Poslovni broj: Povrv-146/2025-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., OIB:92143159456, [adresa], zastupanog po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-3718/2017 od 24. studenog 2017. kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 110,42 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 11,04 eura od 21. siječnja 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 21. veljače 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 21. ožujka 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 21. travnja 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 21. svibnja 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 21. lipnja 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 21. srpnja 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 31. kolovoza 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 1. listopada 2017. godine do isplate,

- 11,04 eura od 31. listopada 2017. godine do isplate,

od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos između Ponikve usluga d.o.o. [adresa], kao pružatelja usluge i TF, [adresa], s naslova gospodarenja otpadom za objekt na adresi [adresa] te ne postoji pravo tužitelja zahtijevati naplatu naknade s navedenog osnova od tuženika niti postoji obveza tuženika na plaćanje iste u odnosu na tužitelja".

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.031,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je 24. studenog 2017. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika (prije ovršenika) isplatu iznosa od 831,94 kune, sa pripadajućom zateznim kamatama od dospijeća računa do isplate i trošak ovršnog postupka na temelju čega je javni bilježnik iz Zagreba, Tomislav Matijević donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3718/2017 od 24. studenog 2017.

2. Tuženik je protiv istog rješenja o ovrsi uložio pravovremeni prigovor u kojom osporava osnov i visinu potraživanja, vjerodostojnost saldo konti kartice tužitelja, ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i prigovora zastari.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-253/2018-2 od 24. travnja 2018. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Tužitelj je u podnesku od 28. rujna 2018. naveo da se potraživanje odnosi na neplaćenu komunalnu uslugu za nekretninu na adresi [adresa] za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 30. rujna 2017. Tužitelj je aktivno legitimiran potraživati naplatu naknade temeljem Ugovora o podjeli i preuzimanju društva kapitala od 22. studenog 2013. kojim su, nakon podjele društva Ponikve d.o.o., nastala društva Ponikve usluge d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. Tužitelj je trgovačko društvo koje je osnovano za obavljanje zajedničkih uslužnih djelatnosti, knjigovodstvene i financijske poslove, administrativno pomoćne, informatičke, opće kadrovske poslove, vođenje poslovnih evidencija i ostale poslove za trgovačka društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o., obavljanje kojih poslova mu je povjereno Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između navedenih trgovačkih društava. Obveza tuženika na plaćanje predmetnog potraživanja proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji propisuje da je obveznik plaćanja komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnike. Visinu naknade vodnih usluga tužitelj je obračunao temeljem Odluke o načinu plaćanja i visini cijene vodnih usluga i Odluke o cijeni vodnih usluga, objavljenih u službenim novinama PGŽ broj 7/11, 16/11 i 48/11. Naknada vodne usluge u konkretnom slučaju predstavlja fiksnu naknadu koju korisnik plaća za pokriće troškova održavanja sustava, neovisno o potrošnji vode, a ista se obračunava u apsolutnom mjesečnom iznosu, sukladno Uredbi o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (Narodne novine broj 112/10). Obračun komunalne usluge gospodarenja otpadom tužitelj vrši temeljem Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga (Službene novine PGŽ broj 40/11 i 26/12). Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Potražuje parnični trošak.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka obrazložio navode iz prigovora. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije ističe da nije s tužiteljem u obvezno pravnom odnosu jer s njim nije sklopio nikakav ugovor o pružanju usluge niti je tužitelj isporučitelj komunalnih usluga temeljem Zakona o vodama i Zakona o komunalnom gospodarstvu. Navedeno potvrđuju i podaci iz sudskog registra za tužitelja, Ugovora o poslovnoj suradnji od 22. studenog 2013. i saldo konti kartica partnera iz kojih proizlazi da su isporučitelji komunalnih usluga društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o., koji su jedini aktivno legitimirani zahtijevati ispunjenje tražbina u ovom postupku. Ugovor o poslovnoj suradnji ima sve sastojke ugovora o nalogu, kojim se, tužitelj, kao nalogoprimac, obvezao navedenim društvima, kao nalogodavcima, obavljati određene poslove. Tužitelj nije legitimiran u svoje ime i za svoj račun utuživati tražbine koje su predmet ovog postupka. On nije niti registriran za pružanje ovih usluga, a što proizlazi iz izvatka iz sudskog registra. Međutim, sve i da sud utvrdi da je tužitelj aktivno legitimiran, tvrdi da ne postoji pravni odnos između stranaka jer je tuženik podnio društvu Ponikve d.o.o. 30. kolovoza 2010. zahtjev za isključenjem svih priključaka za vodu, čime je ugovor između isporučitelja i korisnika raskinut. Postupajući po zahtjevu tuženika, tužitelj je demontirao navedene priključke pa tuženiku od tada ne isporučuje nikakvu uslugu. Stoga tvrdi da je neosnovano potraživanje tužitelja koje se odnosi na fiksnu naknadu za vodoopskrbu. U odnosu na zahtjev za isplatu naknade za gospodarenje otpadom, ističe da je obračun naknade izrađen temeljem parametara koji su određeni podzakonskim propisima koji su suprotni važećim zakonskim propisima koji reguliraju gospodarenje otpadom (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu, Zakona o održivim gospodarenju otpadom). Stoga predlaže isključiti primjenu podzakonskih akata temeljem čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ističe prigovor zastare.

6. Očitujući se na navode tuženika, tužitelj ističe da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o podjeli i preuzimanju društva kapitala od 22. studenog 2013. temeljem kojeg je on, zajedno s društvom Ponikve Eko Otok Krk d.o.o., sveopći pravni slijednik Ponikve d.o.o. Osim toga, trgovačka društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o., kao isporučitelji komunalnih usluga, su jedini osnivači tužitelja pa ne stoji tvrdnja tuženika da tužitelj nije ovlašten u svoje ime i račun utuživati predmetne račune. Tužitelj je osnovan radi obavljanja zajedničkih uslužnih djelatnosti za isporučitelje komunalnih usluga, a među kojim uslužnim djelatnostima ulazi i naplata vodnih i komunalnih usluga. Tvrdi da odjavom vodomjera nije došlo do raskida ugovornog odnosa između stranaka niti je tuženik izgubio status korisnika komunalne usluge jer tim činom tuženikova nekretnina nije isključena iz javnog vodoopskrbnog sustava niti je tuženik izgubio status korisnika vodne usluge jer predmetni priključak egzistira i evidentiran je u poslovnim knjigama. Vodomjer na koji se poziva tuženik je samo jedan dio cijelog vodovodnog priključka na javni vodoopskrbni sustav, stoga demontažom istoga tuženik nije isključen iz javne mreže, već mu je na taj način, radi neplaćanja računa, obustavljena usluga opskrbe vodom, a koja se može ponovno uspostaviti jednostavnim vraćanjem vodomjera. Isključenje nekretnine iz javnog vodoopskrbnog sustava zahtijevalo bi blokadu cjelokupnog priključka, rezanjem dovodne cijevi i trajnim zatvaranjem mjesta spoja javne cijevi s internom. Za ponovnu uspostavu usluge tuženik bi tada trebao podnijeti novi zahtjev za uključenje i poduzeti sve radnje koje su vezane uz to (ishoditi suglasnost jedinice lokalne samouprave i platiti naknadu za priključenje). Stoga obveza tuženika na plaćanje fiksne naknade nije prestala demontažom vodomjera. Pri tom se tužitelj poziva na Uredbu o najnižoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva i Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnje vodovodne mreže i priključenja na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004. u kojima su sadržane odredbe koje definiraju pojam fiksne naknade i pojam priključka. Naknada troškova za održavanje sustava (tzv. fiksna naknada), vezana je uz postojanje mjernog mjesta i ne ovisi o fizičkoj prisutnosti brojila, tj. brojila, a fiksni dio se obračunava za svako mjerno mjesto posebno, neovisno o tome da li je evidentirana potrošnja vode u predmetnom razdoblju. Obračun komunalne usluge gospodarenja otpadom tužitelj vrši temeljem Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga (Službene novine PGŽ broj 40/11 i 26/12). Tuženik je pasivno legitimiran kao vlasnik nekretnine. Tužitelj je cijenu nakade tuženiku obračunao primjenom važećih propisa i to prema ukupnom pripadajućem volumenu posude izraženom u litrama i jediničnoj cijeni. Tuženiku je obračunata minimalna javna usluga iz čl. 3.st.1.t.15 Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom koja se korisnicima i vlasnicima nekretnina naplaćuje bez obzira da li je došlo do zbrinjavanja otpada. U odnosu na prigovor zastare ističe da nije istekao zastarni rok od godine dana slijedom čega nije nastupila zastara. Predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Potražuje parnični trošak.

7. Tuženik je na ročištu 20. studenog 2018. podnio protutužbu kojom predlaže utvrditi da ne postoji pravni odnos između stranaka s naslova gospodarenja otpadom za nekretninu tuženika pa tako niti pravo tužitelja potraživati naknadu od tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i usvojiti protutužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

8.Tužitelj se protutužbenom zahtjevu protivio i predlaže isti odbiti.

9. Nisu osnovani prigovori tuženika kojima osporava vjerodostojnu ispravu koja sadrži sve propisane sastojke u smislu članka 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24-dalje: OZ).

10. Sud je presudom od 14. ožujka 2019. odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića poslovni broj Ovrv-3718/2017 od 24. studenog 2017. jer je ocijenio osnovanim prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka. Također je prihvaćen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da između stranaka ne postoji pravni odnos s naslova gospodarenja otpadom.

11. Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž-2209/2019-5 od 29. rujna 2020. odbio žalbu tužitelja te potvrdio prvostupanjsku presudu. Tužitelj je protiv navedene odluke podnio reviziju 20. siječnja 2021.

12. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1121/2021-2 od 8. siječnja 2025. ukinute su prvostupanjska presuda i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

13. Tužitelj je u podnesku od 10. listopada 2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno važećoj valuti te je predložio odbiti protutužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 110,42 eura sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude.

14. U nastavku postupka sud je pročitao saldakontna kartica partnera (list 5),

Ugovor o podjeli i preuzimanju društva kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenog 2013. (list 19-29), Ugovor o poslovnoj suradnji (list 30-33), račune (list 34- 43), Odluku o načinu plaćanja i visini cijene vodnih usluga od 18. ožujka 2011. (list 44-52), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu plaćana i visini cijene vodnih usluga (list 53-54), Odluku o cijeni vodnih usluga od 23. prosinca 2011. (list 55-61), Odluku o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga od 2. prosinca 2011. (list 65-72), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga od 5. srpnja 2012. (list 73-76), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 84-86), zahtjev za isključenjem brojila (list 100-101), Pravilnik o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu (list 102-113).

15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni neosnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom naknade za isporučenu vodoopskrbnu uslugu i uslugu gospodarenja otpadom.

17. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva te zastara.

18. Iz, tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da je društvo Ponikve d.o.o. sa sjedištem u [adresa] (OIB:6412547677) bilo isporučitelj komunalne vodoopskrbne usluge za područje otoka [adresa],

- da je Ugovorom o podjeli i preuzimanju društava kapitala (odvajanje s preuzimanjem) od 22. studenog 2013. prenesen dio imovine, obveza i pravnih odnosa društva Ponikve d.o.o. na dva postojeća društva i to trgovačko društvo Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. za komunalne djelatnosti za sjedištem u [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i trgovačko društvo Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti sa sjedištem u [adresa] (OIB:92143159456), ovdje tužitelja,

- da je društvo Ponikve d.o.o. i nadalje nastavilo postojati pod istim OIB-om i matičnim brojem, samo pod tvrtkom Ponikva vode d.o.o. za vodne djelatnosti u čiji predmet poslovanja ulazi obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje,

- da je Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između trgovačkih društva Ponikve voda d.o.o., Ponikve eko Krk d.o.o. i Ponikve usluge d.o.o. tužitelj, odnosno tvrtka Ponikve usluga d.o.o. se obvezala jednom mjesečno ispostaviti račune za javne vodne i komunalne usluge korisnicima usluga do 15. u mjesecu za prethodni mjesec te poduzimati sve potrebne mjere za učinkovitu naplatu javnih, vodnih i komunalnih usluga i u tom smislu pokretati vođenje ovršnih i parničnih postupaka radi naplate potraživanja, a potom prikupljena sredstva najmanje jednom tjedno dostavljati na račun Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. (čl. 8., 10. i 12. Ugovora o poslovnoj suradnji),

- da je tuženik korisnik priključka broj 06489885 na koji se odnosi obračun fiksne vodne naknade u utuženim računima,

- da je tuženik dopisom od 30. kolovoza 2010. podnio zahtjev za odjavu brojila broj 06489885, 06489886, 06489887 i 06489884, navodeći da na istima nema potrošnje, da se ne koriste, dok bi tuženik ostao korisnik jednog vodomjera (06489889), a s obzirom da je postao vlasnik cijele nekretnine s više posebnih dijelova,

- da je tužitelj izdao tuženiku račune za mjerno mjesto pod šifrom 92889, vodomjer broj [broj vodomjera], na kojem mu je obračunao samo fiksni dio cijene za vodnu uslugu od 48,00 kuna sa pripadajućim PDV-om od 13%, što mjesečno iznosi 54,24 kune/7,20 EUR,

- da je iz izdanih računa vidljivo da nema potrošnje vode po vodomjeru,

- da je tuženiku na istim računima za razdoblje od prosinca 2016. do rujna 2017. obračunata usluga gospodarenja otpadom prema volumenu spremnika za koji je zadužen (86,24 litara) uz cijenu od 0,294 kn/l spremnika, što s PDV-om iznosi 28,65 kuna/4,20 EUR,

19. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja reći sljedeće.

19.1. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-715/2022 od 31. siječnja 2014. ukinute su presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 620/2021 od 29.7.2021. i presuda ovog suda poslovni broj Povrv-646/20-23 od 28. travnja 2021. u kojima je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen zbog pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja za naplatu predmetnog potraživanja te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. Također, u odluci Vrhovnog suda Rev-629/2021 od 12. rujna 2023. izražen je stav o aktivnoj legitimaciji koja proizlazi upravo iz čl. 8. Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog između gore navedena tri društva. Pritom Vrhovni sud naglašava da važećim zakonodavstvom nigdje nije zabranjeno pružateljima komunalnih usluga da ovlaste drugo trgovačko društvo za naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pružene uslugu iz čega proizlazi ovlast trgovačkog društva koje pruža komunalnu uslugu i gospodarenje komunalnim otpadom da ovlasti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, a što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i parničnih poslova radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za komunalna društva koja su isporučitelj tih usluga. Isti stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1121/2021 od 8. siječnja 2025. koja je donesena u ovom predmetu kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu i ovog suda.

19.2. Stoga je prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen neosnovanim jer ista proizlazi iz Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog između Ponikve d.o.o., Ponikve voda d.o.o. i Ponikve eko otok Krk d.o.o. i to čl. 8., 10. i 12. koji su citirani u činjeničnom supstratu ove presude. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj postupku ispostavljati račune na svoje ime kao što je to i napravljeno u utuženim računima.

20. U odnosu na prigovor da je pravni odnos stranaka prestao između isporučitelja i primatelja vodne usluge, obzirom da je tuženik demontirao vodomjer valja istaknuti da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za odjavu bio na snazi Zakon o vodama (NN 153/09 – dalje ZV).

20.1. Člankom 196. ZV je određeno da se djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju se kao javna služba. Čl. 201. ZV je propisano da djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju javni isporučitelji vodne usluge. Cijena vodnih usluga je regulirana u čl. 205. i 206. ZV prema kojima se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju se iz cijene vodne usluge koja je prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz prethodnu suglasnost jedinice lokalne samouprave. Cijena vodne usluge ne može biti niža od one određene Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga (NN br. 112/10).

20.2. Istim zakonom su regulirani uvjeti priključenja na vodne usluge, pa je tako u čl. 209. propisano da se građevine i druge nekretnine mogu priključiti na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju koju donosi predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave na prijedlog isporučitelja vodne usluge. Posebno je zakonom propisano u čl. 211. ZV da se građevine projektiraju i grade tako da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen vodomjer. Prema čl. 212. ZV vlasnik građevine dužan je priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, a u slučaju ako vlasnik građevine ne postupi po toj obvezi, prema čl. 213. ZV, jedinica lokalne samouprave donosi, na prijedlog isporučitelja vodnih usluga, rješenje u upravnom postupku o obvezi priključenja na teret vlasnika ili drugog zakonitog posjednika građevine, odnosno nekretnine. Konačno u čl. 215. ZV je propisano da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga kojima regulira pitanja vezana uz postupak i uvjete priključenja, pravima i obvezama korisnika i isporučitelja, kvaliteti usluga, uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga i drugim pitanjima.

21. Primjenjujući navedene zakonske odredbe na činjenično stanje ovog predmeta sud zaključuje da tuženikova odjava brojila nije osnovana te je isti i dalje ostao u obvezi biti priključen za svaku stambenu jedinicu te ih plaćati sukladno važećim propisima. Naime, inicijalno je za svaku stambenu jedinicu u predmetnoj stambenoj zgradi bio ugrađen posebni vodomjer. Pravo je potrošača da zatraži odjavu korištenja vodovodnog priključka u slučaju potpunog prestanka korištenja usluge u predmetnoj građevini, a što proizlazi iz odredbi Pravilnika iz 2004. koji je bio na snazi stupanja na snagu Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 13. studenog 2011. Međutim, navedena odjava propisana je kao mogućnost u slučaju da potrošač prestane koristiti cijelu građevinu, a što ovdje nije slučaj, budući da iz nespornih navoda tuženika proizlazi da je isti nastavio koristiti građevinu, no želi vodne usluge u svih 6 zasebnih jedinica koristiti preko jednog vodomjera. Zbog navedenog, tuženika odjava nije osnovana. Pri tom još valja istaknuti da demontiranje vodomjera nije isto što i odjava vodovodnog priključka. Vodomjer je samo dio vodovodnog priključka, a što proizlazi iz čl. 17. st. 1. Pravilnika od 26. siječnja 2004. i čl. 2. st. 7. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga.

22. Sud je odbio dokazni prijedlog za očevidom na licu mjesta budući da činjenica demontaže vodomjera nije ocijenjena pravno relevantnom. Iz istog razloga je odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka DF i tuženika.

23. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da je pravni odnos između stranaka prestao pa je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za vodnu uslugu koja je na računima obračunata kao fiksni dio cijene, kao što je navedeno u činjeničnom supstratu ove presude.

24. Što se tiče zahtjeva za isplatom naknade za komunalnu uslugu gospodarenja komunalnim otpadom isto je regulirano čl. 28. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13 i 73/17 – dalje ZOGO) koja propisuje da je, prema čl. 28. ZOGO, jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, i biorazgradivog komunalnog otpada, odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada i druge mjere. Prema čl. 30. ZOGO javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada te se smatra uslugom od općeg interesa, a pruža ju davatelj javne usluge. Korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema čl. 30. st. 6. ZOGO korisnik usluge je dužan koristiti javne usluge na način sukladan Zakonu i propisnima donesenim na temelju Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju Zakona, problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Imajući u vidu sve navedeno, sud je zaključio da postoji pravni odnos između stranaka utemeljen na pružanju usluge gospodarenja otpadom za nekretninu u vlasništvu tuženika. Stoga je protutužbeni tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je tuženik u obvezi platiti naknadu za pruženu uslugu gospodarenja otpadom.

24.1. Visina naknade se određuje Odlukom o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Prema čl. 33. ZOGO davatelj usluge je dužan obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, sukladno odredbama ZOGO, uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO, odnosno dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju. Prema čl. 33. st. 5. ZOGO davatelj usluge, sukladno odredbama toga članka, uredbe iz čl. 29. st. 10. ZOGO i odluke iz čl. 30. st. 7. ZOGO, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada.

24.2. Međutim, u smislu čl. 185. st. 3. ZOGO cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11. i 144/12.) u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće, u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz članka 33. stavka 5. ovoga Zakona. Kako potrebna uredba iz čl. 29. st. 10. ZOGO i odluka iz čl. 30. st. 7. ZOGO nisu donesene, očito nije donesen niti cjenik iz čl. 33. st. 5. ZOGO, pa je i dalje na snazi cjenik prema ranijem pravnom uređenju, prije stupanja ZOGO, dakle, prema odredbama čl. 3. st. 1. toč. 5. i st. 5. i 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, dalje: ZKG) za koje su odgovorne jedinice lokalne samouprave, a obavljaju ih trgovačka društva koje iste jedinice osnivaju. Prema čl. 20. st. 2. ZKG-a visinu cijene, način obračuna i plaćanja određuje isporučitelj usluge.

25. U konkretnom slučaju se tako primjenjuju odredbe Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga sa izmjenom (Službene novine PGŽ br. 40/11 i 26/12) kojom je za mjesto [adresa] u čl. 10. određena cijena od 0,294 kn/l ukupnog pripadajućeg volumena u kućanstvu, a prema čl. 8. se obračun vrši prema ukupnom pripadajućem volumenu posude u litrama i jediničnoj cijeni, na to se obračunava PDV.

26. Stoga je tuženiku osnovano na utuženim računima obračunata naknada za uslugu gospodarenja otpadom u iznosu od u iznosu od 28,55 kuna/4,20 EUR pa je valjalo platni nalog održati na snazi za navedene mjesečne iznose na ime naknade za gospodarenje otpadom.

27. Ocijenjen je neosnovanim prigovor zastare za račune izdane za komunalne usluge za razdoblje od prosinca 2016. do rujna 2017. jer je najstariji račun dospio 20. siječnja 2017. pa do podnošenja ovršnog prijedloga (24. studenog 2017.) nije protekao zastarni rok od jedne godine propisan čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO).

28. Tuženik je u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze pa sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju zateznu kamatu od dospijeća računa koje datume je sud utvrdio u izvadak iz poslovnih knjiga i račune Odluka o stopi zatezne kamate donesena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Odluka o trošku postupka donesena je temeljem čl. 154. st.1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, a sukladno vrijednosti predmeta tužbe do ročišta 20. studenog 2018. kada je tuženik podnio protutužbu, od kada je kao relevantan uzet zbroj vrijednosti predmeta spora tužbe i protutužbe. Tužitelj nije odredio vrijednost predmeta spora za protutužbu pa se smatra da isti iznosi 6.630,00 eura (čl. 40. st. 5. ZPP-a). Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja se pored gore navedenog temelji i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

30. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.031,25 eura, a isti se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 25 bodova, sastav podneska od 26. rujna 2018. i 10. listopada 2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 9. listopada 2018. u iznosu od 12,5 bodova (Tbr. 9/2), zastupanja na ročištu 20. studenog 2018., 14. veljače 2019. i 13. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1), sastav žalbe od 22. ožujka 2019. u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10/1), prijedloga za dopuštenje revizije i reviziju u iznosu od 150 bodova za svaku (Tbr.10/5), uvećano za PDV.

31. Tužitelju nije priznat podnesak od 29. listopada 2018. budući da isti nije bio potreban jer ponavlja navode iz prethodnih podnesaka i 13. listopada 2025. jer je navode iz istog mogao iznijeti u podnesku od 10. listopada 2025.

32. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. studenog 2025.

S u d a c

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika