Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-220/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja CARTA d.o.o., Osijek, Vukovarska cesta 229C, OIB: 56138534279, zastupan po punomoćniku Zlatku Zvonareviću odvjetniku iz Osijeka, Ivana Gundulića 5, 31000 Osijek, protiv tuženika: BRA.PAG d.o.o., Antunovac, Gospodarska zona Antunovac 11, OIB: 68728526005, zastupan po punomoćniku Sanji Mišević odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o., L. Jagera 24, Osijek, radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu sudske odluke održanom dana 14. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku BRA.PAG d.o.o., OIB: OIB: 68728526005, Gospodarska zona Antunovac 11, Antunovac, na ime stjecanja bez osnove platiti tužitelju CARTA d.o.o. za proizvodnju i promet vreća, OIB: 56138534279, Vukovarska cesta 229c, 31000 Osijek iznos od 9.152,56 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku BRA.PAG d.o.o., OIB: OIB: 68728526005, Gospodarska zona Antunovac 11, Antunovac, platiti tužitelju CARTA d.o.o. za proizvodnju i promet vreća, OIB: 56138534279, Vukovarska cesta 229c, 31000 Osijek, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.637,98 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju CARTA d.o.o., Osijek, Vukovarska cesta 229C, OIB: 56138534279, naknaditi tuženiku BRA.PAG d.o.o., Antunovac, Gospodarska zona Antunovac 11, OIB: 68728526005, parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvijestotinepedeseteura) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tuženik BRA.PAG d.o.o., Antunovac, Gospodarska zona Antunovac 11, OIB: 68728526005 sa zahtjevom na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (slovima: stodvadesetpeteura) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi stjecanja bez osnove i naknade vrijednosti postignute koristi u iznosu od 9.152,46 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U tužbi, podnescima i na održanim ročištima navodi da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi gospodarska zgrada k.b. 229 E i dvorište, ukupne površine 4634 m2, i to 1. etaža:

48/100 – poslovni prostor 1, koji se nalazi u prizemlju i galeriji, te se sastoji od kompresorske stanice 19,58 m2, hale 926,23 m2, wc 1. 13,77 m2, wc 2. 4,08 m2, mehaničarske radione 7,02 m2, ureda 1. 24,03 m2, ureda 2. 14,18 m2, garderobe 1. 12,24 m2, višenamjenska prostorija 24,03 m2, hodnika 9,41 m2, skladišta sirovina 143,15 m2, hodnika i stubišta 1. 6,10 m2, wc 3. 2,00 m2, wc 4. 1,79 m2, garderobe 2. 2,17 m2, predprostora 3,95 m2, a na galeriji – hodnik i stubište 23,88 m2, blagovaonica 12,42 m2, ukupne korisne površine 1.230,03 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od nadstrešnice u prizemlju površine 139,30 m2.

3. Navodi da je tužitelj vlasništvo navedene nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. prosinca 2014. zaključenog između Slobodna zona Osijek, kao prodavatelja i predlagatelja kao kupca. Predmetnom kupoprodajom tužitelj je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, kao i svih pokretnina u toj nekretnini koje čine uobičajenu opremu te nekretnine i sastavni je dio te nekretnine. Tužitelj posebno naglašava da je na temelju navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. prosinca 2014. postao između ostaloga i vlasnik slijedećih pokretnina i to: rasvjeta i elektroinstalacije, i to, razvodni ormar vrijednosti 6.891,76 EUR (51.926,00 kn), razvodni ormar Kaedra s ugrađenim utičnica UKO- UTO 16A/5p, utičnica UKO-UTO 16A/3p, grebenasta sklopka, automatski osigurač C16/3, automatski osigurač C16/1, ukupne vrijednosti 1.007,37 EUR (7.590,00 kn), razvodni ormar Kaedra s ugrađenim utičnica UKO-UTO 16A/5p, grebenasta sklopka, automatski osigurač C16/3, ukupne vrijednosti 719,36 EUR (5.420,00 kn), svjetiljka fluo Disano Hydro 2x58 W komada 75, svjetiljka panik komada 2, trofazni šinski rasplet za rasvjetu, komplet s ovjesom, spojnim i montažnim priborom te napajanjima, sveukupne vrijednosti sustava rasvjete 7.425,84 EUR (55.950,00 kn), odnosno, ukupne vrijednosti rasvjete i elektroinstalacija u iznosu od 20.884,86 EUR (157.357,00 kn) uključujući PDV.

4. Tužitelj naglašava da su dana 26. lipnja 2016. djelatnici tužitelja uočili da je tuženik demontirao električne instalacije i rasvjetu, a dana 30. lipnja 2016., tuženik je predao u posjed predmetnu nekretninu, o čemu su stranke sačinile primopredajni zapisnik, s time da je do tada tuženik demontirao i odnio sa sobom rasvjetna tijela, 6 razvodnih kutija, dok su ostale sporne pokretnine ostale u prostoru. Prema navodima tužitelja tuženik je navedenog dana demontirao i odnio slijedeće pokretnine ukupne vrijednosti 9.152,56 EUR, koje se i danas nalaze u posjedu tuženika:

- razvodni ormar Kaedra s ugrađenim utičnica UKO-UTO 16A/5p, utičnica UKO-UTO 16A/3p, grebenasta sklopka, automatski osigurač C16/3, automatski osigurač C16/1, ukupne vrijednosti 1.007,37 EUR (7.590,00 kn),

- razvodni ormar Kaedra s ugrađenim utičnica UKO-UTO 16A/5p, grebenasta sklopka, automatski osigurač C16/3, ukupne vrijednosti 719,36 EUR (5.420,00 kn),

- svjetiljka fluo Disano Hydro 2x58 W komada 75, svjetiljka panik komada 2, trofazni šinski rasplet za rasvjetu, komplet s ovjesom, spojnim i montažnim priborom te napajanjima, sveukupne vrijednosti sustava rasvjete 7.425,84 EUR (55.950,00 kn).

5. Tužitelj pojašnjava da je pravomoćnom presudom poslovni broj P- 407/2016 meritorno sud utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetnih pokretnina, a također je odbio tuženikov protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da je tuženik vlasnik tih pokretnina, kao i zahtjev za naknadom vrijednosti pokretnina koje su ostale u posjedu tužitelja, tako da je dana 08. lipnja 2021. godine kao datumom pravomoćnosti presuda u postupku broj: P-407/2016 prestala postojati bilo kakva pravna osnova tuženika za držanjem oduzetih pokretnina. Obzirom da je tužitelj u međuvremenu bio prisiljen u cijelosti nadomjestiti oduzete predmetne pokretnine iz ove tužbe novima, te kako od povrata pokretnina nema nikakve koristi i naknade oduzete imovine, to smatra da su se ispunili uvjeti iz odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima da tuženik tužitelju umjesto povrata stvari naknadi vrijednost postignute koristi.

6. Tužitelj u podnescima i na održanim ročištima navodi da je nebitno da li je tuženik bio i da li je sada spreman vratiti pokretnine, budući je demontažom i odnošenjem spornih pokretnina od strane tuženika cijela proizvodna hala u kojoj su se iste nalazile ostala bez strujne instalacije i rasvjete, pa je tužitelj morao nadomjestiti nedostajuće instalacije i elemente novima kako bi prostor bio funkcionalan.

7. Tužitelj također smatra i da njegovo potraživanje nije u zastari, budući da je donošenjem pravomoćne presude o utvrđenju vlasništva na pokretninama u postupku pred sudom naslova broj: P-407/2016, i to presude Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-1864/2019 od 08. lipnja 2021. tuženik postao nepošteni posjednik tih pokretnina, za koje do tada nije bilo pravomoćno utvrđeno čije su vlasništvo. Tužitelj smatra da tek nakon donošenja navedene presude Visokog trgovačkog suda RH ima se smatrati da je tuženik sporne pokretnine stekao bez valjane pravne osnove, odnosno da je dotadašnja osnova držanja tih pokretnina donošenjem pravomoćne presude otpala. Stoga je tužitelj mišljenja da se zastara treba računati od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-1864/2019 od 08. lipnja 2021. godine, a ne od dana fizičke demontaže i odnošenja pokretnina jer od tog dana pa do dana donošenja pravomoćne presude nije bilo pravomoćno utvrđeno čije su pokretnine vlasništvo, pa se nakon te presude tuženikovo držanje pokretnina ima smatrati stjecanjem bez osnove.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu, podnescima i na održanim ročištima navodi da je nesporna okolnost da je tužitelj vlasnik predmetnih pokretnina utvrđena presudom naslovnog suda P-407/2016. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Pž-1864/2019 od 08. lipnja 2021., kao i da je nesporno da je tuženik dopisom od 19. kolovoza 2015. obavijestio tužitelja da je on vlasnik predmetnih pokretnina jer ih je unio u svoju dugotrajnu imovinu još 2007. godine, kao i da je tuženik dana 26. lipnja 2016. iz poslovnog prostora u kojemu je bio u zakupu demontirao i odnio predmetne pokretnine.

9. Tuženik navodi da nakon što je pravomoćno utvrđeno da je tužitelj vlasnik spornih pokretnina (presuda Visokog trgovačkog suda Pž-1864/2019 od 08. lipnja 2021., koja je dostavljena strankama u rujnu 2021.), tuženik više ne tvrdi da je vlasnik spornih pokretnina, budući da je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da su one tužiteljevo vlasništvo. Također pojašnjava da je vlasništvo nad predmetnim pokretninama je bilo sporno sve do rujna 2021. godine (kada je strankama dostavljena presuda VTS Pž-1864/19), da je od tog trenutka tuženik spreman tužitelju predati u posjed sporne pokretnine, da je tužitelj tražio predaju spornih pokretnina u posjed, da je tuženik odgovorio da je spreman predati mu u posjed sporne pokretnine, ali da je tužitelj nakon toga prekinuo svu komunikaciju s tuženikom.

10. Tuženik osporava da je tužitelj predmetne nekretnine nadomjestio novima odnosno da je u međuvremenu obnovio elektroinstalaciju takvim istim elementima, jer je prema mišljenju tuženika tužitelj uvidio da nema nikakve koristi od predmetnih elemenata, budući da je riječ o produžecima elektroinstalacije prilagođenima za rad šivaćih strojeva.

11. Tuženik također navodi da tužitelj ima pravo na posjed predmetnih pokretnina i da mu ih tuženik želi predati u posjed još od 2021. godine, ali da je tada, u sred komunikacije o povratu pokretnina tužitelj prekinuo sve razgovore i po prvi put se oglasio tri godine kasnije i to podizanjem ove tužbe. Osporava da je tužitelj ikada na ikoji način „nadomjestio“ predmetne pokretnine, prvenstveno jer za tim nema interesa jer su to su pokretnine prilagođene tuženikovoj djelatnosti i tužitelj od njih ne bi imao nikakve koristi, pa je nevjerojatno i nevjerljivo da ih je ikada „nadomjestio“.

12. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo tražiti naknadu za predmetne pokretnine, budući da pravo na naknadu za oduzetu imovinu nastaje tek ako vraćanje nije moguće. Mišljenja je da vlasnik stvari nema pravo na naknadu „ako mu nije u interesu primiti stvar nazad“, već samo ako vraćanje stvari nije moguće.

13. Tuženik smatra da je u konkretnom slučaju vraćanje moguće, ali tužitelj ga očito ne želi budući da je i sam očito svjestan da od predmetnih pokretnina nema nikakve koristi. Vezano za institut stečenog bez osnove, tuženik smatra da je osnovno pravilo da će stjecatelj biti dužan vratiti ono što je stekao bez osnove ili po osnovi koja se nije ostvarila ili je poslije otpala, a tek ako stjecatelj ne može vratiti stečeno, dužan je naknaditi vrijednost stečene koristi. Mišljenja je da institut stjecanja bez osnove prije svega teži uspostavi prijašnjeg stanja, a ako to nije moguće, stjecatelj je dužan vratiti postignutu korist.

14. Tuženik je stava da bi u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima tužitelj bio ovlašten zahtijevati isplatu tek da vraćanje stvari nije moguće. Smatra da tužitelj tijekom postupka nije dokazao ispunjenje te pretpostavke te da iz provedenih dokaza proizlazi da se predmetne pokretnine nalaze kod tuženika i da ih može preuzeti.

15. Tuženik je istakao i prigovor zastare budući da je prema tvrdnji tužitelja iz tužbe (pod toč. 4.) tužitelj još 26. lipnja 2016. imao saznanja o tome da je tuženik demontirao i odnio predmetne pokretnine, jer tražbina po osnovi stjecanja bez osnove zastarijeva u roku od pet godine, a tužba je u ovom predmetu podnesena 07. lipnja 2024., gotovo osam godina nakon demontiranja i oduzimanja predmetnih pokretnina. Smatra da je on kao tuženik sukladno odredbi čl. 18. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima ovdje postao nepošteni posjednik ne pravomoćnošću presude o utvrđenju prava vlasništva na pokretninama kako to pogrešno smatra tužitelj, već samim činom podnošenja tužbe u tom ranijem postupku. Kako je od tog momenta, dakle od podnošenja tužbe u predmetu u kojem je ovdje tužitelj pravomoćno deklariran vlasnikom predmetnih pokretnina, pa do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu, proteklo osam godina, smatra da je tužitelj prekludiran u svojemu pravu da sudskom presudom dobije stečeno bez osnove, a obzirom na opći zastarni rok od 5 godina.Tuženik smatra da je pravilnom primjenom odredbe iz čl. 18. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za zaključiti da je tuženik postao nepošteni posjednik već činom podnošenja tužbe u tom postupku, dakle još 2016. godine, navodeći da se o predmetnom u više navrata očitovala i sudska praksa gdje je jasno izračen stav različitih sudova po ovom pitanju.

16. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to : presudu broj P-407/2016-81 od 25.01.2019. (str. 8-16 spisa), dopunsku presudu broj P-407/2016-94 od 01.04.2021. (str. 17-22 spisa), potvrde pravomoćnosti/ovršnosti (str. 23-26 spisa), presudu VTS RH broj: Pž-1864/2019-4 od 08.06.2021. (str. 27-38 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Vještak d.o.o. (str. 39-50 spisa), mail od 11.11.2021. (str. 51-52), dopis od 19.08.2015. i 15.04.2016. (str. 53-56), mail korespondenciju (str. 70-75 spisa), sudsku praksu (str. 123-147 spisa).

17. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Među strankama nije sporno da se predmetne pokretnine nalaze u posjedu tuženika od 26. lipnja 2016. godine i da je vlasništvo tužitelja nad predmetnim pokretninama utvrđeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj PŽ-1864/2019-4 od 8. lipnja 2021.

19. Među strankama je sporno da li je za tužiteljevu tražbinu nastupila zastara, te da li je nastupila nemogućnost vraćanja predmetnih pokretnina zbog čega bi tužitelj imao pravo na naknadu vrijednosti postignute koristi, ili tužitelj ima pravo samo na povrat stvari kao što zahtijeva tuženik.

20. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO) propisano je:

"(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala."

21. Člankom 18. st. 3. i st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu ZVDSP) propisano je:

"(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

(4) Ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku."

22. Člankom 225. ZOO-a propisano je:

"Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare."

23. Sukladno čl. 214. ZOO-a, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (st. 1.), a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2.).

24. Sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

25. Člankom 216. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

26. Sud je utvrdio da je prigovor zastare osnovan i da je za tužiteljevu tražbinu nastupila zastara.

27. Naime, u konkretnom slučaju radi se o stjecanju bez osnove u kojem tražbine zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, u smislu čl. 225. ZOO- a. Budući da je iz samih navoda stranaka nesporno da je u konkretnom slučaju riječ o stjecanju bez osnove i da je tuženik predmetne pokretnine otuđio 26. lipnja 2016. godine i da je tužitelj istoga dana saznao da se predmetne pokretnine nalaze u posjedu kod tuženika, što znači da je zastara počela teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze 27. lipnja 2016., a tužba u ovome predmetu je podnesena 7. lipnja 2024., sud je zaključio da je protekao rok od pet godine u kojemu vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze te da je stoga nastupila zastara navedene tražbine radi stjecanja bez osnove.

28. Sud nije ocijenio osnovanim navod tužitelja da je mogao zahtijevati ispunjenje obveze tek od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj PŽ-1864/2019-4 od 8. lipnja 2021. kojom je utvrđeno vlasništvo tužitelja na predmetnim pokretninama, budući da je takvom deklaratornom presudom samo utvrđeno da je tužitelj vlasnik stvari, a što je tužitelj bio i ranije u vrijeme otuđenja istih i imao je saznanja da je iste otuđio tuženik. U konkretnom slučaju tuženik je predmetne pokretnine stekao bez pravne osnove dana 26. lipnja 2016. demontažom i odnošenjem istih, te je tužitelj povrat stvari stečenih bez pravne osnove mogao prema tuženiku ostvarivati i prije donošenja navedene deklaratorne presude kojom se samo utvrđuje pravo vlasništva tužitelja na predmetni nekretninama.

29. Budući da je sud prihvatio prigovor zastare tuženika i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, sud je mišljenja da nije potrebno razmatrati ostale prigovore tuženika jer isti više ne mogu utjecati na donošenje ove odluke jer bi neovisno o njima tužbeni zahtjev morao biti odbijen.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. a u svezi s čl. 155. ZPP-a te je sud tuženiku priznao trošak parničnog postupka i to zastupanja na ročištima od 11. ožujka 2025., 20. svibnja 2025. i 2. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tar. br. 9. st. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR po svakom ročištu, trošak sastavljanja odgovora na tužbu od 12. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR.

31. Sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 125,00 EUR i to za trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda s pripadajućim PDV-om, budući da sud smatra da navedeni trošak na ročištu radi objave presude nije potreban za vođenje parnice, posebice stoga što se na navedenom ročištu ne raspravlja već samo objavljuje i uručuje presuda, a presuda će također istoga dana kada je održano ročište biti istaknuta i na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova te stranka za istu može saznati isti dan kada je presuda i objavljena, u smislu čl. 155. i čl. 335. ZPP-a.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 14. studenog 2025.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.