Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-2020/2017-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić iz Ogulina, protiv tuženice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Goranka Puhar, odvjetnica iz Delnica, radi isplate (v.p.s. 6.651,64 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 1. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, javno objavivši 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici PF iz [adresa], da tužitelju BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi regresne isplate, naknadi iznos od 3.325,82 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja ove tužbe 31. srpnja 2017.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu odnosno za više zatraženih 3.325,82 EUR tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbijaju se tužitelj i tuženica sa zahtjevima za naknadu troškova te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove nastale ovim postupkom.

Obrazloženje

1.Tužitelj podnosi tužbu radi regresne isplate a koju temelji na činjenicama da je on od tuženice kupio drvnu masu koja se nalazila na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da mu je tuženica tom prilikom pokazala međe nekretnina te tvrdila da je vlasnica istih, da je on u razdoblju od 1. do 12. listopada 2012. izvršio sječu stabala te za isto tuženici dana 26. listopada 2011. isplatio ugovorenu naknadu u iznosu od 40.000,00 kn a što je ista potvrdila svojim potpisom. Nakon izvršene sječe stabala pred tada Općinskim sudom u Delnicama vodio se postupak P-351/12 tužiteljice TF protiv njega kao tuženika, u kojem je ista tvrdila da je ona isključiva vlasnica i posjednica kč. br. [katastarska čestica] a ne njezina sestra odnosno ovdje tuženica, da je u tom postupku sud na njegov zahtjev obavijestio ovdje tuženicu te je ista stupila u parnicu ali je i dalje tvrdila da je ona vlasnica nekretnine.

Presudom donesenom u predmetu P-351/12 od 14. veljače 2014. on kao tuženik bio je u obvezi tužiteljici TF isplatiti iznos od 27.430,80 kn na ime neovlaštene sječe te iznos od 14.879,77 kn na ime troškova postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude.

Na temelju presude, on je tužiteljici TF na ime glavnice, zateznih kamata i troškova isplatio iznos od 55.463,70 kn/7.361,30 EUR pa temeljem prava na regresnu isplatu predlaže donošenje presude kojom će se tuženici naložiti isplata navedenog iznosa, sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.

Uz tužbu prilaže dopis punomoćnika TF upućen Financijskoj agenciji (dalje: FINA) – specifikaciju potraživanja prema presudi P-351/12 i zahtjev za izravnu naplatu, popratnice za drvo iz 2011. na ime šumoposjednika – tuženice, izvatke iz računa, zahtjev tuženice za doznaku stabala, podsjetnik za doznačivača, rukom pisane isprave/potvrde od 13.12.2011. i 23.03.2012. potpisane po tužitelju, tuženici i IF o naknadnoj sječi 18 stabala i primitku iznosa od 10.200,00 kn, račun ispostavljen obrtu za piljenje građe [obrt] iz [adresa] od 29.03.2012. za jelove trupce, predlaže čitanje spisa P- 351/12, po potrebi saslušanje svih svjedoka te knjigovodstveno i financijsko vještačenje.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu (list 29) potvrđuje da je angažirala tužitelja za sječu šume na kč. br. [katastarska čestica], da je 14. listopada 2011. bila doznaka a kojom prilikom je bilo prisutno više osoba, da je tog dana doznačeno 69 stabala od čega 36 smreka, 5 jela, 24 bukve i 4 ostalog, da je dogovoreno da će izvlačenje stabala biti preko parcele IF koji je bio prisutan i koji je počeo prijetiti zbog srušenih stabala na njegovoj parceli, da je zbog nazočnosti IF smatrala da ne može doći do greške ali da je 30. studenog 2011. ipak angažirala ovlaštenog ing. geodezije ŽF da izmjeri parcele i postavi oznake te je ustanovljeno da je napravljena šteta, da je naknadno tj. 13. prosinca 2011. se našla sa tužiteljem u šumi te mu potvrdila da nastavi rušiti bukvu te su se tada dogovorili da će riješiti štetu IF. Nema saznanja o daljnjim postupcima tužitelja. Potvrđuje da je od tužitelja dobila akontaciju od 40.000,00 kn a to je bilo za trupce iz točno određenih popratnica, što je isti i priznao tijekom spora sa TF, da joj je tužitelj ostao dužan 2.568,00 kn za vrhove stabala koje je prisvojio a o daljnjoj šteti nije htio razgovarati. Smatra da je tužitelj napravio veliku štetu njenoj sestri TF te da sada želi okriviti nju a ona mu nije dala dopuštenje za sječu stabala TF i ne zna zašto je isti ta stabla posjekao kad je međa bila jasno postavljena te su trupci bukve u njenoj šumi bili jasno označeni. Smatra da je postupak tužitelja bio svojevoljan te da ona nije odgovorna odnosno kriva.

2.1. U dopunskom očitovanju (pripremno ročište od 21.03.2018.) tuženica osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer ona nije dala nalog za sječu na kč. br. [katastarska čestica] niti je na toj parceli izvršena doznaka već se njen zahtjev za doznaku odnosio na kč. br. [katastarska čestica] koja je u njenom vlasništvu, navodi da ona nije dala nalog tužitelju za sječu stabala jele za koju je on platio štetu a ovdje se nije moglo raditi o prekoračenju međe jer se u kč. br. [katastarska čestica] ušlo cca 45- 50m. Navodi da je tužitelj kasnije samoinicijativno i bez ičijeg odobrenja ušao u šumu i vršio sječu gdje je on htio i gdje mu je bilo pogodno te je prouzročio štetu ne samo TF već i tuženici osobno. Ujedno je predložila saslušanje svih svjedoka iz predmeta P-351/12, pribavu otpravnica neposredno od Hrvatskih šuma, pribavu geodetskog elaborata ŽF kao i njegovo saslušanje te saslušanje TF.

2.2. Tijekom postupka, tuženica se dodatno očitovala a vezano uz navode tužitelja iznesene na ročištu da se ovdje radi o regresnoj parnici i intervencijskom učinku, ističući da ona u konkretnom slučaju nije imala pravni interes pridružiti se parnici kao umješač na strani tuženika, isto iz razloga što je štetu njenoj sestri počinio upravo ovdje tužitelj bez njenog naloga, suglasnosti ili odobrenja te je stoga isti za štetu i odgovoran (podnesak od 22. studeni 2019. – list 47).

3. Sukladno prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi čitanjem spisa P-351/12, čitanjem svih priloženih isprava, saslušanjem stranaka (list 37-38), saslušanjem svjedoka NF, IF i TF (list 39-40), svjedoka ŽF (list 49), čitanjem elaborata U.O.I.G. Vidmar broj 112/48 (list 57), saslušanjem svjedoka ŠF (list 62) te financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću koji je na okolnost postupanja tužitelja po presudi P-351/12 u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 78).

3.1. Tražbinu tužitelja u ovoj pravnoj stvari predstavlja regresni zahtjev prema tuženici a koja tražbina proizlazi iz predmeta P-351/12 pa se sadržaj tog predmeta ukazuje odlučujućim za donošenje odluke.

Također, kako ovdje tuženica u predmetu P-351/12, gdje je saslušana kao svjedok i pozvana na miješanje na strani tuženika, nije dala izjavu u smislu čl. 206. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), a također je ista obaviještena u smislu čl. 211. ZPP-a, provedeni su dokazi kako saslušanjem stranaka tako i svjedoka radi utvrđenja sadržaja dogovora ovdje tužitelja i tuženice.

3.2. Pri tom se ističe da se po ocjeni suda pravilno tužitelj poziva na intervencijski učinak prethodne parnice P-351/12 prema ovdje tuženici. Ovo iz razloga što je tuženica, stupanjem na mjesto umješača na strani tuženika, mogla predlagati dokaze te utjecati na tijek spora na način da se smanji visina štete koju je tamo tuženik u konačnici bio u obvezi platiti tamo tužiteljici.

3.3. U predmetu P-351/12 tužiteljica TF je od ovdje tužitelja kao tuženika potraživala naknadu štete zbog neovlaštene sječe stabala od strane istog a koja sječa je izvršena na njenoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U postupku su provedeni dokazi saslušanjem tužiteljice (list 17), zatim je tuženik predložio da ovdje tuženica (tamo svjedok) umjesto njega stupi u parnicu a koji prijedlog je odbijen na ročištu od 25.03.2013. (list 23), ujedno je na tom ročištu saslušana ovdje tuženica kao svjedok (list 23) te je ista pozvana očitovati se da li želi biti umješač na strani tuženika. Također, ista je dopisom suda od 26.11.2013. (list 74) obaviještena o parnici u smislu čl. 211. ZPP-a. Saslušani su i svjedoci IF, ŠF, NF, JF te tuženik (list 24-27), proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost geodetskog i šumarskog vještaka (prijepis zapisnika list 33), pročitani su pisani nalazi geodetskog i šumarskog vještaka (list 40 odnosno list 53) te su isti ispitani i neposredno na ročištu (list 76).

Presudom od 14. veljače 2014. (list 84) tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 27.430,80 kn u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate (toč. I. izreke) te nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 14.879,77 kn, u roku od 15 dana (toč. IV. izreke), dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. U bitnom je u presudi utvrđeno da je na dijelu kč. br. [katastarska čestica] (vlasništvo tužiteljice TF) i to površini od 1657m2, tuženik izvršio sječu stabala jele u količini od 33,40m3 (ukupno 11 stabala) te da se radilo o naknadno izvršenoj sječi stabala koja nisu bila doznačena, a sječa je izvršena za potrebe obeštećenja IF. Prethodno tome tuženik je sječu izvršio na parceli ovdje tuženice i to kč. br. [katastarska čestica]. Odgovornost tuženika i šteta utvrđeni su temeljem čl. 1045. i 1089. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO). Opisana presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu Posl.br. Gžo-521/14 od 19. rujna 2016. koju su punomoćnici stranaka zaprimili 28. listopada 2016.

Također, po prijedlogu tužiteljice, rješenjem od 16. ožujka 2017. presuda je ispravljena na način da je u uvodu iste naveden ispravan OIB tuženika a koje rješenje je postalo pravomoćno a punomoćnici stranaka su ga zaprimili 20. odnosno 24. ožujka 2017.

3.4. Tužitelj je u iskazu danom u ovom postupku u bitnom naveo da nakon što je izvršena sječa na nekretnini tuženice, da je utvrđeno da je posječen i dio stabala na nekretnini IF te da je on u dogovoru s tuženicom posjekao daljnjih 18 stabala kako bi se IF podmirila šteta, to je posječeno u donjem dijelu za koji je tuženica tvrdila da je njen. Tom prilikom su ponovno bili na terenu kada su tuženica i njen suprug sprejem označili stabla koja će se posjeći a on je nakon izvršene sječe i prodaje novac dao njoj a ona IF.

3.5. Tuženica je u iskazu potvrdila da se IF žalio da su posječena njegova stabla, da mu je ona rekla da će se dogovoriti i da će ga isplatiti, da je tužitelj rekao da će posjeći još nekoliko stabala jele te mu je ona pokazala koja stabla da posiječe a on je ista obilježio tako da ih je zasjekao. Isto je bilo nakon izvršenog mjerenja i na njenoj nekretnini. Kada je kasnije bila na parceli utvrdila je da je stabla koja su naknadno posječena na parceli njene sestre nisu ona koja je pokazala tužitelju jer je njena parcela više a sestrina niže, da je ono što je ona tužitelju pokazala bilo prema putu.

3.6. Svjedok IF navodi da je u drugoj situaciji kada je bio na terenu, a nakon što je bio i geometar kojeg je angažirala tuženica, utvrdio da je na njegovoj parceli posječeno 10 stabala, da su tada bili nazočni tuženica i njen suprug te mu je ona tada obećala da će mu platiti štetu. Šteta mu je plaćena u trećem mjesecu 2012., isto mu je platio tužitelj i to iznos od 10.200,00 kn. On je prethodno tome zvao obje stranke i prijetio da će ih tužiti. On je o svemu vodio bilješke te navodi da ga je tuženica zvala 13. prosinca 2011. te tada rekla da je zatesala 18 stabala i da će se iz toga platiti njegova šteta. Kako je tuženica rekla da su stabla zatesana u šumi koja se naziva Grič, a tako se naziva cijelo to područje, on je išao pogledati na lokaciju te je zatekao 6 ili 7 stabala zatesanih sjekirom a što je bilo ispod puta. Tada nije išao dalje, niže a zna da je ta donja parcela od TF, sestre tuženice, koju je on i zvao iduće godine jer je vidio da je na njenom porušeno nešto stabala.

3.7. Svjedok TF navodi da su je o izvršenoj sječi na njenoj nekretnini obavijestili IF i JF, pri čemu je IF rekao da je isto napravljeno kako bi se njega isplatilo. Ona u konačnici ne zna tko je od stranaka donio odluku da se posiječe na njenom.

3.8. Svjedok ŽF potvrđuje da ga je kontaktirao IF radi međe prema tuženici, prilikom izlaska na teren utvrđeno je da je na parceli tuženice vršena sječa te da se pri tom prešlo u parcelu IF, tom prilikom postavljena je međa između IF i tuženice i to samo u tom dijelu zbog posječenih stabala. Kasnije ga je angažirala TF radi označavanja međe na njenoj nekretnini te se prilikom tog terena utvrdilo da se radi o tri sestre, u toj situaciji su stabla na parceli TF već bila posječena a isto se kasnije utvrđivalo u predmetu P-351/12 gdje je on bio angažiran kao sudski vještak.

3.9. Svjedok ŠF (šogor tuženice i TF – tužiteljice u predmetu P-351/12) naveo je da se parcela njegove supruge nalazi na vrhu, da on po prilici zna gdje je međa između tuženice i TF, da su jednom prilikom na lokaciji bili on, tužitelj i tuženica te njen suprug te je tada utvrđeno da treba kontaktirati IF koji je međaš. Naveo je da su njegova supruga i njene sestre (tuženica i TF) naslijedile od djeda zemljište, pri čemu Marijino počinje iz polja pa ravno uz brijeg, nakon toga počinje zemljište tuženice kroz koji ide put i presijeca tu parcelu te dalje uzbrdo je međa između njegove supruge i tuženice gdje je nakon što je bio geometar ŽF postavljen međaš. Prije nego što je bio geometar on je među između svoje supruge i njenih sestara znao po prilici.

3.10. Iz isprava priloženih po tužitelju – izvoda iz računa te zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je tužitelj temeljem presude P-351/12 dana 12. prosinca 2016. platio tamo tužiteljici iznos od 17.776,79 kn (14.879,99 kn + 2.897,02 kn), da je od strane tamo tužiteljice podnesen zahtjev za izravnu naplatu (zaprimljen u Fini 28.06.2017.) temeljem kojeg je sa računa tužitelja dana 03.07.2017. obustavljen iznos od 33.109,29 kn te 75,00 kn na ime naknade temeljem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

3.11. Iz rukom pisanih isprava dostavljenih po tužitelju utvrđeno je da su tužitelj i tuženica potpisali potvrdu 13. prosinca 2011. da će se na ime obeštećenja HF posjeći još 18 stabala bez doznake a da je **.**.2012. IF potpisao primitak iznosa od 10.200,00 kn.

3.12. Financijskom vještaku Tomislavu Prpiću je rješenjem suda naloženo utvrditi da li je tužitelj u cijelosti postupio po presudi P-351/12 te kada, na koji način i na ime čega su provedene pojedine uplate.

Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je stanje duga na dan 12.12.2016. iznosilo ukupno 50.116,82 kn/6.651,64 EUR (glavnica, parnični trošak i zatezna kamata na glavnicu), da je nakon izvršenih uplata dugovanje preostalo u iznosu od 17.776,79 kn (preostali dio glavnice i kamata na istu), da je provođenjem izravne naplate 03.07.2017. naplaćen preostali iznos glavnice i veći dio kamata te da je preostalo dugovanje kamate u iznosu od 280,40 kn. Na prethodno opisani nalaz vještaka nisu istaknute primjedbe te je tužitelj po istome specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 6.651,64 EUR (podnesak list 93).

Tuženica se na opisani podnesak očitovala navodom da smatra da tužitelj nema pravo na kamate na glavnicu jer se radi o zakašnjenju u plaćanju, dok tužitelj navodi da je zakašnjenje u plaćanju izostavio iz specificiranog tužbenog zahtjeva.

4. Kako je vidljivo iz prethodno opisanih navoda stranaka, u ovoj pravnoj stvari sporni su kako osnovanost tako i visina tužbenog zahtjeva, pri čemu tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o tzv. intervencijskom učinku parnice P-351/12, dok nasuprot tome tuženica smatra da je za isto potreban pravni interes a u konkretnom se slučaju radi samo o ekonomskom interesu.

4.1. Analizom iskaza ovdje tužitelja i tuženice danih u predmetu P-351/12 te u ovom predmetu, u bitnom proizlazi da su iskazi suglasni jedino u pogledu toga da je dodatna sječa izvršena za potrebe obeštećenja IF, čija je nekretnina oštećena – sječom nekoliko stabala prilikom prve sječe koju je ovdje tužitelj vršio na nekretnini ovdje tuženice.

4.2. U postupku P-351/12 nesporno je utvrđeno da je ta dodatna sječa izvršena na nekretnini tamo tužiteljice TF, kojoj je na taj način nastala šteta, te da je sječa izvršena bez provedene doznake od strane nadležnih tijela.

4.3. Saslušan u predmetu P-351/12 ovdje tužitelj je u bitnom naveo (list 26) da su se on i ovdje tuženica dogovorili da on izvrši dodatnu sječu bez doznake, da se radilo o 18 stabala jele, da je on tu dodatnu sječu izvršio u donjem dijelu gdje je bilo najzgodnije zbog pristupa, taj dogovor bio je 13. prosinca 2011. a sječa je izvršena u veljači iduće godine, dok je ovdje tuženica navela da je prilikom doznačivanja stabala na njenoj nekretnini bio prisutan i IF koji se nametnuo kao poznavatelj međa a da se naknadno ispostavilo da je i na njegovoj nekretnini posječeno osam stabala, da je isti prijetio podnošenjem tužbe te da mu je tuženik morao dati novce.

Uz iskaze stranaka, u ovoj pravnoj stvari se odlučujućim ukazuje i iskaz svjedoka IF, sadržaj kojeg je iznesen u toč. 3.5.

4.4. Analizom prethodno iznesenih iskaza kao i sadržaja spisa P-351/12, ovaj sud nalazi utvrđenim da se u pogledu štete nastale tužiteljici u predmetu P- 351/12 radi o solidarnoj odgovornosti ovdje tužitelja i tuženice, i to tuženice kao naručitelja a tužitelja kao izvođača radova sječe stabala na nekretnini treće osobe (TF) a koja solidarna odgovornost je regulirana čl.1108.ZOO-a. Činjenica je da je ovdje tužitelj oprečno iskazao (uzevši u obzir iskaze iz oba predmeta) u pogledu toga na koji način je izvršena ta dodatna sječa kao i tko je izvršio isplatu, međutim isto u konačnici nije od utjecaja jer je činjenica sječe na nekretnini TF a za potrebe obeštećenja IF, nesporno utvrđena.

Pri tom se posebno ukazuje na dio iskaza tuženice na okolnost toga da je upravo ona pokazala stabla tužitelju koja je potrebno posjeći (iako u odgovoru na tužbu navodi da se radilo o svojevoljnom postupku tužitelja), da je isti ta stabla zasjekao sjekirom a koji dio iskaza je od strane ovog suda prihvaćen iz razloga što je činjenicu da su na prijeporu zatečena stabla "zatesana sjekirom" potvrdio i svjedok IF naknadnim obilaskom tog područja, a isti je ujedno naveo da ga je upravo tuženica zvala 13. prosinca 2011. i obavijestila da su "zatesana" stabla u šumi Grič a što je bilo u donjem dijelu zemljišta. Prednje je suglasno ispravama priloženim uz tužbu tj. potvrdi tuženice da je suglasna sa dodatnom sječom 18 stabala za potrebe obeštećenja IF odnosno HF.

4.5. Tužitelj tražbinu koju je podmirio tužiteljici u predmetu P-351/12 u ovom postupku potražuje od tuženice u cijelosti, što znači da opisanu tražbinu temelji na čl. 53. st. 2. ZOO-a.

Navedenom odredbom u st. 1. propisano je da ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga. Prema st. 2. ako je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos duga sudužnika koji je namirio vjerovniku.

4.6. U ovoj pravnoj stvari s obzirom na prigovor tuženice sporno je da li ista uopće odgovara za štetu nastalu tužiteljici u predmetu P-351/12 odnosno ista smatra da uopće ne postoji njena odgovornost za štetu, pri čemu u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj tu sječu poduzeo samovoljno, dok s druge strane u stranačkom iskazu potvrđuje da je upravo ona tužitelju pokazala stabla koja treba posjeći.

Nasuprot prednjem, stav tužitelja je da je tuženica za opisanu štetu odgovorna u cijelosti.

U pogledu solidarne odgovornosti stranaka iz ovog postupka, koji su u međusobnom odnosu bili u položaju naručitelja i izvođača, potrebno je ukazati i na odredbu čl. 1109. ZOO-a kojom je reguliran regres isplatitelja kod naknade štete. Tako prema st. 2., koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedice koje su proistekle iz njegova djelovanja odnosno propuštanja, dok prema st. 3. ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drugačije odluči.

4.7. Analizom i ocjenom prvenstveno iskaza stranaka a također i ostalih dokaza odnosno iskaza svjedoka, sud nalazi utvrđenim da su tužitelj i tuženica za nastalu štetu trećoj osobi odgovorni na način da na svakog pada jednak dio, a iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.

Pri tom se ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o tome da je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu tuženice već se radilo o interesima obje stranke ovog postupka koji su djelovali kao naručitelj i izvođač.

4.8. Prvenstveno, kako je već prethodno izneseno, sud nalazi utvrđenom činjenicu da je upravo tuženica odredila stabla koja će se posjeći a o čemu je izneseno u toč. 4.4. ove odluke, a svrha koje sječe je bila obeštećenje IF. Tuženica je u svakom slučaju, prije određivanja toga koja će se stabla dodatno posjeći, trebala izvršiti provjeru da li se stabla nalaze na njenoj ili na nekretnini njene sestre, ovo posebno iz razloga što je ista u dijelu iskaza u predmetu P-351/12 navela da točnu među prema sestri nije znala.

S druge strane, tužitelj je prilikom vršenja te dodatne sječe bio svjestan i znao je da vrši sječu stabala koja nisu doznačena, a isti je kao osoba koja se preko svog obrta bavila djelatnošću sječe (a radilo se o njegovoj profesionalnoj djelatnosti u smislu čl. 10. ZOO-a) trebao postupati s povećanom pažnjom odnosno pažnjom dobrog stručnjaka. Činjenica je da tužitelj nije bio dužan provjeravati među nekretnine tuženice već je isto, sukladno odredbama tada važećeg Pravilnika o uvjetima za odobrenje opsega nužne doznake stabala u šumama šumoposjednika (NN 61/06, 6/08, 101/08 i 25/11) bila obveza tuženice kao vlasnice nekretnine, međutim tužitelj je kao što je već izneseno, trebao postupati s povećanom pažnjom, odnosno isti je u tom dijelu trebao odbiti izvršenje sječe ili uputiti tuženicu na ishođenje potrebnih odobrenja za istu.

4.9. Stoga prednje dovodi do krivnje i tužitelja i tuženice, pa kako udio istih nije moguće utvrditi, tužitelj ima pravo na polovicu iznosa štete isplaćenog trećoj osobi, pri čemu sud ne nalazi da u konkretnom slučaju pravičnost zahtijeva drugačiju odluku. Prednje je utvrđeno temeljem čl. 1109. st. 3. ZOO-a.

5. U pogledu visine štete, koja je također sporna, sukladno presudi P-351/12 tamo tuženik bio je u obvezi utvrđeni iznos platiti u roku od 15 dana i sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude odnosno 14. veljače 2014.

Na dan dobrovoljnog podmirenja tražbine po tužitelju odnosno 12. prosinca 2016., po pravomoćnoj i ovršnoj presudi P-351/12 tražbina je iznosila ukupno 50.116,82 kn/6.651,64 EUR, od čega na ime glavnice iznos od 27.430,80 kn/3.640,69 EUR, na ime troškova postupka iznos od 14.879,77 kn/1.974,88 EUR te zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 7.806,25 kn/1.036,10 EUR, a tužitelj je tada izvršenom uplatom podmirio u cijelosti troškove parničnog postupka te dio glavnice, nakon čega je preostala glavnica iznosila 24.533,78 kn/3.256,19 EUR te opisana zatezna kamata u cijelosti.

Na dan 03. srpnja 2017., kada je provedena ovrha preostalog iznosa, zatezna kamata je iznosila 8.855,91 kn/1.175,38 EUR te je tada naplaćena glavnica u cijelosti i veći dio opisane zatezne kamate odnosno ukupan iznos od 33.109,29 kn/4.394,36 EUR.

Tužitelj je po provedenom vještačenju tužbeni zahtjev specificirao na iznos od 6.651,64 EUR, sukladno uplati izvršenoj kako je prethodno opisano, slijedom čega nije osnovan prigovor tuženice istaknut na prednju okolnost.

5.1. Kako je prethodno utvrđeno da je udio tužitelja i tuženice jednak, tužitelj od prethodno utvrđenog iznosa ima pravo na polovicu odnosno na iznos od 3.325,82 EUR sa zateznom kamatom sukladno traženju odnosno od dana podnošenja tužbe, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke, dok je u preostalom dijelu iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev odbijen.

6. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a, odnosno stranke su u postupku uspjele u jednakim dijelovima, slijedom čega sud nalazi svrsishodnim primjenu navedene odredbe. Pri tome teret troškova financijskog vještačenja pada na teret tužitelja iz razloga što, da je isti po presudi P-351/12 postupio u paricijskom roku i u cijelosti, ne bi bilo potrebno provoditi vještačenje.

Delnice, 14. studenoga 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.