REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-10907/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić Ožbolt kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika AV i II okrivljenika RV zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, V policijske postaje, pod oznakom: KLASA: 211-07/25-5/22624, URBROJ: 511-19-31-25-1 od 27. kolovoza 2025., nakon glavne i javne rasprave održane 12. studenog 2025. u nazočnosti I i II okrivljenika, 14. studenog 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I I okrivljenik: AV, sin A i R rođene O, rođen **.**.1979. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], SSS, zaposlen kao konobar, s mjesečnim primanjima od 400,00 eura, lošeg imovnog stanja, u izvanbračnoj zajednici, bez djece, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo i

II okrivljenik: RV, sin OV i U rođene Z, rođen **.**.2003. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, uzdržava se od povremenih poslova, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo

k r i v i  s u

što su 26. kolovoza 2025. u 07,00 sati u [adresa], na tržnici narušavali javni red i mir na način da je I okrivljenik zbog nesuglasica oko parkiranja vrijeđao oca II okrivljenika vičući i govoreći mu neka ide odakle je došao, unoseći mu se u lice, na što je pristupio II okrivljenik, koji je zatvorenom šakom udario I okrivljenika u predjelu glave, a na što je I okrivljenik primio II okrivljenika za kapuljaču i nekoliko puta ga zatvorenom šakom udario u predjelu rebara i pri tome ih vrijeđao vičući: „Odite u pičku materinu odakle ste došli“,

čime su počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novineˮ, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023.)

pa im se na osnovi citiranog propisa, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.)

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 eura (dvije stotine) eura SVAKOM okrivljeniku.

II Temeljem odredbe članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

III Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) okrivljenici se oslobađaju obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

O b r a z l o ž e nj e

1. PU zagrebačka, V policijska postaja, pod oznakom: KLASA: 211-07/25- 5/22624, URBROJ: 511-19-31-25-1 od 27. kolovoza 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I okrivljenik AV je u svojoj obrani izjavio da se 26. kolovoza 2025. u 07,00 sati nalazio u Zagrebu na adresi [adresa], što je zapravo prostor tržnice Kvatrić, time da je s ocem II okrivljenika RV već i prije imao problema, odnosno da to nije bila prva incidentna situacija. Naveo je da isti dolazi na navedenu tržnicu i učestalo vozilo parkira na požarnom putu i onemogućava prolazak, kao što je bilo i navedenog dana i vremena. Izjavio je da je potpuno netočan navod da bi on oca II okrivljenika vrijeđao govoreći mu da ide odakle je došao, već upravo suprotno, da je isti maknuo vozilo i duže vrijeme njemu nešto govorio na albanskom jeziku što on nije razumio, a što su svakako mogle biti i uvrede. Odmah potom odnekud se stvorio II okrivljenik, koji ga je stisnutom šakom udario u predjelu glave te je priznao da je tada istoga primio za kapuljaču jer je počeo bježati i da ga je nekoliko puta šakom udario u predjelu rebara. Smatra da se branio jer je bio napadnut i da nije ovako postupio, njegova je pretpostavka da bi ga II okrivljenik udario i više puta. S obzirom na to da je II okrivljenik krenuo bježati od njega, on ga je primio za kapuljaču jer nikako nije htio dopustiti da ga bez ikakvog razloga napada. Naveo je da je netočan navod da bi pri tome II okrivljenika i njegovog oca vrijeđao riječima: „Odite u pičku materinu odakle ste došliˮ. Također je napomenuo sudu što je napomenuo i policajcima, da je cijelo to područje pokriveno kamerama iz kojih snimaka se može vidjeti što se točno događalo.

3. II okrivljenik RV je u svojoj obrani izjavio da se 26. kolovoza 2025. oko 07,00 sati zatekao na tržnici [adresa] u [adresa], gdje je ocu pomagao istovariti robu, a da se tamo vozilom našao i I okrivljenik AV, koji vozi vozilo taksija i dovozi robu. Naveo je da je njegov otac vozilo zaustavio na tom putu, time da isto nije ometalo promet, iako je I okrivljenik tvrdio da smeta i pristupio je njegovom ocu kod klupe, gdje su se njih dvojica svađali. Čuo je da je I okrivljenik vikao govoreći njegovom ocu nešto u smislu da ode odakle je došao te je priznao da je na to I okrivljenika udario šakom u glavu, na što je isti krenuo njega napadati iako je on pokušao pobjeći. Naveo je da ga je I okrivljenik je primio za kapuljaču i zaustavio te ga nekoliko puta udario šakom u predjelu rebara i da je vrijeđao njega i oca govoreći nešto u smislu da odu odakle su došli i govorio im da idu u pičku materinu. Dodao je da se sukob dogodio na području tržnice na mjestu gdje se inače istovaruje roba. Na iskaz II okrivljenika I okrivljenik se očitovao da on jest došao do klupe kako bi oca II okrivljenika upozorio da makne automobil, time da se događaj nije odvijao na tom mjestu, već na području kod požarnog puta.

4. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između I i II okrivljenika prilikom kojeg je I okrivljenik izjavio da on s ocem II okrivljenika učestalo ima probleme unatoč tome što ga je više puta upozoravao da ne parkira na mjestu gdje smeta i da smatra da nije bilo nikakve potrebe da se II okrivljenik u to miješa i da ga udara, odnosno da izaziva fizički sukob. Naveo je da će ubuduće to riješiti pozivanjem policije i da smatra da je bio napadnut od strane istog. II okrivljenik je naveo kako misli da je najbolje da se pozove policija i to rješava i da smatra da nije bilo nikakve potrebe da I okrivljenik njegovog oca vrijeđa jer on u protivnom ne bi ni reagirao. Prilikom provedenog suočenja oba okrivljenika su iskazivala mirnim tonom, bez ikakvih tenzija.

4.1. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci OV i UV.

4.2. Svjedok OV je iskazao da se 26. kolovoza 2025. u 07,00 sati zatekao na tržnici u [adresa], gdje inače dovozi robu i da je došao automobilom koji je tamo zaustavio, time da je naglasio da je I okrivljenik AV njega verbalno i ranije napadao. Tako je bilo i tom zgodom kad je počeo na njega vikati i vrijeđati i njega i njegovog sina RV psujući im mater šiptarsku, govoreći da neće više tuda hodati i nešto u smislu neka ide otkud je i došao, a na što je njegov sin, II okrivljenik, reagirao tako da je I okrivljenika šakom udario u predjelu glave. Na to je I okrivljenik njegovog sina primio za kapuljaču i počeo ga šakom udarati u predjelu rebara, a on se postavio između njih nastojeći to razdvojiti. I okrivljenik je usto i dalje vikao nešto u smislu da idu otkud su došli i da idu u pičku materinu šiptarsku, nakon čega je sukob prestao. Naveo je da se predmetni događaj odvijao na dijelu tržnice Kvatrić na mjestu predviđenom za utovar i istovar robe. Također je naveo da I okrivljenika poznaje po viđenju i da ga viđa na tržnici, time da nema saznanja o tome radi li isti nešto tamo. Na poseban upit I okrivljenika svjedok je odgovorio da on tad jest nešto govorio na albanskom jeziku, ali nikakav sadržaj koji bi se ticao I okrivljenika. Na navedeno se I okrivljenik očitovao da je svjedok zaustavio vozilo na način da je njemu smetalo i da je kada je pomaknuo vozilo nešto govorio na albanskom jeziku mašući i gestikulirajući, što je njemu ukazivalo na to da je riječ o psovkama. Također je naveo da to nije prvi put da su bili u verbalnom sukobu, a da se fizički sukob ne bi niti dogodio da ga nije započeo II okrivljenik.

4.3. Svjedok UV je izjavio da je 26. kolovoza 2025. u 07,00 sati u Zagrebu na adresi [adresa] na tržnici Kvatrić bio suvozač u automobilu kojim je upravljao I okrivljenik i da je u to vrijeme zbog ozljede hodao na štakama. Naveo je da je I okrivljenik vozilom htio izići van, ali da mu je jedno vozilo zapriječilo put i da se kasnije utvrdilo da je riječ o vozilu oca II okrivljenika. Naveo je da je on bio u vozilu kada je I okrivljenik izašao van i da je čuo da se prepire s ocem II okrivljenika, time da nije čuo sadržaj toga što su govorili jer je bio u automobilu. Kada je taj čovjek pomaknuo vozilo I okrivljenik je krenuo, ali potom je čuo kako taj stariji gospodin nešto viče pa je ponovno izišao van i tada je vidio da je pristupio II okrivljenik koji je šakom udario I okrivljenika u glavu pa je i on tada sa štakama krenuo van, ali dok je izišao, već je otac II okrivljenika stajao između njih, tako da nije vidio da bi I okrivljenik udarao II okrivljenika. Na poseban upit I okrivljenika svjedok je odgovorio da je prvotno čuo da se I okrivljenik i otac II okrivljenika prepiru na hrvatskom jeziku, time da sam sadržaj nije dobro čuo jer je bio u autu, a kasnije je čuo da otac II okrivljenika nešto viče kada je pomaknuo automobil i to na nekom njemu nerazumljivom jeziku, tako da se ne može očitovati je li to albanski ili neki drugi jezik, ali svakako nije bio hrvatski. Na iskaz svjedoka II okrivljenik je stavio primjedbu da nazočnog svjedoka on tamo nije vidio, odnosno da smatra da isti nije bio očevidac događaja.

4.4. Sud je također izvršio uvid u izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 28. kolovoza 2025. iz kojih je vidljivo da okrivljenici nisu prekršajno kažnjavani.

4.5. Na prijedlog I okrivljenika sud je od ovlaštenog tužitelja zatražio očitovanje postoje li na mjestu gdje se odvijao događaj postavljene nadzorne kamere koje su mogle snimiti događaj. Ovlašteni tužitelj je dopisom od 16. listopada 2025. izvijestio sud da na prostoru tržnice „Gorica“ postoje kamere koje nadziru prostor tržnice, time da zbog proteka vremena nije moguće vratiti snimku od 26. kolovoza 2025.

5.1. U svojoj završnoj riječi I okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da smatra da se ništa od ovoga ne bi dogodilo da ga II okrivljenik nije fizički napao.

5.2. U svojoj završnoj riječi II okrivljenik je izjavio da također u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da smatra da se ništa od navedenog ne bi dogodilo da I okrivljenik nije bezrazložno vrijeđao njegovog oca.

6. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obrane okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka, zasebno i u međusobnoj povezanosti, kao i provedeno suočenje između okrivljenika te razgledavši navode iz optužnog prijedloga, sud smatra dokazanim da su okrivljenici kritičnom zgodom narušavali javni red i mir i tako počinili djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.1 Do ovakvog zaključka sud je došao poklanjajući u potpunosti vjeru iskazu ispitanog svjedoka OV koji je po ocjeni ovog suda uvjerljiv i detaljan te cijeneći da iz obrana okrivljenika proizlazi da je između njih došlo do međusobnog fizičkog sukoba.

6.2. Naime, ispitani svjedok OV iskazivao je vrlo uvjerljivo navodeći da je tom zgodom I okrivljenik na njega vikao i vrijeđao ga, kao i njegovog sina, psujući im mater šiptarsku te govoreći njemu nešto u smislu da ide tamo od kuda je došao. Također je naveo da je njegov sin na to I okrivljenika udario šakom u glavu, a na što je I okrivljenik njegovog sina primio za kapuljaču i počeo ga šakama udarati u predjelu rebara, a on se tada postavio između njih nastojeći ih razdvojiti. Naveo je i to da je I okrivljenik nastavio vikati govoreći im da idu otkud su došli i da idu u pičku materinu šiptarsku.

6.3. U svojoj obrani I okrivljenik je osporio da bi oca II okrivljenika vrijeđao kako mu se to stavlja na teret i naveo je da je II okrivljenika primio za kapuljaču i nekoliko puta ga udario šakom u predjelu rebara nakon što je isti njega udario šakom u glavu. Naveo je i to da je I okrivljenik nakon što ga je udario šakom u predjelu glave počeo bježati pa ga je on primio za kapuljaču jer nije mogao dopustiti da ga tako napadne i da smatra da je postupao u samoobrani. II okrivljenik je u svojoj obrani priznao da je I okrivljenika udario šakom u glavu nakon što je isti počeo vrijeđati njegovog oca, a na što je isti njega fizički napao i pri tome i dalje vrijeđao njega i oca.

6.4. Slijedom navedenog, cijeneći iskaz ispitanog svjedoka OV, koji je u svom iskazu u jednakoj mjeri teretio I okrivljenika, kao i II okrivljenika koji mu je sin, objektivnim i istinitim, kao i činjenicu da iz obrana okrivljenika proizlazi da je tada između njih došlo do fizičkog sukoba, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su se okrivljenici kritičnom zgodom na području tržnice, koje mjesto po svojoj funkciji predstavlja bezuvjetno javno mjesto, fizički sukobili te da je I okrivljenik verbalno napao oca I okrivljenika kojeg je vičući vrijeđao, čime su narušavali javni red i mir i tako ostvarili bitna obilježja djela prekršaja koje im se stavlja na teret.

6.5. Sud nije prihvatio obranu I okrivljenika da je tada postupao u nužnoj obrani, budući da iz same njegove obrane proizlazi da je II okrivljenik tada njega jednom udario šakom u predjelu glave i počeo bježati od njega na što ga je on primio za kapuljaču i nekoliko puta ga udario šakom u predjelu rebara pa stoga sud smatra da isti nije postupao u nužnoj obrani, budući da se ne može smatrati da su udarci koje je on uputio II okrivljeniku bili prijeko potrebni da bi on od sebe otklonio napad. Naime, u konkretnom slučaju se nije radilo o kontinuiranom napadu II okrivljenika, već upravo suprotno, isti je počeo bježati nakon što je udario I okrivljenika koji ga je u tome spriječio i potom ga udario više puta u predjelu rebara, tako da da se nije radilo o poduzimanju radnje koja je razmjerna intenzitetu napada. Isto tako sud smatra da je u pogledu odgovornosti okrivljenika za počinjeni prekršaj irelevantna činjenica tko je sukob započeo, budući da je na temelju rezultata provedenog postupka nedvojbeno utvrđeno da je I okrivljenik tom zgodom verbalno napao oca II okrivljenika, nakon čega je između okrivljenika došlo do međusobnog fizičkog sukoba, što čini bitno obilježje prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret.

6.6. Iskaz svjedoka ZV sud je ocijenio irelevantnim u odnosu na utvrđenu odgovornost okrivljenika, budući da je isti izjavio da je vidio da se I okrivljenik prepire s ocem II okrivljenika, time da nije čuo sadržaj prepirke, budući da je bio u automobilu i vidio da je II okrivljenik šakom udario I okrivljenika u glavu, što je isti i priznao u svojoj obrani, ali da nije vidio da bi I okrivljenik fizički napadao II okrivljenika jer dok je izišao iz vozila otac II okrivljenika je već stajao između istih.

7. Odlučujući o vrsti i visini kazne uzete su u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, pri čemu je okrivljenicima kao olakotno cijenjena dosadašnja nekažnjavanost u pogledu istovrsnog prekršaja, dok otegotne okolnosti koje bi utjecale da kazna bude stroža nisu utvrđene.

7.1. Cijeneći naprijed navedene okolnosti, kao i činjenicu da počinjeni prekršaj nije imao teže posljedice, sud je primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona novčane kazne ublažio, odnosno okrivljenicima je izrekao novčane kazne u označenim iznosima.

7.2. Pri tome je sud uvjerenja da su izrečene novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i njihovim osobnim prilikama, a cijeneći da će se izrečenim novčanim kaznama u konkretnom slučaju u potpunosti postići svrha kažnjavanja.

7.3. Sukladno odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ako okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenima u cjelini.

8. Okrivljenici su oslobođeni plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu jer su isti razmjerno lošeg imovnog stanja pa bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.

U Zagrebu 14. studenog 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Kraljić Ožbolt

Katarina Jurišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. I okrivljenik: AV, [adresa], 10010 Buzin

2. II okrivljenik: RV, [adresa]

3. tužitelj: PU zagrebačka, V policijska postaja Zagreb

4. spis