REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1207/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja KF, odvjetničke vježbenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RF koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33 (OIB: 26187994862) isplatiti tužitelju GF iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.000,00 € skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10.06.2024. godine do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 2.420,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10.06.2024. godine do dana isplate 29.07.2024. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se zahtjev tužitelja RF za naknadu troška postupka u iznosu od 1.687,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. svibnja 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb u Šumariji Pakrac prilikom sječe grmlja i drveća uz rub šume, a koje padaju na šumsku cestu. Tužitelj je motornom pilom pilio grm lijeske koja se nadvila na šumsku cestu pri čemu se prepiljena grana (dio grane) odbila odozdo prema licu tužitelja i ispod vizira ga udarila po oku. Sukladno zakonskim odredbama, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 10. lipnja 2024., a tuženik mu je u predmetu broj 70 IMOD 2582 2024 isplatio na ime naknade štete dana 29. srpnja 2024. iznos od 2.600,00 EUR, koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj se javio u Službu za kirurške bolesti Opće županijske bolnice Požega gdje su mu dijagnosticirane ozljede: Vulnus penetrans corneae o.dex., Corpora aliena corneae o.dex., Erosio corneae o.dex. i Hyphaema o.dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom udarca grane u desno oko pretrpio izuzetno tešku ozljedu oka uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah te je zaprimljen na bolničko liječenje. U donjem dijelu oka paracentralno liječnik je utvrdio defekt epitela sa nečistoćama u gornjem dijelu i samom rezu te tangencijalni defekt pune debljine rožnice u donjem dijelu tog defekta veličine 2-3 mm zbog čega je zadržan na bolničkom liječenju. Tužitelju je rožnica očišćena od stranih tijela, postavljena meka terapeutska kontaktna leća i uvedena terapija. Nakon otpusta iz bolnice, tužitelj je morao mirovati odnosno izbjegavati bilo kakav teži fizički napor i kapati oko. Unatoč provedenom liječenju, kod tužitelja su zaostali bolovi i osjećaj "žuljanja" u ozlijeđenom oku, uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sveukupno potražuje naknadu štete u iznosu od 2.000,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Tuženik navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo HRVATSKE ŠUME d.o.o. bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, utvrdio visinu štete u iznosu od 2.600,00 EUR, koji iznos je u cijelosti isplatio, a od čega s osnova neimovinske štete iznos od 2.411,00 EUR, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 189,00 EUR. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje. Naposljetku, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, a posebno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege, a sve budući da se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njezina visina bude utvrđena odnosno od dana presuđenja. Zaključno, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tužitelj je podneskom od 4. kolovoza 2025. nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 1.530,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2024. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022). Podneskom od 5. rujna 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Slijedom navedeno, sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu kako ga je tužitelj uredio u tužbi.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem prijave ozljede na radu (str. 5-9 spisa), odštetnog zahtjeva od 10. lipnja 2024. (str. 10-12 spisa), dopisa tuženika od 29. srpnja 2024. (str. 13-14 spisa), medicinske dokumentacije (str. 15-19 i 34 spisa), privitka polici osiguranja i police osiguranja broj: [broj police osiguranja] (str. 25-27 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Branimiru Cerovskom (str. 48-50 spisa).

5. Na ročištu održanom 3. listopada 2025., zamjenica punomoćnika tužitelja je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost zamjenica punomoćnika tužitelja, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od 9. svibnja 2024. kada je tužitelj zadobio ozljedu na radu prilikom sječe grmlja i drveća uz rub šume.

8. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika. Nije sporno da je tuženik, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, isplatio tužitelju s osnova naknade štete iznos od 2.600,00 EUR od toga 2.411,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 189,00 EUR na ime tuđe pomoći. Nije sporno da je tužitelju 22. svibnja 2024. priznata ozljeda na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na osnovu predmetnog štetnog događaja. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu kojeg tužitelj potražuje od tuženika i tijek zateznih kamata.

9. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22,, 46/23. i 64/23., dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

10. Također se primjenjuje odredba članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti.

11. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Branimiru Cerovskom. U svom nalazu i mišljenju od 23. srpnja 2025. vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio probojnu ozljedu desnog oka te je oftalmološki liječen. Tužitelj je zadobio probojnu ranu rožnice desnog oka sa stranim tijelima, eroziju rožnice desnog oka i krvarenje u prednju očnu sobicu desnog oka. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana, a manjeg intenziteta 6 tjedana (u što su uključene i nelagode tijekom liječenja). Tužitelj je trpio strah jačeg stupnja 1 dan, srednjeg stupnja 2 dana i lakog stupnja 6 tjedana. Vještak utvrđuje da je zaostala mutnina rožnice desnog oka radi čega slika pred desnim okom nije uvijek jasna jer tužitelj zapaža sjenu i da tužitelj osjeća suhoću oka radi čega povremeno koristi umjetne suze te stoga trajne posljedice procjenjuju u opsegu od 2%. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i to 2 sata dnevno kroz 5 dana i 3 puta po 2 sata tjedno kroz 4 tjedna. Liječenje je završeno 16. srpnja 2024.

12. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u cijelosti.

13. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Branimira Cerovskog budući je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te pregleda tužitelja.

14. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

15. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

16. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su po liječenju zaostale trajne posljedice od 2%, da je tužitelj trpio bol ukupno 45 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 45 dana, te da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 34 godina, ocjena je ovog suda da, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 EUR.

17. Na temelju članka 1095. stavka 1. i članka 1089. stavka 2. ZOO-a sud je mišljenja da tužitelju na ime tuđe pomoći pripada iznos od 170,00 EUR. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja.

18. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju 2.411,00 EUR na ime neimovinske štete te 189,00 EUR na ime tuđe pomoći, vidljivo da je tuženik u mirnom postupku u cijelosti podmirio tužiteljevu tražbinu.

19. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku 10. lipnja 2024., liječenje tužitelja je završeno 16. srpnja 2024., a do isplate nespornog iznosa odštete došlo je 29. srpnja 2024. Članak 943. stavka 1. ZOO-a propisuje da je osiguratelj dužan isplatiti naknadu štete/osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se dogodio osigurani slučaj. Ukoliko je za utvrđivanja postojanja osigurateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan platiti osigurninu u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u navedenom roku obavijestiti da odštetni zahtjev nije osnovan (članak 943. stavak 2. ZOO-a). Nadalje, člankom 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Također, imovinska šteta za tuđu pomoć predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu te je sud mišljenja da je ista dospjela u trenutku donošenja presude prvog stupnja. Imajući u vidu da je tuženik isplatio tužitelju naknadu štete u roku od 13 dana od dana kada je završeno liječenje tužitelja i kada je šteta postala utvrdiva, to ovaj sud smatra da tužitelj neosnovano potražuje isplatu zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 10. lipnja 2024. do 29. srpnja 2024.

20. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odbio tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučio kao u točki I. izreke presude.

21. Zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka zajedno sa zateznom kamatom odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku