Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Kž-157/2025-10
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Klaudije Grubišić kao predsjednika vijeća te Anice Filipović i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Martine Pastor kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika protiv okrivljenika UFM., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. u vezi stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11.) a kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1854/2023-48 od 26. studenoga 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj 14. studenoga 2025. u nazočnosti branitelja okrivljenika Vladimira Simić i u odsutnosti uredno pozvanog Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru i okrivljenika
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) okrivljenik ĆFM. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavak 6. KZ/11. u svezi sa stavkom 1. i 2. KZ/11. a kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11.
2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u bitnom da je nejasno na temelju čega je sud zaključio da je oštećenik upravljao svojim vozilom 15 cm unutar kolničke trake namijenjen za promet u suprotnom smjeru kad je vještak prometne struke izričito naveo da je uzrok prometne nesreće kretanje oba sudionika lijevim kotačima po punoj uzdužnoj razdjelnoj crti kolnika iako nije bio u mogućnosti odrediti točno mjesto sudara. Ističe da sud nije uzeo u obzir snimak kamere iz koje je vidljivo da je tek prilikom mimoilaženje s drugim vozilima okrivljenik se kretao sredinom ili bliže desnom rubu svoje prometne trake kao i činjenicu da je riječ o profesionalnom vozaču koji je bio u obvezi uložiti više pozornosti tijekom vožnje.
4. U odgovoru na žalbu okrivljenik putem branitelja navodi da je žalba državnog odvjetnika neosnovana i da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje slijedom čega predlaže potvrđivanje prvostupanjske odluke.
5. Spis je sa žalbom sukladno članku 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu.
6. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izviješteni Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, branitelj okrivljenika i okrivljenik, a javna sjednica održana je u nazočnosti branitelja okrivljenika, odvjetnika Vladimira Simić iz Zagreba te u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i okrivljenika.
7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
8. Uvidom u spis i u pobijanu presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud nedovoljno izvršio analizu kompletnog sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prometne struke a glede odlučnih činjenica. Naime, prometni vještak Andrija Repušić u pismenom nalazu i mišljenju (list spisa 258) navodi da je uzrok nastanka prometne nesreće kretanje oba sudionika lijevim kotačima po punoj uzdužnoj razdjelnoj crti kolnika na mjestu događaja te da do predmetne nesreće ne bi došlo da se barem jedan od sudionika kretao sredinom svoje trake, odnosno da je barem jedan od sudionika pri mimoilaženju svoje vozilo pomaknuo desnom rubu kolnika, dok u pisanoj dopuni istog (list spisa 382) ističe da zbog manjih gabarita osobnog vozila u odnosu na gabarite skupa vozila, oštećenik je prilikom mimoilaženja sa svoje lijeve strane mogao ostaviti veći razmak između svog vozila i skupa vozila s kojim se mimoilazi, odnosno tvrdi da je oštećenik mogao više pomaknuti osobno vozilo zapadnom rubu kolnika DC3 nego što je okrivljenik mogao pomaknuti skup vozila istočnom tubu kolnika DC3.
8.1. U dopuni nalaza i mišljenja na raspravi 4. srpnja 2024. vještak je ostao kod ranijih utvrđenja ponavljajući da je mišljenja da je u konkretnoj situaciji oštećenik imao više manevarskog prostora za pomaknuti vozilo desnom rubu kolnika. Naveo je i da se sudar nije dogodio u zavoju već na izlasku okrivljenika iz lijevog zavoja odnosno prije nego je oštećenik ušao u desni zavoj, odnosno do sudara je došlo na ravnom dijelu ceste. Na poseban upit suda (list spisa 480) ponovio je da je vozilo oštećenika imalo više manevarskog prostora u svojoj prometnoj traci, točnije imao je 1,4 metara manevarskog prostora odnosno 70 cm sa svake strane, a tegljač upola manje prostora odnosno 35 cm sa svake strane što znači da je oštećeniku bilo lakše manevrirati u njegovoj prometnoj traci. Istodobno, obzirom je okrivljenik upravo izašao iz zavoja na njegovo vozilo je djelovala centrifugalna sila koja ga je povlačila prema desnom rubu njegove prometne trake i on je morao uložiti više pozornosti na pravilnu vožnju, dok na oštećenika nisu djelovale nikakve bočne sile, dakle, okrivljeniku je bilo zahtjevnije pravilno upravljati vozilom iako ima više stručnog znanja nego prosječni vozač.
8.2. Na raspravi 26. studenoga 2024. vještak je dodao da je mišljenja da se okrivljenik na tom dijelu ceste (mjesto sudara) mogao kretati bez doticanja razdjelne crte kolnika te dodao da dopušta mogućnost da se u trenutku sudara okrivljenik vozilom nalazio 10-15 cm unutar svoje trake ali isto tako mogao je biti 10-15 cm na traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera, s tim da je najpouzdaniji dokaz snimka kamere iz vozila koje se kretalo iza tegljača ali sam sudar nije vidljiv na snimci.
8.3. Prvostupanjski sud ističe da nema pouzdanog dokaza da se okrivljenik kretao po punoj razdjelnoj crti kolnika kako mu se to stavlja na teret, poziva se na nalaz vještaka da dopušta mogućnost da je bio 15 cm unutar svoje kolničke trake u trenutku sudara pri čemu nije mogao utvrditi točno mjesto sudara te je zaključio da nije nedvojbeno utvrđeno i dokazano kao što stoji u optužnici da se okrivljenik lijevim kotačima kretao po punoj uzdužnoj traci kolnika. Zbog toga je zaključio da ako postoji mogućnost da je okrivljenik u trenutku sudara bio 15 cm unutar svoje kolničke trake, u tom slučaju oštećenik je morao vozilom preći preko pune crte koja dijeli kolničke trake i ušao je u kolničku traku namijenjenu za suprotni smjer slijedom čega je sud zaključio da je uzrok nesreće u kretanju oštećenika koji je prednjim dijelom svog vozila prešao na suprotnu kolničku traku, a nikako okolnost što okrivljenik nije vozio sredinom svoje kolničke trake, dakle, zaključio je da je uzrok nesreće vožnja oštećenika jer okrivljenik nije mogao izbjeći njegovo nepropisno i opasno kretanje.
8.4. Ovaj drugostupanjski sud slijedom navedenog zaključuje da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je vještak prometne struke dipl. ing. Andrija Repušić prilikom svakog dopunskog nalaza i mišljenja naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 12. listopada 2022. kad je naveo da je uzrok nastanka prometne nesreće kretanje oba sudionika lijevim kotačima po punoj uzdužnoj razdjelnoj crti kolnika na mjestu događaja, pa s tim u svezi, s pravom državni odvjetnik u žalbi ističe da je nejasno na temelju čega je sud zaključio da je upravo oštećenik taj koji je upravljao svojim vozilom 15 cm unutar kolničke trake namijenjene za promet u suprotnom smjeru, pa je osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu ovdje iznesene primjedbe ponovno provesti sve provedene dokaze, a po potrebi i nove te će nakon brižljive i svestrane analize i ocjene svih dokaza kako svakog za sebe tako i njihove međusobne veze potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, te će dodatno ispitati vještaka prometne struke uz dopunsko ili novo prometno vještačenje ili eventualnu rekonstrukciju. Dopunskim vještačenjem odnosno rekonstrukcijom prometne nesreće potrebno je utvrditi točno mjesto kontakta skupa vozila kojim je u prometu na cesti kritične zgode upravljao okrivljenik i osobnog automobila kojim je upravljao pokojni UF te nedvojbeno utvrditi uzrok nastanka predmetne prometne nesreće.
10. Slijedom navedenog temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08. valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Vukovar, 14. studenoga 2025.
predsjednik vijeća
Klaudija Grubišić
