Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-34/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Fistonić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], i svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 1. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ljiljane Fistonić, odvjetnika u Zagrebu, te punomoćnika tuženika Hrvoja Miličevića, odvjetnika u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da se tužiteljevo vlasništvo nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], proteže i na dio navedene čestice u površini od 374 m2, označena točkama F,E', F', G' i F'' na skici mjerenja sudskog vještaka za geodeziju Dinka Spahije ( koja skica je zajedno s vještvom navedenog vještaka od 7. lipnja 2022., i nadopuna istoga vještva od 4. srpnja 2022.g., prileži spisu Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj R1-24/2022, te čini sastavni dio ove izreke), te se tuženicima VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mld. KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnim slijednicima sada pok. EF nalaže da tužitelju predaju isključiti neposredan posjed navedenog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te se ujedno zabranjuje tuženicima svako pačanje i ulaženje u navedeni dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Dužan je tuženik trpjeti da tužitelj međašnim znacima po pravilima geodetske struke, označi među na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tužitelja, a prema nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na način da međa ide graničnom linijom koja na skici mjerenja sudskog vještaka za geodeziju Dinka Spahije dipl. ing., od 7. lipnja 2022. ( koja skica je zajedno s vještvom i nadopunom vještva zaprimljena kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj R1-24/2022, i prileži spisu istoga suda poslovni broj R1-24/2022, te čini sastavni dio ove izreke) označeno slovima E, E, F, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženicima VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 EUR, (slovima: tisućueura) u roku od 15 dana, dok se tuženici odbijaju s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 1.225,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pred ovim sudom 26. siječnja 2023. pravomoćno okončan postupak radi uređenja međe rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-64/2023., kojim rješenjem je odbijena žalba predlagatelja, ovdje tužitelja, i potvrđeno rješenje ovog suda od 3. lipnja 2022. poslovni broj R1-24/2022. Nadalje navodi da u zakonskom roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o uređenju međe, podnosi ovu tužbu, jer tvrdi da je upravo tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica Vodeničke njive površine 3140 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Da je predmet prijedloga uređenja međe bila je između ostalog i međa između nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica Vodeničke njive površine 3140 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja i nekretnine koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1-24/2022 uređena je međa u odnosu na gornju nekretninu, na način da je utvrđena međa između k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na način da je čine točke F, E, F, G i F u površini od 374 m2, na temelju skice iz nalaza sudskog vještaka dipl. ing. geodezije Dinka Spahije od 7. lipnja 2022. i nadopune istoga nalaza od 4. srpnja 2022., a koja površina je u vlasništvu tužitelja. Nadalje navodi kako je tuženik vlasnik obiteljske kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja neposredno graniči s nekretninom tužitelja, označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a dio koje čini i površina od 374 m2, označena točkama F, E, F, G i F, a što u naravi predstavlja otvorene i natkrivene svinjce, te otvorene i natkrivene šupe za odlaganje drva, alata i ostalih oruđa za rad, također na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Također navodi kako tuženik u odnosu na površinu od 374 m2, označenu točkama F, E, F, G i F, iz navedene skice nalaza vještaka, nema valjan pravni osnovu stjecanja prava vlasništva, niti je ikada pokrenuo bilo kakav sudski postupak za priznanje prava vlasništva na opisanoj površini, koja je u vlasništvu tužitelja. Slijedom svega gore navedenoga, tužitelj smatra da kao vlasnik nekretnine, koju tuženik bespravno uznemirava u korištenju njegovih vlasničkih prava, predlaže da ovaj sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će utvrditi da tužitelju pripada pravo vlasništva na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] i to na spornoj površini označenoj točkama F,E', F', G' i F'', a koja u naravi čini svinjce i šupu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik UF navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava tužbu u cijelosti kao neosnovanu. Naime, čini nespornim da je između parničnih stranaka vođen postupak radi uređenja međe, a koji postupak je pravomoćno završen donošenjem rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-64/2023 od 26. siječnja 2023. Nadalje, navodi kako je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, Zemljišnoknjižni odjel, katastarska općina [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Vodeničke njive površine 3140 m², a tuženik je vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, Zemljišnoknjižni odjel, katastarska općina [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa]², dvorište površine 1009 m², kuća, [adresa], površine 152 m², pomoćna zgrada površine 158 m², ukupno površine 1319 m². Da su predmetne nekretnine granične (susjedne). Čini nespornim da je predmet ovoga postupka sporna međašna površina označena u skici premjeravanja sudskog vještaka Dinka Spahije u površini od 374 m². Navodi da prema članku 103. stavku 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od trenutka kada je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Da je tuženik stekao vlasništvo sporne površine kao pošteni posjednik, jer isti je na spornoj površini izgradio otvorene i natkrivene svinjce, otvorene i natkrivene šupe za odlaganje drva, alata i ostalih oruđa za rad. Tuženik je sve objekte gradio kao pošteni graditelj, da je i sam tužitelj sudjelovao u izgradnji pomoćnih zgrada, točnije pomagao je tuženiku u izgradnji i betoniranju objekata, te mu nikada nije bilo što branio u vezi sa građenjem te između parničnih stranaka nikada nije bilo sporna međašna površina, dakle parnične stranke su bile suglasne oko međe. Slijedom navedenoga predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Na raspravnom ročištu od 14. veljače 2024. (list 41) tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev u točki I. izreke na način da je obrisao slova: "E, F, E, F, G i F", a umjesto njih naveo da trebaju stajati slova "F, E', F', G' i F'' ", te je naveo da se radi o pogrešci u pisanju odnosno pogrešci tehničke prirode. Ovaj ispravak punomoćnik tuženika je primio na znanje.

4. Ovosudnim pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-556/2023-13 od 23. rujna 2024. (list 57do 59 spisa) određen je prekid postupka zbog smrti tuženika UF, a koji postupak je nastavljen pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-34/2025-16 od 29. siječnja 2025. (list 68 do 70 spisa), te su zakonski nasljednici pok. UF preuzeli postupak u ovoj pravnoj stvari podneskom od 1. travnja 2025. (list 71 spisa).

5. Podneskom od 9. travnja 2025. (list 75 i 76 spisa), a nakon što su tuženici preuzeli ovaj parnični postupak u skladu sa preuzimanjem tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, na način kako je to navedeno u izreci ove presude, označivši kao tuženike slijednike pok. UF.

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-64/2023-2 od 26. siječnja 2023. s lista 5 do 9 spisa, rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj R1-24/2022-18 od 3. lipnja 2022. s lista 10 do 17, izvod iz katastarskog plana s lista 20, izvatke iz zemljišne knjige, izvod iz posjedovnog lista s lista 19, zk. izvadak s lista 21 i 22, u stručni nalaz i mišljenje za izvršeno vještačenje sačinjeno za potrebe postupka uređenja međe koji se vodio pod poslovnim brojem R1-24/2022 od 7. lipnja 2022. s lista 23 do 27, sa geodetskim situacijskim nacrtom stvarnog stanja s lista 25, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji po javnom bilježniku Mladenu Kaluđer kao povjereniku toga suda poslovni broj O- 779/2024, UPP/OS-O-1/2024-5 od 26. srpnja 2024. s lista 63 do 67, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj R1- 24/2022 koji prileži ovom parničnom spisu, te su saslušani tužitelj HF i prednik tuženika UF (na raspravnom ročištu održanom 23. svibnja 2024. i svjedoci TF, SF, CF, AF i BF s lista 48 do 55), te svjedoci ŠF i ČF (na raspravnom ročištu održanom 1. listopada 2025. s lista 94 do 99 spisa), a sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta, kako je to predložio tužitelj, dok drugih dokaza nije bilo.

7. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju ovako izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

8. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj upisan kao samovlasnik na nekretninama iz z. k. uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica Vodeničke njive površine 3140 m2, te da se prema izvatku iz posjedovnog lista on na istim vodi kao posjednik, da se te nekretnine nalaze na kućnom broju 97 u [adresa], da je tuženik upisan kao samovlasnik na nekretninama iz zk uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] DF, dvorište, kuća, [adresa], pomoćna zgrada ukupne površine 1319 m2, da se te nekretnine nalaze na kućnom broju 99 u [adresa], te da su te nekretnine susjedne,

- da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj R1-24/2022 od 3. lipnja 2022. pravomoćno okončan postupak radi uređenja međe na navedenim nekretninama, budući da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-64/2023 od 26. siječnja 2023.,

- da je tužitelj u zakonskom roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o uređenju međe, podnio tužbu za utvrđenje prava vlasništva na spornoj međaškoj površini označenoj točkama F, E', F', G' i F'', površine 374 m2, koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] oranica Vodeničke njive površine 3140 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da sporna međaška površina u naravi čini površinu na kojoj su izgrađena 2 svinjca, te natkrivena šupa, te da se oni nalaze na nekretnini koja se vodi u vlasništvu tužitelja, također je nesporno da ti objekti nisu izgrađeni legalno,

- da su ovi objekti koji se nalaze na spornoj međaškoj površini građeni sredstvima tuženika, te da je u njihovom građenju sudjelovao i sam tužitelj,

- da je za vrijeme građenja na k. č. br. [katastarska čestica] bila živa ĆF majka tužitelja i prednika tuženika UF, te njihova teta FF, da je i ĆF bila do 2017. odnosno do svoje smrti u posjedu ovih nekretnina zajedno s tužiteljem i FF, a da je nakon njezine smrti u posjedu istih tužitelj, osim sporne međaške površine,

- da je na k. č. br. [katastarska čestica] sada kao samovlasnik upisan tužitelj, da se tužitelj 1988. upisao kao suvlasnik u 2/3 dijela, da je od 1991. kao suvlasnik u 1/3 dijela bila upisana FF, te da je ovakvo vlasničko zemljišnoknjižno stanje bilo sve do 2022. kada se na tim nekretninama tužitelj upisao kao samovlasnik,

9. Među strankama je sporno da li prednik tuženika UF koji je gradio navedene objekte u odnosu na spornu površinu od 374 m2 ima valjan pravni osnovu stjecanja prava vlasništva, odnosno tko na spornoj međaškoj površini ima jače pravo vlasništva, da li tužitelj ili prednik tuženika UF, te da li objekti koji se nalaze na spornoj međaškoj površini čine po svojoj prirodi čvrste građevinske objekte, da li su oni objekti trajne ili privremene naravi, te da li činjenica što su ovi objekti izgrađeni bez građevinske i uporabne dozvole - nelegalno predstavlja zapreku da se na istima stekne i postoji pravo vlasništva.

10. Tužitelj HF u svom iskazu je naveo da se nekretnine na kojima je on vlasnik nalaze na kućnom broju 97, a nekretnine na kojima je tuženik na k. b. 99. Da je on predmetne nekretnine stekao dijelom u ostavinskoj raspravi iza svoje sada pokojne majke ĆF, da je ona umrla 2017. te je za života ona bila u posjedu predmetnih nekretnina i on zajedno s njom, a nakon njene smrti on je posjednik istih. Da se tužitelj sada vodi kao vlasnik nekretnina 1/1 na jer je sa svojom tetom FF najprije zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a unazad dvije godine ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, tako da su te nekretnine prešle u njegovo vlasništvo. Da je obiteljski dogovor bio taj da se predniku tuženika UF izgradi kuća, a da se tužitelj pobrine za tetu i da mu pripadne sve, da je teta i nadalje član kućanstva tužitelja, te je i ona isto u posjedu predmetne nekretnine. Da se sporni objekti koje je izgradio prednik tuženika dijelom protežu i na nekretnine u vlasništvu tužitelja, odnosno izgrađeni su na k. č. br. [katastarska čestica], te da oni upravo čine spornu međašku površinu na kojoj tužitelj želi da se utvrdi njegovo pravo vlasništva. Da se radi o svinjcima koji gledano od ulice idu u dubinu 40-50 m, koji imaju 4-5 boksova, radi se o tzv. poluotvorenim svinjcima. Pored svinjaca u dužinu nalazi se šupa koja je jednake površine kao i svinjci. Da je šupa izgrađena unazad 5 godina, a svinjci ranije, nekih minimalno 15 godina iza Domovinskog rata, da je prednik tuženika UF to gradio svojim sredstvima, te je i tužitelj kao član obitelji, budući da su tada bili dobri, sudjelovao u gradnji. Kada se to gradilo međa nije bila sporna, jer je to sve bilo vlasništvo njihove majke i tete. Da je ova čestica u vrijeme kada su se gradili navedeni objekti imala istu oznaku kao i sad. Nema saznanja da bi majka i teta izričito dopustile da prednik tuženika UF gradi ove objekte, da pisanog dokaza o tome nema, no one su tada bile žive, vidjele su i znale da se to gradi. Tužitelj nema saznanja da su se one tome izričito protivile, ali ne zna ni da li je postojao nekakav dogovor o građenju objekata između brata, majke i tete. Pretpostavlja, da je prednik tuženika UF ove objekte platio svojim sredstvima i svojim novcem, da prije gradnje ovih objekata tu nisu postojali eventualno nekakvi drugi objekti. Smatra da cjelokupne nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] trebaju biti njegovo vlasništvo jer sebe smatra vlasnikom na istima od 2017., da je tijekom ostavinske rasprave javni bilježnik Mladen Kaluđer više puta pitao i njega i prednik tuženika UF je li nešto sporno vezano za naslijeđenu imovinu, a da je prednik tuženika rekao da nije. Da dok je majka tužitelja i prednika tuženika UF bila živa predmetnu nekretninu uključujući spornu međašku površinu koristili su svi zajedno, svi su gradili ove nekretnine, uključujući i prednika tuženika UF koji je tu sadio bašču. Tada su svi radili sve zajedno i nije postojala podjela što je čije uključujući i stoku. Njega osobno prednik tuženika, niti bilo tko drugi nije pitao da se grade ovi svinjci i šupa, a naveo je se u ovim objektima u trenutku davanja njegovog iskaza goji 200 komada svinja.

11. Prednik tuženika UF u svom iskazu je naveo da je nesporno da je tužitelj dio nekretnina na kojima je sada vlasnik i na kojima se nalazi sporna međaška površina naslijedio u ostavinskom postupku iza njihove majke ĆF na način da je dogovor bio da se ostala djeca odreknu nasljedstva u njegovu korist, no osporava dio navoda tužitelja u dijelu u kojem on navodi da bi javni bilježnik njih opominjao o nepravilnostima i sl. jer se to nije dogodilo. Navodi da međa nije bila sporna do 2017. godine kada je on odlučio legalizirati objekte koji su predmet postupka, te je saznao da oni dijelom prelaze i na susjednu nekretninu, a to je saznao tek kada je angažirao geodeta za potrebe legalizacije izgrađenog. Vezano za stjecanje vlasništva tužitelja na dijelu tete FF naveo je da je točno da je on prvo sa istom sklopio ugovor o doživotnom, potom i o dosmrtnom uzdržavanju, no smatra da je to učinio na prevaru. Tvrdi da se nikada nije postavljalo pitanje što je čije, da je njemu dozvoljeno da tamo gradi sporne objekte, da se od građevinskih objekata na k. č. [katastarska čestica] nalaze samo njegov svinjci i šupa za strojeve, te ništa drugo od objekata. Da je svinjac površine 10x4 m, da je on čvrsti objekt, da u nastavku ima još jedan svinjac koji nije zatvoren kao prvi svinjac, i on je površine 30 x 3m, između ima prolaz od 4 m, i onda je u nastavku šupa površine 30 x 3 m, da se radi o natkrivenoj šupi. Da je 1998. građen prvi čvrsti svinjac, a drugi svinjac na jednu vodu je građen 2002., šupa je nastala tako da je 2002. tu bila ograda na koju je onda nadograđena šupa 2006. Da je majka umrla 2017., a teta ĆF još uvijek živa, da su one bile obje žive kada se ovo gradilo, da mu je i majka pomagala u navedenom. Da nije bilo potrebo da pita majku da gradi, bilo je dovoljno da je on samo rekao da će to graditi, a tako i teti, a čemu se one nisu protivile, niti su se u građenje petljale, niti mu branile da gradi, a tada mu nije branio ni tužitelj, koji je upravo suprotno njemu pomagao, zidao i sudjelovao u radovima. Naveo je da su tada posjednice nekretnina bile teta i mama.

12. Iz iskaza svjedoka IF utvrđeno je da on nema bilo kakvih saznanja vezano za građenje spornih građevina te da u istima nije niti sudjelovao.

13. U svom iskazu svjedok SF naveo je da je dobar sa obje parnične stranke i zna da su parnične stranke radile sve zajedno, da je i on sudjelovao u nekim od njihovih poslova, a ne isključuje mogućnost da je možda i pomagao u izgradnji spornih objekata, no u to više nije siguran, zna da međa tada nije bila sporna, da je tada bila živa majka parničnih stranaka, da je ona za građenje znala i istom se nije protivila, a također i teta FF. Zna da su parnične stranke tada bile u dobrim odnosima, čak su imale i zajednički traktor, te da je i tužitelj sudjelovao osobno u tim radovima, također je naveo da je sporne nekretnine koristio od gradnje pa nadalje prednik tuženika UF. Misli da je ovo građeno u više navrata.

14. U svom iskazu svjedok ČF naveo je kako je on bratić obje parnične stranke, odnosno i EF i HF, i gotovo cijeli život se znaju, bez obzira na to što ja svjedok odselio iz [adresa] u [adresa]. Ne zna točno kada su građeni sporni objekti, odnosno u koje vrijeme, no zna da sve što je rađeno, rađeno je zajednički uključujući i obiteljsku kuću sada pokojnog prednika tuženika ZF. Kada je pok. prednik tuženika gradio ove sporne objekte sjeća se da je bila živa njegova majka koja je sada pokojna, otac nije bio živ, te je bila živa i njihova teta FF koja je još uvijek živa. Smatra da je u vrijeme građenja spornih objekata vlasnik nekretnina na kojima se gradilo bio tužitelj HF. Ne zna odgovoriti na pitanje da li je tužitelj izričito dopustio tuženiku da se gradi, ali može reći da je tužitelj znao da se grade ti objekti, da je bio tamo prisutan, te da se građenju nije protivio. Da je u vrijeme građenja u [adresa] iz [adresa] dolazio između 2 i 3 puta godišnje, a u građenju nije sudjelovao. Naveo je da je njemu je pokojna majka parničnih stranaka pričala da je tuženiku dano samo privremeno da koristi ove nekretnine, jer u trenutku građenja tuženik nije posjedovao vlastite nekretnine. Također mu je poznato da je nakon smrti majke parničnih stranaka ĆF tužitelj koji ima dva sina odlučio jednom od sinova izgraditi kuću na ovoj čestici na kojoj se prostiru i objekti koje je gradio tužitelj, te je njemu tužitelj pričao da je on u nekoliko navrata zamolio prednika tuženika da ukloni ove objekte, budući da je prednik tuženika stekao vlasništvo nekretnina, a koje se nalaze preko puta nekretnina koje su predmet ovoga postupka, a da ga je prednik tuženika molio da mu da još malo vremena, te da će isto učiniti. Da je ovaj zahtjev tužitelja za uklanjanje spornih nekretnina krenuo negdje 2017. ili 2018., te kako je prednik tuženika stalno molio da se to prolongira, a da navedene objekte nije uklonio niti do dana kada je ovaj svjedok saslušan. Da su u vrijeme kada su se gradili sporni objekti parnične stranke funkcionirale kao neki vid zadruge. Da je zadnji puta bio u dvorištu prednika tuženika tijekom 2017. kada je prednika tuženika zvao na svadbu svoje kćeri, te je i tada vidio ove sporne objekte koje je on gradio, pa može reći da mu oni izgledaju kao da su i građeni privremeno, odnosno napravljeni su vrlo loše i po svojoj prirodi to nisu čvrsti objekti, odnosno nisu rađeni po građevinskim standardima, nego samo ad hoc. Da je njemu tužitelj rekao da na ovom dijelu gdje se nalaze sporni objekti je on namjeravao izgraditi kuću za jednog od svojih sinova, kuću je htio izgraditi za sina AF koji se tijekom 2014. ili 2015. vratio iz Krapinskih toplica ili [adresa] u [adresa].

15. U svom iskazu svjedok CF naveo je da je u vrijeme kada su se gradili sporni objekti on sudjelovao u gradnji tijekom 2002. na način da je pomagao predniku tuženika UF u betoniranju zidova, zna da su u radovima tada sudjelovale obje parnične stranke, da je tada bila živa njihova majka koja je radove mogla vidjeti i misli da ih je najvjerojatnije i vidjela jer je tamo bila, da nije čuo da bi se ona ikada tome protivila, a također ni teta FF. Pojašnjava da nitko od njih tada nije dolazio niti govorio bilo šta u smislu protivljenja. Da sporni objekti nisu izgrađeni odjednom, da se gradnja odvijala u više navrata, da se tada niti tužitelj nije protivio gradnji i pomagao je u radovima, a u vrijeme gradnje stranke su funkcionirale kao zajednica, da je izgrađene objekte koristio prednik tuženika UF.

16. U svom iskazu svjedok AF iskazao je da nema bilo kakvih saznanja vezano za građenje spornih objekata, čuo je da su se isti gradili, misli da su obje parnične stranke to gradile zajedno.

17. Iz iskaza svjedoka BF utvrđeno je da on nema bilo kakva saznanja o građenju, budući je on dosta mlađi od parničnih stranaka, a zna da je prednik tuženika UF koristio sporne svinjce i šupe.

18. U svom iskazu svjedok ŠF je iskazao da je on bratić obje parnične stranke, da on nije sudjelovao u izgradnji spornih objekata, no poznato mu je da je u izgradnji svinjca sudjelovao i tužitelj i da su oni to radili zajedno, za šupe ne zna, pretpostavlja da su isto rađene zajedno, misli da se tužitelj nije tome protivio, a niti njihova majka koja je tada bila živa. Poznato mu je da su se unazad 5 ili 6 godina parnične stranke posvađale, da kada su se gradile sporne nekretnine parnične stranke su funkcionirale kao zajednica, zna da su imali i zajednički traktor zbog kojega je znalo dolaziti do prepirki. Da je izgradnju spornih objekata financirao prednik tuženika, da da tužitelju nije moglo ostati nepoznato da prednik tuženika gradi dvorišne objekte koji su sada sporni. Smatra da se ne radi o "pravim građevinama" nego o građevinama koje su po svom karakteru, moglo bi se reći, čak i građene u privremene svrhe. Da je svinjac naslonjen na jedan dvorišni objekt koji je na čestici u vlasništvu prednika tuženika, svinjac je dolje izbetoniran, te postoje stupovi sa nadstrešnicom, te je i nadstrešnica od svinjca naslonjena na dvorišni objekt. Ne zna točno koliko ima šupa, radi se o natkrivenom objektu na tzv. jednu vodu, a šupa se nalazi iza svinjca, a šupu i svinjac dijeli prolaz koji se može koristiti za provoz traktorom. Misli da otac parničnih stranaka kada su se izvodili radovi na svinjcu i šupama nije bio živ, a majka jeste.

19. Prednik tuženika je u svom iskazu naveo da se na spornoj međašnoj površini na k. č. br. [katastarska čestica] nalaze svinjci i šupa za strojeve, te da na istoj čestici nema ništa drugo od objekata, da je prvi svinjac građen 1998. da je on površine 10x4 metra, da se radi o čvrstom objektu u nastavku kojega je još jedan svinjac na tzv. jednu vodu koji je građen 2002. koji nije zatvoren i koji je površine 30x3 metra, da između ima prolaz širine četiri metra, te onda u nastavku slijedi šupa površine 30x3 metra, da se radi o natkrivenoj šupi koja je nastala tako da je 2002. tu najprije bila izgrađena ograda na koju je tijekom 2006. nadograđena šupa, kao i da prednik tuženika ove građevine posjeduje od njihove gradnje pa nadalje, te da je isto gradio uz odobrenje tadašnjih vlasnika i posjednika.

20. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] utvrđeno je da se tužitelj na istoj 1988. upisao kao suvlasnik u 2/3 dijela(iste je naslijedio iza pok. JF), a od 1991. kao suvlasnik u 1/3 dijela upisana je FF, teta parničnih stranaka, (koja je taj suvlasnički dio naslijedila u ostavinskom postupku iza pok. MF), te da je ovakvo vlasničko zemljišnoknjižno stanje bilo sve do 2022. kada se na tim nekretninama tužitelj upisao kao samovlasnik.

21. Vezano za narav objekata, odnosno da li se radi o objektima trajne ili privremene prirode tužitelj nije naveo ništa.

22. Prvi puta tijekom postupka svjedok ČF iznosi činjenicu da smatra da se radi o objektima koji nisu trajnog nego privremenog karaktera, ovo stoga što su oni građeni samo privremeno, napravljeni su vrlo loše i nisu rađeni po građevinskim standardima, nego samo u svrhu za koju su se tada gradili, a to je uzgoj svinja i smještaj hrane i drugog potrebnog za uzgoj svinja, a potom i svjedok ŠF navodi da je njegovo mišljenje da se ne radi o građevinama koje su po svom karakteru trajne i prave nego se radi o građevinama koje su građene u privremene svrhe.

23. Svi svjedoci, ali i parnične stranke, navele su da su u vrijeme gradnje funkcionirali kao jedna zajednica, da se sve radilo i gradilo zajedno, da su svi zajedno radili na izgradnji ovih građevina, te da se tada nije dovodilo u pitanje što je čije.

24. Prednik tuženika UF, te svjedoci CF, AF, ČF i GF potvrdili su da se gradnji tada nitko nije protivio, niti tužitelj, niti teta parničnih stranaka FF, a koji su u vrijeme građenja bili suvlasnici, a niti majka ĆF, koja je tada bila s njima u suposjedu. Također obje parnične stranke kao i ovi svjedoci potvrdili su da je gradnju tih objekata inicirao i financirao prednik tuženika UF.

25. Sud nije mogao povjerovati iskazima svjedoka ČF i GF da bi se radi o objektima koji su građeni privremeno, te objektima koji nemaju karakter građevinskih objekata, ovo stoga što je iz iskaza prednika tuženika UF utvrđeno da je on te objekte koristio od trenutka njihove gradnje, te da ih je koristio cijelo vrijeme neprekidno do davanja svoga iskaza. Imajući u vidu vrijeme kada su ti objekti građeni, odnosno prvi svinjac 1998., drugi 2002. te šupa 2002. uz nadogradnju nadstrešnice tijekom 2006., ovaj sud jedino može zaključiti da se oni koriste u svrhu u koju su građeni, kao i da se koriste dugi niz godina, najranije od 1998., tako da su iskazi svjedoka ČF i GF u tom dijelu ostali usamljeni i ničime potvrđeni i dokazani, a nije ih potvrdio u svom iskazu čak, niti sam tužitelj.

26. Člankom 9. st.3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZV), je definirano kada se zgrada smatra izgrađenom, odnosno što se smatra izgrađenom zgradom. Tako je regulirano da sve što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.

27. Člankom 152.st. 5. ZV sa stajališta toga zakona smatra se zgradom svaki građevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kada je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe. Dakle, mora postojati čvrsta i trajna veza između zgrade i zemljišta. Ovdje je potrebno napomenuti da ZV koristi naziv zgrada definirajući je kao građevinski objekt, a naziv zgrada, građevinski objekt i građevina su sinonimi.

28. Zakon smatra zgradu izgrađenom tek kada je dovedena u takvo stanje da se može rabiti za svrhu kojoj je takva zgrada služi, dakle da poljoprivredna zgrada ima redovitu poljoprivrednu namjenu.

29. Imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, u konkretnom slučaju zgrade koje je gradio prednik tuženika su izgrađene, s namijenjenom da tamo trajno ostane, one su dio je nekretnine na kojoj su izgrađene sve dok se od nje ne odvoje, a izgrađene su s ciljem trajne namjene, ove zgrade dovedene su u takvo stanje da ih je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe, one se mogu rabiti i rabe se i to dugi niz godina, odnosno od njihove gradnje, za svrhu kojoj takve zgrada služe, dakle kao poljoprivredna zgrada za redovitu poljoprivrednu namjenu-uzgoj svinja.

30. Naime, da se radi o objektima privremene prirode koji ne čine građevinske objekte, u tom slučaju isti ne bi vjerojatno bili kontinuirano korišteni od njihove izgradnje pa nadalje, pa imajući u vidu sve navedeno sud nije mogao prihvatiti utvrđenim da se radi o objektima privremene prirode koji nemaju građevinski karakter nego upravo suprotno.

31. Činjenica što su ovi objekti eventualno izgrađeni bez građevinske i uporabne dozvole i nelegalno, nije sama po sebi zapreka za to da se na istima stekne pravo vlasništva.

32. U konkretnom predmetu činjenica je da je u vrijeme građenja k. č. br. [katastarska čestica] bila u suvlasništvu tuženika i FF, te da je prednik tuženika UF na istima gradio.

33. Niti tužitelj, a niti jedan saslušani svjedok se po pitanju vremena gradnje, nisu mogli precizno, točno i detaljno očitovati, te su o tome govorili uglavnom po sjećanju. Imajući u vidu da je prednik tuženika bio upravo taj koji je inicirao građenje i financirao isto, on je kao takav sudu bio jedini pouzdani izvor iz kojeg su se mogli crpiti podaci o točnom vremenu građenja navedenih objekata, jer životno je i logično da upravo onaj koji gradi i čijim se sredstvima gradi odnosno graditelj bude najupućeniji o građenju, te ima o građenju detaljna, točna i pouzdana saznanja, stoga je po pitanju vremena građenja i onoga što je točno izgrađeno sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu saslušanog prednika tuženika UF, te je tako utvrđeno da se prvi svinjac gradio tijekom 1998, drugi tijekom 2002., a šupa je nadograđena na ogradu koja je tu bila od 2002. u smislu da je tijekom 2006. na ogradu stavljena nadstrešnica.

34. Obzirom da se u ovom predmetu radio o građenju na tuđem zemljištu, a imajući u vidu ovako utvrđeno vrijeme građenja, u ovom predmetu, na konkretan pravni odnos potrebno je primijeniti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZV), imajući u vidu da su svi objekti počevši od prvog svinjca, preko drugog pa do šupe građeni za vrijeme važenja navedenog Zakona.

35. Kako se u konkretnom sporu radi o pravnoj situaciji u kojoj se prednik tuženika ima smatrati poštenim graditeljem iz razloga što je on u vrijeme građenja imao odobrenje za građenje od tadašnjih vlasnika i posjednika, ovdje je potrebno primijeniti članak 153. ZV.

36. Člankom 153. ZVDSP propisano je, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

37. Sud je dakle utvrdio da je prednik tuženika UF gradio uz znanje tužitelja i FF kao tadašnjih vlasnika, stoga sve izgrađene građevine na spornoj međaškoj površini (dva svinjca i jedna šupa) pripadaju graditelju koji je tada bio pošten, jer je gradio uz znanje i odobrenje vlasnika zemljišta, pa sukladno članku 153. ZV tužitelj ne može zahtijevati da mu pripadne u vlasništvo dio zemljišne čestica sa izgrađenom građevinom, jer ona pripada graditelju, te je stoga samo prednik tuženika UF, kao pošteni graditelj mogao građenjem steći pravo vlasništva na dijelu zemljišne čestice na kojoj je gradio. Ovdje je potrebno napomenuti da je u sudskoj praksi uvriježen stav da je graditelj imao temelj za građenje, ako je postojao dogovor između graditelja i vlasnika zemljišta, pa čak i ako je taj dogovor bio prešutan, a naročito, ako se radi o strankama koje su živjele u obiteljskoj zajednici, kao što je to ovdje slučaj.

38. Dakle, prednik tuženika se smatra poštenim graditeljem na tuđem zemljištu, iako je on znao da gradi na tuđem zemljištu, on je za to imao pravni osnov

- odnosno odobrenje vlasnika, koji su znali za građenje, te se istom nisu protivili i nisu ga bez odgode zabranili, čime su oni pristali na građenje i time dali graditelju pravni temelj gradnji.

39. Obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, tužitelj nema mogućnost temeljem čl. 163. ZV budući da je tužitelj podigao vlasničku tužbu, zahtijevati da mu prednik tuženika odnosno sada tuženici predaju u posjed dio nekretnina na kojima traži utvrđenje prava vlasništva, jer tuženici kao slijednici UF koji se smatra savjesnim graditeljem imaju pravo odbiti predaju u posjed sporne međaške površine vlasniku zemljišta, odnosno tužitelju.

40. Imajući u vidu sve navedeno, sud je utvrdio da tužitelju ne pripada pravo vlasništva i posjeda na spornoj međaškoj površini, pa je zato u cijelosti odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

41. Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta kako je to predložio tužitelj, ovo stoga što je tijekom postupka iz iskaza prednika tuženika, te saslušanih svjedoka koji su imali saznanja o tome utvrdio što i kakvi se točno građevinski objekti nalaze na spornoj međaškoj površini, koja je njihova veličina i položaj, koji je njihov raspored, pa se stoga ovaj dokaz ukazao kao nevažan i nepotreban.

42. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 - nastavno ZPP), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - nastavno OT).

43. Tuženiku je kao trošak potreban za vođenje parnice priznat trošak nastao u parničnom postupku, a imajući u vidu uspjeh u postupku u cijelosti dosuđen mu je iznos koji se odnosi na ime sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. točka 1.OT), te zastupanja na 3 ročišta na kojima su se izvodili dokazi i raspravljalo o glavnoj stvari (i to ročište od 14. veljače 2024., 23. svibnja 2024, i 1. listopada 2025., sve po Tbr. 9. točka 1. OT) svaka radnja po 100 bodova, što ukupno čini 400 bodova, te pripadajući PDV od 100 bodova, a što preračunatu u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda čini ukupni iznos od 1.000,00 EUR.

44. Bez obzira što je ovaj trošak predviđen OT, tuženiku nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. toč.3. OT) na ime pristupa na ročište za objavu presude, ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju OT naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć.

45. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

U Županji 14. studenog 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Ljiljani Fistonić, odvjetniku u Zagrebu,

2. Tuženici po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji.