Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

P-2262/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, u pravnoj stvari tužitelja 1. IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Nataši Smoljan, odvjetnici u Zadru, radi ukidanja služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Paule Matešić, odvjetnice u odvjetničkom uredu Marina Birkića, odvjetnika u Zadru i punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu presude od 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je prestalo pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnine oznake broj 2149/1 k. o. [katastarska općina], zemljište sa zgradom i dvorište, površine 830 m2, i to onog dijela čestice broj 2149/1 k. o. [katastarska općina] koji je u skici lica mjesta od 13. veljače 2024. izrađenoj od stalnoga sudskoga vještaka geodetske struke Igora Gulana prikazan narančastom bojom i označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A, u naravi betonska staza površine 157 m[2] , kao poslužne nekretnine osnovano u korist nekretnine oznake – čestica broja 2149/2 k. o. [katastarska općina], zgrada površine 161 m[2] , garaža površine 32 m , garaža površine 42 m[2] i dvorište površine 355 m , kao povlasne nekretnine. ".

II. Ukida se pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnine oznake – čestica 2149/1 k. o. [katastarska općina], zemljište sa zgradom i dvorište, površine 830 m[2] , i to onog dijela čestice broj 2149/1 k. o. [katastarska općina] koji je na skici lica mjesta od 13. veljače 2024. izrađenoj od stalnoga sudskoga vještaka geodetske struke Igora Gulana prikazan narančastom bojom i označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A, u naravi betonska staza površine 157 m[2] , kao poslužne nekretnine osnovano u korist nekretnine oznake – čestica 2149/2 k. o. [katastarska općina], zgrada površine 161 m[2] , garaža površine 32 m , garaža površine 42 m[2] i dvorište površine 355 m , kao povlasne nekretnine.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.655,89 (tisućušestopedesetpetosamdesetdevet) eura u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 29. studenog 2021. navode da je u zemljišnim knjigama ovog suda čestica 2149/1 k. o. [katastarska općina] površine 830 m[2] upisana na ime tužitelja dok je čestica 2149/2 k. o. [katastarska općina] površine 600 m[2] upisana na ime tuženice. Tuženica je stekla pravo vlasništva navedene nekretnine nasljeđivanjem svog supruga pok. RO. Presudom Općinskog suda u Zadru broj P-601/91 od 13. lipnja 2006. je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja RO, pravnog prednika tuženice te je osnovana služnost puta na poslužnoj nekretnini oznake 2149/1 k. o. [katastarska općina] u korist povlasne nekretnine oznake 2149/2 k. o. [katastarska općina]. Stoga je pravnom predniku tuženice RO pripalo pravo nesmetano se služiti putem formiranim na istočnoj strani nekretnine koji vodi od javne [adresa] do garaže tuženice koja se nalazi na čestici 2149/2 k. o. [katastarska općina]. To pravo služnosti da je prestalo zbog neizvršavanja jer su se tužitelji kao vlasnici poslužne nekretnine protivili izvršavanju služnosti na način da su na dvorišnim željeznim vratima smještenim do pločnika [adresa], koja služe kao ulaz na betonirani prilaz odnosno put koji vodi s [adresa] preko dvorišta tužitelja do garaže tuženice, postavili lokot s ključem te nisu pravnom predniku tuženice RO i članovima njegove obitelji predali ključeve. Na taj način tužitelji su onemogućili prednika tužene, uključujući i tuženicu u izvršavanju služnosti puta pa ista nije od samog čina protivljenja pa do dana podnošenja predmetne tužbe odnosno u posljednjih 15 godina na bilo koji način pokušala izvršiti pravo služnosti odnosno nije pokušala kao ni prošla predmetnim putem. Tuženica nije od protivljenja izvršavanju služnosti zatražila od tužitelja primjerak ključa kao ni otključavanje predmetnih vrata i omogućavanje prolaza predmetnim putem do garaže. Čestice 2149/1 i 2149/2 k. o. [katastarska općina] su međašne nekretnine a garaža do koje vodi predmetni put se nalazi na međi. Tuženica i članovi njezine obitelji izvršavaju pristup predmetnoj garaži preko svoje nekretnine, preko koje postoji prikladniji ili jednako prikladan prilaz garaži. Zbog kvalificiranog odnosno faktičnog neizvršavanja sadržaja služnosti ista je prestala, a podredno su se ispunile pretpostavke za njezino ukidanje pa tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom utvrđuje da je prestalo pravo služnosti prolaza i provoza preko nekretnine 2149/1 k. o. [katastarska općina] kao poslužne osnovano u korist nekretnine 2149/2 k. o. [katastarska općina] kao povlasne. Podredno, predlažu da sud ukine navedenu služnost.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 23. rujna 2024. navodi da je točno da su tužitelji vlasnici čestice 2149/1 k. o. [katastarska općina] a ona vlasnica čestice 2149/2 k. o. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekla nasljeđivanjem svog supruga pok. RO. Točno je da je njezin pravni prednik MO vodio postupak protiv tužitelja IO u kojem je usvojen njegov protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava služnosti prolaza do garaže. Tužitelji su onemogućavali tuženicu u njezinom stečenom pravu služnosti različitim metodama, stavljanjem raznovrsnih prepreka na put, parkiranjem automobila iza automobila u vlasništvu kćeri tuženice ČO ali unatoč preprekama pravo prolaza pješice preko predmetnog puta se koristi konstantno. Na dvorišnim vratima tužitelja nikada nije bio postavljen lokot već se radilo samo o „lancu bez ključa“ koji je trebalo samo ukloniti za što nije bio potreban nikakav ključ. Pravo služnosti je ishođeno upravo radi garaže u vlasništvu tuženice koja je na skici očevida označena kao pomoćni objekt a predmetni prolaz preko nekretnine tužitelja je jedini pristupni put garaži tuženice što govori u prilog neosnovanosti navoda tužitelja o nekorištenju prava služnosti. Pomoćni objekt, u naravi garaža, koju koristi tuženica se ne može koristi kao garaža upravo zbog opstruiranja od strane tužitelja glede prolaza predmetnim putem što predstavlja štetu tuženici jer automobil njezine kćeri nije garažiran već je parkiran u dvorištu. Zbog navedenog predlaže tužbu u cijelosti odbiti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: presude Općinskog suda u Zadru broj P-601/91 od 13. lipnja 2006. (list spisa 8-21), presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1913/06 od 08. ožujka 2007. (list spisa 22- 28), skice sudskog očevida (list spisa 29), izvatka iz zemljišne knjige za česticu 2149/1 k. o. [katastarska općina] (list spisa 30-31), izvatka iz zemljišne knjige za česticu 2149/2 k. o. [katastarska općina] (list spisa 32), rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] u ostavinskom postupku nakon smrti RO broj O-672/2021 od 15. lipnja 2021. (list spisa 33-35), izvoda iz katastarskog plana za čestice 2157/1 i 2157/6, obje k. o. [katastarska općina] od 22. veljače 2023. (list spisa 48 i 52), izvoda iz posjedovnog lista za čestice 2157/1 i 2157/6, obje k. o. [katastarska općina] od 22. veljače 2023. (list spisa 49 i 53), nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Igora Gulana od 23. veljače 2024. (list spisa 63- 76, 118-125), fotografija (list spisa 99-100, 102-103). Sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Igora Gulana, saslušao je svjedoke ČO, FO i BO te stranke. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Prvopostavljeni (glavni) tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je drugopostavljeni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je prestalo pravo služnosti prolaza i provoza preko čestice 2149/1 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, i to onog dijela navedene čestice koji je na skici lica mjesta od 13. veljače 2024. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Igoru Gulanu prikazan narančastom bojom i označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, A, u naravi betonska staza površine 157 m[2,] koje pravo je osnovano u korist čestice 2149/2 k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, i to zbog neizvršavanja prava služnosti uslijed protivljenja tužitelja. Tužitelji su postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlažu da se prethodno navedena služnost prolaza i provoza ukine.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelji vlasnici poslužne nekretnine 2149/1 k. o. [katastarska općina] a tuženica vlasnica povlasne nekretnine 2149/2 k. o. [katastarska općina], što proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige, zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] oba k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni da je stvarna služnost prolaza i provoza koja je predmet ovog postupka osnovana odlukom Općinskog suda u Zadru broj P-601/91 od 13. lipnja 2006. Sporno je je li stvarna služnost prolaza i provoza preko čestice 2149/1 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, koja je osnovana u korist čestice 2149/2 k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine prestala zbog neizvršavanja uslijed protivljenja tužitelja odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za ukidanje iste.

7. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru broj P-601/91 od 13. lipnja 2006., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1913/06 od 8. ožujka 2007., utvrđeno je da je usvojen dio protutužbenog zahtjeva tamo tuženika – protutužitelja RO da mu pripada pravo neometano se služiti putem formiranim na istočnoj strani nekretnine oznake 2149/1 k. o. [katastarska općina], koji vodi od javne [adresa] do garaže tuženika – protutužitelja RO. Navedenom presudom je dakle osnovano pravo služnosti prolaza i provoza u korist čestice 2149/2 k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine a na teret četice 2149/1 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine radi pristupa garaži tuženika – protutužitelja RO.

8. U ovoj pravnoj stvari sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Igora Gulana kojim je utvrđeno da predmet spora čini betonsku površinu na nekretnini tužitelja, oznake 2149/1 k. o. [katastarska općina] na čijem kraju, u sjevernom dijelu, se nalazi prepreka u vidu betonskih blokova visine 1 metar.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Igora Gulana od 23. veljače 2024. (list spisa 63-75) slijedi da čestica 2149/1 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja kuću tužitelja, garaže, pomoćni objekt i dvorište dok čestica 2149/2 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja kuću tuženice, pomoćni objekt i dvorište. Čestica 2149/2 k. o. [katastarska općina] čini jedinstven posjed s česticom 2157/6 k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja dio dvorišta tuženice. Nadalje, predmet postupka se nalazi na dijelu čestice 2149/1 k. o. [katastarska općina], u naravi predstavlja betonsku stazu površine 157 m[2] koja je sa sjeveroistočne strane ograđena fizičkom preprekom od naslaganih blokova visine 1 metar. Nekretnina tužitelja oznake 2149/1 k. o. [katastarska općina] ima izlaz na [adresa] k. o. [katastarska općina] sa česticom 2157/6 k. o. [katastarska općina], s kojom čini jedinstven posjed, na ulicu Ivana Lukačića. Ovaj nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta sud je cijenio kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struka te stranke na isti nisu imale prigovora.

9.1. Nakon dostave nalaza i mišljenja, tužitelji su uredili tužbeni zahtjev u skladu sa izrađenom skicom lica mjesta.

10. Iz iskaza svjedokinje ČO (list spisa 109-111), kćeri tuženice slijedi da je obitelj tuženice od početka osnivanja predmetne služnosti bila opstruirana u izvršavanju iste jer su na predmetnom putu bile postavljane prepreke kao što su brod i automobil. Tuženica je koristila predmetni put radi pristupa garaži automobilom prvih par godina nakon što je služnost osnovana ali kasnije je to postalo nemoguće zbog opstruiranja. U početku su znali pozvati policiju od čega su kasnije odustali. Svjedokinja je navela da čestica 2157/6 k. o. [katastarska općina] predstavlja pristup do nekretnine tuženice koji je otvorio njezin otac kada im je onemogućeno korištenje predmetnog puta preko nekretnine tužitelja i kada je napravljena druga garaža na nekretnini tuženice ali da se tim putem ne može doći do garaže koja se nalazi na jugoistočnom dijelu nekretnine tuženice (objekt koji je na skici lica mjesta sa lista spisa 71 označen kao pomoćni objekt) zbog stepenica odnosno tri kaskade. Kaskade u dvorištu su napravljene 1968. s kućom pa se automobilom nikada nije moglo tu proći, moglo se jedino da se to poravnalo. Jedini pristup do spomenute garaže je upravo preko puta na nekretnini tužitelja. Svjedokinja je iskazala da ona uredno koristi predmetni put radi prolaza pješice. Obitelj tuženice nikada nije pokretala postupke radi zaštite svog prava služnosti. Svjedokinja je navela da ona prolazi pješice predmetom služnosti i to neovisno o blokovima koji su naslagani na sjeveroistočnoj strani nekretnine tužitelja, neovisno što je jedno vrijeme na predmetu postupka bio brod i auto tužitelja te neovisno što je jedno vrijeme na nekretnini tužitelja boravio pas. Njezin otac je prolazio predmetnim putom do garaže do cca. 2000. -te godine a predmetnu garažu je prestao koristio zbog sporova. Njezina majka ne vozi automobil ali prolazi predmetom služnosti kada ide na autobus jer je autobusna stanica odmah ispod predmetnog puta. Svjedokinja je navela da se željezna vrata nalaze na ulazu u nekretninu tužitelja s [adresa] (označeno slovima A-B na skici lica mjesta sa lista spisa 71), ta vrata su sada na daljinski koji svjedokinja nema ali vrata često budu otvorena. Kada vrata nisu otvorena svjedokinja pristupa na predmet spora s [adresa] preko nekretnine tužitelj do dijela na koji se odnosi služnost prolaza i provoza pa tako pješice dođe do garaže i kuće tuženice.

11. Iz iskaza svjedokinje BO (list spisa 128-129) slijedi da se predmetnim putem preko nekretnine tužitelja koriste tuženica i njezina kći ČO. Taj put je bio jedini prolaz do kuće tuženice do 90-tih. Krajem 80-tih da je napravljen drugi put koji postoji i danas. Svjedokinja je iskazala da je predmetnim putem prolazila kada bi išla kod kćeri tuženice, zadnji puta da je tuda prošla prije ljeta ove godine a prije toga da bi prošla jednom u par mjeseci jer je prijateljica sa kćeri tuženice ČO pa često idu u šetnju i tada prođu tim putem iako postoji drugi, asfaltirani put jer ime je bliže. Svjedokinja je navela da tuženica na svojoj nekretnini ima i drugu, novu garažu do koje se dolazi ravno s asfaltiranog puta. Preko asfaltiranog puta se ne može doći do garaže tuženice u jugoistočnom djelu (pomoćni objekt na skici lica mjesta, list spisa 71) jer je dvorište tuženice kaskadno. Garaža koja se nalazi na jugoistočnom djelu nekretnine tuženice se prestala koristiti kao garaža još dok je prednik tuženice bio živ. Sada se ta garaža koristi kao radionica u kojoj I – suprug ČO ima skladište. Svjedokinja je iskazala da su tuženica i njezina kći ČO prolazile predmetnim puta i dok je na nekretnini tužitelja boravio pas jer i one imaju psa pa ga se nisu bojale.

12. Svjedokinja JO (list spisa 129-130) je iskazala da je predmet spora bio jedini put za pristup nekretnini tuženice dok se nije izgradio asfaltirani put odnosno ulica Ivana Lukačića. Tužitelji su postavili vrata na ulaz u svoje dvorište dok je bio živ prednik tuženice ali se i tada moglo proći tim putem kada bi vrata bila otvorena a kada bi vrata bila zatvorena išlo se ulicom Ivana Lukačića. Predmetnim putem se prolazilo i pješice i automobilom. Iskazala je da se u ratno vrijeme više nije moglo prolaziti predmetnim putem automobilom jer je tužitelj IO postavljao prepreke kao što su trajler, kombi, automobil, brod i slično ali se prolazilo pješice. Svjedokinja je zadnji put prošla predmetom spora ove godine. Iako nije mogla definirati koliko često prolazi predmetom spora, navela je da tuda prođe kad god dođe pješice jer joj je tako put kraći pa joj je zgodnije a kada bi došla automobilom da prolazi asfaltiranim putem, ulicom Ivana Lukačića. Garažu u jugoistočnom dijelu nekretnine tuženice do koje vodi predmetni put (na skici lica mjesta označeno kao pomoćni objekt, list spisa 71) suprug ČO sada koristi kao teretanu. Dok je mogla, ČO je u tu garažu parkirala automobil a sada tuženica ispred kuće ima drugu garažu. Svjedokinja je iskazala da su tuženica i njezina kći ČO prolazile predmetnim puta i dok je na nekretnini tužitelja boravio pas od tužitelja ZO.

13. Sud je iskaze saslušanih svjedokinja cijenio kao vjerodostojne i logične. Svjedokinje su suglasno iskazivale da prolaze pješice preko predmeta spora kada idu do nekretnine tuženice jer im je tako bliže pa samim time i lakše, što je životno i uvjerljivo, kao i da se do nekretnine tuženice može pristupiti s ulice Ivana Lukačića, što je u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Ivana Gulana. Neovisno što su svjedokinja BO i JO različito iskazale glede načina korištenja pomoćnog objekta na jugoistočnom dijelu nekretnine tuženice, iste su suglasno iskazivale u pogledu bitne činjenice da se pomoćni objekt do kojeg vodi predmetni put više ne koristi u svrhu garažiranja vozila.

14. Tužitelj IO (list spisa 111-112) je u svom stranačkom iskazu naveo da tuženica ima prilaz do svoje kuće s gornje strane i da posljednjih 15-20 godina nije vidio nikoga da prolazi predmetnim putem. Nikada nije smetao tuženicu ili ranije svoga brata u izvršavanju prava služnosti na način da je postavljao prepreke te ga nitko nije prijavljivao policiji vezano za predmetnu služnost prolaza i provoza. Na dnu puta je napravio prva, željezna vrata on a kasnije je njegov sin ZO zamijenio ista električnim vratima ali se ne sjeća jesu li željezna vrata zaključavali. Dao je na znanje tuženici da ne želi da prolazi predmetom spora i ona je to znala. Garaža koja se nalazi na vrhu predmetnog puta (pomoćni objekt na skici lica mjesta, list spisa 71) i do koje isti vodi je bila magazin od njegova oca, bila je jedna soba i komin koji je otac iznajmljivao. Automobil nikada nije prošao predmetnim putem jer je njegov brat imao drugu garažu ispred kuće i nije imao potrebe prolaziti predmetnim putem. Tužitelj je naveo da 6-7 mjeseci u godini stanuje u predmetnoj nekretnini a ostatak godine u mjestu Drage.

14.1. Iskaz tužitelja IO je kontradiktoran samim navodima tužbe. Tako je tužitelj iskazao da nikada nije smetao tuženicu u vršenju prava služnosti iako se glavni tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji upravo na navodima da tuženica ne izvršava predmetnu stvarnu služnost zbog protivljenja tužitelja u vidu postavljanja željeznih vrata s ključem koji nisu nikada dali tuženici. Nadalje, po ocjeni suda iskaz tužitelja je neuvjerljiv jer nije životno ni logično da se tužitelj ne bi sjećao je li zaključavao dvorišna vrata kada u tužbi navodi da tuženica stvarnu služnost nije mogla izvršavati upravo zato što joj tužitelji nisu predali ključeve potrebne za otključavanje tih vrata.

15. Tužitelj ZO (list spisa 112-113) je u svom stranačkom iskazu naveo da tuženica do svoje nekretnine ima pristup s ulice Ivana Lukačića. Do garaže koja se nalazi na vrhu spornog puta odnosno na jugoistočnom dijelu nekretnine tuženice se ne može doći prolaskom preko ulice Ivana Lukačića ali je napomenuo da se ta, stara garaža nikada nije ni koristila u svrhu garaže već da je u istoj suprug ČO jedno vrijeme imao firmu za kompjutere. Naveo je da mu je došla policija kada je postavio brod na predmet služnosti i tada da je saznao za postojanje služnosti. Po upozorenju policije brod je maknuo. Sjeća se da je vidio strica – supruga tuženice da je jednom prošao predmetom služnosti automobilom radi grožđa kao i djeda, a to je bilo 70-tih godina. Nakon toga da nije nikoga vidio da prolazi predmetom služnosti automobilom. Naveo je da su ranije na nekretnini tužitelja, gledano s [adresa] bila na ulazu postavljena željezna vrata s kukom za otvaranje još 1998. a kasnije, 2018. je on napravio automatska vrata za koja je daljinski imao njegov otac, podstanari i on. Bez tog daljinskog je fizički bio mogući prolaz pješice na način da se prođe kroz mala vrata, preko nekretnine tužitelja do predmeta služnosti ali on nije vidio da netko na taj način prolazi. Tužitelj je naveo da ne stanuje na nekretnini oznake 2149/1 k. o. [katastarska općina] ali da se na istoj parkira i od tuda ide doma, u ulicu Miroslava Krleže.

15.1. Iskaz tužitelja ZO sud je cijenio kao vjerodostojan jer je isti u bitnom u skladu s navodima saslušanih svjedoka i skicom lica mjesta.

16. Iz iskaza tuženice (list spisa 113-115) slijedi da ona ne vozi automobil ali da svakih par dana prođe predmetom spora i to kada se spusti do poštanskog sandučića ili do autobusne stanice. Drugi put do autobusne stanice prolazi oko cijelog bloka zgrada i dijela na kojem je šest stepenica pa je to tuženici otežano. Na [adresa] se spusti preko predmeta spora te izađe kroz mala vrata tužitelja. Tuženica je iskazala da je njezin pok. suprug često prolazio automobilom preko predmeta spora a nakon što je napravio garažu u svom dvorištu parkirao se u nju jer je bio spriječen u korištenju donje garaže do koje se dolazi putem preko nekretnine tužitelja. Kako garažu nisu mogli koristiti kao parking, suprug njezine kćeri je istu koristio za poslovni prostor koji je tu smješten prije više od deset godina. Zbog ometanja korištenja pravom služnosti su zaštitu zatražili od policije ali nisu nikada pokretali postupke. Tuženica se nije mogla sjetiti kada se zadnji puta predmetom spora prošlo automobilom. Iskazala je da je ograda oko njezine nekretnine napravljena nakon Domovinskog rata na način da osim čestice 2157/2 k. o. [katastarska općina] obuhvaća i česticu 2157/6 k. o. [katastarska općina]. Potonju česticu neometano posjeduju od tada iako nije njihovo vlasništvo već to pitanje još sređuju.

16.1. Iskaz tuženice sud je djelomično cijenio kao vjerodostojan i to u dijelu u kojem je isti suglasan sa iskazima saslušanih svjedoka. Međutim, u preostalom dijelu sud je cijenio iskaz tuženice kao neuvjerljiv budući da ista na pitanja o bitnim činjenicama o kojima bi trebala imati neposredna saznanja odgovara s "ne znam" ili "ne sjećam se" pa se tako nije mogla sjetiti, barem okvirno, kada se predmetom spora zadnju put provezao automobil.

17. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da tuženica i njezina kći te njihovi prijatelji prolaze predmetom spora pješice, pa je tako svjedokinja BO predmetom spora prošla pred ovo ljeto, svjedokinja JO ove godine a tuženica predmetom spora prođe svakih par dana. Cijeneći provedene dokaze zasebno i u međusobnoj vezi u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), sud je utvrdio da prepreka koju su tužitelji postavili na ulaz svoje nekretnine, gledano s [adresa], u vidu vrata nije spriječila ovlaštenike služnosti u izvršavanju iste jer su i tuženica i saslušani svjedoci iskazali kako neovisno o vratima prođu predmetom spora i to na način da prođu kroz vrata tužitelja preko nekretnine tužitelja do predmeta spora kada su električna vrata zatvorena a kada su otvorena prođu kroz njih. Za ranija, željezna vrata nije bio potreban ključ pa su ovlaštenici služnosti mogli u svakom trenutku izvršavati predmetnu služnost. Nadalje, sud je utvrdio da tužitelji, suprotno navodima tužbe, nisu iskazali protivljenje izvršavanju služnosti u smislu članka 241. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15., dalje: ZV) jer ovlaštenicima služnosti nije bio onemogućen prolaz predmetnim putem unatoč postavljenim vratima. To je utvrđeno iz iskaza svjedoka, tuženice pa i samog tužitelja ZO. Sud je cijenio i činjenicu da tužitelj IO dio godine, i to skoro pola godine, ne stanuje u [adresa] dok tužitelj ZO uopće ne stanuje na nekretnini sagrađenoj na čestici 2149/1 k. o. [katastarska općina] već se tu samo parkira radi čega je životno i logično da isti nemaju svakodnevnih neposrednih saznanja o izvršavanju služnosti od strane ovlaštenika. U odnosu na služnost provoza predmetnim putem sud je utvrdio da je prednik tuženice, pok. RO i kći tuženice ČO prolazili predmetnim putem automobilom, međutim sud iz iskaza saslušanih svjedoka i pročitane dokumentacije nije mogao utvrditi kada se zadnji put predmetnim putem provezao automobil. Iskazi tužitelja su u tom dijelu kontradiktorni jer je tužitelj IO naveo da nikada nitko nije prošao automobilom predmetom spora dok je tužitelj ZO naveo da se sjeća djeda i strica kako su se tuda provezli 70-tih godina.

18. Člankom 241. ZV-a propisano je da pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina. Stavkom 3. istog članka je propisano da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.

19. Budući da je sud utvrdio da služnost prolaza pješice osnovana u korist nekretnine tuženice 2149/2 k. o. [katastarska općina] kao povlasne a na teret nekretnine tužitelja 2149/1 k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine nije prestala zbog zastare jer se ista izvršava još uvijek, kao i da tužitelji nisu dokazali da su iskazali protivljenje izvršavanju služnosti provoza u skladu s čl. 241. st. 3. ZV-a pa da zbog toga služnost nije izvršavana, valjalo je prvopostavljeni (glavni) tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

20. Budući da je sud u cijelosti odbio prvopostavljeni (glavni) tužbeni zahtjev valjalo je odlučiti o drugopostavljenom (eventualno kumuliranom) tužbenom zahtjevu.

21. Člankom 242. stavkom. 1. ZV-a propisano je da vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se pravo služnosti ukine izgubi li ono razumnu svrhu, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. Stavkom 2. istog članka zakona propisano je da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

22. Uviđajem na licu mjesta te nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Gulana od 23. veljače 2024. sud je utvrdio da do nekretnine tuženice oznake 2149/2 k. o. [katastarska općina] postoji drugi prikladan prilaz preko ulice Ivana Lukačića odnosno preko čestice 2157/1 k. o. [katastarska općina] i kroz dvorišna vrata tuženice koja su na skici lica mjesta (list spisa 71) označena slovima L-M. Tome u prilog su iskazivale saslušane svjedokinje, tuženica i tužitelji. Dakle, preko javne ceste EO tuženica ima pristup svom dvorištu, kako automobilom tako i pješice i taj put je iste vrijednosti kao i prolaz preko nekretnine tužitelja. Nadalje, pomoćni objekt na jugoistočnom dijelu nekretnine tuženice do kojeg vodi predmet postupka i radi kojeg je predmetna služnost osnovana se ne koristi u svrhu garažiranja vozila preko deset godina već ima drugu svrhu slijedom čega je služnost osnovana presudom ovog suda broj P-601/91 od 13. lipnja 2006. izgubila razumnu svrhu prema namjeni za koju je osnovana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev x-334/16-2 od 24. listopada 2018.). Ako bi tuženica ima potrebu predmetni pomoćni objekt koristiti kao garažu ista može lako i uz neznatna ulaganja ukloniti tri kaskade u svom dvorištu te tako omogućiti pristup automobilima do pomoćnog objekta na jugoistočnom dijelu nekretnine, što također govori u prilog gubitku razumne svrhe postojanja služnosti (tako i presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-430/2018-2 od 9. lipnja 2020.). Činjenica da je prolaz preko predmeta spora za tuženicu bliži kada prolazi pješice ne opravdava opterećenje nekretnine tužitelja stvarnom služnosti. Za donošenje odluke o ukidanju služnosti prolaza i provoza bitno je postoji li do nekretnine tuženice drugi prikladan put, što u konkretnom slučaju postoji preko ulice Ivana Lukačića, kao i svrha radi koje je osnovana služnost a ne lakši ili kraći pristup pogotovo u situaciji kad se radi samo o prolasku oko bloka zgrada.

23. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je predmetna služnost prolaza i provoza preko nekretnine tužitelja izgubila razumnu svrhu kada je napravljen pristup tuženici na javnu cestu, ulicu Ivana Lukačića i kada se predmetni pomoćni objekt prestao upotrebljavati za potrebe garažiranja vozila. Stoga je na temelju članka 242. stavka 1. i 2. ZV-a, usvojen drugopostavljeni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev te je odlučio kao pod točkom II. izreke.

24. Tužiteljima je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje Tarifa), i to trošak u visini jednokratne nagrade od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje (tužbu od 29. studenog 2021., podnesak od 27. veljače 2024. i 13. lipnja 2024. te ročište od 23. veljače 2023.). Za svaku sljedeću radnju tužiteljima je priznata nagrada u visini od po 50 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife), i to za ročište 17. lipnja 2024., ročište 3. rujna 2024., ročište 8. srpnja 2025. i ročište 30. rujna 2025. Dakle, tužiteljima je priznata nagrada od ukupno 450 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) i PDV (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.125,00 eura. Navedenom iznosu valjalo je dodati nastali trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura.

24.1. Tužitelji su u zahtjevu za naknadu troškova zatražili naknadu troška sudske pristojbe za tužbu i za prvostupanjsku presudu bez navođenja u kojem iznosu traže navedeni trošak. Budući zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a jer nije navedeno u kojem iznosu potražuju naknadu troška, sud nije niti mogao odlučivati u tom dijelu o zahtjevu za naknadu troška. Podredno se napominje da tužitelji u ovom postupku nisu ni platili sudsku pristojbu za tužbu tako da tužiteljima taj trošak nije nastao do dana donošenja odluke.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Antea Barešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćnici.