Poslovni broj P-993/2025-5
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Zlatku Jurlini i Vladimiru Rončeviću, odvjetnicima u Zadru, protiv tužene AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 08. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te tužene i punomoćnika tužene, 14. studenog 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
“I. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju sklopljen između ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao darovatelja i AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], L [adresa], kao daroprimatelja, ovjeren od strane javnog bilježnika Suzane Hrabre iz Zadra. pod poslovnim brojem OV-2279/15, ovjeren dana 03.04.2015.godine, nije pravno valjan, te je ništetan.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru provesti uknjižbu brisanja prava vlasništva za suvlasnički udio od 1/3 na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada sa zemljištem, ukupne površine 82 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sa imena tuženika AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te potom uspostaviti stanje kakvo je bilo prije ništetnog darovnog ugovora, odnosno izvršiti uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini u korist ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za suvlasnički udio od 1/3 dijela.“
II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženoj iznos od 250,00 Eura u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 750,00 Eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljice ĐZ i LZ ovom sudu podnose tužbu protiv tužene AZ (dalje: tužena) u kojoj navode da je tužiteljica ĐZ sa tuženom sklopila Ugovor o darovanju nekretnine numeracijske oznake čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada sa zemljištem, ukupne površine 82 m2, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Suzane Hrabre iz [adresa] pod brojem OV- 2279/15 dana 03. travnja 2015. Temeljem tog Ugovora o darovanju da je tužena 15. travnja 2015. pod poslovnim brojem Z- 5135/2015 kod Općinskog suda u Zadru podnijela prijedlog i ishodila uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u odnosu na darovani dio. Tužiteljica LZ kao kći darovateljice da nije niti znala za učinjeno darovanje. Osim toga, tužena da nikada nije ušla u posjed predmeta darovanja. Navedeno darovanje da je obavljeno potajno, nakon smrti supruga tužiteljice ĐZ, bez znanja tužiteljice LZ te bez znanja EZ, sina ĐZ i brata LZ. Nakon smrti tužiteljičinog supruga, tužena da je sa svojom obitelji povremeno i to samo tijekom ljetnih dana posjećivala i dolazila na ljetovanje kod tužiteljice ĐZ, koja da je osoba starije životne dobi kojoj da prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora o darovanju nije bilo niti poznato što potpisuje, no, a što da je notorno, da provedbom predmetnog Ugovora o darovanju tužena nikada nije ušla u posjed predmetne nekretnine, štoviše, tužena da osim što nije ušla u posjed predmetne nekretnine, da se o predmetnoj nekretnini niti ne brine niti ju održava, a niti podmiruje režijske obveze. Ugovor o darovanju da je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan da mora biti sklopljen u pisanom obliku. Kako je ovdje riječ o ugovoru o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja, da bi taj ugovor bio pravno valjan, takav ugovor da mora obavezno biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a kakva da je forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja navedena i u čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), koji se primjenjuje kao lex specialis. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku da dovodi do ništetnosti ovog pravnog posla, a to da znači da takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke odnosno da će se postupat kao da pravni poslao nije ni zaključen. Ništetnost da nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ako je ugovor sklopljen protivno zakonskoj odredbi odnosno protivno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isti da je ništetan. Posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora da su propisane čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Nastavno, a u odnosu na prednje navedeni nedostatak, tužiteljica iznosi nekolicinu sudskih odluka u kojima se navodi da je ugovor o darovanju nekretnina ništetan iako je sklopljen u pisanoj formi i potpis je ovjeren kod javnog bilježnika, te navodi da čak niti zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora istom ne može dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden ništetan ugovor, što da je stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-III/891/2006 od 02. prosinca 2009. koje tužiteljica dalje citira kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj Rev-995/04-2 od 04. listopada 2005. koje tužiteljica također citira te shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu izraženo u presudi Gž-2025/13-2 od 20. veljače 2014. i Županijskog suda u Dubrovniku izraženo u presudi poslovni broj Gž-994/2022. Ponavlja da tužena nije ušla u posjed predmetne nekretnine sukladno svom darovanom dijelu. Osim što tužena nikada nije činila bilo kakvu radnju kojom bi formalno i ispunila zakonsku pretpostavku “ulaženja u posjed” na predmetu darovanja, ulaz u posjed na predmetnu nekretninu da nije niti moguć jer se radi o maloj obiteljskoj kući, što da je razvidno iz same površine predmetne nekretnine, te je sam ulazak u posjed nemoguć jer da u obiteljskoj kući koja se nalazi na predmetnoj nekretnini jedva ima mjesta za tužiteljice. Tužiteljica smatra nespornim da je predmetni pravni posao opterećen nedostatkom koji ga čini ništetnim (obična ovjera potpisa darovatelja OV- 2279/15) što da znači da takav posao neće proizvoditi namjeravane pravne učinke odnosno postupati će se kao da pravni posao nije ni zaključen, a ništetnost da nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Nastavno svemu navedenom, kao bitno se spominje da je tužiteljica ĐZ Izjavom o opozivu ovjerenom kod javnog bilježnika Silvana Grdović iz [adresa] pod brojem OV-13706/2023 opozvala Ugovor o darovanju OV-2279/15, koji se odnosi na daroprimatelja AZ ovdje tuženu, na taj način postupivši sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju načine opoziva darovanja Također kao važno se napominje da je tužiteljica ĐZ cijeli svoj suvlasnički udio darovala svojoj kćeri ovdje tužiteljici LZ. Tužiteljica radi činjenično pravnih razloga kojima upire na ništetnost pravnog posla, temeljem predloženih dokaza i relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima postavlja tužbeni zahtjev na kao prvo, utvrđenje da Ugovor o darovanju sklopljen između ĐZ kao darovatelja i AZ kao daroprimatelja, ovjeren od strane javnog bilježnika Suzane Hrabre iz [adresa] pod brojem OV-2279/15 03. travnja 2015. nije pravno valjan te je ništetan te kao drugo, nalaganje Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru provesti uknjižbu brisanja prava vlasništva za suvlasnički udio od 1/3 na nekretnini čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada sa zemljištem ukupne površine 82 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sa imena tužene i uspostavu stanja kakvo je bilo prije ništetnog darovnog ugovora odnosno izvršiti uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini u korist ĐZ za 1/3 dijela.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 25. ožujka 2024. tužena prvotno ističe da joj je ĐZ darovala 1/3 nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čest. br. 7166/2, Ugovorom o darovanju ovjerenim kod javnog bilježnika koji da je Ugovor proveden u gruntovnim knjigama. Tužiteljica LZ da nije živjela sa svojom majkom ĐZ niti je vodila brigu o majci i bolesnom bratu od 2004. godine. Tužiteljica LZ da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 20. kolovoza 2021. kada je i došla na navedenu adresu. Tužena da se sa ĐZ poznaje više od 20 godina, da ih je upoznao pokojni OZ, njen rođak kojem je sve to nudila prije nego njima, ona da je na njenu inicijativu prihvatila darovanje i na prijedlog njenog pok. muža, a pokojni EZ da se nije protivio toj želji. Oni da su platili 4% poreza od vrijednosti od darovane nekretnine gdje su platili oko 5.000 kn. ĐZ da je znala što potpisuje, da nije na to bila nagovorena i da je svojom voljom tuženoj darovala 1/3 nekretnine. Tužena da je ušla u posjed nekretnine, godinama da je dolazila ĐZ, suprug tužene GZ da je popravljao krov na kući, da su promijenjena ulazna vrata u kuću, da je promijenjen prozor na donjem dijelu kuće, da su kupljeni aparati kao što je veš mašina, peć kombinacija plin-struja, frižider sa ledenicom, vodokotlić za WC, kutna garnitura sa stolicama kao i drugi predmeti što su trebali za kuću. Suprug tužene GZ da je stalno popravljao što je trebalo po kući jer je ĐZ živjela sama sa bolesnim sinom EZ i stalno joj je trebalo nešto popravljati jer je kuća u jako lošem stanju i stara, a ĐZ da nije to mogla sama niti je to mogla financijski. Tužena i suprug da su planirali renovirati cijelu kuću, ali na to da ĐZ nije pristala jer se je bojala svoje kćeri. Tužena da je sa sojom obitelji 3-4 puta godišnje ponekad i više odlazila kod ĐZ, financijski ju pomagala, slala joj novce, slala pakete za Uskrs i Božić autobusom kada nisu mogli doći u [adresa]. Oni da su ĐZ donosili povrće, meso (krumpir, luk i drugo), pošto imaju svoj vrt i uvijek bi joj donosili ili slali. Tužena da je ĐZ poklonila i preklopni mobitel crvene boje koji je ona poslala svojoj kćeri LZ da ju može nazvati, međutim, ista da ju nije zvala niti je ĐZ znala gdje je, a suprug tužene GZ da je odlazio u [adresa] kod [adresa], na zamolbu ĐZ da bi pronašao tužiteljicu LZ jer da ĐZ godinama nije znala gdje joj je kćer i dali je živa, da joj je slala pisma na koja ista nije odgovarala. Svaki puta kada bi došli u [adresa] da bi oni vozili ĐZ na groblje u Stankovce gdje je pokopan njen suprug DZ i u [adresa] kod rođaka PZ. DZ, sa kojim da su ona i suprug bili u jako dobrim odnosima, da je jednom prilikom rekao za svoju kćer LZ da joj neće dati ništa jer ne pita za oca i majku i brata EZ i da ih je dovela na prosjački stap. On da je rekao i to da se jedan dio kuće kad on umre prepiše na sina tužiteljice VZ. Isto tako, ĐZ da posjeduje drugi telefonski aparat Homebox A1, kojeg da je suprug tužene naručio i platio i dan danas da se ĐZ njime koristi, pošto je telefon koji je bio u kući bio star i stare su instalacije pa se nije više mogao koristiti. ĐZ da je bila kod tužene u [adresa] i [adresa] kao i kod supruga tužne GZ u [adresa] (kod [adresa]) gdje živi njegova majka i nikada da u niti jednom razgovor nije rekla da je ona pod nekakvim pritiskom i nagovorom tuženici darovala 1/3 kuće, ona da je sa njima uživala, da je voljela kad bi oni dolazili u [adresa], a i oni da su voljeli doći kod ĐZ, da su joj pomagali, ona da se je družila sa njima i jela s njima zajedno sa EZ, i nikada da niti jednom nije rekla da joj je krivo ili žao što je tuženoj dala 1/3 kuće, što da ukazuje na činjenicu da ista nije imala namjeru podnijeti ovu tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora niti opozvati darovanje, jer da je ona darovanje sama predložila tuženoj i rekla joj da idu kod javnog bilježnika u [adresa], gđe. Hrabre jer joj želi pokloni 1/3 kuće. Tužena i ĐZ da su se obavezno čule telefonom 2 puta tjedno, a nekada i više, sve dok nije došla tužiteljica LZ koja da je pod pritiskom svoju majku natjerala da potpise izjavu o opozivu, vršila strašan teror prema majci i podnijela ovu tužbu koju da ĐZ nije vidjela niti znala za nju, a niti ju je potpisala. Tužiteljica LZ da je svoju majku ĐZ prisiljavala da ih zove da odustanu od darovanja i da ju je maltretirala svakodnevno. ĐZ da ima veliki strah od LZ te da su sve radnje potpisivanja od strane ĐZ obavljene pod pritiskom i prijetnjom LZ. Zaključno tužena navodi da ona ničim nije povrijedila odredbu čl. 494. Zakona o obveznim odnosima koji je naveden kao razlog za opoziv ugovora o darovanju. Obzirom na prethodno navedeno tužena se protivi tužbi I tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud tužiteljicu odbije sa tužbenim zahtjevom.
3. Nakon održavanja pripremnog ročišta na kojem je zaključen prethodni postupak, sud je uvidom u Jedinstveni registar osoba RH (MUP) utvrdio da je tužiteljica ĐZ umrla **.**.2024. poradi čega je rješenjem poslovni broj P-2995/2023-11 od 04. studenog 2024. utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari nastupio prekid postupka zbog smrti tužiteljice ĐZ **.**.2024. Nakon što je sud uvidom u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2590/2024, UPP-OS-72/2024 doneseno po javnom bilježniku Emilu Brkiću kao povjereniku Općinskog suda u Zadru dana 09. siječnja 2025. (list spisa 64-65) utvrdio da je zakonska nasljednica tužiteljice ĐZ njezina kći LZ, ovdje također tužiteljica, sud je rješenjem poslovni broj P-2995/2023-15 od 08. travnja 2025. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut smrću tužiteljice ĐZ pozivom njezine zakonske nasljednice LZ (dalje: tužiteljica) na preuzimanje ovog parničnog postupka (koji se od tada vodi pod poslovnim brojem P-993/2025).
4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 03. travnja 2015. (list spisa 10-12), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim prikazom upisa (list spisa 13-14), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 167/2013, UPP-OS-34/2013 od 14. ožujka 2013. (list spisa 15-16), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 17-18), izjavu o opozivu darovanja od 09. listopada 2023. (list spisa 19-20), Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 03. kolovoza 2023. (list spisa 21-23), Ugovor o darovanju nekretnine i osnivanju plodouživanja sklopljen 08. studenog 2023. (list spisa 24-26) i fotografije u boji (list spisa 55), saslušao je svjedoke RZ (list spisa 74), UZ (list spisa 74), KZ (list spisa 75), CZ (list spisa 75-76), ŠZ (list spisa 76), PZ (list spisa 77) i GZ (list spisa 77-78) te je saslušao tužiteljicu LZ (list spisa 78-79) i tuženu AZ (list spisa 79-80). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.1. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje da je Ugovor o darovanju sklopljen 03. travnja 2015. između njezine pravne prednice ĐZ kao darovateljice i tužene kao daroprimateljice ništetan zbog nedostatka forme te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja onog koje je postojalo prije provedbe upisa prava vlasništva u korist tužene na nekretnini koja je predmet Ugovora o darovanju pa je tako predmet ovog spora kao prvo, ništetnost ugovora o darovanju te kao drugo, uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe upisa temeljem ništetnog ugovora o darovanju.
7.2. Odredba čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
7.3. Sukladno čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba u svezi čega čl. 328. ZOO propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
7.4. Odredba čl. 286. st. 1. ZOO propisuje da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drugačije određeno.
7.5. Sukladno čl. 290. st. 1. ZOO ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.
7.6. Odredba čl. 479. st. 1. ZOO propisuje da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.
7.7. Sukladno čl. 482. st. 1. ZOO ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, a sukladno st. 2. tog članka ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
7.8. Odredba čl. 494. st. 1. ZOO propisuje da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika pri čemu st. 2. tog članka propisuje da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.
8. U postupku među strankama nije sporno da su kao suvlasnici čest. 7166/2, zgrade sa zemljištem površine 82m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ranije bili upisani DZ. A i ĐZ svaki za ½ dijela kao što nije sporno niti to da je nakon smrti DZ pok. A njegovom nasljednicom na svoj imovini proglašena ĐZ koja je potom, a temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-167/2013, UPP-OS-34/2013 donesenog iza pok. DZ, **.**.2013. upisana u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao suvlasnica (i druge) ½ dijela čest. 7166/2, zgrade sa zemljištem površine 82m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uslijed kakvog je upisa ĐZ u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini čest. 7166/2, zgrada sa zemljištem površine 82m2, upisana kao vlasnica za cijelo. Osim što nosi sporne, ove činjenice proizlaze i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim prikazom upisa (list spisa 13-14) i rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 167/2013, UPP-OS-34/2013 od 14. ožujka 2013. (list spisa 15-16).
8.1. Nadalje, u postupku nije sporno niti to da je kao isključiva vlasnica čest. 7166/2, zgrade sa zemljištem površine 82m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ĐZ sa AZ ovdje tuženom 03. travnja 2015. sklopila pisani Ugovor o darovanju nekretnine na kojem su potpisi ugovornih stranaka ovjereni po javnom bilježniku Suzani Hrabar pod brojem OV-2279/15 i OV-2280/15 dana 03. travnja 2015. (list spisa 10-12), a kojim je ĐZ kao darovateljica ovdje tuženoj kao obdarenici darovala 1/3 dijela čest. 7166/2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi zgrada i dvorište.
8.2. Pri tome, sud uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 03. travnja 2015. (list spisa 10-12, dalje: Ugovor o darovanju) utvrđuje da je Člankom III. Ugovora darovateljica ĐZ ovlastila obdarenicu ovdje tuženu da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja može u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime te da je Člankom IV. Ugovora utvrđeno da obdarenica ovdje tužena stupa u posjed nekretnine koja je predmet darovanja danom zaključenja Ugovora. Također, sud pregledom Ugovora o darovanju kao nedvojbeno utvrđuje i to da isti nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
8.3. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim prikazom upisa (list spisa 13-14) sud utvrđuje da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru pod brojem Z-5135/2015 15. travnja 2015. zaprimio zahtjev ovdje tužene za uknjižbu prava vlasništva na čest. 7166/2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je pod tim prvenstvenim redom upisa Z-5135/2015 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o darovanju izvršena uknjižba prava vlasništva u korist ovdje tužene AZ za 1/3 dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena uknjižene vlasnice ĐZ za 1/3 dijela.
8.4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim prikazom upisa (list spisa 13-14) sud dalje utvrđuje i to da zemljišnoknjižno stanje kakvo je nastalo upisom prava vlasništva u korist ovdje tužene za 1/3 dijela provedenog pod brojem Z- 5135/2015, stanje da su kao suvlasnice predmetne čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina] upisane ĐZ za 2/3 dijela i ovdje tužena za 1/3 dijela, ostaje nepromijenjeno sve do 08. kolovoza 2023. kada Općinski sud u Zadru pod brojem Z-22163/2023 zaprima i temeljem Ugovora o darovanju nekretnina ovjerenog po javnom bilježniku Silvani Grdović u [adresa] pod brojem OV-10587/2023 od 03. kolovoza 2023. provodi uknjižbu prava vlasništva na čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina] u korist ovdje tužiteljice za 24/82 dijela uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog udjela za imena ĐZ. U svezi navedenog, iz Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog 03. kolovoza 2023. (list spisa 21-23) proizlazi da je ĐZ kao darovateljica ovdje tužiteljici kao obdarenici 03. kolovoza 2023. darovala 24/82 dijela čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina].
8.5. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 17-18) sud utvrđuje da je 08. studenog 2023. pod brojem Z-31855/2023 Općinski sud u Zadru zaprimio i temeljem Ugovora o darovanju nekretnine i osnivanju plodouživanja sklopljenog 08. studenog 2023. ovjerenog po javnom bilježniku Silvani Grdović iz [adresa] pod brojem OV- 15095/2023 na čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina] proveo uknjižbu prava vlasništva u korist LZ ovdje tužiteljice za 1/6 dijela + 17/82 dijela (ukupno 46/123 dijela) uz istodobno brisanje prava vlasništva ĐZ s označene nekretnine, ali uz uknjižbu prava osobne služnosti doživotnog plodouživanja ĐZ na 1/6 dijela + 17/82 dijela uknjiženog prava vlasništva u korist ovdje tužiteljice. U svezi navedenog, iz Ugovora o darovanju nekretnine i osnivanju plodouživanja sklopljenog 08. studenog 2023. (list spisa 24-26) proizlazi da je ĐZ kao darovateljica ovdje tužiteljici kao obdarenici 08. studenog 2023. darovala 46/123 dijela čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina] pri kojem su darovanju ugovorne strane osnovale pravo doživotnog plodouživanja u korist darovateljice ĐZ na darovanom dijelu čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina].
8.6. Također, iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 17-18) proizlazi da je na čest. 7166/2 k. o. [katastarska općina] u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka uknjiženo pravo vlasništva u korist tužiteljice za 1/6 + 17/82 + 24/82 dijela (ukupno 2/3 dijela) te u korist tužene za 1/3 dijela.
9. Ono što se u postupku postavilo kao sporno je pitanje da li je Ugovor o darovanju ništetan i to, obzirom na činjenične navode tužbe, zbog nedostatka forme - oblika javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Naime, tužiteljica tvrdi da tužena nikada nije ušla u posjed predmeta darovanja dok tužena takav navod osporava tvrdeći da je ona bila u suposjedu darovane joj nekretnine i to sve dok joj tužiteljica nije zabranila pristup predmetnoj nekretnini.
9.1. Naime, tužena sudu iskazuje (list spisa 79-80) da je prije nje njezin suprug išao ovdje (sud ističe da nedvojbeno pod „ovdje“ tužena podrazumijeva predmetnu nekretninu), on da se je družio s Đ pa da su jednom prilikom tu došli svi zajedno i tako se upoznali s TZ (sud ističe da je nesporno da tužena imenom TZ oslovljava ĐZ), da im je bilo jako lijepo, da je TZ s njima baš uživala i da ih je zavoljela u svakom slučaju, da im je rekla da bi njoj bilo drago da oni dođu tu kod nje na ljetovanje ako im se sviđa i da su oni tako tu krenuli dolaziti, ali da tada ovdje nisu donosili svoje stvari tj. nisu ovdje ostavljali svoje stvari, osim možda ručnika za plažu, sve do 2015. godine kada je negdje za Uskrs kada su oni došli kod TZ da ona ne bi bila sama, njoj TZ rekla da bi ona njoj to darovala pa da su prvi dan nakon toga oni otišli kod javne bilježnice Hrabre po Maricinom odabiru i tako da je TZ to njoj darovala, dodajući da je nakon tog (darovanja) njezin suprug GZ promijenio jedna stara vrata i nakon toga dok su svi sjedili na balkončiću da im je TZ rekla da uzmu duplikat ključeva tih vrata, a i da im je dala ključ od ulaznih vrata tog kata gdje su oni boravili. Nakon tog darovanja, a kako na ovom katu nije bilo ništa, oni da su polako dopeljali svoje stvari, kutnu garnituru i veš mašinu, frižider s ledenicom, roštilj na kojem su pekli u dvorištu, vodokotlić i drugo, a kako je njoj bilo žao da TZ dole (sud ističe da se nesporno sa „dole“ tužena referira na prizemlje predmetne kuće) pere robu na ruke da je ona rekla TZ neka i ona pere tu gore na katu, a nakon što je LZ (Abramović) došla oni da više ovdje nisu imali pristup, čini joj se da je to bilo 2021. godine. Na poseban upit da li joj je ĐZ darovala kat kuće, tužena je odgovorila da joj je ona darovala 1/3 nekretnine, a da im je pokazala da je ta trećina kat kuće, dodajući da ne zna zašto oni nisu u ugovoru napisali da je to kat kuće, ali da oni nisu ništa htjeli inzistirati sami da se unese u ugovor jer da oni nisu tražili od TZ da im ovo daruje, da tu nije bilo nikakvog nagovaranja ni sile. Dalje je tužena iskazala da je stan na katu kuće izvan prostorije – sobe, kao na balkonu imao sanitarni čvor u kojem nije radio vodokotlić pa su ga oni mijenjali, tu da je bio tuš i umivaonik, u toj sobi da su bili nekakvi loši kreveti pa da je onda (suprug tužene) GZ dok je tu radio stavio madrac na kojem je spavao, da su nakon nekih par mjeseci stavili krevet. Pojasnila je da oni (sud ističe da nesporno pod „oni“ tužena podrazumijeva sebe i svog supruga GZ) nisu imali ključ od prizemlja kuće jer da tamo nisu oni po što imali ići. Iskazuje i to da je u periodu od darovanja na dalje tu boravila i njezina E, koja je ovdje radila sezonu 2-3 godine, da su nakon darovanja ovdje dolazili njezina sestra i šogor na ljetovanje i ona da je sestri dala ključeve gornjeg kata kako bi tu došli na ljetovanje, a i RZ da je ovdje došla, u svezi čega tužena pojašnjava da je TZ pitala O bi li joj smetalo da dođe RZ sa curicom na što je E rekla da joj ne smeta. Tužena je konačno iskazala i to da uvijek kada su oni tamo boravili i prije i nakon darovanja su oni TZ ostavljali novce za struju i vodu, ona da bi ih znala zvati s točnim iznosom pa bi oni to njoj slali, to da joj je nosio G pa bi se oni s njim onda revanširali.
9.2. Iz takvog iskaza tužene proizlazi da su ona i suprug GZ prethodno sklapanju Ugovora o darovanju upoznali ĐZ s kojom su se sprijateljili te su po njenom pozivu neko vrijeme dolazili kod nje u predmetnu nekretninu na ljetovanje, tim prilikama ovdje ne donoseći odnosno ne ostavljajući svoje stvari niti raspolažući ključevima predmetne nekretnine, a kada je Marija Miletić 2015. godine, od nikog nagovorena niti prisiljena, odlučila tuženoj darovati 1/3 dijela predmetne nekretnine što je i učinila nakon Uskrsa 2015. godine, te nakon sklapanja kojeg je Ugovora o darovanju kao prvo, ĐZ rekla tuženoj i njenom suprugu da zadrže jedan primjerak ključeva novih dvorišnih vrata koje je tada postavio suprug tužene na nekretnini te je tuženoj i njenom suprugu dala ključeve od ulaznih vrata prvog kata kuće, te su kao drugo, tužena i njezin suprug na predmetnu nekretninu, poglavito kat kuće, ali i u dvorište kuće, počeli donositi namještaj i razne stvari, koristiti su dvorište i kat kuće koje je za potrebe stanovanja tijekom ljetne sezone nekoliko godina koristila i kćer tužene E te su trećim osobama (tuženičinoj sestri s obitelji te RZ) omogućili korištenje kata kuće za potrebe privremenog boravka u [adresa]. Izneseni je iskaz tužene sud ocijenio uvjerljivim i životnim budući tužena sudu iskazuje okolnosno, kronološki dosljedno, logično te u bitnom identično sadržaju spisu priležećih materijalnih dokaza prvenstveno sadržaju samog Ugovora o darovanju u kojem je navedeno, a kako to tužiteljica i iskazuje, da joj je ĐZ darovala 1/3 dijela predmetne nekretnine. Cijeneći dalje takav iskaz tužene u međusobnoj svezi s iskazima saslušanih svjedoka UZ, KZ, ČZ, JZ i GZ, koji svjedoci u bitnom dijelu potvrđuju ovakav iskaz tužene, kao i konačno u svezi s iskazom same tužiteljice iz čijeg iskaza također proizlazi da je tužena po predmetnom darovanju ušla u suposjed predmetne nekretnine (što se obrazlaže u nastavku), sud je iskaz tužene ocijenio u cijelosti vjerodostojnim te ga je prihvatio kao istinit.
9.3. Naime, svjedokinja ČZ (list spisa 75-76) sudu, sasvim uvjerljivo i logično, iskazuje da ona ima saznanja o nekretnini u kojoj je živjela ĐZ jer je ona njezinoj sestri darovala 1/3 ove nekretnine, što da on zna jer je vidjela Ugovor o darovanju, a i jer su nakon tog darovanja njezina sestra (ovdje tužena) i njezin šogor uredili kat kuće, tamo nosili i stavili frižider, peć, klimu, kutnu garnituru i drugo, a osim toga ona da je i ljetovala na tom katu kuće četiri godine, od 2016. do 2019. godine, dodajući da kako taj kat kuće nije velik da bi tu stala i njezina i sestrina obitelj, njoj da bi sestra (tužena) tim prigodama dala ključ od glavnih ulaznih vrata i vrata na katu pa da bi ona s obitelji tu ljetovala i potom sestri vratila ključeve kuće. Upitana, a obzirom je iskazala da je ĐZ njezinoj sestri darovala 1/3 kuće, zbog čega je njezina sestra s obitelji boravila na katu kuće svjedokinja odgovara da je to zato jer je ĐZ živjela u prizemlju sa sinom pa da nije bilo mjesta nego na katu kuće, dodajući da je njezina sestra znala dolaziti u prizemlje kod ĐZ, ali da tu nije bilo mjesta gdje bi ona i obitelj spavali, dakle, ĐZ da je živjela dolje, a oni da su bili gore, kada bi ona tu dolazila ona da nije imala ključ vrata prizemlja, a da li ga ima njezina sestra to ona ne zna. Osim što je ova svjedokinja sudu iskazivala uvjerljivo, na što posebno svjedoči okolnost da na upite o činjenicama o kojima nema saznanja svjedokinja jasno odgovara da ne zna o tim činjenicama, dakle, ne konstruira svoj iskaz s ciljem uspjeha tužene u ovom sporu pa da bi sud, samo zbog činjenice što je ista sestra tužene, njezin iskaz ocijenio pristranim i neistinitim; iskaz ove je svjedokinje potvrđen i sadržajem Ugovora o darovanju kao i iskazom svjedoka JZ (list spisa 76) te u dijelovima i iskazima svjedoka UZ i KZ (koji se iznose u nastavku obrazloženja) koji svjedoci nisu u srodstvu s tuženom pa stoga logično nisu osobno niti zainteresirani za ishod ovog postupka pa da bi svoj iskaz lažno konstruirali s ciljem uspjeha tužene u sporu i time se izložili kaznenom progonu za kazneno djelo davanja lažnog iskaza pred sudom za koje je zapriječena kazna zatvora, a kakva međusobna identičnost iskaza ovog broja svjedoka svakako svjedoči da isti iskazuju objektivno te vjerodostojno stvarnom činjeničnom stanju. Tako svjedok JZ (list spisa 76), sasvim uvjerljivo i logično, sudu iskazuje da je on poznavao TZ, da je dolazio kod nje u kuću u [adresa] u [adresa] u [adresa], pojašnjavajući da je dolazio na Sanjin poziv i da bi tim prilikama boravio na katu kuće koji je D, P da ga je uredila i namjestila, a od TZ da je on čuo da je ona dio kuće darovala V, pojašnjavajući da nije vidio ugovor o tom darovanju već da je to čuo od TZ, dalje iskazavši da je on jedno ljeto boravio na katu kuće sa P, a druga ljeta da je ovdje boravio s obitelji bez P, P da bi im dala ključeve kuće, uz pojašnjene da je P njegova šogorica, ovdje tužena. Iskazao je i to da je ovo darovanje bilo 2015. godine, da je čuo da je tada kat bio u lošijem, derutnom stanju, ali kada je on ovdje bio s obitelji to da je bilo u normalnom stanju i tada da se ovdje moglo spavati, dodajući da su tim prilikama kada bi on dolazio u prizemlju živjeli ĐZ i njezin sin te da on nije imao ključeve tog prizemnog stana. Iz takvog je iskaza svjedoka JZ razvidno da isti iskazuje isključivo o činjenicama o kojima ima neposrednih saznanja, činjenicama koje je osobno vidio ili osobno čuo, dakle, da svjedok iako je šogor tužene ne konstruira svoj iskaz s ciljem uspjeha tužene u sporu, a kako isti iskazuje sudu u bitnom identično kao i svjedokinja ČZ te one dijelove njihovog iskaza o tome da je tužena namjestila i uredila kat kuće potvrđuju i iskazi svjedoka koji nisu u nikakvom srodstvu s tuženom što svjedoči na objektivnost njihovih iskaza, sud nije našao razloga poradi kojeg ove uvjerljive i sasvim logične te životne iskaze svjedoka ĆZ i JZ, a koji potvrđuju iskaz tužene u dijelu u kojem ona iskazuje o ključevima predmetne nekretnine, uređenju iste i činjenici da je na katu kuće ljetovala njezina sestra s obitelji za potrebe čega bi joj ona dala ključ, ne bi prihvatio kao istinite.
9.4. Svjedok UZ (list spisa 74), koji nije u srodstvu sa strankama u sporu te sud ne nalazi razloga poradi kojeg bi ovaj svjedok koji nije osobno zainteresiran za ishod spora lažno iskazivao sudu izlažući se time kaznenom progonu za učin kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora, sudu iskazuje da je on poznavao TZ i njezinog pokojnog sina jer je znao dolaziti u njenu kuću u [adresa] u [adresa], da se radi o jednoj starijoj kamenoj kući sa malim dvorištem koja ima prizemlje i kat, on da je ovdje dolazio kod svog prijatelja GZ koji bi ovdje bio preko ljeta, a nekad da je znao dolaziti i zimi, zapravo on da bi rekao da je GZ dolazio često jer je obilazio TZ i brinuo se o njoj, što on zna jer je GZ kad bi došao u Arbanase on znao TZ dovesti kod svjedoka u Zemunik, dalje iskazujući da je GZ kod TZ počeo dolaziti s obitelji ovdje tuženom i djecom sigurno zadnjih deset godina, oni da su dolazili na gornji kat kuće te da je Marica njemu (svjedoku) znala reći da bi ona GZ darovala taj gornji kat kuće, da će to biti Darkovo, ali da on (svjedok) ne zna da li je to uistinu i učinila, ne zna da li je to TZ napisala, ali zna da je GZ imao ključeve od kuće, od vrata u prizemlju i od vrata na katu. On da je s GZ na kat kuće nosio namještaj kad je GZ tu useljavao od čega da ima sigurno 9-10 godina, a osim toga da mu je pomagao i farbati i mijenjati crijep na kući, a i vrata na tom gornjem katu da su mijenjali i dok su oni to radili TZ da bi im skuhala. Svjedok je iskazao i to da ovaj kat kuće nije bio baš prikladan za useljavanje u smislu da je tu bilo vlage i svega pa su onda GZ i supruga to čistili i uređivali, za to vrijeme da su stajali kod KZ, a nakon što su uredili kat da su tu počeli boraviti. Takav iskaz svjedoka UZ sud je cijenio vjerodostojnim u pogledu u ovom sporu pravno relevantnih činjenica, neovisno o tome što njegov iskaz u pojedinim dijelovima odstupa od iskaza svjedoka KZ (onom u kojem svjedok navodi da su za vrijeme dok su uređivali gornji kat kuće tužena i GZ stajali kod KZ dok svjedok KZ iskazuje da je koliko on zna GZ dok je sređivao kat boravio tu, nigdje drugdje), a u svezi čega sud odmah ističe da bi upravo činjenica da ova dva svjedoka, koja nisu ništa više od poznanika, iskazuju o činjenicama koje su se dogodile prije 10 godina u potpunosti identično ukazivala da isti svoje iskaze konstruiraju, dakle, upravo činjenica postojanja određenih razlika u njihovim iskazima (a koje se ne tiču pravno relevantnih činjenica) njihove iskaze čini životnim te uvjerljivim. Osim toga, da svjedok UZ lažno konstruira svoj iskaz s ciljem uspjeha tužene u sporu, tada bi logično iskazivao da ima saznanja da je ĐZ napravila darovanje (a ne kako to iskazuje - da on ne zna da li je to uistinu i učinila, ne zna da li je to napisala). Da je iskaz svjedoka UZ vjerodostojan, prema ocjeni suda svjedoči i činjenica da isti radove GZ na predmetnoj kući i početak njegovog boravak s obitelji u predmetnoj nekretnini vremenski smješta u vrijeme od prije 10 godina, a što je gledano od datuma kada svjedok iskazuje pred sudom (2025. godine) upravo vrijeme kada je predmetni Ugovor o darovanju nedvojbeno i sklopljen (2015. godine), a što ovaj iskaz čini životnim i logičnim. Također, u bitnom je dijelu (o pravno relevantnim činjenicama u sporu) iskaz svjedoka UZ potvrđen iskazom svjedoka KZ (list spisa 75) koji sudu, također sasvim uvjerljivo, okolnosno te životno i logično sve poradi čega sud iskaz ovog svjedoka također prihvaća kao istinit, ne nalazeći razloga poradi kojeg bi ovaj svjedok koji osobno nije zainteresiran za uspjeh tužene u sporu iskazivao lažno i tiče ostvario biće kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora, iskazuje da je on ĐZ poznavao preko jednog pokojnog rođaka i GZ, da zna da je ona živjela u kući u [adresa], da je dosta puta prijateljskim povodom tamo on bio kod GZ, a nekada je znao nositi hranu koju je GZ autobusom slao TZ, on da je pomagao GZ nositi i stvari za tu kuću pa da su tako tamo vozili ciglu jer mu je (GZ) prokišnjavao krov na gornjem katu kuće, tamo gdje je on boravio, ljeti te četiri puta godišnje kroz ostatak godine, uz pojašnjenje da je ĐZ živjela u prizemlju kuće, a GZ sa suprugom i djecom na katu kuće, da on zna da je kat kuće Darkov jer je ĐZ više puta rekla da je kat njegov i da to neće biti ničije nego njegovo, a za darivanje da je čuo iz Maričinih usta ima negdje 10 godina, u kojem da je trenutku taj gornji kat kuće bio derutan, da nije bio za boravak obitelji, da je GZ donio neki veliki krevet i postepeno druge stvari, da je wc bio katastrofa, ali da koliko on zna GZ dok je uređivao taj kat je boravio upravo tu, nigdje drugdje. Upitan da li su GZ i obitelj imali ključeve kuće, svjedok je iskazao da je on jednom prilikom vidio da je GZ ključem otključao glavna ulazna vrata kroz koja se je moralo proći da bi se došlo na kat. Zaključno je iskazao to da su GZ i TZ ovdje živjeli kao obitelj, GZ da je kuhao i za TZ kad bi on bio ovdje, njega (svjedoka) da bi zvali na roštilj i on da bi se družio s TZ, a GZ da bi mu nekada znao javiti „odnesi joj nešto, kupi joj nešto hrane“ kad GZ ne bi uspio poslati pa da bi on (svjedok) to kupio, a onda bi mu GZ kasnije refundirao novce. Svjedok nije znao da li je GZ boravio tj. spavao u prizemlju kod TZ, rekavši da misli da nije jer da ne zna ima li uopće dole mjesta gdje bi se spavalo. Dakle, iskazi svjedoka UZ i KZ su u bitnom dijelu, onom u kojem svjedoci iskazuju o činjenicama navoda ĐZ o darovanju, o vremenu kada su GZ i supruga počeli uređivati kat kuće te o činjenici njihovog boravka i korištenja nekretnine te raspolaganju ključevima, u bitnom identični i kao takvi potvrđuju iskaz tužene, a čiji iskaz dalje potvrđuje i iskaz svjedoka GZ, objektivnost i nepristranost čijeg iskaza obzirom na činjenicu da se radi o suprugu tužene može biti dovedena u pitanje, međutim, to ovdje nije slučaj obzirom je iskaz ovog svjedoka osim što je životan i uvjerljiv, potvrđen kao prvo, sadržajem Ugovora o darovanju, kao drugo, drugim okolnostima koji proizlaze iz dokaza izvedenih u ovom postupku te kao treće, svim prethodno iznesenim svjedočkim iskazima. Naime, svjedok GZ (list spisa 77-78) iskazuje da se je on sa ĐZ upoznao preko njenog rođaka OZ i tako da je počeo dolaziti kod ĐZ, to da je bilo 2012. ili 2013. godine, možda i prije, da su se počeli družiti, da mu je bila zanimljiva i legla mu je kao osoba, da ga je 2012. ili 2013. ĐZ pozvala da dođu kod nje na ljetovanje, da budu kod nje pa da je on tada prvi put s obitelji bio kod ĐZ na ljetovanju, da su se družili sve do prije par godina, da su bili nerazdvojni i svaki dan da su se čuli, a da su se prestali družiti kada se LZ (tužiteljica) vratila u ovu kuću kod ĐZ, tada da se prekinuo kontakt jer je ĐZ u jednom trenutku otet mobitel i više se nisu mogli čuti; a kakvo iznošenje povijesti poznanstva sudu svjedoči da ovaj svjedok iskazuje životno i da je isti uistinu poznavao ĐZ i s njom uspostavio prijateljstvo o kakvom iskazuju svjedoci UZ i KZ, a i svjedok PZ (list spisa 77) koji navodi da mu je strina ĐZ spominjala GZ, da je dobar, da dođe kod nje, da joj da pojesti, da je spominjala i tuženu, da dođu tu kod nje na more, da prespavaju. Nadalje, svjedok GZ iskazuje sudu da kako je prije prekida kontakta o kojem iskazuje ĐZ njegovoj supruzi darovala 1/3 nekretnine, da je on rekao da će tužiti LZ jer su oni suvlasnici s ĐZ, a LZ ih je istjerala iz ove kuće, slala im je poruke čudnog sadržaja, kada bi došli bi bacila vani stvari koje bi oni donijeli, pa da bi on rekao TZ da će tužiti LZ jer oni žele ući na svoje, ali bi mu TZ rekla „nemoj, ja ću to s LZ riješiti“ pa da ju na kraju nisu tužili jer su pitali odvjetnika koji im je rekao da su sad već zakasnili tužiti; a koji pak dio iskaza svjedoka GZ potvrđuje kao prvo, sadržaj Ugovora o darovanju, kao drugo, stanje upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi te kao treće, sama tužiteljica onim dijelom svojeg iskaza u kojem navodi da je točno ono što je GZ rekao da je ona bacila njegove stvari vani, dodajući da je bila revoltirana jer je čula majku kako mu na telefon govori da je njoj prepisala 24m2 i da je odmah nakon toga dotrčao iz [adresa] noseći 20dkg kave i dvoje boce piva. Zatim, svjedok GZ iskazuje to da je on vidio ugovor o darovanju kojim je ĐZ njegovoj supruzi darovala 1/3 nekretnine, da oni to nisu od nje nikada tražili, a ona da im je čak htjela darovati polovicu nekretnine, da je napisano 1/3 nekretnine i kako taj gornji stan ima 40m2, donji stan isto tako i tako je otprilike dvorište, da su oni zaključili u razgovoru s ĐZ da je ta 1/3 gornji kat pa da su to oni koristili, pojašnjavajući da im je ĐZ nakon darovanja dala ključeve točnije kako je on promijenio dvorišna vrata kuće kroz koja se ulazi na nekretninu on da je ĐZ dao ključeve, a ona mu je rekla da zadrži primjerak te mu je dala ključeve od kata kuće, samo da nije imao ključeve prizemlja kuće; a koji je dio iskaza svjedoka potvrđen kako sadržajem Ugovora o darovanju, tako i gore iznesenim svjedočkim iskazima, a na vjerodostojnost njegovog iskaza svjedoči i činjenica o kojoj sudu iskazuje PZ (list spisa 77), ta da je njemu GZ (nakon 2014. godine) rekao da je on promijenio ulazna vrata, budući iz toga proizlazi da svjedok GZ nedvojbeno svoj iskaz ne konstruira za potrebe ovog spora tj. za potrebe uspjeha tužene u sporu već objektivno i vjerodostojno iskazuje o stvarnim činjenicama. Dalje je svjedok GZ iskazao da u vrijeme darovanja ovaj gornji kat nije bio pogodan za stanovanje, da se moglo u njemu boraviti za nužnu, da je tako on osobno mogao boraviti, da su stavili neki madrac pa bi se on znao snaći za vrijeme dok su ovo osposobili za stanovanje, što da su učinili on i supruga uz pomoć prijatelja od ljeta 2015. godine na dalje, da su stalno pomalo nešto radili, da su oni to htjeli i bolje napraviti, ali da je TZ stalno govorila što će vam bolje, dobro je to, dodajući da su promijenili i vrata kuće iste godine kada im je ovo TZ darovala, dodajući da on smatra da ovu tužbu protiv njih nije podnijela ĐZ; a kakav je iskaz svjedoka GZ potvrđen iskazima svjedoka UZ i KZ, svjedoka koji su osobno dolazili na ovu nekretninu i pomagali GZ u uređenju gornjeg kata, a na vjerodostojnost čijih iskaza svjedoči i činjenica da isti kada iskazuju o darovanju predmetne nekretnine, iskazuju da im je ĐZ rekla da bi ona GZ darovala gornji kat kuće, da je kat Darkov i da to neće biti ničije nego njegovo. Ovo stoga što bi, u slučaju da svjedoci svoj iskaz lažno konstruiraju s ciljem uspjeha tužene u sporu, isti u svezi darovanja logično iskazivali da im je ĐZ rekla da će dio nekretnine darovati ovdje tuženoj, međutim, što isti ne čine i temeljem čega također sud ocjenjuje da isti sudu iskazuju vjerodostojno te njihove iskaze o pravno relevantnoj činjenici u ovom sporu, činjenici posjeda predmetne nekretnine, prihvaća kao istinite.
9.5. Konačno, i sama je tužiteljica LZ (list spisa 78-79) sudu iskazala da je ona ljuta na majku (ĐZ) jer je ona dala dio nekretnine AZ (tuženoj) i to krila od nje, nije joj rekla da je dala ni kome ni zašto već da je ona za to slučajno saznala, pojašnjavajući da je uz blagoslov majke došla živjeti kod nje u ovu kuću, da je promijenila adresu prebivališta (2021. ili 2022. godine), a tu da su već bili AZ i GZ pa da je ona rekla majci zašto joj nije rekla da su oni došli jer da je to znala ona da ne bi došla jer ne želi nikome smetati, a nakon toga da je slučajno saznala da je majka dala 1/3 nekretnine AZ, tako da joj je majka jednom prilikom dok je bila pripita rekla da je AZ dala šupu tj. pokazala joj je dokle joj je dala napomenuvši da joj majka nije rekla da je AZ dala kat kuće, a na što je ona (tužiteljica) rekla majci „ako si joj dala, svoje si joj dala“, ali kada je saznala da je to napravila još 2015. godine da je bila ljuta jer joj do tada to nikada nije rekla, a onda da je ona odlučila nazvati AZ kako bi oni definirali gdje je njihovo, a gdje majčino, ali je AZ uvijek imala neke isprike zašto ne može doći u [adresa] pa je potom ona majci rekla da ona po nasljeđivanju oca ima pravo na svoj dio, da je izračunala da je to 24m2 i onda da je majka njoj potpisala da je to njezin dio, iskazavši i to da donji prizemni stan ima kuhinju, wc, jednu malu sobu i jednu veliku spavaću sobu, da AZ i GZ tu dole nisu nikada spavali, da tu nema mjesta za svih njih obzirom su tu bili ona, njena majka i ranije njezin brat, oni (AZ i GZ) da su bili na katu kuće, a upitana da li je itko osim AZ i GZ boravio na katu kuće je odgovorila da je, što da zna jer joj je RZ rekla da je tu bila četiri dana nakon čega ju je njezina majka istjerala rekavši da mora otići jer dolazi Sanjicina kćer E koja će u [adresa] raditi tijekom sezone preko student servisa; i takvim je iskazom tužiteljica prema ocjeni ovog suda potvrdila navode tužene iznesene u postupku budući da njezin iskaz svjedoči u prilog kao prvo, činjenice da je ĐZ znala da potpisuje ugovor kojim tuženoj daruje dio predmetne nekretnine te kao drugo, činjenice da je tužena nakon sklapanja Ugovora o darovanju bila u (su)posjedu predmetne nekretnine sa suvlasnicom preostalog suvlasničkog dijela ĐZ i to upravo kao suvlasnica predmetne nekretnine, a u prilog čemu, osim navoda o darovanju, posebno svjedoči i iskaz tužiteljice da ona ne bi došla ovdje da je znala da su GZ i AZ tu jer im ne želi smetati budući se smetati može samo osobe koje su (su)posjednici nekretnine, a ne i osobe koje to nisu te jer ĐZ ne bi istjerala RZ sa kata kuće zato jer isti namjerava koristiti tuženičina kćer, ukoliko tužena nije bila suvlasnik i suposjednik predmetne nekretnine. Onaj dio iskaza u kojem tužiteljica upitana da li je AZ imala ključeve kuće iskazuje da to ne zna, ali da može reći da kad bi dolazila da bi majka otključala dvorišna vrata i kad bi otišla bi ih zaključala, sud nije prihvatio kao istinit, ovo jer se je prema svojim osobnim navodima tužena u ovu kuću doselila tek 2021. ili 2022. godine, prije čega je živjela u [adresa], a poradi čega ista svakako ne može imati objektivnih saznanja o pitanju da li je po sklapanju Ugovora o darovanju 2015. godine ĐZ tuženoj dala ključeve ulaznih vrata predmetne nekretnine i gornjeg kata kuće ili joj je ĐZ otključavala ulazna vrata; kao i jer na upit kako ona zna da je njena majka otključavala vrata da bi AZ i GZ ušli u kuću tužiteljica odgovara tako što joj je majka znala reći „doći će mi AZ, doći će mi GZ“, a iz kakvog odgovora tužiteljice proizlazi kao nedvojbeno da ona neposredno nije vidjela da tužena na predmetnu nekretninu nije ulazila otključavanjem vrata svojim ključevima već da svoj navod izvodi isključivo iz majčinih riječi „doći će mi AZ, doći će mi GZ“, koje pak riječi objektivno ne svjedoče u prilog utvrđenju da tužena od sklapanja Ugovora o darovanju nije raspolagala ključevima ulaznih vrata predmetne nekretnine. Također, sud nije prihvatio kao istinit niti onaj dio iskaza tužiteljice da nije točno da su AZ i GZ išta sredili gornji kat i da on izgleda isto kao i prije ovog darovanja, ovo jer je takav navod suprotan iskazima svjedoka čije je iskaze sud cijenio uvjerljivim i vjerodostojnim (kako se to prethodno obrazlaže), a u svezi čega je sudu indikativna i činjenica da tužiteljica na ovu okolnost nije predložila izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta (prilikom kojeg bi sud mogao utvrditi postojeće stanje nekretnine). Sud nije cijenio logičnim ni uvjerljivim niti onaj dio iskaza tužiteljice da bi njoj ĐZ rekla da je AZ dala šupu tj. pokazala dokle joj je dala, budući je takav iskaz u potpunosti suprotan sadržaju Ugovora o darovanju, dok dio u kojem tužiteljica iskazuje da joj majka nije rekla da je AZ dala kat kuće nije u suprotnosti sa sadržajem Ugovora o darovanju, iz kojeg proizlazi da je predmet darovanja 1/3 dijela predmetne nekretnine dok iz iskaza svjedoka GZ i tužene jasno proizlazi da su oni nakon sklapanja Ugovora o darovanju postigli dogovor o načinu korištenja nekretnine tj. da su oni (tužena i njezin suprug) da ime suvlasničkog dijela tužene dobili na korištenje gornji kat kuće. Konačno, i dio iskaza tužiteljice da je njoj majka potpisala da je preostali dio nekretnine njen prema ocjeni suda svjedoči u prilog činjenici da je ĐZ znala što potpisuje kad je potpisala Ugovor o darovanju i u prilog činjenici da je tužena po sklapanju Ugovora o darovanju stupila u suposjed predmetne nekretnine te je prema dogovoru s ĐZ na ime darovanog joj suvlasničkog dijela koristila upravo gornji kat kuće (dok je ĐZ koristila prizemlje kuće) budući da tome nije tako bi bilo logično i životno da je ĐZ tužiteljici darovala cijelu predmetnu nekretninu, a što nedvojbeno nije učinila.
9.6. Što se pak tiče iskaza svjedokinje RZ (list spisa 74), koja je sudu iskazala da je ĐZ koju ona zove TZ bila njena pokojna ujna koja je živjela do smrti u kući u [adresa] u [adresa], kući koja ima prizemlje, kat i dvorište u kojem se nalazi još jedna mala prostorija za odlaganje smeća, da ona živi u [adresa], ali je povremeno znala dolaziti u posjet kod ujne i ujka DZ, s kojima je živio i sin EZ, ističe se da sud nije prihvatio kao istinit onaj dio njezina iskaza u kojem svjedokinja iskazuje da osim njih u ovoj nekretnini nije živio nitko drugi, osim unazad zadnje dvije do tri godine od kada je tamo došla živjeti LZ te da nitko osim navedenih osoba nije niti koristio nekretninu na neki drugi način. Ovo jer je takav iskaz svjedokinje u cijelosti neživotan, nelogičan i neuvjerljiv te prema ocjeni ovog suda konstruiran s ciljem uspjeha tužiteljice, sestrične ove svjedokinje, u sporu. Naime, ukoliko je svjedokinja RZ uistinu dolazila kod ĐZ u predmetnu nekretninu barem jednom godišnje te se s njom čula više puta godišnje, a kako to iskazuje sudu, tada joj životno i logično nije moglo kao iz opažanja na nekretnini tako i iz razgovora s ĐZ ostati nepoznata činjenica darovanja dijela predmetne nekretnine, a za koju činjenicu svjedokinja sudu iskazuje da o njoj nema saznanja. Naime, u potpunosti je neživotno i nelogično da je ĐZ o namjeri darovanja dijela ove nekretnine govorila trećim osobama, kako to sudu uvjerljivo iskazuju svjedoci UZ i KZ, a da o toj činjenici nije govorila nećakinji RZ s kojom je prema iskazu ove svjedokinje redovito komunicirala. Osim toga, nije sudu uvjerljivo da ova svjedokinja o činjenici darovanja ne bi saznala barem naknadno od svoje sestrične ovdje tužiteljice, ovo posebno obzirom na činjenicu da je predložena od strane tužiteljice kao svjedokinja u ovom sporu, a što također svjedoči sudu da kada svjedokinja sudu iskazuje da ona nema saznanja da bi ĐZ ovom nekretninom raspolagala darovanjem, ona svoj iskaz lažno konstruira upravo s ciljem uspjeha tužiteljice u ovom sporu. Nadalje, dijelovi iskaza ove svjedokinje su međusobno kontradiktorni pa dok tako ista na upit suda da li je itko osim navedenih osoba (ĐZ, njenog supruga DZ i njihovog sina EZ) koristio ovu nekretninu na neki drugi način (drugi u odnosu na življenje u istoj) izričito odgovara da nije, kasnije u svom iskazu ista navodi da je za vrijeme dok bi ona bila kod ujne znala s njima biti u toj kući jedna mlađa ženska osoba koja tu nije živjela već je bila studentica i tijekom sezone radila u nekom centru pa je tu boravila, na gornjem katu kuće. Osim toga, svjedokinja iskazuje i to da joj je ujna ĐZ znala reći da povremeno tu kod nje dođe netko od familije, a uslijed kakvog se također navoda svjedokinjin izričit odgovor na upit suda da nitko osim ĐZ, njenog supruga DZ i njihovog sina EZ nije koristio ovu nekretninu ukazuje neistinitim i konstruiranim isključivo za potrebe uspjeha tužiteljice u sporu. Konačno, da je iskaz svjedokinje da nitko, dakle ni tužena, nije koristio ovu nekretninu istinit, tada zasigurno tužiteljica (list spisa 78-79) sudu ne bi iskazala da je njoj RZ rekla da je na katu kuće bila četiri dana nakon čega ju je njezina majka (ĐZ) istjerala rekavši da mora otići jer dolazi Sanjicina kćer E koja će u [adresa] raditi tijekom sezone preko student servisa. Osim toga, takav je iskaz svjedokinje RZ u potpunosti suprotan iskazu same tužiteljice (list spisa 78-79) koja sudu izrijekom iskazuje da je ona ljuta na majku (ĐZ) jer je ona dala dio nekretnine AZ (tuženoj) i to krila od nje i da je ona uz blagoslov majke došla živjeti kod nje u ovu kuću, da je promijenila adresu prebivališta, a da su ovdje već tada bili AZ i GZ radi čega je ona majci rekla zašto joj nije rekla da su oni došli jer da je to znala da ne bi ona došla jer ne želi nikome smetati, a iz kakvog iskaza same tužiteljice proizlazi da su tužena i njezin suprug GZ u vrijeme kada se tužiteljica doseljava u predmetnu nekretninu kod majke i vrši promjenu prebivališta, za što kasnije navodi da je bilo 2021. ili 2022. godine, već bili u suposjedu predmetne nekretnine, pri čemu činjenica upravo suposjeda, a ne samo boravka u nekretnini po odobrenju ĐZ posebno proizlazi iz dijela u kojem tužiteljica iskazuje da ona ne želi nikome smetati, a smetati se nedvojbeno može samo tuđi (su)posjed. Što se pak tiče iskaza svjedoka PZ (list spisa 77), ovaj svjedok nije imao relevantnih saznanja o predmetu spora. Naime, iako točno da svjedok iskazuje da je tuženu vidio dva ili tri puta i da nije vidio da ona živi u predmetnoj kući, iz njegovog iskaza ujedno proizlazi i to da je on kod ĐZ na ovu nekretninu dolazio za Božić svake godine i onda kada bi joj trebalo nešto popraviti na kući, što da je bilo 2014. i 2015. godine, dakle, da je dolazio za Božić, a ne tijekom ljeta kada je tužena prema svojem iskazu ovdje u pravilu boravila te prije nego li je sklopljen predmetni Ugovor o darovanju i time prije nego li je tužena počela donositi i useljavati stvari na nekretninu. Osim toga, dalje svjedok navodi i to da mu je strina ĐZ spominjala GZ, da je dobar, da dođe kod nje, da joj da pojesti, da je spominjala tada i tuženu, da dođu tu kod nje na more, da prespavaju, pa stoga sama činjenica da svjedok nema neposrednih saznanja da je tužena boravila u nekretnini nije nedvojbeni dokaz za utvrđenje u ovom sporu pravno relevantnih činjenica. Štoviše, svjedok PZ je iskazao da je njemu GZ rekao da je on mijenjao glavna ulazna vrata, okvir kojih je prethodno tome svjedok promijenio jer je ĐZ govorila da lupaju, a kakav navod svjedoči da je očito svjedok na nekretnini vidio supruga tužene GZ i da mu je isti već tada rekao da je promijenio glavna ulazna vrata na nekretninu, pa takav iskaz prema ocjeni suda svjedoči kao prvo, u prilog činjenice da je suprug tužene ŽZ boravio na predmetnoj nekretnini te kao drugo, da je iskaz svjedoka GZ dan u ovom postupku objektivan i vjerodostojan, ovo stoga što činjenica da je ono što iskazuje sudu (navode o promjeni ulaznih vrata nekretnine) rekao još godinama prije ovog spora PZ (da je promijenio ulazna vrata nekretnine) svjedoči da svjedok MZ kao i tužena koja također sudu iskazuje o ovoj činjenici ne konstruiraju svoj iskaz u ovom sporu za potrebe uspjeha tužene u postupku već da vjerodostojno iskazuju o činjenicama koje su se uistinu dogodile.
9.7. Takvom je ocjenom dokaza sud kao nedvojbeno utvrdio da je darovateljica ĐZ nakon što je tuženoj kao obdarenici predmetnim Ugovorom o darovanju 03. travnja 2015. darovala 1/3 dijela čest. 7166/2, zgrade sa zemljištem površine 82m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženoj (i njenom suprugu NZ) dala jedan primjerak ključeva ulaznih (dvorišnih) vrata na nekretninu te joj je dala ključeve gornjeg kata predmetne nekretnine, ovo jer su se ĐZ i tužena (i njezin suprug NZ) dogovorili da će na ime darovanog joj suvlasničkog dijela (1/3 dijela) tužena s obitelji koristiti gornji kat kuće (koji ima površinu od oko 40m2) dok će ĐZ s obitelji koristiti prizemlje kuće u kojem već od ranije živi, a kakvim je radnjama ĐZ nedvojbeno po izvršenom darovanju predmetnu nekretninu predala u suposjed tuženoj; nakon čega su tužena (i njezin suprug ŽZ) počeli uređivati i namještati gornji kat kuće te su počeli donositi i useljavati svoje stvari na gornji kat kuće i u dvorište kuće, a kakvim je radnjama tužena nedvojbeno ušla u suposjed predmetne nekretnine i vršila faktičnu vlast na nekretnini. Iz takvih utvrđenja kao nedvojbeno proizlazi da darovanje izvršeno predmetnim Ugovorom o darovanju nije bilo darovanje bez prave predaje stvari, a kako to u postupku tvrdi tužiteljica. Pri tome, činjenica da je nakon sklapanja Ugovora o darovanju darovateljica ĐZ ostala u suposjedu predmetne nekretnine, ne znači da se ovdje radi o Ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari, ovo stoga što se u slučaju kad se radi o darovanju (idealnog) dijela nekretnine, kao što je to ovdje slučaj, ne traži predaja nekretnine u isključivi posjed obdareniku već se traži predaja nekretnine koja je predmet darovanja u suposjed obdareniku, a do kakve je predaje u suposjed predmetne nekretnine po sklapanju Ugovora o darovanju u konkretnom slučaju nedvojbeno došlo predajom ključeva nekretnine, uz prateći dogovor o realnom dijelu nekretnine (gornji kat kuće) koji će obdarenica kao suvlasnica koristiti.
10. Što se tiče navoda tužiteljice da za darovanje izvršeno Ugovorom o darovanju nisu znali tužiteljica kao kći darovateljice niti EZ sin darovateljice, za istaknuti je da znanje trećih osoba za učinjeno darovanje sukladno odredbama ZOO nije uvjet valjanosti pravnog posla darovanja. Stoga je u pogledu pitanja valjanosti (ništetnosti) ugovora o darovanju u potpunosti pravno irelevantna činjenica da li su tužiteljica kao kći darovateljice te sin darovateljice EZ znali za sklapanje Ugovora o darovanju ili nisu.
10.1. Što se tiče navoda tužiteljice da ĐZ, koja da je osoba starije životne dobi, prilikom potpisivanja Ugovora o darovanju nije bilo niti poznato što potpisuje, takve svoje navode tužiteljica nedvojbeno ne dokazuje. Naime, iz činjenice da je na Ugovoru o darovanju potpis darovateljice ĐZ ovjeren po javnom bilježniku, proizlazi da je ĐZ, a usprkos svojoj životnoj dobi u trenutku potpisivanja, bila sposobna pristupiti kod javnog bilježnika kao i da je nedvojbeno bila u vidno prisebnom psihičkom stanju, ovo jer bi u protivnom, ukoliko bi opazio da stranka nije u prisebnom psihičkom stanju, javni bilježnik sukladno važećim prisilnim propisima o javnobilježničkoj službi odbio izvršiti ovjeru potpisa stranke na ugovoru. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka, iako ovi svjedoci nisu bili nazočni samom potpisivanju Ugovora o darovanju, proizlazi ili da im je ĐZ pričala o namjeri darovanja nekretnine suprugu tužene GZ ili da im je ĐZ rekla da je ona darovala dio predmetne nekretnine tuženoj, a što pak svjedoči o postojanju svijesti/znanja ĐZ o sadržaju predmetnog Ugovora o darovanju koji je potpisala. Na postojanje takve svijesti/znanja ĐZ prema ocjeni suda dalje svjedoči i sama činjenica da je ĐZ gotovo 8 godina nakon sklapanja Ugovora o darovanju pred javnim bilježnikom potpisala Izjavu o opozivu darovanja, a za kakvim opozivom darovanja (zbog grube nezahvalnosti) nedvojbeno ne bi bilo potrebe u slučaju da ĐZ uistinu, kako to tvrdi tužiteljica, nije znala što potpisuje prilikom sklapanja Ugovora o darovanju budući bi u tom slučaju sklopljeni Ugovor o darovanju nedvojbeno bio bez pravnog učinka pa istog ne bi bilo potrebno (kao ni pravno moguće) opozivati. Konačno, na postojanje takve svijesti/znanja ĐZ svjedoči i činjenica da je temeljem Ugovora o darovanju nadležni sud izvršio uknjižbu prava vlasništva tužene na predmetnoj nekretnini za 1/3 dijela, odliku o kojoj je uknjižbi sukladno odredbama važećeg Zakona o zemljišnim knjigama nedvojbeno dostavio ĐZ kao (do tada) uknjiženoj vlasnici čije se pravo za udio od 1/3 dijela briše takvim upisom, a neposredno nakon kakvog upisa pa niti godinama nakon istog (ponovimo ovdje da je upis u korist tužene izvršen 2015. godine) ĐZ nije pokrenula spor (sve do pokretanja ovog spora 2023. godine) u kojem bi osporavala valjanost i pravni učinak Ugovora o darovanju zbog činjenice da pri sklapanju istog nije znala što potpisuje.
10.2. Što se pak tiče navoda tužiteljice da je darovateljica ĐZ opozvala darovanje učinjeno tuženoj u ovom postupku spornim Ugovorom o darovanju, sud ističe kako slijedi. Iz izjave o opozivu darovanja od 09. listopada 2023. na kojoj je potpis ĐZ ovjeren po javnom bilježniku Silvani Grdović iz [adresa] pod brojem OV-13706/2023 (list spisa 19-20) proizlazi da ĐZ ovo darovanje opoziva zbog grube nezahvalnosti obdarenice ovdje tužene sukladno čl. 494. Zakona o obveznim odnosima. U svom odgovoru na tužbu je tužena osporila navode tužbe u svezi opoziva darovanja, navodeći da ona ničim nije povrijedila odredbu čl. 494. Zakona o obveznim odnosima koji je naveden kao razlog za opoziv ugovora o darovanju. Tužena takvim navodima osporava pravni učinak opoziva darovanja pa je na tužiteljici bio teret dokazivanja činjenice da je tužena prema darovateljici ĐZ ili nekom od članova njezine uže obitelji učinila djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješila o zakonom utvrđenu dužnost prema darovateljici ili članu njezine uže obitelji, ovo jer sukladno čl. 494. st. 1. i st. 2. ZOO izjava ĐZ o opozivu darovanja od 09. listopada 2023. ima pravni učinak samo ako je obdarenica ovdje tužena uistinu bila grubo nezahvalna odnosno ako je prema darovateljici ĐZ ili nekom od članova njezine uže obitelji učinila djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješila o zakonom utvrđenu dužnost prema darovateljici ili članu njezine uže obitelji. Kako iz dokaza koje je tužiteljica predložila nedvojbeno ne proizlazi da je tužena učinila išta od navedenog, to sud temeljem čl. 221.a ZPP sukladno pravilu o teretu dokazivanja utvrđuje da izjava o opozivu darovanja od 09. listopada 2023. (list spisa 19-20) nema pravni učinak te istom nije (valjano) opozvano darovanje učinjeno predmetnim Ugovorom o darovanju. Naime, niti iz iskaza saslušanih svjedoka, a niti iz iskaza same tužiteljice ne proizlazi da bi tužena bilo prema ĐZ bilo prema nekom od članova njezine uže obitelji učinila djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješila o zakonom utvrđenu dužnost prema darovateljici ili članu njezine uže obitelji, pri čemu sud ističe da tužena obzirom na činjenicu da nije srodnik ĐZ sukladno zakonu takvu obvezu nije niti mogla imati.
11. Utvrdivši tako da Ugovor o darovanju nije ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, to je za valjanost ovog Ugovora o darovanju sukladno čl. 482. ZOO bila potrebna samo pisana forma, a ne oblik javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Kako je Ugovor o darovanju nedvojbeno sklopljen u pisanom obliku, a sud po službenoj dužnosti nije utvrdio, temeljem iznesenog činjeničnog stanja, postojanje kojih drugih razloga za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju u smislu čl. 322. ZOO u svezi čl. 327. st. 1. ZOO, to je sud tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o darovanju ocijenio neosnovanim te ga ovom presudom odbio. Nadalje, slijedom utvrđenja da Ugovor o darovanju nije ništetan kao i da izjava o opozivu darovanja od 09. listopada 2023. (list spisa 19-20) nema pravni učinak te da istom nije (valjano) opozvano darovanje učinjeno Ugovorom o darovanju, sud je odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, onog koje je postojalo prije provedbe upisa u korist tužene na temelju predmetnog Ugovora o darovanju, budući za traženu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nema nikakve pravne osnove.
12. Odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je zahtjev tužiteljice kao stranke koja nije uspjela u sporu za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 Eura odbio, s druge strane tuženoj kao stranci koja je uspjela u sporu priznajući pravo na naknadu parničnog troška, visinu kojeg je troška sud utvrdio temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koja je određena u tužbi (1.100,00 Eura). Tuženoj su prema ocjeni suda u smislu čl. 155. ZPP osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave održanom 08. listopada 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što uvećano za zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 Eura.
U Zadru, 14. studenog 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,
2. Tuženoj po punomoćniku.
