Pr-5758/2021-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste EN, u pravnoj stvari tužitelja UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Ivici Zaradiću, odvj. u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5.studenoga 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 14.studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene bruto plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 968,45 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 25,73 EUR teče od 15. svibanj 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 79,98 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,61 EUR teče od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 28,48 EUR teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,32 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,89 EUR teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 44,60 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 43,55 EUR teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,60 EUR teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 65,58 EUR teče od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 70,60 EUR teče od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 59,54 EUR teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 42,64 EUR teče od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 31,86 EUR teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 110,66 EUR teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 71,71 EUR teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,35 EUR teče od 15. svibanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 26,45 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 40,18 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,22 EUR teče od 15. siječanj 2022. – zakonskom kamatom koja na iznos od 45,43 EUR teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 46,36 EUR teče od 15. travanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,14 EUR teče od 15. srpanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,54 EUR teče od 15. listopad 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,45 EUR teče od 15. siječanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,86 EUR teče od 15. veljača 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,74 EUR teče od 15. ožujak 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,09 EUR teče od 15. listopad 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,27 EUR teče od 15. prosinac 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,31 EUR teče od 15. veljača 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,79 EUR teče od 15. ožujak 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,15 EUR teče od 15. srpanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 19,40 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,37 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

riješio je

I.Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika od 4.rujna 2024.

II.Dopušta se preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 28.kolovoza 2025.

III.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.531,07 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 10.svibnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u jedinici intenzivne skrbi na klinici za anesteziologiju, reumatologiju i intenzivno liječenje. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na klinici za kirurgiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.Na ročištu od 8.svibnja 2024., na kojem tuženik prvi put dostavlja odgovor na tužbu, tužitelj je istaknuo da tuženik u utuženom razdoblju nije pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje primjenom prosjeka plaće ostvarene u zadnja tri mjeseca, sukladno Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu. Tužitelj posebno napominje da ne potražuje razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka na prekovremeni rad, već navedenu razliku u odnosu na prosjek svih ostvarenih plaća.

2.1.Tuženik u odnosu na navode iz tužbe kao i navode tužitelja na tom ročištu, prvenstveno ističe kako je podnesena tzv. stupnjevita tužba, a da za to nisu ispunjeni uvjeti propisanim ZPP-om odnosno da tužitelj nije pružio dokaz kako je prije podnošenja tužbe bezuspješno od tuženika pokušao pribaviti podatke koji su mu potrebni kako bi precizno uredio tužbeni zahtjev. Nadalje, opreza radi tuženik ističe kako osporava visinu i osnovu tužbenog zahtjeva te kako se ne protivi izvršenoj preinaci tužbe kojom se proširuje tužba i sada potražuju i razlike isplata naknada za godišnji odmor i bolovanje koji nisu posljedica neisplate dodataka na odrađeni prekovremeni rad, a što nije bilo predmet prvotne tužbe, ali za taj dio tužbenog zahtjeva ističe se prigovor zastare.

3.Tužitelj je podneskom od 12.svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 663,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.4.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 6,50 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te je ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

3.1.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 28.kolovoza 2025. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 968,45 eura.

3.2.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, punomoćnik tuženika prvenstveno ističe da je tužitelj u utuženom razdoblju bio kontinuirano na bolovanju punih 25 mjeseci, a što da je tužitelj znao i morao znati prilikom utuživanja. Nadalje, tuženik navodi kako tužitelj prvo utužuje iznos od 663,00 eura za razdoblje od 01.04.2016. do 30.09.2024., dakle, utužuje razdoblje od ukupno 101 mjesec u mjesečnom iznosu od po 6,50 eura uz zakonske zatezne kamate. Posljednjim podneskom tužitelj da utužuje samo razdoblje od ukupno 34 mjeseca te očito više ne potražuje naknadu po utuženim osnovama za 67 mjeseci već sada utužuje različite pojedinačne mjesečne iznose, odnosno utužuje po različitim osnovama ukupne pojedinačne mjesečne iznose za ukupno 34 mjeseca, a koji su pojedinačni iznosi za pojedine mjesece veći i/ili manji od utuženog iznosa od 6,50 eura. S obzirom na navedeno tuženik ističe prigovor preinake tužbe za razliku utuženog iznosa (663,00 eura) i iznosa kojeg sada tužitelj postavlja kao svoj tužbeni zahtjev (968,45 eura), odnosno protivi se preinaci tužbe za iznos od 305,45 eura. Naime, da se radi o kvantitativnom povećanju postojećeg tužbenog zahtjeva koji da predstavlja nedopušteno postupanje tužitelja. Tuženik ističe prigovor preinake tužbe u odnosu na pojedinačne utužene mjesečne iznose prema posljednjem podnesku tužitelja koji prelaze utuženi mjesečni iznos od 6,50 eura i to za razliku tako (novo)postavljenog pojedinačnog mjesečnog iznosa i utuženog iznosa od 6,50 eura. Opreza radi, u odnosu na prednje navedenu razliku utuženih iznosa i iznosa iz novopostavljenog tužbenog zahtjeva, ističe se i prigovor zastare. Tuženik ističe kako se protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu visine i u pogledu razdoblja tj. tuženik se protivi opisanom djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, tužitelj sada da povlači tužbu za utuženo razdoblje od 67 mjeseci čemu se tuženik protivi. Nadalje, tužitelj i za neke od onih preostala 34 mjeseca navedena u posljednjem podnesku utužuje manje od 6,50 eura, čemu da se tuženik protivi. Nadalje, tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka kao nejasnom i nedorečenom. Ujedno se protivi i tužbenom zahtjevu iz toč. II tužbenog zahtjeva tužitelja, posebno u dijelu u kojem se traži da se već presudom naloži tuženiku isplatiti parnične troškove tužitelja na račun punomoćnika-odvjetnika tužitelja. Dakle, tuženik se u potpunosti protivi uređenom tužbenom zahtjevu.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan na način kako je određeno u izreci presude. Stranke se popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćene razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmor i bolovanje s tim da je u tužbi tužitelj prvotno potraživao neisplaćene bruto razlike za godišnji odmor i bolovanje uzimajući uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim gore navedenim razlikama, odnosno na prvom pripremnom ročištu razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje primjenom prosjeka mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a., sve za razdoblje od 01.04.2016. do 30.09.2024.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28.kolovoza 2025., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). 8.7.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće vještak je utvrdio kako je tužiteljici neispravno evidentirana satnica rada jer evidencija odstupa od platnih lista, ali su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i odgovornost za zdravlje i život ljudi. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto nije jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena niti je zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista. S obzirom da vještak nije mogao točno utvrditi u kojim je uvjetima tužitelj radio prekovremeno, izračunao je proporcionalno vrijeme provedenog rada u navedenim posebnim uvjetima za vrijeme prekovremenog rada u odnosu na provedeno vrijeme u redovnom radu u posebnim uvjetima. Tužiteljica da je dulje razdoblje bila odsutna zbog rođenja djeteta, a nakon povratka na posao je radila polovicu radnog vremena. Dakle, prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu te je na osnovi podataka i izvršenog obračuna vještak utvrdio da u razdoblju obračuna plaća od 01. travnja 2016. do 30. rujna 2024., tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: - dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 179,26 eura; - dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu od 28,67 eura; - dodatke na plaću za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom u ukupnom iznosu od 237,94 eura; - posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 522,58 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od 968,45 eura.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 968,45 eura.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je prvim određenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 663,00 eura za razdoblje od 01.04.2016. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 968,45 eura.

13.Tako uređenom tužbenom zahtjevu punomoćnik tuženika se u potpunosti usprotivio na način kako je to već navedeno pod 3.2. ovog obrazloženja.

14.Tužitelj je podneskom od 12.svibnja 2025. postavio određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 663,00 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 01.04.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 6,50 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje po osnovama koje u tužbi navodi i potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev, pa matematički ispravan zahtjev nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

15.U odnosu na podnesak tuženika od 9.rujna 2025. kojim osporava osnovu tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje od: 11.04.2016.-18.09.2016., 01.12.2016.- 05.03.2017. i 01.08.2018.-01.03.2020., navodeći da je tužiteljica u tom razdoblju bila na kontinuiranom bolovanju, pregledom vještakovog nalaza i mišljenja odnosno tablica koje su sastavni dio vještva, kao i posljednjeg uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, utvrđeno je da je vještak za razdoblje od 05./2016.-03./2017., 07./2018.- 06./2021. (dakle, pola 2018., cijelu 2019. i 2020, te pola 2021.), 09.-11./2021., 01.,04.,05.,07.,08.,10.,11./2022., 03.-08.,10.,12./2023., te 03.-05.,08./2024 utvrdio da tužiteljica nije imala pravo na isplatu na ime utuženih osnova budući je za navedene mjesece utvrđen iznos neisplaćenih razlika na ime plaće i naknade plaće od 0,00 eura. Shodno tome, tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom nije ni potraživala isplatu za one mjesece kada je bila na bolovanju, sve prema nalazu i mišljenju vještaka.

16.U odnosu ostale prigovore punomoćnika tuženika iznesene u podnesku od 20.rujna 2025., ističe se kako slijedi u nastavku.

17.U odnosu na prigovor da je tužiteljica podneskom od 28.kolovoza 2025. izvršila preinaku tužbe na način da je kvantitativno povećala postojeći tužbeni zahtjev, ističe se da institut preinake ima samo procesnopravni učinak, što znači da kada odlučuje o dopuštenosti preinake, sud će ocijeniti je li ona s procesnopravnog stajališta svrhovita za rješenje odnosa među strankama, a što u predmetnom postupku i jest .

17.1.Naime, predmetna preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. Svrsishodnost preinake ocjenjuje se s obzirom na to ostvaruje li se tom preinakom krajnji cilj raspravljanja onog spornog među strankama, pa i u situaciji kad se tuženik i protivi preinaci sud je može dopustiti ako smatra da je takva preinaka jedino logično rješenje spornog odnosa među strankama. Samim time je nesporno da je postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga je i nužno provođenje vještačenja u sudskim postupcima iz radnih sporova, posebice ako se utvrdi da je tužitelj obavio određeni rad za koji rad tuženik nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu razlike plaće i naknade plaće. Naime, nerealno bi bilo očekivati da tužitelj točan zahtjev postavi već u tužbi, pa i kasnije u prvom uređenom tužbenom zahtjevu odnosno da sam obavi izračun jer nije financijske struke. Iz toga slijedi da konačan i matematički ispravan zahtjev tužitelj nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

17.2.Stoga je takva preinaka izvršena zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (dostava vještakovog nalaza i mišljenja), pa se takvoj preinaci tuženik ne može protiviti (čl.191 st.1. i 2. ZPP) posebno s obzirom što nije ispunio obvezu dostave potrebnih isprava za približno precizno postavljanje tužbenog zahtjeva, te je odlučeno kao pod toč.II izreke rješenja, a u kojem smislu je u cijelosti i prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice.

18.U odnosu na tuženikove prigovore nakon uređenog tužbenog zahtjeva da tužiteljica povlači tužbu za utuženo razdoblje od 67 mjeseci, odnosno da za neke mjesece potražuje manji mjesečni iznos od prvotno postavljenog iznosa od 6,50 eura mjesečno, a kojem djelomičnom povlačenju da se tuženik protivi, ističe se da je tužitelj po dostavi nalaza i mišljenja vještaka povećao tužbeni zahtjev gledajući ukupni iznos glavnice koji bi tuženik trebao isplatiti tužitelju. Predmetnom preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva već je tužiteljica tek povećala postojeći zahtjev u odnosu na okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe (Županijski sud u Varaždinu, Gž-1443/2020). Neprijeporno je da je vještak utvrdio da tužitelju ne pripadaju određeni mjesečni iznosi za cjelokupno utuženo razdoblje, međutim ukupno potraživanje nakon provedenog vještačenja je veće od iznosa koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom u kojem smislu je izvršena preinaka povećanjem postojećeg zahtjeva.

19.S obzirom na sve navedeno neosnovan je i prigovor zastare. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. Kako je tužba podnesena dana 10.svibnja 2021., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.svibnja 2016., podnesena je unutar zastarnog roka.

20.U odnosu na tuženik prigovor da bi pisani nalaz i mišljenje vještaka bio nejasan i nedorečen, ističe se kako slijedi u nastavku.

20.1.Tužiteljica je u podnesenoj tzv. stupnjevitoj tužbi postavila manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom; razlike plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje. Tuženik je tužbu zaprimio 25.02.2022., a odgovor na tužbu dostavlja na ročištu od 08.05.2024. Da je tuženik imao namjeru tužiteljici dostaviti traženu radnopravnu dokumentaciju nužnu za određivanje visine tužbenog zahtjeva, isti bi to nedvojbeno učinio najkasnije uz dostavu odgovora na tužbu i time omogućio tužiteljici uređenje tužbenog zahtjeva.

20.2.Nadalje, notorna je činjenica da se vještaci u sudskim postupcima angažiraju kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud (a u ovom slučaju ni tužiteljica kao parnična stranka) ne raspolaže. Tako je i u ovom, kao i u stotinama drugih istovjetnih radnih sporova protiv istog tuženika, angažiran stalni sudski vještak kako bi utvrdio razliku plaće i naknade plaće koja je tužiteljici trebala biti isplaćena za utuženo razdoblje i to za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni; razlike plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te blagdanom za sve odrađene sate naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje.

20.3.Vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio po nalogu suda i to samo i isključivo na temelju dostupne dokumentacije koju je sam tuženik dostavio u spis i to podneskom od 31.srpnja 2025. (list spisa 77-91). Stoga se svaki prigovor iznesen protiv financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao nejasnog i nedorečenog smatra neosnovanim, nepotkrijepljenim i paušalnim. Podredno se napominje da su sva dosadašnja vještačenja u spisima iz istih osnova protiv istog tuženika od strane različitih vještaka, pa tako i predmetnog, izrađena na identičan način i da su po istima bili i uređeni tužbeni zahtjevi.

21.Stoga se s obzirom na sve gore navedeno, tuženikovi prigovori izneseni u podnesku od 20.rujna 2025. smatraju neutemeljenim i neosnovanim.

22.U odnosu na žalbu tuženika od 4.rujna 2024. izjavljenu protiv raspravnog rješenja ovoga suda na zapisniku od 4.rujna 2024., ista se smatra nedopuštenom i bespredmetnom. Naime, protiv rješenja kojim se određuje izvođenje dokaza nije dopuštena posebna (samostalna) žalba, prema čl.300. st.3. ZPP, a u vezi s čl.124. st.2 i čl.378. ZPP. Podredno se napominje da je u daljnjem tijeku postupanja tužitelj, a prije izvođenja dokaza vještačenjem, postavio određeni tužbeni zahtjev čime se navodi iz žalbe smatraju bespredmetnim i sada više neodrživim.

23.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

24.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku tužitelja.

24.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na popisanom trošku, odredbama čl.154.-155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

23.2.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-75 bodova, zastupanje na ročištu od 08.05.2024.-75 bodova, sastav podneska od 27.05.2024.-75 bodova, zastupanje na ročištu od 04.09.2024. -75 bodova, sastav podneska od 12.05.2024. - 18,75 bodova (neobrazloženi podnesak po Tbr.8 toč.4 jer se samo određuje visina tužbenog zahtjeva), sastav podneska od 28.08.2025.-75 bodova, zastupanje na ročištu od 5.11.2025.- 75 bodova, pristup na ročište za objavu presude-37,5 bodova, ukupno 506,25 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 1.012,50 eura+PDV=1.265,62 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 1.531,07 eura.

23.4.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.09.2024. (ponavljanje navoda iz podnesaka od 27.05.2024) kao ni sastav požurnice od 31.07.2025 jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

23.5.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

24.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu točke koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

24.1.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na račun pun.tužitelja, odlučeno je kao u toč.III izreke rješenja sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025., rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž R-224/25 od 1.10.2025.).

25.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 14.studenoga 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika