Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-554/2023-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ES na temelju generalne punomoći broj Su-50/12, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 3. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika ZS i punomoćnice tuženika ES, dana 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 da tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 65.658,15 EUR, a koji iznos se odnosi na visinu zakonskih zateznih kamata koje su tekle od donošenja rješenja tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I- 141-02/07-03/OB:03282198607, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenoga 2008. sve do isplate 15. siječnja 2022. u visini glavnice, te na tako utvrđen iznos (od 65.658,15 EUR) da isplati zakonske zatezne kamate koje se od 15. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju, trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana objave presude po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se, kao neosnovan, eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: " 1. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 da tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 65.658,15 EUR, a koji iznos se odnosi na naknadu štete u visini zakonskih zateznih kamata koje su tekle od donošenja rješenja tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/07- 03/OB:03282198607, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenog 2008. sve do isplate 15. siječnja 2022. u visini glavnice, te na tako utvrđen iznos (od 65.658,15 EUR) da isplati zakonske zatezne kamate koje se od 15. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. siječnja 2023. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu u kojoj je naveo da je uslijed detonacije granate pretrpio teške tjelesne ozljede glave, leđa i vrata. Nadalje je naveo da je rješenjem tuženika, Područne službe u Splitu, broj 200787 od 28. studenog 2008. odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu temeljem opće radne nesposobnosti uzrokovane 100% sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Tužitelj je isto tako naveo da je protiv istog rješenja uložio žalbu, koja je odbijena, nakon čega je pokrenuo upravni spor koji je okončan presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us- 5415/2010-4 od 11. travnja 2013., a kojom je poništeno rješenje tuženika, Središnje službe, Klasa: 141-02/09-03/00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-09/3746 od 1. travnja 2010. Tužitelj je nastavno naveo da je tuženik nakon pravomoćne presude po drugi put odbio zahtjev tužitelja unutar istog postupka te da je rješenjem tuženika, Središnje službe, Klasa: 141-02/13-03, Urbroj: 341-99-06/2-13-005704 od 9. srpnja 2013. ponovno odbio žalbu tužitelja protiv rješenja od 28. studenog 2008. Tužitelj je, također, naveo da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1957/13-9 od 28. svibnja 2015. poništeno rješenje tuženika od 9. srpnja 2013. i predmet je vraćen na ponovni postupak, te da je rješenjem tuženika, Središnje službe, Klasa: 141-02/15-03OB: 00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-15/5094 od 16. srpnja 2015. tuženik opet odbio priznati tužitelju pravo na invalidsku mirovinu na zakonit način. Tužitelj je još naveo da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj 14 UsImio- 267/15-18 od 28. prosinca 2017. poništeno rješenje tuženika, Središnje službe, Klasa:

141-02/15-03/OB:00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-15/5094 od 16. srpnja 2015. i rješenje tuženika, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/141-02/07-03/OB: 03282198607, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenog 2008., te da je tužitelju priznata opća nesposobnost za rad 100% uzrokovana posljedicama sudjelovanja u ratu. Još je naveo da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3571/18-3 od 30. siječnja 2019. poništena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-267/15-18 od 28. prosinca 2017., te da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-1920/2019 od 10. ožujka 2021. ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3571/18-3 od 30. siječnja 2019. Tužitelj je, nadalje, naveo da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1023/21-6 od 1. lipnja 2021., odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-267/15-18 od 28. prosinca 2017. Tužitelj je, konačno naveo da je rješenjem tuženika, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21- 03/03622579664, Urbroj: 341-18-06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021. tužitelju priznata opća nesposobnost za rad 100% uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu s početkom od 22. listopada 2007., te da mu je priznata mirovina u iznosu od 4.941,13 kn mjesečno od 22. listopada 2007. pa da ista od:

- 1. siječnja 2008. iznosi 5.067,56 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2008. iznosi 5.272,66 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2009. iznosi 5.393,47 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2009. iznosi 4.919,87 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2010. iznosi 4.919,87 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2012. iznosi 4.919,87 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2012. iznosi 5.021,86 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2013. iznosi 5.084,23 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2013. iznosi 5.134,80 kn mjesečno,

- 1 srpnja 2015. iznosi 5.134,80 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2016. iznosi 5.134,80 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2016. iznosi 5.134,80 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2017. iznosi 5.224,99 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2017. iznosi 5.334,54 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2018. iznosi 5.384,29 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2018. iznosi 5.384,29 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2019. iznosi 5.592,48 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2019. iznosi 5.729,03 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2020. iznosi 5.851,25 kn mjesečno,

- 1. siječnja 2021. iznosi 5.884,12 kn mjesečno,

- 1. srpnja 2021. iznosi 6.029,09 kn mjesečno.

2. Tužitelj je u tužbi pojasnio da temeljem prava vlasništva ima pravo potraživati od tuženika zakonske zatezne kamate na navedene iznose od dana dospijeća sve do dana isplate. Istaknuo je da je tuženik od 22. listopada 2008. nezakonito uskraćivao isplatu invalidske mirovine tužitelju, te da je iz rješenja u rješenje postupao protuzakonito i priječio pristup tužitelja njegovom stečenom pravu i vlasništvu. Tužitelj je isto tako naveo da se tuženik oslanjao na protuustavna tumačenja pojma ranjavanja prema kojem detonacije granate uzrokuju takozvane blast ozljede koje nisu ranjavanje, te da je na temelju tog beživotnog i formalističkog tumačenja odbijao tužitelju i drugim ratnim vojnim invalidima isplatiti mirovinu. Tužitelj je istaknuo i da je tuženik izbjegavao isplatu pokušavajući umanjiti iznos mirovine koji pripada tužitelju pogrešnim utvrđivanjem činjeničnog stanja, te da je činjenično stanje ispravno utvrđeno tek pravomoćnom sudskom presudom. Dodao je da je cijelo vrijeme tijekom postupka tuženik pridržavao imovinu koja po pravu pripada drugome, te da je istom mogao slobodno baratati i da stoga tuženik tužitelju duguje kamate. Tužitelj smatra da je tuženik 15 godina koristio, ili imao priliku koristiti i "baratati", novcem koji po zakonu i temeljnim pravnim načelima pripada tužitelju. Stoga je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potraživao isplatu iznosa od 74.514,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2022. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 15. svibnja 2024., nakon dostavljenog izračuna tuženika, precizirao glavni tužbeni zahtjev, te istim od tuženika potražuje isplatu iznos od 65.658,15 EUR, a koji iznos se odnosi na visinu zakonskih zateznih kamata koje su tekle od donošenja rješenja tuženika, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141- 02/07-03/OB:03282198607, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenoga 2008. sve do isplate 15. siječnja 2022. u visini glavnice, te na tako utvrđen iznos (od 65.658,15 EUR) potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 15. siječnja 2022. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od objave presude do isplate. U navedenom podnesku tužitelj je, a kako je to pojasnio na ročištu održanom 3. listopada 2025., postavio i eventualni zahtjev u slučaju da sud ne usvoji glavni zahtjev. Navedenim eventualnim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 65.658,15 EUR, a koji iznos se odnosi na naknadu štete u visini zakonskih zateznih kamata koje su tekle od donošenja rješenja tuženika, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/07- 03/OB:03282198607, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenog 2008. sve do isplate 15. siječnja 2022. u visini glavnice, te na tako utvrđen iznos (od 65.658,15 EUR) potražuje zakonske zatezne kamate tekuće 15. siječnja 2022. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od objave presude do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu i porekao je da ima bilo kakvu dospjelu, a neisplaćenu novčanu obvezu prema tužitelju, te je osporio visinu i tijek kamata naznačenih u tužbenom zahtjevu. Nadalje je naveo da je rješenjem tuženika, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21-03/ 03622579664, Urbroj: 341-18-06/2-21-47086, broj spisa: 200787 od 20. prosinca 2021., tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad 100 % uzrokovanu obranom suvereniteta države ugovornice, a u svezi čl. 1. st. 1. Ugovora HVO počevši od 22. listopada 2007., međutim osporio je tvrdnju tužitelja da bi 15 godina koristio, ili imao priliku koristiti i "baratati" novcem koji po zakonu i temeljnim pravnim načelima pripada tužitelju i to prvenstveno iz razloga što tuženik nije odlučio o pravu na mirovinu iz mirovinskog osiguranja i zadržao novac da bi njime mogao "baratati" jer se tek donošenjem konačne odluke u obliku upravnog akta (rješenja) tužitelju utvrđuje pravo na mirovinu i isplatu iste. Pojasnio je da prije toga ne postoji novac koji po zakonu i temeljem pravnih načela pripada tužitelju jer se prije donošenja upravnog akta ne zna ima li tužitelj pravo na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, pa samim time niti visina mirovinskih primanja nije poznata, pa ni tražbina nije dospjela, a time niti obveza tuženika na isplatu iste jer ona prije donošenja rješenja ne postoji. Tuženik je isto tako naveo da je u cijelosti podmirio obvezu u skladu s rješenjem od 20. prosinca 2021., te da je tužitelju isplatio utvrđene svote priznate mu invalidske mirovine nalogom od 28. prosinca 2021. za razdoblje od 22. prosinca 2007. do 31. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 116.782,58 kn i to uplatama iznosa kako slijedi:

- 33.683,25 kn za razdoblje od 22. listopada 2007. do 31. prosinca 2011. doznakom od 3. siječnja 2022., a koji je uplaćen na račun 10. siječnja 2022.,

- 23.700,05 kn za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2014. doznakom od 10. siječnja 2012., a koji je uplaćen na račun 17. siječnja 2022.,

- 58.614,11 kn za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. studenoga 2021. doznakom od 17. siječnja 2022., a koji je uplaćen na račun 24. siječnja 2022.,

- 785,17 kn za razdoblje 1. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. doznakom od 7. veljače 2022., a koja je uplaćen na račun 14. veljače 2022.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu, nadalje, naveo da je korisniku mirovine dužan isplatiti samo pripadajuće svote mirovine utvrđene rješenjem o priznanju, odnosno određivanju prava na kako mirovinu, tako i na isplatu iste, ali da korisniku ne pripada pravo na zatezne kamate jer plaćanje istih nije predviđeno Zakonom o mirovinskom osiguranju. Budući je rješenje tuženik donio 20. prosinca 2021., a isplata je izvršena 28. prosinca 2021., to je tuženik napomenuo da je tako određena mirovina tužitelju isplaćena sa pripadajućim zaostacima u primjerenom roku. Tuženik je još naveo da tužitelj ni na temelju odredbe čl. 277. st. 1. ZOO-a nema pravo na zatezne kamate s obzirom na to da tuženik nije zakasnio s isplatom mirovine jer istu nije mogao početi isplaćivati prije nego je doneseno rješenje u upravnom postupku koje predstavlja pravnu osnovu za isplatu mirovinskih primanja. Budući da se zahtjev tužitelja odnosi na razdoblje kada mirovina još nije bila dospjela za isplatu, to tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 277. ZOO-a i da tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate. Opreza radi tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tijekom postupka tuženik je u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev naveo da tužitelj nije dokazao da bi tuženik postupao protupravno tijekom upravnog postupka ili upravnog spora, te da predmetom spora ne može biti preispitivanje zakonitosti ili pravilnosti postupanja u upravnom sporu donesenih rješenja. Osim toga u odnosu na eventualni zahtjev tuženik je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije jer prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave štetu koja nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

6. Prije svega valja reći da je točno tužitelj u podnesku od 15. svibnja 2024. preinačio tužbu sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći na način da je postavio eventualno kumulirani zahtjev. Ovakvoj preinaci se tuženik protivio, međutim sud je navedenu preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu i da je tužitelj tužbeni zahtjev specificirao nakon dostavljenog obračuna tuženika.

7. Tijekom postupka sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku obračuna kamata (str. 4-13 spisa), presliku rješenja tuženika, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21-03/03622579664, Urbroj: 341-18-06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021. (str. 15-19 spisa), presliku odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-1920/2019 od 10. ožujka 2021. (str. 20-31 spisa), presliku presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Uslmio-267/15-18 od 28. prosinca 2017. (str. 32- 43 spisa), presliku presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1957/13-9 od 28. svibnja 2015. (str. 44-48 spisa), presliku presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us-5415/2010-4 od 11. travnja 2013. (str. 49-51 spisa), presliku rješenja tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/15-03OB:

00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-15/5094 od 16. srpnja 2015. (str. 52-55 spisa), presliku presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž- 3571/18-3 od 30. siječnja 2019. (str. 56-59 spisa), presliku presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1023/21-6 od 1. lipnja 2021. (str. 60-64 spisa), presliku doznake od 3. siječnja 2022, uplata 10. siječnja 2022. (str. 70 spisa), presliku obračuna kamata (str. 96-161 spisa), te je izvršen uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka s obzirom na to da su iste na ročištu održanom 3. listopada 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i preložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

9. Na temelju izvedenih dokaza, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je neosnovan kako glavni, tako i eventualni zahtjev tužitelja.

10. Dakle, među parničnim strankama je nesporno da je rješenjem tuženika, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21-03/03622579664, Urbroj: 341-18- 06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021. tužitelju priznata opća nesposobnost za rad 100% uzrokovana obranom suvereniteta države ugovornice, te da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 22. listopada 2007. i to u iznosima utvrđenim tim rješenjem. Isto tako među strankama je nesporno da je tuženik tužitelju na temelju tog rješenja isplatio glavnice dospjelih mirovina. Također je nesporno da tuženik tužitelju nije isplatio zakonske zatezne kamate na iznose isplaćenih glavnica mirovine te da zakonske zatezane kamate u apsolutnom iznosu iznose 65.658,15 EUR, a sukladno obračunu tuženika (str. 96-161 spisa). Međutim, među strankama je sporno je li tuženik bio dužan tužitelju isplatiti i zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose mirovine i to od dana kada je utvrđeno pravo na isplatu mirovine, kao i je li tužitelju zbog postupanja tuženika nastala šteta u istom iznosu.

11. Iz preslike rješenja tuženika, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21- 03/03622579664, Urbroj: 341-18-06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021., preslike odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-1920/2019 od 10. ožujka 2021., preslike presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Uslmio-267/15- 18 od 28. prosinca 2017., preslike presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI- 1957/13-9 od 28. svibnja 2015., preslike presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us-5415/2010-4 od 11. travnja 2013., preslike rješenja tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/15-03/OB: 00250010225, Urbroj: 341-99- 06/2-15/5094 od 16. srpnja 2015., preslike presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3571/18-3 od 30. siječnja 2019. i preslike presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1023/21-6 od 1. lipnja 2021. proizlazi:

- da je rješenjem tuženika, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/07-03/OB: 00250010225, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenog 2008. odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu temeljem opće radne nesposobnosti uzrokovane 100% obranom suvereniteta države ugovornice,

- da je protiv tog rješenja tužitelj uložio žalbu, koja je odbijena rješenjem tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/09-03/00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-09/3746 od 1. travnja 2010.,

- da je navedeno rješenje tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/09- 03/00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-09/3746 od 1. travnja 2010. poništeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us-5415/2010-4 od 11. travnja 2013.,

- da je je rješenjem tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/13-03, Urbroj: 341-99- 06/2-13-005704 od 9. srpnja 2013. odbijena žalbu tužitelja protiv rješenja tuženika, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/07-03/OB: 00250010225, Urbroj: 341-

18-06/2-07-79007 od 28. studenog 2008.,

- da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1957/13-9 od 28. svibnja 2015., poništeno rješenje tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/13-03, Urbroj:

341-99-06/2-13-005704 od 9. srpnja 2013. i predmet vraćen na ponovni postupak,

- da je rješenjem tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/15-03/OB: 00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-15/5094 od 16. srpnja 2015., odbijena žalbu tužitelja protiv rješenja tuženika, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/07-03/OB: 00250010225, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenog 2008.,

- da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj 14 UsImio-267/15-18 od 28. prosinca 2017., poništeno rješenje tuženika, Središnja služba, Klasa: 141-02/15- 03/OB:00250010225, Urbroj: 341-99-06/2-15/5094 od 16. srpnja 2015. i rješenje tuženika, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/141-02/07-03/OB: 03282198607, Urbroj: 341-18-06/2-07-79007 od 28. studenog 2008., te da je tužitelju počevši od 22. listopada 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad 100% uzrokovane obranom suvereniteta države ugovornice i naloženo je prvostupanjskom upravnom tijelu u roku od 60 dana donijeti rješenje kojim će tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu,

- da je tuženik protiv navedene presude podnio žalbu, te da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom, poslovni broj poslovni broj Usž-3571/18-3 od 30. siječnja 2019., poništio presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj 14 UsImio- 267/15-18 od 28. prosinca 2017., i odbio tužbeni zahtjev,

- da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-1920/2019 od 10. ožujka 2021., ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3571/18-3 od 30. siječnja 2019., i predmet je vraćen Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak,

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 1023/21-6 od 1. lipnja 2021., odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsImio-267/15-18 od 28. prosinca 2017.,

- da je rješenjem tuženika, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21- 03/03622579664, Urbroj: 341-18-06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021., tužitelju kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad 100% uzrokovana obranom suvereniteta države ugovornice, odnosno uzrok koje je 100% u svezi s odredbom čl. 1. st. 1. t. 7. ugovora HVO, priznato počevši od 22. listopada 2007. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od 5.436,84 kn mjesečno koja je umanjena sukladno odredbama Ugovora HVO i određena u svoti od 4.941,13 kn mjesečno, a čija isplata počinje od 22. listopada 2007.

12. Iz rekapitulacije isplaćenih iznosa tuženika (str. 70-71 spisa), a što tužitelj i nije osporio, utvrđeno je da je tuženik u skladu s rješenjem, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21-03/03622579664, Urbroj: 341-18-06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021., tužitelju isplatio utvrđene svote invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 116.782,58 kn i to uplatama iznosa kako slijedi:

- 33.683,25 kn za razdoblje od 22. listopada 2007. do 31. prosinca 2011., doznakom od 3. siječnja 2022., a koji je isplaćen 10. siječnja 2022.,

- 23.700,05 kn za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2014. , doznakom od 10. siječnja 2022., a koji je isplaćen 17. siječnja 2022.,

- 58.614,11 kn za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. studenoga 2021., doznakom od 17. siječnja 2022., a koji je isplaćen 24. siječnja 2022.,

- 785,17 kn za razdoblje 1. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. , doznakom od 7. veljače 2022., a koja je isplaćen 14. veljače 2022.

13. Imajući u vidu navode stranaka i utvrđeno činjenično stanje u konkretnom slučaju valja poći od odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.; dalje: ZOO) kojom je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Isto tako valja uzeti u obzir i odredbu čl. 116. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.; dalje: ZOMO / ranije odredba čl. 110. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, "Narodne novine" broj 102/1998., 130/2010., 61/2011., 114/2011., 76/2012. i 133/2013.; dalje: ZOMO/98) prema kojoj se prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju u Zavodu prema odredbama ZOMO-a i to sukladno odredbi čl. 7. st. 2. ZOMO-a (ranije odredba čl. 9. st. 2. ZOMO/98), u upravnom postupku. Za ovaj spor je, također, relevantna odredba čl. 132. st. 1. ZOMO-a (ranije odredba čl. 119. st. 1. ZOMO/98) kojom je određeno da se rješenje o priznanju prava iz mirovinskog osiguranja izvršava odmah nakon donošenja, osim ako odredbama ZOMO-a nije drukčije određeno, a sukladno odredbi st. 3. istog članka rješenje izvršava tuženik.

14. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, tuženik do donošenja navedenog rješenja, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21-03/03622579664, Urbroj:

341-18-06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021., nije u smislu odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a bio u zakašnjenju. Naime, sukladno navedenoj odredbe čl. 116. st. 1. ZOMO-a (čl. 110. st. 1. ZOMO/98) prava iz mirovinskog osiguranja ostvaruju se u Zavodu prema odredbama ZOMO-a i to sukladno čl. 7. st. 2. ZOMO-a (čl. 9. st. 2. ZOMO/98) u upravnom postupku. Nadalje, u smislu gore navedene odredbe čl. 132. st. 1. ZOMO-a (čl. 119. st. 1. ZOMO/98) mirovina dospijeva na naplatu tek danom donošenja rješenja kojim se priznaje pravo na mirovinu i određuje njezina visina (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1201/11 i Rev-x 1048/2012, te. i u odluci Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1440/2018). Dakle, tek po donošenju rješenja kojim se to pravo priznaje tužitelju za tuženika nastaje obveza isplate mirovine, pa stoga tuženik prije donošenja navedenog rješenja nije mogao izvršiti isplatu mirovina tužitelju, neovisno o tome što je tužitelju tim rješenjem priznato pravo na invalidsku mirovinu od 22. listopada 2007. pa nadalje. Naime, sve do donošenja navedenog rješenja se nije znalo ima li tužitelj pravo na mirovinu, niti se znala visina iste, te pojedini obroci mirovine nisu mogli dospjeti prije donošenja rješenja kojim mu je priznato pravo na mirovinu. Ovdje valja reći da su neosnovni navodi tužitelja da se tuženik 15 godina koristio novcem koji po zakonu i temeljnim pravnim načelima pripada tužitelju. Ovo stoga što se u navedenom razdoblju odlučivalo o pravu tužitelja na invalidsku mirovinu u zakonom propisanom upravnom postupku u kojem je tužitelj koristio svoje pravo na pravni lijek i sudsku zaštitu, te je u konačnici u tom postupku i ostvario pravo na invalidsku mirovinu i to prema rješenju tuženika, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/21-03/03622579664, Urbroj:

341-18-06/2-21-47086 od 20. prosinca 2021. Nadalje, u odnosu na potraživanje zakonskih zateznih kamata za razdoblje od donošenja navedenog rješenja, odnosno od 20. prosinca 2021. do isplate (isplaćeno 33.683,25 kn 10. siječnja 2022., 23.700,05 kn 17. siječnja 2022. i 58.614,11 kn 24. siječnja 2022., te 785,17 kn 14. veljače 2022.) valja reći da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, niti ona proizlazi obračuna kamata izrađenog od strane tuženika (str. 96- 161 spisa). Stoga je, kao neosnovan, valjalo odbiti glavni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. U odnosu na eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu štete u visini zakonskih zateznih kamata, odnosno u iznosu od 65.658,15 EUR, prije svega valja reći da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik. Naime, tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju i to pozivanjem na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/2011., 12/2013., 93/2016., 104/2016. i 66/2019.; dalje: ZDSU / ranije odredba čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave, "Narodne novine" broj 75/1993, 92/1996, 127/2000, 48/1999, 15/2000, 59/2001, 199/2003.; dalje: ZSDU/93.) u kojoj je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Međutim, kako je tuženik osnovan kao javna ustanova, sukladno odredbi čl. 141. st. 1. ZOMO-a (čl. 127. st. 1. ZOMO/98), tako u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008. i 127/2019.; dalje ZOU). Prema navedenoj odredbi čl. 59. ZOU-a ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom (st. 1.), a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze (st. 2.). Stoga, je tuženik (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje) solidarno odgovoran s Republikom Hrvatskom (kao osnivačem) i za naknadu nastale štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-783/2022- 2 od 3. studenoga 2022.). Nadalje u odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a je propisno da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Stoga je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Međutim, eventualni tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan jer se nisu ostvarile pretpostavke za naknadu štete. Naime, u konkretnom slučaju, iako je postupak u pogledu utvrđivanja prava tužitelja na invalidsku mirovinu trajao dugo, te iako su povodom pravnih lijekova tužitelja poništavana rješenja tuženika, isto samo po sebi ne znači automatski da se radi o protupravnom, odnosno nezakonitom ili nepravilnom radu tuženika, a na isto ne ukazuje niti činjenica, koju tužitelj navodi u tužbi, da bi tuženik pogrešno tumačio pojam ranjavanja i da je pogrešno i nepotpuno utvrđivao činjenično stanje. Naime, tužitelj je imao mogućnost u svrhu ostvarivanju svog prava ulagati pravne lijekove, te je tu mogućnosti i koristio, a drugostupanjska tijela i sudovi su imali ovlaštenje poništavati rješenja i ukidati presude. Stoga iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik postupao protupravno, odnosno nezakonito i nepravilno pa stoga nema ni odgovornosti istog za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1045. ZOO- a, a u vezi s odredbom čl. 14. ZSDU-a (čl. 13. ZSDU/93). Naime, samo vođenje navedenih postupka, te s tim u vezi tumačenje pojedinih pojmova i utvrđivanje činjeničkog stanja, nema značenje nepravilnog i nezakonitog rada tuženika, dok tužitelj druge okolnosti u odnosu na eventualno protupravno postupanje, odnosno nepravilan i nezakonit rad tijekom postupka nije isticao.

17. Kako je već i zbog navedenoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev, tako sud nije razmatrao ostale prigovore tuženika.

18. Budući da je odbijen kako glavni, tako i eventualni, tužbeni zahtjev tužitelja, to je valjalo odbiti i njegove sporedne zahtjeve (zatezne kamate i troškove postupka).

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. studenoga 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte