Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: K-4/2024-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Dejana Repića kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Ankice Horvat i Vitomira Namjesnika, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Antolić, u kaznenom postupku protiv opt. DV, zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11), optuženog optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO- 36/2023 od 21. prosinca 2023., nakon održane rasprave 11. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu Biserke Kelemenić, opt. DV uz branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika iz Čakovca, te opunomoćenika žrtve LV, odvj. iz [adresa], izrekao je, a 14. studenog 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

Opt. DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i L rođene E, rođen **.**.1946. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS - vozač, umirovljenik s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 530,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće, vojsku služio 1965. u Skopju, bez čina, osuđivan

- presudom Općinskog suda u Varaždinu, K-239/2020-71 od 2. prosinca 2020., zbog kaznenog djela tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, na djelomičnu uvjetnu osudu, na način da je bezuvjetna kazna zatvora bila u trajanju od 1 godine, dok je uvjetovani dio kazne zatvora bio 1 godinu i od 2 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 3 godine

- presudom Općinskog suda u Varaždinu, K-320/2023 od 24. studenog 2023., zbog kaznenih djela tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. KZ/11, teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 2. KZ/11, prijetnja iz čl. 139. st. 3. KZ/11 i nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci

k r i v  j e

I. što je u razdoblju od 25. svibnja 2022. do 25. svibnja 2023. u spavaćoj sobi obiteljske kuće na adresi [adresa], u kojoj je živio zajedno sa suprugom EV, motiviran ljubomorom, u više navrata u nemogućnosti da postigne erekciju, a znajući da supruga ne želi da joj prstima penetrira u vaginu, usprkos toga što mu je govorila da to ne želi i da neće da joj to radi, protivno njezinoj volji širio joj noge i u njezino spolovilo gurao i ujedno pomicao jedan ili dva prsta, što je kod EV izazvalo bol i nelagodu,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolnom odnošaju izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano u članku 154. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 153. st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11.

III. Za počinjeno kazneno djelo opt. DV se po čl. 154. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08), opt. DV dužan je na ime troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 naknaditi iznos od 2.724,39 eura (dvije tisuće sedamsto dvadeset četiri eura i trideset devet centi), s naslova troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti naknaditi iznos od 2.187,50 eura (dvije tisuće sto osamdeset sedam eura i pedeset centi), a s naslova troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, platiti paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), dok će o visini nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika žrtve iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 sud donijeti posebnu odluku, sve u roku od 15 (petnaest) dana u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je optužnicu broj KO- DO-36/2023 od 21. prosinca 2023., protiv opt. DV, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 153. st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi opt. DV se izjasnio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u rukom pisana pisma od strane DV (listovi 6-13), optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-283/2023 od 21. srpnja 2023. (listovi 55-61), presudu Općinskog suda u Varaždinu broj 30 K-320/2023-49 od 28. studenog 2023. (listovi 149-165), pročitao je nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve EV, pročitao je nalaz i mišljenja vještačenja opt. DV po Klinici za psihijatriju Vrapče od 27. lipnja 2025., kao i njegovu dopunu od 13. listopada 2025., ispitan je opt. DV svjedok GV i vještakinja psihijatrica iz Klinike za psihijatriju Vrapče, Nadica Buzina, te je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za opt.

4. Slijedom svih provedenih dokaza ovaj sud smatra da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke.

5. Opt. DV je u svojoj obrani naveo da se ne sjeća što je sve bilo u inkriminiranom razdoblju između njega i supruge EV. On već ima puno godina te se više ne sjeća svega. Vezano uz optužbe njegove supruge EV, žao mu je zbog svega što se dogodilo. Ne sjeća se detalja za koje ga supruga tereti, sjeća samo nečeg, a to što se sjeća je "žalosno". Nije se nikad, pa tako ni u inkriminiranom periodu ili prije inkriminiranog perioda liječio od alkoholizma. Samo je dva dana bio u bolnici u [adresa] na ispitivanju kad ga je supruga prijavila, te je po njega došao Crveni križ. To je bilo nakon što je prvi put izašao iz zatvora, misli da je to bilo 2023. Ne zna da li su ga te prilike odvezi u bolnicu na to ispitivanje jer je bio pod utjecajem alkohola ili jer je povrijedio koljeno kad je pao. U zadnje dvije i pol godine se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi. Prije nego je otišao na izdržavanje kazne alkohol je konzumirao dva ili tri puta tjedno, kad bi popio po koje pivo. Ne zna što je radio kad je bio pod utjecajem alkohola. Isto tako ne zna da li je bio pod jačim utjecajem alkohola više puta tjedno ili svaki dan, ne sjeća se više.

6. Žrtva EV je u bitnome iskazala da je u inkriminiranom razdoblju kroz godinu dana, njezin suprug, optuženik DV, pokušao sa njom imati spolni odnos, međutim, da mu to nije uspijevalo jer nije mogao postići erekciju. Iz tih razloga opt. bi se razljutio te bi joj širio noge i u njezinu vaginu gurao jedan ili dva prsta, koja bi pri tome pomicao. Ona se tome protivila, govorila mu je da to ne dozvoljava, gurala ga je od sebe i ponavljala mu je da to ne želi. Kada je zbog opisanih radnji optuženika osjećala veliku bol, vikala je i tražila od njega da prekine, te bi onda on odustao, dignuo se s kreveta i otišao u drugu sobu. To je bilo u razdoblje kada se optuženik vratio iz Zatvora, mislio je da ona ima ljubavnike i inzistirao je na čestim spolnim odnosima. Suprug joj je često govorio da ona ima "kurviše", ljubavnike i da sa njima ima spolne odnose, a da njemu doma "neda". U radnjama optuženika nije bilo sile prema njoj, nije joj držao ruke, niti bi on legao na nju, međutim, jasno mu je dala do znanja riječima "neću da mi to delaš", te ga je fizički gurala od sebe. Ona o tome nikome ništa nije pričala i nikome se nije požalila, ali joj nije bilo svejedno, trpjela je. Osjećala je sram, iz kojeg razloga se nije povjerila kćeri.

7. Svjedok KV, unuk optuženika i žrtve, naveo je da nema nikakvih saznanja vezano na predmet ovog kaznenog postupka. Baka mu se nije nikada o istome požalila, tek kad joj je bio pratnja prilikom podnošenja prijave, saznao je za što ga prijavljuje. On živi na drugoj adresi od njihove, samo ih je povremeno posjećivao u inkriminiranom razdoblju, jednom u dva tjedna, nekad jednom tjedno. Na baki u tim prilikama nije primjećivao ništa što bi upućivalo na kazneno djelo koje je predmet postupka, jedino mu je jednom baka rekla da deda naručuje nekakve pripravke, a kad ih je pogledao vidio je da se radi o seksualnim stimulansima. Poznato mu je da su njihovi odnosi kako su postajali stariji bili sve više narušeni, da su se svađali, a sve je kulminiralo time što je deda baki predbacivao da ima ljubavnike. On je siguran da baka nema nikakve izvanbračne odnose. U nekoliko navrata kada je deda bio nasilan prema baki, ona je bježala iz kuće, te bi tada boravila kod svog sina. Zna da je djed pravomoćno osuđen za kaznena djela nasilja prema baki. Djed je volio popiti. Kad ne bi popio, djed je uvijek bio u redu, a kad bi popio situacija je s njim drugačija, promijenio bi se. Kad je bio mlađi, kad bi popio, bio je agresivan samo verbalno, a kako je bivao stariji, pod utjecajem alkohola je bio sklon i fizičkom nasilju. Djed ima problema s alkoholom sigurno desetak, a i više godina. Djed je dugo godina konzumirao alkohol, no to prije nije bilo tako učestalo i nije bilo takvih problema. Ranijih godina se djed znao napiti i to bi trajalo po dva-tri dana, no zadnjih godina je to bilo gotovo svakodnevno. Ranije je djed bio vozač kamiona te bi uglavnom pio za vikende, a nakon što je otišao u mirovinu to je bilo gotovo svakodnevno. Zna i da je djed kad je otišao u mirovinu, a možda čak i prije, "izgubio" vozačku zbog alkohola. Koliko je njemu poznato, djed je bio na liječenju zbog alkoholizama, zna da su ga posjećivali, no to je bilo davno, još kad je on bio mali. Prije nego je djed u prvom navratu završio u zatvoru on je s oboje bio u super odnosima, po njegovom povratku iz zatvora se to nekako promijenilo, te je u boljim odnosima sa bakom. On ne živi u njihovom domaćinstvu, djed ima sina i kćer, no oduvijek su u obitelji bili narušeni odnosi tako da nitko nije mogao utjecati na njega, osim čega je djed "stara škola" i njemu se ne može nešto objasniti, uvijek je bilo tako kako je on rekao.

8. Tijekom postupka provedeno je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje ošt. EV, na okolnosti utvrđenja psihičkog profila žrtve i eventualnim duševnim smetnjama ili bolestima, da li kod žrtve ima znakova seksualne traumatiziranosti, kao i da li u osobinama njene ličnosti postoje obilježja koja upućuju na sklonost manipulacijama, izmišljanju, pretjerivanju, konfabulacijama, te da li kod nje postoje kakvi motivacijski faktori za lažno terećenje opt. Vještačenje je provedeno temeljem podataka iz spisa, medicinske dokumentacije za ošt., psihijatrijske obrade ošt. (vještak psihijatar Mirna Zagrajski Brkić), kao i provedene psihologijske obrade ošt. (po psihologinji HV), te je utvrđeno da je ošt. EV osoba primarno prosječnog intelektualnog funkcioniranja, koje je oslabljeno u involutivnom procesu, uz početni razvoj psihoorganskog sindroma, s teškoćama radnog pamćenja i mentalne brzine, no očuvanih komunikacijskih, općih sposobnosti i dugoročnog pamćenja. Na emocionalnom planu ličnosti utvrđena je složena posttraumatska simptomatologija, kao posljedica dugogodišnje izloženosti obiteljskom nasilju, na tjelesnoj, psihičkoj i spolnoj razini, dok na razini strukture ličnosti nema znakova dubljih negativističnih crta ili tendencija devijativnim ponašanjima. Kliničko stanje oštećene ukazuje na psihoorgansku izmijenjenost, uključujući smanjenu mentalnu brzinu i opširnost mišljenja, uz pojačanu distraktibilnost, no ne na razini koja remeti u bilo kojem smislu mogućnost razumijevanja, prisjećanja i izlaganja o predmetnim događajima. Na planu ličnosti kod nje je prisutna primarno emocionalna osjetljivost, sklonost potiskivanju negativnih osjećaja, pasivno-zavisnih mehanizama, situacijska anksioznost i smetnje prilagodbe u okviru dugotrajnije stresne realitetne situacije. Navedene psihičke karakteristike nisu indikativne za manipulativna ponašanja, niti su detektirani sekundarni motivacijski faktori za izmišljanje, pretjerivanje, preuveličavanje, konfabulacije ili lažno terećenje optuženika. Zaključno, vještakinja je utvrdila posttraumatsku simptomatologiju, sa prisutnim jasnim znakovima seksualne traumatiziranosti u vidu obrazaca obrambenog izbjegavanja, intruzivnih misli i sjećanja na proživljene traumatske situacije, naglašene pobudljivosti i tjeskobe, uz nesanicu, sniženo raspoloženje i osjećaj srama.

9. Provedeno je i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje opt. DV po vještacima iz Klinike za psihijatriju Vrapče, a nakon što je opt. DV dao svoju obranu, provedena je i dopuna njegovog psihijatrijskog vještačenja po Klinici za psihijatriju Vrapče.

9.1. Iz nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju Vrapče, nakon uvida u sudski spis, medicinsku dokumentaciju za opt. DV, te njegove obrade, proizlazi da je opt. DV osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja sa znakovima organskog moždanog oštećenja kognitivnih sposobnosti u okviru organskog poremećaja ličnosti alkoholne etiologije, te da njegov odnos prema sredstvima ovisnosti odgovara ovisnosti o alkoholu. S obzirom na takve dijagnostičke zaključke, kao i na sve druge dostupne podatke, prema nalazu i mišljenju sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja, kao i vladanja svojom voljom u vrijeme počinjenja djela kod opt. DV su većim djelom bile smanjene, no kako se u vrijeme provođenja tog vještačenja optuženik branio šutnjom, nije se mogao kvantificirati stupanj. Nakon tog vještačenja opt. DV je dao svoju obranu, pa je provedena dopuna vještačenja, te iz dopune nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju Vrapče proizlazi utvrđenim da su sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja, kao i vladanja svojom voljom u vrijeme počinjenja djela kod opt. DV bile smanjene, ali ne bitno. Kao i u osnovnom nalazu i mišljenju, tako i u dopuni istog, zaključeno je da su ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere iz čl. 69. KZ/11 prema opt. DV.

Odgovarajući na pitanja na raspravi, vještakinja psihijatar Nadica Buzina iz Klinike za psihijatriju Vrapče, navela je da je ona tijekom izrade nalaza i mišljenja imala uvid u nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja opt. u drugom postupku, od 28. rujna 2020., po sudskom vještaku mr. sc. Nenadu Horvatu. Dijagnostičke ocjene u prethodnom i u ovom vještačenju se ne razlikuju suštinski. U prethodnom je postupku dijagnosticirana ovisnost o alkoholu kao i organski psihosindrom, odnosno psihičke posljedice koje se etiološki vezuju uz dugogodišnju konzumaciju alkohola, a vezano za pitanje ubrojivosti, odnosno shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom, uzete su u obzir osim dijagnoze i sve druge okolnosti koje su bile poznate u spisu i dobivene naknadnom obradom. Vještakinja je navela i kako se ni jedna dijagnoza pa ni one najteže duševne bolesti ne može izjednačiti sa određenom ocjenom ubrojivosti, te se uvijek procjenjuje konkretan slučaj u konkretnoj situaciji. Nadalje, vještakinja je odgovarajući na pitanja branitelja navela da je tijekom ovog psihijatrijskog vještačenja dijagnosticirana ovisnost i ocijenjeno da iz te ovisnosti proizlazi budući rizik te je stoga preporučena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti sukladno čl. 69. KZ- a. Tijekom vještačenja bila joj je poznata činjenica da je optuženik dulje vremena proveo u penalnoj instituciji, no nije provođeno nikakvo sustavno liječenje njegove bolesti i ovisnosti. On i dalje ne smatra da ima bilo kakav problem sa ovisnošću niti da bi se trebao liječiti. To što dulje vrijeme nije konzumirao alkohol za vrijeme boravka u penalnoj instituciji je povoljna okolnost, međutim nikakvo sustavno liječenje ovisnosti nije provedeno, zbog čega ostaje kod dijagnostičkih ocjena i ocjene ubrojivosti, kao i preporuke za sigurnosnu mjeru ukoliko mu djelo bude dokazano.

10. Po mišljenju suda i vještačenje žrtve EV i vještačenje optuženika DV provedeno je objektivno, stručno i u skladu sa pravilima struke, te su u nalazima i mišljenjima (vještakinja psihijatar koja je vještačila opt. DV i u svojim odgovorima na raspravi), dani odgovori na sva im postavljena pitanja, te su obrazloženi razlozi za zaključke, pa im sud u cijelosti poklanja vjeru.

11. Ocjenjujući i analizirajući provedene dokaze sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je opt. DV počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom.

12. Sud poklanja vjeru iskazu ošt. EV, smatrajući da je ista u svom iskazu istinito iskazivala i opisala što se događalo u inkriminiranom razdoblju, kako je to upamtila i doživjela, te da oštećenica, koja je starije životne dobi nije to izmislila lažno tereteći optuženika da je u više navrata u inkriminiranom razdoblju, u spavaćoj sobi obiteljske kuće, optuženik, koji je bio ljubomoran, misleći da ona ima ljubavnike, često inzistirao na spolnim odnosima, te je pokušavao s njom imati spolni odnos, no nije uspijevao jer nije mogao postići erekciju, te je usprkos tome što mu je govorila da to ne želi i da neće da joj to radi, protivno njenoj volji širio joj noge i u njezino spolovilo gurao i pomicao prste (pri čemu nije upotrebljavao silu prema njoj, nije joj držao ruke, niti bi legao na nju), što je kod nje izazivalo bol i nelagodu. Oštećenica je navela i kako je zbog navedenog postupanja optuženika trpjela, no zbog srama nije nikome o tome pričala i požalila se.

13. Bez obzira što nema svjedoka koji bi imali saznanja o inkriminacijama koje se optuženiku stavljaju na teret, svjedok KV, unuk optuženika i žrtve, potvrđuje da je njegov djed, opt. DV, njegovoj baki EV predbacivao da ima ljubavnike, osim čega na optuženikovu ljubomoru upućuje i sadržaj pisama koje je optuženik pisao žrtvi EV kada je prethodno bio u zatvoru, dok sam opt. DV u svojoj obrani navodi da iako se ne sjeća detalja i ne zna što je sve radio u inkriminiranom razdoblju, niti zna što je sve radio kad je bio pod utjecajem alkohola, da je ono čega se sjeća vezano uz optužbe "žalosno" i da mu je žao zbog svega što se dogodilo, a na zaključak suda o istinitosti navoda ošt. EV ukazuje i provedeno kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje ošt. EV, kojem je sud kako je ranije navedeno poklonio vjeru, kojim kod ošt. EV nisu nađeni elementi koji bi ukazivali ili upućivali na motivaciju za manipuliranje, izmišljanje, pretjerivanje, kao ni za konfabulacijom, te su kod ošt. utvrđeni jasni znakovi seksualne traumatiziranosti i osjećaj srama.

14. Provedenim postupkom sud dakle smatra nedvojbeno utvrđenim da je opt. DV, koji je već osuđivan za razna kaznena djela na štetu žrtve EV (tjelesna ozljeda, teška tjelesna ozljeda, nasilje u obitelji, prijetnja), u inkriminiranom razdoblju, u spavaćoj sobi obiteljske kuće u [adresa], motiviran ljubomorom, u više navrata u nemogućnosti postizanja erekcije, usprkos što mu je supruga EV govorila da to ne želi i da neće da joj to radi, protivno njenoj volji širio joj noge i penetrirao prstima u njeno spolovilo, pomičući jedan ili dva prsta, što je kod EV izazivalo bol i nelagodu, dakle, bez njenog pristanka sa suprugom EV izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, u kojem postupanju opt. DV su ostvarena sva bitna obilježja bića teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. toč. 1. (supruga je bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. u vezi st. 8. KZ/11) u vezi čl. 153. st. 1. KZ/11, važećeg u vrijeme počinjenja djela ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.), pa ga je sud za predmetno kazneno djelo oglasio krivim. Za navedeno kazneno djelo je prema zakonu važećem u vrijeme počinjenja kaznenog djela propisana kazna zatvora od 3 do 10 godina, a naknadnim izmjenama kaznenog zakona (NN 36/24), koji je stupio na snagu 2. travnja 2024. je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora od 5 do 12 godina, dok je čl. 3. KZ/11 propisano da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi kad je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta, da će se primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja, a u konkretnom slučaju KZ/11 važeći u vrijeme počinjenja djela je blaži za opt. Optuženik je kako je utvrđeno u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, a nije dovedena u pitanje niti svijest o protupravnosti, te ne postoje ispričavajući razlozi.

15. Sud je u činjeničnom opisu djela izvršio izmjenu samo na način da je umjesto da je djelo počinjeno u spavaćoj sobi obiteljske kuće na adresi [adresa], "u kojoj živi zajedno sa suprugom", navedeno "u kojoj je živio zajedno sa suprugom", s obzirom da je u međuvremenu njihov brak razveden, čime nije došlo do povrede objektivnog identiteta optužbe.

16. Kod izbora vrste i mjere kazne sud je sukladno čl. 47. KZ/11 opt. DV vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna bude lakša ili teža.

17. Kao olakotnu okolnost sud je opt. uzeo da se radi o osobi starije životne dobi (navršio je 79 godina), dok mu je kao otegotne okolnosti sud cijenio njegovu raniju osuđivanost zbog više kaznenih djela na štetu iste žrtve, te iskazanu upornost u protupravnom ponašanju prilikom činjenja kaznenog djela za koje je sada osuđen, kroz dulje vremensko razdoblje (godinu dana), kao i nastupjele posljedice kod žrtve EV zbog optuženikovih radnji prema njoj u vidu seksualne traumatiziranosti, kako je to utvrđeno vještačenjem.

18. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, stupanj krivnje i pogibeljnost te težinu djela i propisanu kaznu za počinjeno kazneno djelo u vrijeme počinjenja djela od 3 do 10 godina, kao i svrhu kažnjavanja u generalno preventivnom smislu, sud je opt. DV izrekao kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci, kojom kaznom će se po mišljenju suda ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, a i na sve ostale da ih se klone, te istu smatra prikladnom da se njome utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

19. Budući je opt. oglašen krivim, temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 sud ga je obvezao na naknadu troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 2.724,39 eura (troškovi psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve i opt.), zatim na plaćanje paušalnih troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 500,00 eura, koja svota odgovara trajanju i složenosti postupka, kao i na naknadu troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, kojeg je imao prije izabranog branitelja, iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08, u iznosu od 2.187,50 eura, koji iznos je priznat i isplaćen branitelju po službenoj dužnosti.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 14. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Dejan Repić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 istovjetna primjerka, predaje se sudu neposredno ili se šalje preporučenom pošiljkom, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. ŽDO u Varaždinu na broj KO-DO-36/2023

2. Opt. DV

3. Branitelj, Davorin Zlatarek, odvjetnik iz Čakovca

4. Opunomoćenik žrtve, LV, odvj. iz [adresa]