REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: P-851/2024-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 5.554,84 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja LO dana 23.9.1993. ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao pješak, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika OO upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Rješenjem tužitelja br. IN-901948 od 14.10.1996. osiguranici tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu, a rješenjem od 15.10.1996. pravo na naknadu za tjelesno oštećenje. Tužitelj je za razdoblje od 1.11.2017. do 30.11.2019. isplatio s osnova invalidske mirovine iznos od 59.789,93 kn, a s osnova naknade za tjelesno oštećenje iznos od 6.997,78 kn. Stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje: ZOMO) tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika obzirom na suodgovornost njegove osiguranice 70 % isplaćenog iznosa, odnosno iznos od 41.852,95 kn/ 5.554,84 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), a ne ZOMO.
3. U dokaznom postupku sud je sukladno revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH br. Rev-1017/2022 od 29.8.2023. izvršio uvid u prijavu o povredi na radu (list 3-6 spisa), zapisnik o očevidu (list 7-10 spisa), rješenje HZMO-a br. IN-901948 od 14.10.1996. (list 11-13 spisa), rješenje HZMO-a br. IN-901948 od 15.10.1996. (list 14-15 spisa), presudu naslova br. Pn-612/1994 od 2.5.1994. (list 16-18 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7316/1994 od 28.3.1995 (list 19-21 spisa), odštetni zahtjev od 17.12.2019. (list 22 spisa), obračun isplaćene mirovine od 6.12.2019. (list 23 spisa), obračun isplaćene naknade za tjelesno oštećenje od 6.12.2019. (list 24 spisa) i sudsku praksu (list 34-42, 94-105 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom invalidske mirovine povodom prometne nezgode koja se dogodila 23.9.1993. krivnjom osiguranika tuženika OO, a kojom prilikom je ozlijeđena osiguranica tužitelja LO.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranica tužitelja LO ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika.
7. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva.
8. Iz rješenja HZMO-a br. IN-901948 od 14.10.1996. (list 11-13 spisa) proizlazi da se osiguranici LO priznaje pravo na invalidsku mirovinu, dok joj je rješenjem od 15.10.1996. (list 14-15 spisa) priznato pravo na naknadu za tjelesno oštećenje.
9. Iz obračuna isplaćene mirovine i naknade za tjelesno oštećenje od 6.12.2019. (list 23-24 spisa) proizlazi da je osiguranici tužitelja LO u razdoblju od 1.11.2017. do 30.11.2019. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 52.812,15 kn, te naknada za tjelesno oštećenje u ukupnom iznosu od 6.977,78 kn.
10. Međutim, sukladno važećoj sudskoj praksi, kao što su primjerice odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-68/2019 od 1.3.2022., Rev-235/2023-2 od 4.4.2023., Rev- 12/2022 od 12.1.2022. i Rev-866/2022-2 od 30.8.2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, te se stoga u ovom postupku ne primjenjuju odredbe ZOMO-a, odnosno odredba čl. 164. ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
11. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, te je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena odredbama o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor osiguranju, a u ovom slučaju to su odredbe ZOOP-a.
12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je zaključen i Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti između vozača (štetnika) i tuženika, te tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su pak propisane ZOOP-om.
13. Naime, osiguravajuća društva, pa tako i tuženik, nisu štetnici, nego temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (konkretno vozača) i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen ZOOP-om, pa je tako čl. 8. st. 1. propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja.
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim Ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
15. Stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredba čl. 27. ZOOP-a koji uređuje ''Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja'', budući je ZOOP iz naprijed navedenih razloga lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari, te se ne primjenjuju odredbe ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
16. Odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok st. 2. istog članka ZOOP-a određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. istog članka ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je stoga u ovom predmetu valjalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
17. Dakle, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti.
18. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a trebao dokazati postoji li i u kojem iznosu razlika između mirovine utvrđene njegovim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što tužitelj, na kojem je teret dokaza (a ne na tuženiku), nije dokazao (financijsko vještačenje), slijedom čega tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokaza dokazivanja iz odredbe čl. 221.a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
19. Sud nije priznao tuženiku trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer ista niti nije plaćena.
U Zagrebu, 14. studenog 2025.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: tužitelju
tuženiku
