MV prema mldb. TV, žrtva ŠV je iskazala da se optuženik igra s djetetom, mijenja joj pelene, oblači ju, uspavljuje te da optuženik radi na crno i da od novaca kojeg zaradi kupuje pelene, kao i da im financijski pomaže Centar (Hrvatski zavod za socijalnu skrb).

9. Žrtva ŠV dopunski je ispitana na raspravi 4. veljače 2025., kojom prilikom je potvrdila da ona i optuženik i dalje žive zajedno, na adresi [adresa], u kući koja u vlasništvu optuženikovih roditelja, ali da dijete – mldb. TV više nije s njima, već je po odluci Centra smještena u udomiteljsku obitelj jer nisu imali uvjete za život s djetetom. Njih dvoje su u kontaktu s udomiteljicom, pitaju za dijete, ali još nisu bili posjetiti dijete. Nadalje, žrtva je iskazala da se optuženi MV dobro odnosi prema njoj. Htjela bi da im se dijete vrati, a na pitanje da li poduzimaju nešto da bi se zaposlili i osigurali uvjete za dijete, žrtva ŠV je iskazala da s tim u vezi zapravo ne poduzimaju ništa. U vrijeme kada je udomljena, a bilo je to 22. listopada 2024., mldb. TV bila je uzrasta jedne godine i četiri mjeseca. U kući nisu imali prozor, nisu imali topli pod, kuća nije bila obojena. Do godine dana djeteta primala je porodiljnu naknadu, a nakon toga je optuženi MV išao raditi kod jednog čovjeka s drvima. Znao je zaraditi po 100,00 eura, ali nije dugo radio nego je dobio otkaz. Posebno upitana, žrtva ŠV je iskazala da ni ona, ni optuženik nigdje ne rade, da optuženi MV već dugo ne radi, već dva mjeseca, a na upit da čega kupuje hranu i potrepštine, žrtva ŠV je iskazala da ništa ne kupuju, jer nemaju od čega. Financijski im pomaže njezina majka LV koja prima naknadu od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dok optuženi MV posao traži.

10. Svjedokinja LV, majka žrtve ŠV, u svom je iskazu navela da je njezina kći pohađala školu u Macincu i da je od učiteljice saznala da optuženi MV uznemirava ŠV, da dolazi za njom u školu i ne da joj mira. U to vrijeme ŠV je imala četrnaest godina, što je, po riječima svjedokinje LV, optuženik morao znati. Imenovana svjedokinja je iskazala da ona nije razgovarala s optuženikom, nego je razgovarala sa svojom kćeri ŠV, kojoj je rekla da MV nije za nju jer je stariji od nje. ŠV se u početku malo primirila, a onda je ponovno počela odlaziti k optuženiku, što ona u početku nije znala, jer joj je ŠV govorila da odlazi kod sestre. Više je puta odlazila do kuće optuženika po ŠV, no jednom prilikom joj je majka optuženika rekla da ne može samo tako dolaziti po ŠV jer da ona sada ima muža. Tom prilikom rekla je majci optuženika da je ŠV mlada, da ima četrnaest, a MV da ima dvadeset jednu godinu. Te njezine riječi optuženik nije čuo, jer u to vrijeme nije bio kod kuće. Kasnije je ŠV zatrudnjela i rodila djevojčicu. Kada je dolazila po nju, žrtva ŠV nije se htjela vratiti kući. Nakon što je ŠV rodila, svjedokinja LV je odlazila k njima, pa je stoga potvrdila da se ŠV brinula za dijete i da je optuženi MV ponekad radio na crno. Prema djetetu je nekada bio dobar, a ponekad nije, jer je znao "kričati" na dijete. Prema žrtvi ŠV optuženik je znao bio grub, tako da je ona jednom imala "plavo oko".

11. Analizirajući iskaz žrtve ŠV sud je prije svega zaključio da kod imenovane postoji osjećaj emocionalne povezanosti s optuženim MV, s kojim je žrtva nastavila živjeti u izvanbračnoj zajednici i nakon inkriminiranog razdoblja te je u njihovoj vezi rođeno još jedno dijete. Zbog toga je žrtva ŠV iskazivala donekle pristrano, s očiglednom nakanom da optuženog MV prikaže u boljem svjetlu, pa tako nije iskazivala o njegovoj povremenoj grubosti (o čemu je iskazivala njezina majka, svjedokinja LV). Međutim, sud nalazi da je, unatoč osjećajima koje gaji prema optuženiku, žrtva ŠV u pretežitom dijelu iskazivala iskreno, uvjerljivo i vjerodostojno, s obzirom na to da su njezine tvrdnje o odlučnim činjenicama potvrđene drugim provedenim dokazima.

11.1. S obzirom na to da tu okolnost optuženik tijekom postupka nije osporavao, to sud, na temelju iskaza žrtve ŠV nalazi nedvojbeno utvrđenim da je optuženi MV od jeseni 2021. do sredine listopada 2022. u [adresa], i to u napuštenim kućama te na adresi [adresa], sa žrtvom ŠV u više navrata imao spolne odnose na način da je svoj spolni organ stavljao u njezin. Naime, u tom dijelu, iskazujući kako su započeli vezu i imali spolne odnose u napuštenim kućama u mjestu [adresa] te potom u kući na adresi prebivališta optuženika, sud je iskaz žrtve ŠV ocijenio iskrenim i uvjerljivim.

11.2. Nadalje, što se tiče spoznaje o njezinim godinama, žrtva ŠV je iskazala da optuženi MV nije znao za njezine godine u vrijeme kada su započeli vezu, ali da mu je rekla da ima četrnaest godina kada je došla živjeti k njemu. Ujedno, žrtva je iskazala da je krajem 2021., na kraju te godine, u vrijeme kada je imala četrnaest godina išla u kuću kod optuženog MV i živjela je s njim. Dakle, nameće se zaključak da je već krajem 2021. žrtva ŠV boravila kod optuženog MV. Ujedno, iz iskaza svjedokinje LV, za koji iskaz sud ocjenjuje da je iskren, uvjerljivi i vjerodostojan dokaz, proizlazi da je, kao njezina majka, više puta odlazila u kuću optuženog MV po svoju kćer ŠV i da je tom prilikom ukazivala na činjenicu da je ŠV mlada, odnosno da ima četrnaest godina, time da joj je jednom prilikom majka optuženika rekla da ne može više samo tako dolaziti po ŠV jer da ona sada ima muža.

12. Nadalje, iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec od 18. srpnja 2023. (listovi 16 do 18 spisa) proizlazi da su dana 10. svibnja 2022. malodobna ŠV i optuženi MV zatečeni po policijskim službenicima Policijske postaje Koprivnica s biciklom za koji je utvrđeno da je otuđen te da je tom prilikom ŠV zbog svoje dobi predana dežurnoj socijalnoj radnici. Dakle, u svibnju 2022. bilo je od strane nadležnih tijela za socijalnu skrb problematizirano pitanje uzrasta žrtve ŠV, koja je tada zbog svoje dobi predana dežurnoj socijalnoj radnici. Ujedno, iz socijalne anamneze proizlazi da je optuženi MV nakon niza upozorenja ušao u vezu s djetetom ŠV, maloljetnicom za koju je upozoren na zabranu spolnih odnosa i sklapanja izvanbračne zajednice.

12.1. Osim toga, iz izvješća Osnovne škole dr. Ivana Novaka iz Macinca (listovi 94 i 95 spisa) proizlazi da je škola u dva navrata i to 15. veljače 2022. i 23. studenog 2022. obavijestila tijelo nadležno za socijalni rad o velikom broju izostanaka učenice ŠV i o činjenici da imenovana živi u izvanbračnoj zajednici s punoljetnom osobom. Proizlazi da je žrtva ŠV živjela s optuženim MV još u vrijeme kada je išla u školu, što i sama ŠV u svom iskazu potvrđuje, pa kraj takvog stanja stvari, sagledavajući sve iznijete okolnosti u njihovoj ukupnosti, osobito tvrdnju žrtve da je optuženiku rekla za svoje godine kada je došla živjeti kod njega, a to je bilo još 2021., sud bez sumnje zaključuje da je optuženi MV u vrijeme kada je, u napuštenim kućama u [adresa] te u kući na adresi svog prebivališta [adresa], održavao spolne odnose sa žrtvom ŠV znao da imenovana nije navršila petnaest godina života.

12.2. Slijedom izloženog, sud nalazi da je neuvjerljiva i neistinita tvrdnja optuženog HV u dijelu u kojem tvrdi da nije znao da je ŠV mlađa od petnaest godina sve dok ona, nakon što je rodila kći PV, nije došla živjeti u njegovu kuću, te da je iznijetom tvrdnjom optuženik nastojao otkloniti od sebe odgovornost za terećeno kazneno djelo iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11.-I.

13. U odnosu na spornu pravno odlučnu činjenicu je li žrtva ŠV zatrudnjela prije navršenih petnaest godina, tijekom rasprave je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku ginekologu prof. dr. sc. Hermanu Halleru, dr. med. (listovi 457 do 460) iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji vrijeme vjerojatne oplodnje djeteta žrtve ŠV kretalo u razdoblju od 9. listopada 2022. do zaključno 15. listopada 2022., dakle u vrijeme kada je dijete žrtva ŠV, rođena **.**.2007. bila u dobi od 14 godina, 11. mjeseci i najviše 15 dana.

14. Nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Hermana Hallera, dr. med. sud u cijelosti prihvaća jer nalazi da je imenovani vještak svoj nalaz sačinio savjesno, detaljno analizirajući cjelokupnu medicinsku dokumentaciju iz spisa, a svoje je mišljenje iznio jasno, argumentirano, objektivno i nadasve stručno.

14.1. Naime, medicinski vještak prof. dr. sc. Herman Haller, dr. med. je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir činjenicu da je prvi ginekološki pregled djeteta žrtve ŠV učinjen tek u trećem tromjesečju, kada je procjena točne gestacijske starosti ploda nepouzdana, odnosno da je da točnu procjenu gestacijske starosti i za izračun vjerojatnog termina začeća najtočnije učiniti ultrazvuk u prvom tromjesečju, odnosno do 13-tog tjedna gestacije, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Naime, prvi opstetrički i ultrazvučni pregled učinjen je tek u trećem tromjesečju trudnoće, odnosno prema učinjenim ultrazvučnim nalazima trudnoća žrtve ŠV počela se pratiti 19. svibnja 2023., u gestacijskoj dobi od 35 tjedana i šest dana prema zadnjoj menstruaciji, odnosno ultrazvučna procjena gestacijske dobi odgovarala je za 33 tjedna gestacije tj. bila je tri tjedna manja u odnosu na izračunatu gestaciju korištenim podataka o danu zadnje menstruacije. Razlika od tri do četiri tjedna u gestacijskoj starosti se prati do zadnje ultrazvučne procjene veličine ploda, učinjene dana 19. lipnja 2023., kada je razlika bila četiri tjedna gestacije. S obzirom na navedeno, termin poroda procijenjen je za dan 7. srpnja 2023. (odnosno sedam tjedana nakon 19.5.2023.), u kojem slučaju je vrijeme začeća bilo 38 tjedana ranije, odnosno 14. listopada 2022. Vještak je uzeo u obzir razdoblje plodnosti kada žena može zatrudnjeti, a u pitanju je razdoblje od šest dana – najviše pet dana prije i jedan dan nakon ovulacije, pri čemu je iznio jasne i argumentirane razloge za navedenu konstataciju, navodeći da je plodnost povezana s preživljavanjem spermija (koji u spolnom sustavu žene mogu preživjeti do pet dana) i životnim vijekom jajne stanice (koja može biti oplođena jedan dan, odnosno 24 sata nakon ovulacije). S obzirom na iznijete okolnosti, vještak je mišljenja da je plodno razdoblje kod žrtve ŠV bilo od 9. listopada do 15. listopada 2022. Ujedno, prilikom odgovora na pitanje o vremenu kada je žrtva ŠV zatrudnjela, medicinski vještak prof. dr. sc. Herman Haller, dr. med. uzeo je u obzir rezultate učinjene postnatalne procjene zrelosti ploda po Zu, odnosno činjenicu da je dijete TV, rođeno **.**.2023., što odgovara gestacijskoj starosti od 39 tjedana i tri dana. Prema Farr-ovoj procjeni zrelosti djeteta termin poroda trebao je biti 7. srpnja 2023., a od tog datuma do ovulacije je došlo 38 tjedana ranije, odnosno 14. listopada 2022., time da je razdoblje plodnosti trajalo od 9. listopada do 15. listopada 2022.

14.2.Dakle, iz iznijetog proizlazi da je medicinski vještak ginekolog prof. dr. sc. Herman Haller, dr. med. prilikom izrade nalaza i mišljenja akceptirao sve raspoložive podatke, a svoje mišljenje o razdoblju plodnosti i začeća kod žrtve ŠV imenovani vještak iznio je jasno, argumentirano i stručno, slijedom čega sud, bez imalo sumnje zaključuje da je žrtva ŠV zatrudnjela u vrijeme kada je bila mlađa od petnaest godina.

14.3. Proizlazi da su u ponašanju optuženog MV ostvarena sva bitna obilježja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavkom 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11-I., jer je optuženik s djetetom mlađim od petnaest godina izvršio spolni odnošaj, a dijete ŠV ostala je trudna te je 3. srpnja 2023. rodila kći TV.

15. Ubrojivost optuženog MV u vrijeme počinjenja kaznenog djela iz točke I. izreke tijekom ovog postupka nije bila dovedena u sumnju. Na temelju okolnosti koje su detaljnije obrazložene u točkama 11., 12. i 12.1. obrazloženja, sud je bez imalo dvojbe utvrdio da je optuženi MV u inkriminirano vrijeme, kada je održavao spolne odnose s njom, bio svjestan da žrtva ŠV nije navršila petnaest godina, pa se nameće zaključak da je optuženik bio svjestan svih okolnosti djela i htio njegovo počinjenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Nadalje, sud smatra da je optuženi MV bio svjestan protupravnosti svog postupanja, s obzirom na to da su majka žrtve LV, a očigledno i djelatnici službe za socijalni rad (jer tako proizlazi iz pribavljene dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec) ukazivali optuženiku da zbog mlade životne dobi žrtve ŠV ne može održavati ljubavnu vezu, odnosno spolne odnose s njom. Naime, iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec od 6. srpnja 2023. (list 123 i 124 spisa) proizlazi da je nadležno tijelo za socijalni rad raspolagalo neslužbenom informacijom o tome da optuženik ulazi u romantične i intimne veze s djevojčicama mlađim od petnaest godina i da je zbog toga više puta upozoravan tijekom obilazaka na terenu. S obzirom na navedeno te kraj činjenice da na strani optuženika sud nije našao ispričavajućih okolnosti, to je trebalo optuženog MV proglasiti krivim za počinjenje teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11. jer je izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina, a dijete je ostalo trudno.

16. S obzirom na to da je nakon inkriminiranog razdoblja, dakle nakon sredine listopada 2022., a prije donošenja presude, Kazneni zakon u nekoliko navrata izmijenjen, sud je, u skladu s odredbom članka 3. stavka 2. KZ/11., razmotrio jesu li kasnije izmjene Kaznenog zakona povoljnije za optuženog MV te pritom ocijenio da je za optuženika najpovoljnije počinjeno kazneno djelo pravno označiti prema Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, jer je kasnijim izmjenama ("Narodne novine" 36/24.) povećana donja granica propisane kazne zatvora s tri na pet godina. Stoga je, nakon ocjene da kasnije izmjene zakona nisu povoljnije za optuženika, sud optuženog MV proglasio krivim za počinjene teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.-I.).

17. Kao što je naprijed navedeno, optuženi MV osporio je učin kaznenog djela omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11. -II., činjenično opisanog u točki 2.) optužnice, navodeći da nije točno da bi žrtva ŠV u razdoblju od 1. studenog 2022. do 31. listopada 2023., kada je živjela s njim na adresi [adresa], obavljala kućanske poslove i brinula o domaćinstvu, tvrdeći da su o tome brinuli njegovi roditelji.

17.1. Međutim, suprotno iznijetoj tvrdnji optuženika, iz iskaza žrtve ŠV, koji dokaz u tom dijelu sud prihvaća, ocjenjujući ga uvjerljivim i vjerodostojnim, proizlazi da je živjela s optuženikom još kad je išla u školu, da je tada kod njega kuhala i čistila i da je optuženi MV održavao spolne odnose s njom. Prihvaćajući u tom dijelu iskaz žrtve ŠV, kraj utvrđenja da je optuženik znao za njezine godine, odnosno da je bio svjestan činjenice da ŠV još nema šesnaest godina, sud je, protivno iskazu optuženika, utvrdio da su u postupanju optuženog MV ostvarena objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11. -II. jer je optuženik kao punoljetna osoba živio s djetetom mlađim od šesnaest godina, pri čemu nije ostvario obilježja nekog drugog kaznenog djela za koje je propisana teža kazna.

17.2. Naime, kaznenim djelom omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. KZ/11. štiti se dijete mlađe od šesnaest godina od preranog upuštanja u partnerski, odnosno izvanbračni život s drugom osobom, dakle štiti se pravo djeteta na nesmetani rast i razvoj. U konkretnom slučaju optuženi MV je, u razdoblju od 1. studenog 2022. do 31. listopada 2023., u vrijeme kada je žrtva ŠV bila mlađa od šesnaest godina živio s njom, pri čemu je ona obavljala kućanske poslove i brinula o domaćinstvu, dok je optuženik skrbio o njoj i održavao spolne odnose s njom, pa je dakle optuženi MV živio u izvanbračnoj zajednici sa žrtvom ŠV znajući da je mlađa od šesnaest godina.

17.3. I u odnosu na ovo kazneno djelo ubrojivost optuženika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, a budući da je optuženi MV bio svjestan svih okolnosti djela te očigledno htio njegovo počinjenje, pri čemu je postupao s nakanom da zasnuje životnu zajednicu s djetetom ŠV, to sud zaključuje da je optuženik postupak s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Nema sumnje da je optuženik bio svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, s obzirom na upozorenja koja su bila upućivana od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec te je stoga, ne nalazeći ispričavajućih okolnosti, sud optuženog MV proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11.-II.

18. Sud je razmotrio pitanje primjene blažeg zakona, s obzirom na to da je nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela opisanog u točki 2.) izreke došlo do izmjene Kaznenog zakona. Ocjena je suda da naknadne izmjene nisu blaže za počinitelja, slijedom čega je inkriminirano postupanje optuženog MV sud pravno označio prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, odnosno kao kazneno djelo omogućavanja izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. – dalje: KZ/11.-II) te ga za to kazneno djelo proglasio krivim.

19. Pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11.-II., utvrdio okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti).

19.1. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio činjenicu mlade životne dobi optuženog MV koji je predmetna kaznena djela počinio kao mlađi punoljetnik. Ujedno, olakotnom sud je cijenio činjenicu priznanja očinstva, s obzirom na to da iz zapisnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec od 19. srpnja 2023. (list 91 spisa) proizlazi da je optuženi MV priznao očinstvo mldb. TV, rođene **.**.2023. od majke ŠV, time da je prihvatio sva roditeljska prava i obveze, što je konstatirano u zapisniku od 17. srpnja 2023. (listovi 92 i 93 spisa). Dakle, priznanjem očinstva, optuženi MV iskazao je spremnost skrbiti za dijete TV, a i u svom iskazu kojeg je iznio na raspravi naveo je kako namjerava dalje živjeti s ŠV, brinuti za nju i njihovo dvoje djece, odnosno osigurati uvjete za djecu koja su sada udomljena, koje okolnosti sud cijeni olakotnima. Na temelju socijalne anamneze od 18. srpnja 2023. (listovi 16 do 18) sud je utvrdio da je optuženik zajedno sa svojom majkom GV pribavio kinderbet, higijenske potrepštine za dijete TV, pelene i odjeću za dijete, pa je i te okolnosti, koje ukazuju na spremnost optuženika da brine o djetetu, sud cijenio olakotnim, kao i činjenicu da je otac još jednog malodobnog djeteta koje je dužan uzdržavati.

19.2. Ujedno, u svijetlu olakotnih okolnosti, sud je cijenio činjenicu da je optuženi MV odrastao u nepovoljnim obiteljskim okolnostima, uz nedostatak pozitivnih primjera u odnosu na školovanje, obrazovanje i zapošljavanje. Naime, iz socijalne anamneze Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec od 18. srpnja 2023. (list 16 -18) proizlazi da optuženi MV potječe iz izvanbračne zajednice roditelja ZV i GV, da je, kao dijete s teškoćama u razvoju u Čakovcu polazio Centar za odgoj i obrazovanje gdje je završio osam razreda. Bio je upisan u Graditeljsku školu Čakovec za zanimanje pomoćni soboslikar, ali je vrlo brzo napustio školovanje. Obitelj je živjela u skučenom i neodržavanom objektu veličine 4 x 3 m2, bez vode i sanitarnog čvora, dakle u objektu koji ni veličinom, ni higijenom ne odgovara potrebama obitelji. Iz sociopedagoške anamneze (listovi 96 do 99 spisa) proizlazi da otac optuženika ZV nije završio školu, ali je pismen, nezaposlen je, ali nije prijavljen na Zavod za zapošljavanje. Nikada nije bio u radnom odnosu, narušenog je zdravlja. Majka optuženika NV nije završila ni jedan razred osnovne škole, ne zna čitati ni pisati, nezaposlena je, nije u evidencijama Zavoda za zapošljavanje, nikad nije bila u radnom odnosu.

19.3. Međutim, kao otegotnu okolnost na strani optuženog MV sud je cijenio činjenicu njegove dosadašnje osuđivanosti za kaznena djela. Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženi MV osuđivan presudom Općinskog suda u Koprivnici od 12. rujna 2022. broj Kmp-13/2022 zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i to na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, s rokom kušnje od godine dana te presudom Općinskog suda u Čakovcu od 24. listopada 2023. broj Kmp-10/2023 zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Činjenica njegove ranije osuđivanosti za kaznena djela upućuje na zaključak da optuženi MV povremeno krši zakon te da ranije izrečene kazne nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Nadalje, otegotnom na strani optuženog MV sud je cijenio činjenicu manifestirane grubosti prema žrtvi ŠV, o čemu je iskazivala svjedokinja LV, kao i nedovoljnu ustrajnost optuženika u nakani da osigura primjerene uvjete za život djeteta TV. Naime, iz izvješća voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora (listovi 310 do 323 spisa) te iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 11. studenog 2024. broj R1 Ob-1226/2024 (listovi 324 do 330) proizlazi da optuženi MV nije rješavao pitanje osiguranja primjerenog životnog prostora za dijete iako mu je na to u više navrata ukazivano, pa je stoga optuženiku oduzeto pravo na stanovanje s djetetom TV, lišen je prava na svakodnevnu skrb o djetetu na razdoblje od godine dana, te je dijete TV povjerena na svakodnevnu skrb udomiteljici.

20. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, vodeći računa o stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja, sud je optuženom MV ponajprije utvrdio pojedinačne kazne za počinjena kaznena djela. Pri tome je sud prema optuženiku primijenio odredbe općeg kaznenog zakonodavstva prihvaćajući mišljenja viših stručnih savjetnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i Županijskog suda u Varaždinu. Naime, iz mišljenja više stručne savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (listovi 206 i 207) te mišljenja više stručne savjetnice Županijskog suda u Varaždinu (listovi 424 do 426 spisa), proizlazi da bi prema optuženom MV trebalo primijeniti odredbe općeg kaznenog prava, s obzirom na to da se optuženik pojavljuje kao višestruki počinitelj kaznenih djela, osim toga bio je evidentiran kao počinitelj kaznenih djela tijekom maloljetnosti, kada se na njega pokušalo odgojno djelovati, ali bezuspješno. Ocjena je stručnih savjetnica da se u odnosu na kaznena djela koja su predmet ovog kaznenog postupka ne radi o maloljetničkom deliktu, koji bi bio počinjen kao posljedica maloljetničke nepromišljenosti, već da se kod optuženog MV radi više o ustaljenom obrascu ponašanja i nekritičkom odnosu prema kršenju zakona, pa da stoga nema uvjeta za primjenu maloljetničkog prava.

20.1. Mišljenja viših stručnih savjetnica suda i državnog odvjetništva ovaj sud prihvaća te ocjenjuje da je, zbog ranije osuđivanosti optuženika za kaznena djela i činjenici da ranije izrečene kazne na njega nisu djelovale, prema optuženom MV treba primijeniti odredbe općeg kaznenog zakonodavstva, budući da kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim u ovom postupku nisu eksces u njegovom ponašanju, ni odraz njegove mladenačke nepromišljenosti, pa da je stoga, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, prema optuženiku potrebno primijeniti odredbe općeg kaznenog zakonodavstva.

21. Imajući na umu naprijed iznijete okolnosti, sud je optuženom MV za počinjeno teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, na temelju članka 166. stavka 1. KZ/11.-I., a uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11.-I., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Naime, kod odmjeravanja kazne za predmetno kazneno djelo, činjenično opisano u točki 1) izreke, sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne, ocjenjujući da sve naprijed iznijete olakotne okolnosti, po svom značaju i u svojoj ukupnosti, a osobito činjenica da je optuženik priznao dijete i iskazao spremnost brinuti za dijete, kao i nepovoljne okolnosti njegovog odrastanja, predstavljaju naročito olakotne okolnosti zbog kojih se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i kaznom izrečenom ispod donje granice kazne zatvora od tri godine koja je propisana odredbom članka 166. stavkom 1. KZ/11.-I.

21.1. Nadalje, s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud je optuženom MV za kazneno djelo omogućavanja izvanbračnog života s djetetom, na temelju članka 170. stavka 1. KZ/11. -II., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

22. Na temelju odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. -II., na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, sud je optuženog MV osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Ocjenjujući da na strani optuženog MV postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, to je sud, u skladu s odredbom članka 57. KZ/11. -II., optuženom MV izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od deset mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće se izvršiti, ako optuženi MV u roku provjere od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne optuženiku ne teče vrijeme provjeravana iz uvjetovanog dijela kazne.

23. Sud smatra da će se utvrđenim pojedinačnim te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora, uz izricanje djelomične uvjetne osude u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.-II., te da se izrečenom kaznom upućuje društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će izrečena kazna utjecati na počinitelja, ali i na druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

24. S obzirom na to da optuženi MV nije zaposlen, ne ostvaruje prihode i nema imovine iz koje bi mogao ostvariti prihod, to sud smatra da bi plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i osoba koje on po zakonu dužan uzdržavati. Zbog toga je sud, na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP-a, optuženika u cijelosti oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja. Međutim, s obzirom na to da nema pravnog uporišta za oslobođenje optuženika od obveze plaćanja nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika djeteta žrtve, to je, u odnosu na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika djeteta žrtve iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP-a, na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP- a, naloženo optuženom MV da iste naknadi, u iznosu koji će biti naknadno utvrđenim posebnim rješenjem.

25. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Varaždin, 14. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna Mavriček

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KOz-DO-3/2024

2. Optuženi MV, Zatvor u Zagrebu

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Danko Mandić

4. opunomoćenica djeteta/žrtve, odvjetnica Maja Kauzler Geček