Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1437/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna Služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Antoneli Sesar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Luciji Novak, odvjetnici u Odvjetničkom društvo Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 1. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, temeljem objave od 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010882364 od dana 06. prosinca 2005. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja pod brojem OU-349/05 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

II-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika preplaćeni iznos od 3.194,46 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, od 01. siječnja 2025. godine po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 28,42 € od 16.08.2007. do isplate,

na iznos od 28,35 € od 16.09.2007. do isplate,

na iznos od 27,72 € od 16.10.2007. do isplate,

na iznos od 28,34 € od 16.11.2007. do isplate,

na iznos od 27,74 € od 16.12.2007. do isplate,

na iznos od 27,14 € od 16.01.2008. do isplate,

na iznos od 47,93 € od 16.02.2008. do isplate,

na iznos od 49,23 € od 16.03.2008. do isplate,

na iznos od 48,80 € od 16.04.2008. do isplate,

na iznos od 47,08 € od 16.05.2008. do isplate,

na iznos od 47,48 € od 16.06.2008. do isplate,

na iznos od 46,95 € od 16.07.2008. do isplate,

na iznos od 46,61 € od 16.08.2008. do isplate,

na iznos od 46,61 € od 16.09.2008. do isplate,

na iznos od 48,12 € od 16.10.2008. do isplate,

na iznos od 49,19 € od 16.11.2008. do isplate,

na iznos od 47,45 € od 16.12.2008. do isplate,

na iznos od 51,50 € od 16.01.2009. do isplate,

na iznos od 51,38 € od 16.02.2009. do isplate,

na iznos od 50,07 € od 16.03.2009. do isplate,

na iznos od 50,09 € od 16.04.2009. do isplate,

na iznos od 50,09 € od 16.05.2009. do isplate,

na iznos od 49,23 € od 16.06.2009. do isplate,

na iznos od 49,40 € od 16.07.2009. do isplate,

na iznos od 50,11 € od 16.08.2009. do isplate,

na iznos od 50,55 € od 16.09.2009. do isplate,

na iznos od 49,76 € od 16.10.2009. do isplate,

na iznos od 50,11 € od 16.11.2009. do isplate,

na iznos od 49,78 € od 16.12.2009. do isplate,

na iznos od 50,75 € od 16.01.2010. do isplate,

na iznos od 51,26 € od 16.02.2010. do isplate,

na iznos od 50,93 € od 16.03.2010. do isplate,

na iznos od 51,60 € od 16.04.2010. do isplate,

na iznos od 52,68 € od 16.05.2010. do isplate,

na iznos od 52,62 € od 16.06.2010. do isplate,

na iznos od 54,15 € od 16.07.2010. do isplate,

na iznos od 53,94 € od 16.08.2010. do isplate,

na iznos od 56,71 € od 16.09.2010. do isplate,

na iznos od 54,73 € od 16.10.2010. do isplate,

na iznos od 54,96 € od 16.11.2010. do isplate,

na iznos od 45,96 € od 16.12.2010. do isplate,

na iznos od 45,92 € od 16.01.2011. do isplate,

na iznos od 45,18 € od 16.02.2011. do isplate,

na iznos od 45,34 € od 16.03.2011. do isplate,

na iznos od 45,30 € od 16.04.2011. do isplate,

na iznos od 46,03 € od 16.05.2011. do isplate,

na iznos od 40,01 € od 16.06.2011. do isplate,

na iznos od 41,73 € od 16.07.2011. do isplate,

na iznos od 43,97 € od 16.08.2011. do isplate,

na iznos od 32,27 € od 16.09.2011. do isplate,

na iznos od 31,18 € od 16.10.2011. do isplate,

na iznos od 31,10 € od 16.11.2011. do isplate,

na iznos od 31,14 € od 16.12.2011. do isplate,

na iznos od 31,72 € od 16.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,79 € od 16.02.2012. do isplate,

na iznos od 31,36 € od 16.03.2012. do isplate,

na iznos od 31,18 € od 16.04.2012. do isplate,

na iznos od 31,18 € od 16.05.2012. do isplate,

na iznos od 31,20 € od 16.06.2012. do isplate,

na iznos od 30,79 € od 16.07.2012. do isplate,

na iznos od 30,50 € od 16.08.2012. do isplate,

na iznos od 29,78 € od 16.09.2012. do isplate,

na iznos od 30,21 € od 16.10.2012. do isplate,

na iznos od 30,26 € od 16.11.2012. do isplate,

na iznos od 29,90 € od 16.12.2012. do isplate,

na iznos od 29,49 € od 16.01.2013. do isplate,

na iznos od 29,27 € od 16.02.2013. do isplate,

na iznos od 29,00 € od 16.03.2013. do isplate,

na iznos od 29,35 € od 16.04.2013. do isplate,

na iznos od 28,41 € od 16.05.2013. do isplate,

na iznos od 28,14 € od 16.06.2013. do isplate,

na iznos od 28,00 € od 16.07.2013. do isplate,

na iznos od 27,81 € od 16.08.2013. do isplate,

na iznos od 27,88 € od 16.09.2013. do isplate,

na iznos od 27,90 € od 16.10.2013. do isplate,

na iznos od 27,79 € od 16.11.2013. do isplate,

na iznos od 27,86 € od 16.12.2013. do isplate,

na iznos od 27,40 € od 16.01.2014. do isplate,

na iznos od 2,80 € od 16.02.2014. do isplate,

na iznos od 2,80 € od 16.03.2014. do isplate,

na iznos od 2,76 € od 16.04.2014. do isplate,

na iznos od 2,70 € od 16.05.2014. do isplate,

na iznos od 2,68 € od 16.06.2014. do isplate,

na iznos od 2,67 € od 16.07.2014. do isplate,

na iznos od 2,65 € od 16.08.2014. do isplate,

na iznos od 2,63 € od 16.09.2014. do isplate,

na iznos od 2,62 € od 16.10.2014. do isplate,

na iznos od 2,62 € od 16.11.2014. do isplate,

na iznos od 2,59 € od 16.12.2014. do isplate,

na iznos od 2,56 € od 16.01.2015. do isplate,

na iznos od 2,54 € od 16.02.2015. do isplate,

na iznos od 2,51 € od 16.03.2015. do isplate,

na iznos od 2,48 € od 16.04.2015. do isplate,

na iznos od 2,45 € od 16.05.2015. do isplate,

na iznos od 2,43 € od 16.06.2015. do isplate,

na iznos od 2,39 € od 16.07.2015. do isplate,

na iznos od 2,37 € od 16.08.2015. do isplate,

na iznos od 2,35 € od 16.09.2015. do isplate,

III-Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9010882364 od dana 06. prosinca 2005. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika i potvrđenog po javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinja pod brojem OU-349/05 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano u valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.

IV-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 5.229,27 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godinepo stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, od 01. siječnja 2025. godine po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 10,06 € od 16.01.2009. do isplate,

na iznos od 10,22 € od 16.02.2009. do isplate,

na iznos od 3,61 € od 16.03.2009. do isplate,

na iznos od 4,54 € od 16.04.2009. do isplate,

na iznos od 5,32 € od 16.05.2009. do isplate,

na iznos od 1,30 € od 16.06.2009. do isplate,

na iznos od 3,04 € od 16.07.2009. do isplate,

na iznos od 0,03 € od 16.08.2009. do isplate,

na iznos od 3,28 € od 16.09.2009. do isplate,

na iznos od 2,53 € od 16.11.2009. do isplate,

na iznos od 1,54 € od 16.12.2009. do isplate,

na iznos od 7,87 € od 16.01.2010. do isplate,

na iznos od 11,62 € od 16.02.2010. do isplate,

na iznos od 10,72 € od 16.03.2010. do isplate,

na iznos od 15,47 € od 16.04.2010. do isplate,

na iznos od 22,59 € od 16.05.2010. do isplate,

na iznos od 23,30 € od 16.06.2010. do isplate,

na iznos od 33,03 € od 16.07.2010. do isplate,

na iznos od 32,98 € od 16.08.2010. do isplate,

na iznos od 50,11 € od 16.09.2010. do isplate,

na iznos od 39,84 € od 16.10.2010. do isplate,

na iznos od 42,38 € od 16.11.2010. do isplate,

na iznos od 54,48 € od 16.12.2010. do isplate,

na iznos od 55,50 € od 16.01.2011. do isplate,

na iznos od 51,38 € od 16.02.2011. do isplate,

na iznos od 53,89 € od 16.03.2011. do isplate,

na iznos od 55,08 € od 16.04.2011. do isplate,

na iznos od 61,92 € od 16.05.2011. do isplate,

na iznos od 78,52 € od 16.06.2011. do isplate,

na iznos od 95,81 € od 16.07.2011. do isplate,

na iznos od 118,01 € od 16.08.2011. do isplate,

na iznos od 86,13 € od 16.09.2011. do isplate,

na iznos od 75,17 € od 16.10.2011. do isplate,

na iznos od 75,92 € od 16.11.2011. do isplate,

na iznos od 78,14 € od 16.12.2011. do isplate,

na iznos od 86,90 € od 16.01.2012. do isplate,

na iznos od 89,53 € od 16.02.2012. do isplate,

na iznos od 86,30 € od 16.03.2012. do isplate,

na iznos od 86,15 € od 16.04.2012. do isplate,

na iznos od 88,12 € od 16.05.2012. do isplate,

na iznos od 90,28 € od 16.06.2012. do isplate,

na iznos od 87,21 € od 16.07.2012. do isplate,

na iznos od 85,74 € od 16.08.2012. do isplate,

na iznos od 78,94 € od 16.09.2012. do isplate,

na iznos od 86,31 € od 16.10.2012. do isplate,

na iznos od 88,99 € od 16.11.2012. do isplate,

na iznos od 86,72 € od 16.12.2012. do isplate,

na iznos od 83,74 € od 16.01.2013. do isplate,

na iznos od 83,14 € od 16.02.2013. do isplate,

na iznos od 81,71 € od 16.03.2013. do isplate,

na iznos od 88,58 € od 16.04.2013. do isplate,

na iznos od 78,67 € od 16.05.2013. do isplate,

na iznos od 77,55 € od 16.06.2013. do isplate,

na iznos od 78,01 € od 16.07.2013. do isplate,

na iznos od 77,79 € od 16.08.2013. do isplate,

na iznos od 81,22 € od 16.09.2013. do isplate,

na iznos od 83,94 € od 16.10.2013. do isplate,

na iznos od 84,95 € od 16.11.2013. do isplate,

na iznos od 88,63 € od 16.12.2013. do isplate,

na iznos od 84,98 € od 16.01.2014. do isplate,

na iznos od 87,38 € od 16.02.2014. do isplate,

na iznos od 90,48 € od 16.03.2014. do isplate,

na iznos od 88,02 € od 16.04.2014. do isplate,

na iznos od 84,83 € od 16.05.2014. do isplate,

na iznos od 85,21 € od 16.06.2014. do isplate,

na iznos od 87,90 € od 16.07.2014. do isplate,

na iznos od 88,91 € od 16.08.2014. do isplate,

na iznos od 89,78 € od 16.09.2014. do isplate,

na iznos od 91,79 € od 16.10.2014. do isplate,

na iznos od 94,70 € od 16.11.2014. do isplate,

na iznos od 94,91 € od 16.12.2014. do isplate,

na iznos od 95,12 € od 16.01.2015. do isplate,

na iznos od 95,07 € od 16.02.2015. do isplate,

na iznos od 95,08 € od 16.03.2015. do isplate,

na iznos od 95,10 € od 16.04.2015. do isplate,

na iznos od 95,10 € od 16.05.2015. do isplate,

na iznos od 95,10 € od 16.06.2015. do isplate,

na iznos od 95,11 € od 16.07.2015. do isplate,

na iznos od 95,12 € od 16.08.2015. do isplate,

na iznos od 95,13 € od 16.09.2015. do isplate,

V-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove razlike u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.09.2015. godine prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.09.2015. godine, a prema tečaju CHF/HRK tečaju isplate kredita, iznos od 2.069,54 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje do 31. prosinca 2015. godine, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01. siječnja do 30 lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja 2024. godine po stopi od 7,25%, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate.

VI-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.553,09 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,25% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 5. lipnja 2019., navodi da mu je tuženik, Ugovorom o kreditu od 6. prosinca 2005., br. Ugovora 9010882364, potvrđenim po javnom bilježniku Boži Markoviću iz [adresa], pod br. OU-349/05, odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a koji se tužitelj obvezao vratiti tuženiku kroz 192 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja zajedno s kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženika. Međutim, upravo zbog ove dvije međusobno povezane ugovorene odredbe, o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, za vrijeme otplate kredita došlo je do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta.

2.Odredbom članka 4. Ugovora ugovorena je godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 4,70 % godišnje te je također temeljem odredbe članka 7. Ugovora tuženik bio ovlašten izmijeniti mjesečni anuitet za slučaj promjene redovne kamatne stope, sve sukladno svojoj Odluci.

3.Tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu po ovom Ugovoru na način da je ista za vrijeme otplate kredita bila veća od prvotno ugovorene. Povećanje kamatne stope rezultiralo je povećanjem mjesečnog anuiteta, a kamatna stopa mijenjana je jednostranom odlukom tuženika.

4.Tužitelj je poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu powsl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.nkojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

5.Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci abnke da predstavljaju odredbe iz kojih tužitelj nije mogao predvidjeti učinke koji će za njega proizaći u budućnosti pa da samim time predstavljaju nerazumljive ugovorne odredbe, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj na njih nije imao utjecaja te mu e, suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja spram tuženika, i kao takve predstavljau nepoštene, odnosno ništetne odredbe.

6.U slučaju ništetnosti ugovorne odredbe, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve ništetne odredbe. Tuženik je dužan tužitelju vratiti sve iznose koje mu je isti naplatio na temelju povećane kamatne stope, umanjene za iznose koje bi mu naplatio po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi.

7.Nadalje, tužitelj navodi da je člankom 1. Ugovora ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica. Ugovorena je valutna klauzula u švicarskim francima. Tuženik je u trenutku sklapanja Ugovora tužitelju stavio na raspolaganje iznos u kunama koji je odgovarao protuvrijednosti od 62.000,00 CHF i to po srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, dok je odredbom članka 7. Ugovora tuženik obvezao tužitelja da dobiveni iznos (zajedno s opisanom kamatom) vrati kroz 192 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan plaćanja.

8.Iako je u početku otplate kredita srednji tečaj CHF u odnosu na koji su se vršile isplate bio relativno stabilan, kasnije je naglo krenuo rast tečaja s početnih 4,986 kn za 1 CHF, da bi tijekom otplate kredita dosegao 6,965 kn za 1 CHF, a što je rezultiralo povećanjem mjesečnog anuiteta.

9.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

10.Ugovorne odredbe kojima je ugovoreno da se tužitelju isplaćuje na ime kredita glavnica vezana uz valutu švicarski franak prema srednjem tečaju CHF na dan isplate kredita i kojom je tuženik bio obvezan vratiti istu glavnicu uvećanu za kamatu prema tečaju valute CHF na dan plaćanja, da predstavljaju ugovorne odredbe koje u sebi ne sadrže objašnjenje samog mehanizma spram mehanizma koji se odnosi na isplatu kredita, zbog čega tužitelj nije bio u stanju na temelju razumljivih kriterija procijeniti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz navedenih odredbi o valutnoj klauzuli. Također, tuženik protivno načelu savjesnosti i poštenja, nije tužitelja informirao o svim rizicima, već je isto prešutio i nudio tužitelju (kao potrošaču – slabijoj strani) nižu kamatnu stopu stvarajući opći dojam o povoljnosti takvog kredita. Tužitelj je doveden u situaciju s neizvjesnim iznosom glavnice kredita kao i neizvjesnim iznosom cijene glavnice obzirom da su i iznos glavnice i iznos kamate u CHF valuti, a čime je tuženik navedenim ugovornim odredbama s valutnom klauzulom nedvojbeno uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama njega i tuženika. Stoga da odredbe s valutnom klauzulom predstavljaju nepoštene te time i ništetne ugovorne odredbe.

11.Obzirom da je u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve ništetne odredbe, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve iznose koje mu je naplatio na ime povećanja srednjeg tečaja CHF u odnosu na početni srednji tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita.

12.Tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

13.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

14.Tužitelj da tužbeni zahtjev temelji na presudi Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 te odluci Vrhovnog suda RH Rev-249/14.

15.Tuženik navodi da je tužitelj da tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati isplatom kredita.

16.Sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, interes za podizanje tužbe iz odredbe članka 131. toga Zakona da postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti. U trenutku podizanja tužbe povrede više nema budući postupanje tuženika, a koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim, više ne postoji odnosno nije ga niti bilo.

17.Fizičke i pravne osobe mogu se pozivati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, a u konkretnom slučaju ne radi se o parnici radi naknade štete, već radi stjecanja bez osnove, pa da su pozivanja tužitelja na utvrđenja iz rečenih presuda VTS-a pravno irelevantna.

18. Nadalje, predmetni ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika i ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Isti da predstavlja stvarnu volju ugovornih strana. Tužitelj je poslovno sposobna osoba, nije prilikom razmatranja ponuđenog ugovora izdvojio niti jedno pitanje kao sporno, nije tražio razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Stoga da spornih odredbi nije niti bilo. Tužitelj je sam procijenio da ugovor odgovara njegovim potrebama i mogućnostima.

19.Tuženik navodi da tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik navodi da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, koja je i ugovorena te nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope.

20.Tuženik do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. nije imao zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik u cijelosti i udovoljio.

21.Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorene kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi.

22.Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Vraćanjem kamatne stope na prvotno ugovorenu, ugovor bi se pretvorio u ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime da bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba.

23.Sukladno članku 3.6. Općih uvjeta poslovanja, banka je mogla mijenjati kamatne stope te je imala obvezu da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente. Tuženik je učinio potrošačima dosutpnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke. Tužnik je tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te uz obavijesti dostavljao izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je poštivao tada važeću zakonsku regulativu.

24.Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nije nepoštena. Kamatna stopa mijenjana je sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Tuženik nije ugovarao promjenjivu kamatnu stopu, niti mijenjao kamatne stope samostalno, bez adekvatnih kriterija, a svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita kao i način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni.

25.Na cijenu kredita utječu troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Svi ti elementi javno su dostupni i nisu proizvoljni.

26.Tuženik nije teretio klijente za ukupni iznos povećanja troškova financiranja. HNB nije kod tuženika uočila niti istakla bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima. U slučaju primjene promjenjive kamatne stope radi se o uobičajenom i zakonitom poslovanju banaka u potpunosti usklađenom s regulativom HNB-a. U postupanju tuženika nema protupravnosti. Promjenama kamatne stope da tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja.

27.Ugovorna volja stranaka da je bilo ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope.

28.Tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnih troškova.

29.Tuženik u postupku također navodi da je u cijelosti postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga. Ističe da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu održanoj dana 7. lipnja 2023. vezano uz pravo potrošača na restituciju isplatom u slučajevima kada su sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15.) prihvatili ponude banaka o konverziji kredita izvršenim na način propisan tim Zakonom jedoglasno je usvojen sljedeći zaključak: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“ Navedeno da potvrđuje i recentna sudska praksa.

30.Također ističe kako se donošenjem odluke Europskog suda u predmetu C- 567/20 od 05.05.2022. godine stvorio pravni okvir primjenjiv na sve sporove koji se tiču konvertiranih kredita, odnosno stvorile su se jasne procesno-pravne i materijalno- pravne pretpostavke za okončanje predmetnih postupaka te poduzimanje daljnjih (dokaznih) radnji u postupku ne bi bilo u skladu s načelom procesne ekonomičnosti.

31.U slučaju predmetnih Dodataka osnovnom ugovoru radi se o novom sporazumu koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, pa posljedično tužitelj da niti po ranijoj pravnoj osnovi (početni ugovor o kreditu) ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu. Konverzija ima retroaktivni učinak, to treba uzeti kao da je potrošač od početka imao kredit s valutnom klauzulom u EUR. Otpao je pravni interes za postavljanjem bilo deklaratornog, bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Sklapanjem konverzije da je za potrošače nastupila potpuna restitucija kakvu su isti dobrovoljno prihvatili na temelju zakona.

32.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 9010882364 od 6. prosinca 2005., solemniziran kod javnog bilježnika 9. prosinca 2005., u Otplatnu tablicu, u pregled uplata, plan otplate, u knjigovodstvenu karticu, u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010882364 od 9. prosinca 2015., solemniziran istog dana kod javnog bilježnika, u plan otplate, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, te osobnim saslušanjem tužitelja.

33.Tuženik nije predlagao personalne dokaze.

34.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i založni dužnik te založni dužnik DC i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 9010882364 dana 6. prosinca 2005., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama:

-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita.

-U članku 2. ugovorena je namjena kredita i to za adaptaciju stambenog objekta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad.

-U članku 4. ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,70% godišnje. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.

-U članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 192 mjeseca, u 192 jednaka mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

35.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika.

36.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju, prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

37.Stranke su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010882364 od 9. prosinca 2015., solemniziran istog dana, kojim na temelju prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita dan 30. rujna 2015. iznosi 20.545,23 eur. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi na dan 30. rujna 2015. iznosi 22.552,54 kn.

38.Osobnim saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je predmetni kredit podigao za renoviranje kuće. Inače je imao račun u PBZ, pa se zato i obratio toj banci. U banci mu je ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji. Nisu mu niti nudili kredite u nekoj drugoj valuti. Rekli su mu da dobro razmisli, jer ako ne bude otplaćivao, da mu mogu oduzeti kuću. Misli da je kamata bila povoljna. Ne sjeća se da li su ga upozoravali na mogućnost povećanja rate uslijed promjene kamatne stope i tečaja valute.

39.Nije razumio i nisu mu bili poznati pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Banka je sastavila ugovor. Nije imao utjecaja na sadržaj ugovora. Ne sjeća se da li je ugovor čitao prije potpisa. Osim navedenog da dobro razmisli, banka ga nije na ništa posebno upozoravala niti mu dodatno objašnjavala. Kreditna sredstva je utrošio za renoviranje kuće. To je stambena kuća u kojoj živi. Nije ju iznajmljivao, niti je u njoj imao obrt ili firmu. U posljednje vrijeme ju iznajmljuje.

40.Rata mu je u početku iznosila oko 2.000,00 kuna, a narasla je, misli, na 3.600,00 kuna. Tolika mu je bila i plaća. Zato se i odlučio za konverziju jer mu je bilo stvarno teško to otplaćivati. Misli da mu ni tada nisu u banci ništa posebno objašnjavali. Banka je i to pripremila.

41.Bankarski službenik mu nije nije objasnio nikakve ekonomske posljedice koje mogu proizaći iz ugovora. Nije mu objašnjeno niti što može utjecati na to da se kamata promjeni. On je otplaćivao taj kredit. Sjeća se da mu je javni bilježnik samo rekao da dobro razmisli što radi, da u slučaju da dođe do neke krize ili ako ostane bez posla, da može kuću izgubiti. Misli da je ranije imao jedan kredit od 5.000,00 eura na kraći period. To je bilo davno i ne sjeća se, to je brzo otplatio. Nije mu rečeno da će tečaj i kamatna stopa tijekom trajanja ugovora biti nepromjenjivi. Službenica banke mu nije objašnjavala da bi mogle nastupiti neke posljedice, jedino za slučaj neplaćanja da može izgubiti kuću. Ne sjeća se da li je bio upoznat s Općim uvjetima banke. Misli da je dobivao obavijesti banke o promjenama kamatne stope, ne može se točno sjetiti kakva je bila obavijest.

42.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. Vještak je dostavio nalaz i mišljenje 30. listopada 2024., no s pogrešnim osobnim podacima o tužitelju, pa je dana 2. prosinca dostavio ispravljeni nalaz i mišljenje (listovi 144-161 spisa).

43.Vještak je nalaz i mišljenje izradio na temelju relevantne financijske dokumentacije kako slijedi : Ugovor o kreditu broj 9010882364 od 06.prosinca 2005., Preliminarni izračun, Pregled uplata po kreditu na dan 01.07.2019., Realizirani otplatni plan, Knjigovodstvena kartica, Inicijalni otplatni plan, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010882364 (konverzija) od 09.12.2015. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.pbz.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

44.Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-tužitelj je dana 06.12.2005. godine sklopio ugovor o kreditu broj 9010882364 s Privrednom bankom Zagreb d.d. (solemniziran 09.12.2005.) sa slijedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita GC

Kreditor Privredna banka Zagreb d.d.

Ugovor/ kreditna parija 9010882364

Datum ugovora 6.12.2005.

Iznos kredita 62.000,00 CHF/ 296.844,84 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 62.000,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 14.12.2005.

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,787820

Rok otplate (mjeseci) 192

Rok otplate godine 16

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 4,700%

Efektivna kamatna stopa 4,800%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 460,01 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 2.202,45 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke na dan plaćanja

Zatvaranje kredita / konverzija konverzija u kredit sa valutnom klauzulom EUR na dan 30.09.2015.

Stanje nedospjelog duga na dan otplate / konverzije 30.530,81 CHF

45.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,700% godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 62.000,00 CHF, što na dan isplate 14.12.2005. (utvrđeno prema podatku na knjigovodstvenoj kartici ) iznosi 296.844,84 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,787820 HRK za 1 CHF.

46.Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 192 mjesečnih anuiteta u visini od 460,01 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu petnaestog dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.202,45 kn.

47.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 16.12.2015.

48.Tuženik je u periodu otplate kredita devet puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi :

14.12.2005 do 01.07.2007 4,70% 15.01.2006 460,01 CHF

01.07.2007 do 01.12.2007 5,70% 15.08.2007 490,08 CHF

01.12.2007 do 01.01.2008 5,65% 15.01.2008 488,59 CHF

01.01.2008 do 01.07.2009 6,40% 15.02.2008 511,12 CHF

01.07.2009 do 01.11.2010 6,45% 15.08.2009 512,51 CHF

01.11.2010 do 01.05.2011 6,10% 15.12.2010 503,75 CHF

01.05.2011 do 01.08.2011 5,85% 15.06.2011 497,80 CHF

01.08.2011 do 01.01.2014 5,60% 15.09.2011 492,01 CHF

01.01.2014 do 30.09.2015 3,23% 15.02.2014 450,10 CHF

49.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirana kamatnu stopu na stambene kredite s valutnom klauzulom CHF.

50.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

51.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 15.01.2006. do 31.08.2013. godine, odnosno uz primjenu zakonske kamate od 3,23% za sve anuitete koji dospijevaju nakon 01.01.2014.godine. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 9010882364 od 06.prosinca 2005., Inicijalni otplatni plan,Tablica 3.

52.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 15.01.2006. do 30.09.2015. godine, s prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Pregled uplata po kreditu na dan 01.07.2019., Realizirani otplatni plan, Knjigovodstvena kartica,Tablica 4.

53.Prva zadaća vještaka jest da utvrdi preplatu s osnova promjene kamatnih stopa na način da isti u svom izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila na snazi (ugovorena) na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te da vještak sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama i eurima prema službenom fiksnom tečaju konverzije (7,5345 kn za 1 EUR). Vještak je u svom nalazu dužan iskazati preplatu koja predstavlja razliku koja je nastala uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorne kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu (vidljivu u ugovornom otplatnom planu) do 31.12.2013. g., te daljnju preplatu plaćene kamate od 01.01.2014. godine do 30.09.2015. godine, primjenom zakonske kamatne stope od 3,23%. Navedenu razliku treba iskazati primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospjele obveze. Vještačenjem treba utvrditi tzv. negativne razlike odnosno kada je kamata niža od početno ugovorene.

54.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

55.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio .

56.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

57.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala devet puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,45 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje.

58.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (4,70%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

59.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu do 31.12.2013, te zakonska kamatna stopa od 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je do konverzije kredita preplatio na ime kamate iznos od 3.194,46 €.

60.Manje plaćena kamata nije utvrđena, budući da je jedina kamata niža od početne bila ona zakonska od 01.01.2014, a ista je primijenjena i na inicijalni otplatni plan.

61.Slijedeća zadaća vještaka jest da utvrdi preplatu s osnova promjene kamatnih stopa te preplatu s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da isti u svom izračunu uzme u obzir tečaj CHF-a na dan isplate kredita, te da vještak sačini izračun preplate po svakom anuitetu izraženo u kunama i eurima prema službenom fiksnom tečaju konverzije (7,5345 kn za 1 EUR).

62.Vještačenjem treba utvrditi tzv. negativne razlike odnosno kada je tečaj CHF bio manji od početno ugovorenog.

63.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

64.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,787820 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

65.Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15), na snazi od 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj u iznosu 6,39 kn za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se do 27.01.2016.

66.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika do konverzije kredita iznos od 5.229,27 € ,a razlike se prikazuju u tablici 6.

67.U nastavku su navedeni iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,787820 HRK za 1 CHF).

68.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 547,98 €, a iznos po mjesecima se prikazuje u tablici 7.

69.Posljednja zadaća vještaku bila je je da analizira provedenu konverziju i :

-da utvrdi razliku u EUR glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.09.2015. g. prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.09.2015. g., a prema CHF/HRK tečaju isplate kredita.

70.Vještak je analizirao provedenu konverziju temeljem slijedeće dokumentacije: Knjigovodstvena kartica, Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010882364 (konverzija) od 09.12.2015.

71.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj. 296.844,84 kn, odnosno 40.222,88 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

72.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije.

73.Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u Dodatku Ugovora o kreditu jest 20.545,23 €, odnosno 156.914,19 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 za 1 EUR. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom EUR kreditu.

74.Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu iznosi 29.516,82 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/HRK na dan isplate kredita 141.321,22 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 156.914,19 kn - 141.321,22 kn, što iznosi 15.592,97 kn / 2.069,54 € na dan 30.09.2015. i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, tablica 8.

1Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (EUR) 20.545,23 €

Tečaj pretvorbe (30.09.2015) EUR/HRK 7,637500

Glavnica na dan 30.09.2015 prema obračunu banke (HRK) 156.914,19 kn

2Glavnica na dan 30.09.2015 - stanje CHF glavnice prema poč.otplatnom planu 29.516,82 CHF

Tečaj pretvorbe - tečaj isplate CHF/HRK 4,787820

Glavnica na dan 30.09.2015 prema poč.otplatnom planu (HRK) 141.321,22 kn 3 = 1 -2 Razlika glavnice prilikom konverzije na dan 30.09.2015 15.592,97 kn 75.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 49.482,20 kn (sa 206.396,39 kn na 156.914,19 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 15.592,97 kn / 2.069,54 € , kao što je navedeno u tablici 8.

76.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja.

77.Vještak ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR.

78.No to je usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili s kreditom s valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja.

79.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

1.Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu do 31.12.2013, te zakonska kamatna stopa od 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je, na ime kamata, do konverzije više uplatio 3.194,46 €.

2.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatio 5.229,27 €.

3.Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika do konverzije manje uplatio 547,98 € .

4.Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 2.069,54 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju.

5.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužitelja, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba s kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR, ali ne i s CHF kreditom s ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1, 2 i 4 .

80.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je tužbeni zahtjev konačno precizirao i postavio podneskom od 17. siječnja 2025. sukladno nalazu i mišljenju.

81. Tuženik osporava nalaz i mišljenje u cijelosti, podneskom od 8. siječnja 2025. navodeći da je rezultat ovakvog vještačenja bespredmetan u ovom postupku u svjetlu činjenice da je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015). Povrh navedenog, u konkretnom slučaju vještak u svom nalazu uopće ne izračunava efekt konverzije niti isti efekt oduzima od ukupne mase anuiteta u odnosu na koju tužitelj potražuje „dodatno obeštećenje“ za koje tvrdi da ga nije dobio u okviru konverzije.Navedeni matematički propust ističe se s obzirom na zadatak koji je vještaku u konkretnom slučaju postavio sud, a kojem u matematičkom smislu, nije udovoljeno, neovisno o činjenici što je izračun sukladno takvom zadatku sam po sebi bespredmetan obzirom na sve dosad iznesene prigovore pravne naravi.

82.Tuženik nadalje ističe kako je predmetni nalaz i mišljenje baziran na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj što niti je bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu.

83.Tuženik navodi da je zadatak vještaka, a sukladno prijedlogu tužitelja odnosno rješenju suda, bilo utvrditi razliku preplaćenih kamata u slučaju da se kamatna stopa nije mijenjala, kao i preplatu kredita zbog promjena u tečaju. Uzimajući u obzir stavove koje je VSRH iznio u odluci Gos 1/2019 tuženik ističe kako je samo vještačenje bilo nepotrebno. Tužitelj je kredit konvertirao sukladno kogentnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. VSRH u posljednjem odlomku na 5. stranici odluke G 1-/2019 navodi: "... U svakom slučaju ne bi se moglo isključiti postojanje pravnog interesa kod onih razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK (npr. poslovna nesposobnost) ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona." Argumentum a contrario navodi na zaključak da korisnik konvertiranog kredita, koji je konvertiran u skladu s kogentnim odredbama ZPK, nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti. S obzirom da je ta ništetnost preduvjet za bilo kakav kondemnatorni tužbeni zahtjev, ako tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti, tada niti kondemnatorni tužbeni zahtjev nije osnovan. Dodatak ugovoru je izrekom utvrđen valjanim te isti prema 3. odlomku s 4. stranice predstavlja novu osnovu kojom je potrošač doveden u položaj kao da je od samog sklapanja ugovora imao sklopljen isključivo ugovor s valautnom klauzulom u EUR pa temeljem ranije osnove koja je u potpunosti i to s retroaktivnim učinkom zamijenjena novom osnovom, ne može potraživati nikakvu isplatu.

84.Provedeno vještvo da nije u skladu niti s navedenim stavom VSRH niti s kogentnim odredbama ZPK.

85.Tuženik, navodi kako je predmetni nalaz i mišljenje vještaka neosnovan, promašen i nepotreban u smislu činjeničnih tvrdnji tuženika kako namjera ugovornih stranaka odnosno tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope što se implicira provođenjem predmetnog vještačenja. Davanjem takvog zadatka vještaku naslovljeni sud je de facto unaprijed zauzeo pravno shvaćanje koje uzima za činjenično dokazane isključivo tvrdnje tužitelja kako su ništetne sve promjene kamatne stope tuženika u utuženom razdoblju te kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa na cijelo vrijeme trajanja kredita.

U tom smislu tuženik u cijelosti pobija nalaz i mišljenje vještaka kao dokazno sredstvo na temelju kojeg naslovljeni sud može utvrditi kao dokazane činjenice na koje se tužitelj u tužbi poziva, a pogotovo ne kao dokaz na temelju kojeg bi mogao usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

86.Uzimajući u obzir činjenicu kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna već je ista zakonom određena kao dopuštena, tužitelj treba, uzimajući u obzir pravila o teretu dokaza, dokazati koja je to visina kamatne stope koja je nezakonita i koju je tuženik nezakonito odredio.

87.Tuženik ponovo ističe kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obzirom da isti očito zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa, što iz iste ni na koji način ne proizlazi. Kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna, i iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, nesporno da je da je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te tu nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. U tom smislu vještačenje provedeno po prijedlogu tužitelja da se utvrdi njegova obveza ukoliko bi kamata ostala na razini početno ugovorene, niti ima smisla prema presudi VTS (kojom je izričito odbijen prijedlog/zahtjev da se ponudi sklapanje ugovora sa fiksnom stopom) niti bi se time utvrdilo je li promjena stope opravdana. Budući da niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom, potpuno da je neosnovano sada tužitelju omogućiti položaj kao da su stranke sklopile kredit s fiksnom kamatnom stopom jer takav ugovor nije postojao u pravnom prometu. Na taj način se tuženiku gotovo nameće nemoguća činidba, a tužitelja se stavlja u povoljniji položaj od onog u kojem je bio u trenutku sklapanja samog ugovora o kreditu, što je u cijelosti protivno zakonu te u konačnici i Direktivi Vijeća EEZ 93/13. U konkretnom slučaju stranke su ugovorile kamatu uz primjenu promjenljive kamatne stope koja će se obračunavati u skladu s odlukama banke.

88.U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i ugovaranja kamate između tuženika i tužitelja, najviša kamatna stopa iznosila je 15% godišnje. U razdoblju nakon toga, najviša dopuštena kamatna stopa iznosila je 14%. Vještak, međutim nije niti utvrdio koja je to visina kamatnih stopa bila primjenjivana u spornom razdoblju te se i u tom primjeru nalaz i mišljenje vještaka osporava i pobija kako nepotpuno.

89.Naime, sklapanjem navedenog ugovora o kreditu nastali su određeni pravni učinci između ugovornih stranaka, pa navedeni ugovor obvezuje stranke, dakle, stvara prava i obveze tako dugo dok ugovor ne prestane na jedan od zakonom predviđenih načina. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu prihvatio sve obveze iz tog ugovora, a jedna od obveza tužitelja, na koju je tužitelj pristao, jest i platiti promijenjenu kamatnu stopu, ukoliko dođe do promjene, a što je određeno ugovorom. S obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do promjene kamatne stope, to da je tužitelj, već i prema općem načelu iz čl. 9. ZOO-a dužan izvršiti svoju obvezu, dakle u konkretnom slučaju platiti i promijenjenu kamatnu stopu. Prema tome, da nisu osnovane tvrdnje tužitelja da je mijenjanje kamatne stope nakon zaključenja ugovora o kreditu protivno prisilnim zakonskim propisima.

90.Budući da je kamatna stopa koju je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao manja od najviše zakonom dopuštene kamatne stope, takvo postupanje tuženika nije i ne može biti protivno prisilnim propisima. Ovo tim više što i Zakon o obveznim odnosima kao i Zakon o zaštiti potrošača te Zakon o bankama odnosno Zakon o kreditnim institucijama uređuju i prihvaćaju promjenjivu kamatnu stopu, a konačno i Vrhovni sud u presudi u predmetu „Potrošač“ ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu.

91.Slijedom svega navedenog, tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da isti ne odgovara utvrđenjima na kojima sud može utemeljiti svoju odluku u ovom predmetu, kao niti utvrđenjima iz relevantne presude Visokog trgovačkog suda te Vrhovnog suda, na koje se tužitelju tužbi i poziva, niti odgovara na pitanje koja je kamatna stopa dopuštena sukladno odredbama relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima.

92.Konačno, u pogledu promjenjive kamatne stope, a koja je sadržana u konkretnom ugovoru, ista ne glasi tako kako to tužitelj tumači, tj. ista nije mijenjana jednostranom odlukom banke, na način da u odredbi nisu sadržani objektivni parametri za promjenu stope ugovorne kamate. Osim toga, promjenjivost kamatne stope u Republici Hrvatskoj zbog promjena tržišnih uvjeta, bila je posljedica jednostavne činjenice da u praksi nije postojala, a niti danas ne postoji jedinstvena referentna stopa koja bi objedinila sve troškovne komponente koje utječu na visinu kamatne stope u ugovorima o potrošačkim kreditima u kunskoj protuvrijednosti.

93.Tuženik navodi kako je time u cijelosti i zadatak i vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi, te kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari.

94.Ponovo se ističe kako je u tužitelj sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu. Dodatak je sklopljen temeljem Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, čl. 19.e.st.6.: „…Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c stavka 1.točke 6. ovog Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima…“ Iz citirane odredbe da proizlazi zaključak da, ukoliko je klijent, kao što je ovdje slučaj, prihvatio konverziju kredita i potpisao Dodatak tada isti više nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev za isplatu u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati.

95.Nastavno, budući da je potpisom Dodatka nesporno izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Iz navedenoga Sporazuma da nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati s osnove iznosa preplaćenih kamata uračunat prilikom konverzije. Budući da se Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanim uz valutnu klauzulu bez obzira na vrstu i namjenu u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, a kao što je to slučaj i s kreditom koji je predmet u ovome postupku, to da je tužbeni zahtjev kojim se traži isplata „preplaćenih kamata po kreditu u CHF“, neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim zakonom korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF.

96.Naime, upravo je iz obrazloženja zakona vidljivo kako je predlagatelj zakona utvrdio da je zbog znatne aprecijacije tečaja CHF i porasta kamatnih stopa na CHF, te značajno manje aprecijacije tečaja EUR kao i pada kamatnih stopa na kredite u EUR, donesena odluka o ovakvom zakonskom rješenju, a kako bi se korisnici kredita u CHF izjednačili sa korisnicima kredita u EUR.

97.Vještak da je stoga trebao izračunati da li su konverzijom u obračun su uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Naime, zakonodavac je kogentnim propisom - Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) detaljno definirao na koji se način utvrđuje preplata konvertiranih kredita, ne ostavljajući niti strankama mogućnost da prilikom konverzije postupe protivno tom prisilnom propisu, niti sucima da naloge za vještačenje daju protivno kogentnim odredbama ZPK-a, a niti je vještacima dopušteno vještačiti na način koji odudara od spomenutog kogentnog propisa.

98.Novounesenim člankom 19.c ZPK (NN 102/2015) vrlo su detaljno definirani i mjerodavni tečajevi (čl. 19. c st. 1. toč. 1. ZPK) i mjerodavna kamatna stopa (čl. 19. c st. 1. toč. 2. ZPK) koja se ima primijeniti kod izračuna preplate pa se onda samo takvi (kogentnom odredbom propisani) tečajevi i kamatne stope smiju uzeti u obzir kod utvrđivanja iznosa preplate, što je vještak morao uzeti u obzir prilikom vještačenja.

99.Slijedom svega navedenog tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka obzirom da isti ne odgovara utvrđenjima na kojima sud može utemeljiti svoju odluku u ovom predmetu.

100.Ocjenom provedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

101.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

102.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

103.Tužbu je tužitelj podnio 5. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

104.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

105.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

106.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

107.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

108.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

109.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

110.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

111.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

112.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

113.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

114.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

115.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

116.Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je utvrđeno da mu je banka tuženika ponudila isključivo kredit u valuti CHF, i to kao najpovoljniji. Upozoren je samo na rizik oduzimanja kuće za slučaj neotplaćivanja kredita. Nije razumio niti su mu bili poznati pojmovi promjenjiva kamatna stopa u valutna klauzula. Banka je sastavila ugovor na čiji sadržaj on nije imao utjecaja, nisu mu obrazloženi razlozi rasta anuiteta, nije upozoren na bilo kakve ekonomske posljedice koje mogu proizaći iz ugovora.

117.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

118.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

119.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP- a).

120.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

121.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

122.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

123.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

124.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

125.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

126.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran.

127.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

128.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

129.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

130.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

131.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

132.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja.

133.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

134.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

135.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

136.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

137.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

138.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

139.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio i postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

140.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno ispravljenom nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

141.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu do 31.12.2013, te zakonska kamatna stopa od 3,23% nakon 01.01.2014., tužitelj je, na ime kamata, do konverzije više uplatio 3.194,46 €.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatio 5.229,27 €.

-Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 2.069,54 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju.

142.Tužitelj je stoga navedene ukupne iznose osnovano utužio, odnosno s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj osnovano potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.194,46 eur, s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelj osnovano potražuje iznos od ukupno 5.229,27 eur te s osnove razlike u eur glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015., osnovano potražuje iznos od 2.069,54 eur ukupno, a na svaki utuženi mjesečni iznos tužitelj osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO-a.

143.Sklapanjem Dodataka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

144.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

145.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

146.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

147.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I- 3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

148.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda D ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

149.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

150.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

151.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

152.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema. 153.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

154.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

155.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

156.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

157.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

158.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

159.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

160.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

161.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

162.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

163.kao što je već navedeno, tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

164.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

165.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju. I vještak se podneskom od 4. svibnja 2025. Očitovao da su prigovori tuženika na njegov nalaz i mišljenje pravne prirode te je ostao kod nalaza I mišljenja u cijelosti.

157.U odnosu na tzv. negativne razlike, a iz nalaza i mišljenja proizlazi da je, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj, na ime tečajnih razlika do konverzije manje uplatio 547,98 € . No tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu. Stoga tražbina tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, nije umanjena.

158.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

159.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podnesaka od 28. lipnja 2019., 28. listopada 2019., 7. siječnja 2020., 12. veljače 2024., 22. travnja 2024., 2. prosinca 2024., 17. siječnja 2025. i 2. travnja 2025. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 12. veljače 2024., 8. travnja 2024. i 1. listopada 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, ukupno 2.400,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25% - 600,00 eur, što ukupno iznosi 3.000,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od ukupno 500,00 eur, te sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eur. Sveukupno to iznosi 3.553,09 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

160.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 14. studenog 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika