REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-378/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sunčani Bakočević Piršić, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 14. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I/ U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Tomislava Žabeka, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-203/2024 od 29. srpnja 2024., kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju, iznos od 1.157,78 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaz i na dan 1. srpnja te godine, te prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 613,88 eur, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. srpnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 14. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa.
Obrazloženje
1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 5. ožujka 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 1.157,78 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 15. prosinca 2023 do isplate, kamate obračunate do 14. prosinca 2023. u iznosu od 613,88 eur, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Tomislav Žabek donio je 29. srpnja 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-203/2024, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru ističe da kao nasljednik ošasne imovine odgovara samo u vrijednosti naslijeđene imovine, pri čemu predmet ovrhe radi ostvarenja tražbine ostaviteljevog vjerovnika mogu biti samo stvari ili prava koja su sastavni dio ostavine. Nadalje tvrdi da na računima pokojnog ČĐ, navedenima u rješenju o nasljeđivanju, nema sredstava. Osim toga ukazuje da je, suprotno propisanom, tužitelj u konkretnom slučaju ovrhu predložio provesti općenito na imovini tuženika.
3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja 15. travnja 2025. stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4./ Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je osporio tuženikovu tvrdnju da bi vrijednost naslijeđene imovine bila manja od ostaviteljevih dugova.
5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev izvadak iz poslovnih knjiga (list 6 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog ČĐ (list 7-9 spisa), tuženikov izvadak rashoda (list 30 spisa), račun javnog bilježnika (list 31 spisa), dopis OTP banke d.d. (list 32 spisa), dopis HPB d.d. (list 33 spisa), dopis ERSTE banke d.d. (list 34 spisa), tuženikovo izvješće o prihodima (list 35 spisa), tuženikov zaključak od 8. siječnja 2025. (list 72 spisa).
6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7./ Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem potraživanja koje ima prema pokojnom ČĐ, od tuženika kao njegovog nasljednika, dakle zahtjev prema nasljedniku da podmiri ostaviteljev dug.
8./ Odlučne činjenice među strankama nisu sporne:
- prema tužiteljevom izvatku iz poslovnih knjiga od 14. prosinca 2023., isti temeljem ugovora o tekućem računu s ČĐ, prema istom , na dan izvatka, ima tražbinu u iznosu od 1.157,78 eur (po osnovi glavnice), te u iznosu od 613,88 eur po osnovi kamata obračunatih do 14. prosinca 2023. (po osnovi zateznih kamata (613,55 eur) i po osnovi redovitih kamata (0,33 eur)), i to temeljem ugovora o tekućem računu broj HR 43234000093209291209,
- javnobilježničkim rješenjem o nasljeđivanju polovni broj UPP/OS 21/15 od 16. siječnja 2019., koje je pravomoćno 28. siječnja 2019., utvrđeno je da ostavinsku imovinu iza pokojnoj ČĐ čini:
- pravo korištenja grobnog mjesta, na zagrebačkom Krematoriju, u cijelosti,
- motorno vozilo (osobni automobil Opel Astra),
- ulog na jednom računu u PBZ d.d., na dva računa u Splitskoj banci d.d., na jednom računu u HPB d.d. i na jednom računu u ERSTE banci d.d., sve u neutvrđenom iznosu,
a ova imovina, kao ošasna, da prelazi u vlasništvo tuženika, pri čemu da će banke, po pravomoćnosti ovog rješenja, tuženiku izvršiti isplatu sredstava s računa ostavitelja,
- prema dopisima banaka koje je dostavio tuženik, da na računima iza pokojnog ČĐ nema sredstava, očitovale su se OTP banka d.d. (kao slijednik iza Splitske banke d.d. navedene u rješenju o nasljeđivanju kao banke kod koje se vode dva računa koja čine ostavinsku masu) te ERSTE banka d.d.,
- prema dopis HPB d.d. i tuženikovom izvješću o prihodima, s računa ostavitelja u ovoj banci, tuženiku je isplaćen iznos od 289,07 kn,
- prema računu javnog bilježnika, i tuženikovom izvatku rashoda, tuženik je evidentirao kao rashod dugovanje po osnovi troškova predmetnog ostavinskog postupka, u visini od 1.382,50 kn.
9./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja. Naime, tužitelj osporava tvrdnju tuženika da je vrijednost naslijeđene imovine manja od ostaviteljevih dugova, ukazujući kako predmet ostavine nisu bili isključivo računi u bankama glede kojih je tuženik dostavio dopise banka da na njima nije bilo novčanih sredstava.
10./ Ako se uzmu u obzir podaci o sredstvima na računima koji su dio ostavinske mase iza pokojnog ČĐ, za zaključiti je da je tuženik naslijedio sredstva u iznosu od 289,07 kn, a koja mu je isplatila HPB d.d., dok na ostalim računima nije bilo sredstava. Naime, iz priloženih potvrda banaka (OTP banke d.d. i ERSTE banke d.d.), razvidno je da na računima ostavitelja u ovim bankama nije bilo sredstava. Imajući u vidu da je u rješenju o nasljeđivanju naveden račun kod tužitelja broj HR 4323400093209291209, dakle račun na temelju kojeg je evidentirano tužiteljevo potraživanje koje je predmet spora (po osnovi ugovora o tekućem računu), za zaključiti je da niti na ovom računi nije bilo sredstava iz kojih bi tužitelj namirio svoja predmetna potraživanja po ugovoru o tekućem računu s ostaviteljem ČĐ .
11./ S obzirom da je iz priloženih dopisa banka razvidno da su se banke očitovale upravo na zahtjev tuženika, a vezano uz sredstava na računima na temelju predmetnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ČĐ, paušalni su prigovori tužitelja da navedenim ispravama tuženik nije dokazao da na bankovnim računima koji su navedeni u predmetnom rješenju o nasljeđivanju nije bilo sredstava. Stoga je, kao nepotreban, odbijen tužiteljev dokazni prijedlog da sud službenim putem, unatoč priloženim dopisima banka, od Financijske agencije zatraži dostavu podataka iz jedinstvenog registra računa u odnosu na račune navedene u predmetnom rješenju o nasljeđivanju.
12./ Međutim, neosnovano tuženik prigovara u konkretnom slučaju, pozivajući se na pravilo o opsegu odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove. Naime, u skladu s odredbom čl. 139. Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.), nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st. 3.). Pri tome, predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine (st. 6.), no ova se odredba ne primjenjuje se ako je stvar ili pravo koje je sastavni dio ostavine otuđeno prije podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno prijedloga za osiguranje (st. 7.).
13./ Dakle, na tuženiku, kao gradu na kojeg je prešla ošasna ostavina, s obzirom da na njegov prigovor vezan uz opseg nasljednikove odgovornosti sud pazi samo na prigovor nasljednika, je dužnost dokazivanja činjenica na kojima ovaj prigovor osniva , dakle da je vrijednost naslijeđene imovine manja od ostaviteljevog duga koji je predmet spora, a imajući pri tome u vidu i vrijednost već podmirenih ostaviteljevih dugova (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
14./ Ako se u obzir uzmu podaci o sredstvima na računima utvrđeni na temelju prethodno navedenih dopisa banaka, proizlazi da je tuženik naslijedio sredstva u iznosu od 289,07 kn, a koja su mu isplaćena od strane HPB d.d. Tuženik niti tvrdi niti dokazuje da bi iz ovih sredstava već podmirio neke ostaviteljeve dugove. Pri tome, za dodati je da se, imajući u vidu citirano zakonsko pravilo o opsegu nasljednikove odgovornosti za ostaviteljeve dugove, u obzir uzimaju samo ostaviteljevi dugovi koje bi nasljednik već podmirio. Dakle, ne uzimaju se u obzirom kod utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine do koje nasljednik odgovara i troškovi koji nastaju izravno nasljedniku, makar i u vezi s činjenicom nasljeđivanja određenog ostavitelja. Ovo stoga što je, uz očitovanje o vrijednosti naslijeđene imovine, tuženik priložio i račun koji mu je izdao javni bilježnik u vezi s podmirenjem troškova predmetnog ostavinskog postupka. Tuženik je priložio i izvadak o rashodima, iz kojeg je razvidno da je obvezu temeljem ovog računa evidentirao kao rashod. Međutim, tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je ovaj račun zaista i podmirio. No, sve i da jest, po shvaćanju ovog suda, tako učinjeni izdatak ne bi umanjivao opseg njegove odgovornosti kao nasljednika u skladu s odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, jer se ne radi od ostaviteljevom dugu koji je tuženik podmirio, već o obvezi koja je izravno nastala za tuženika, kao nasljednika ošasne ostavine.
15./ Osnovano ukazuje tužitelj, da predmet ostavine nisu bila isključivo sredstva na računima kod banaka, već i motorno vozilo i pravo korištenja grobnog mjesta.
16./ U odnosu na predmetno motorno vozilo, tuženik međutim nije iznio činjenice niti predložio dokaze, a kojima bi potkrijepio tvrdnju da ovaj dio ostavinske mase kao naslijeđene imovine nema vrijednost iz koje bi se mogao namiriti predmetni ostaviteljev dugu, u skladu s odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.
17./ Pravovremeno, do održavanja pripremnog ročišta, tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da niti pravo korištenja grobnog mjesta na zagrebačkom Krematoriju kao naslijeđena imovine nema vrijednost iz koje bi se namirio predmetni ostaviteljev dug. Naime, u konkretnom se slučaju primjenjuju zakonske odredbe o sporovima male vrijednosti, sukladno kojima stranke samo iznimno na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i nove dokaze, i to ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u pisanim očitovanjima razmijenjenim do održavanja pripremnog ročišta. Na navedeno procesno pravilo iz odrede čl. 461.a ZPP-a tuženik je bio i dodatno upozoren rješenjem ovog suda od 15. travnja 2025. Tek na pripremnom ročištu tuženik je iznio činjenice i predložio dokaze vezane uz pravo korištenje grobnog mjesta kao dio naslijeđene imovine. Naveo je da je predmetno pravo korištenja tuženik ustupio Zagrebačkom holdingu d.o.o. (Podružnici Gradska groblja), a u skladu s tuženikovim Zaključkom od 8. siječnja 2025., kojeg je u vezi učinjenog ustupanja priložio. Imajući u vidu da je predmetni Zaključak donesen 8. siječnja 2025., a da je tuženiku rješenje kojim je pozvan na očitovanje uz upozorenje na procesna pravila o prekluziji dostavljeno 16. travnja 2025., a poziv za ročište u ovoj pravnoj stvari 20. svibnja 2025., zaključak je ovog suda da nisu postojali opravdani razlozi zbog kojih tuženik navedeno bez svoje krivnje ne bi mogao iznijeti do odražavanja pripremnog ročišta. Stoga, činjenice vezane uz ustup prava korištenja grobnog mjesta i Zaključak od 8. siječnja 2025., sud nije uzao u obzir u skladu s odredbom čl. 461.a st. 10. ZPP-a. No za ukazati je da ovi navodi i dokazi tuženika svakako nisu od utjecaja na donošenje odluke, niti kada bi ih sud uzeo u obzir. Naime, odlučno je ima li naslijeđeno pravo korištenja grobnog mjesta vrijednost iz koje bi se mogao namiriti tužiteljev dug koji je predmet spora. Tuženik se međutim o navedenom nije očitovao, a iz njegovog postupanja prenošenjem ovog prava na pravnu osobu koja upravlja gradskim grobljima proizlazi upravo da ima . Naime, s obzirom da je tuženik ovo pravo korištenja ustupio društvu koje upravlja gradskim grobljima kako bi ga ono dalje dalo na korištenje, a iz naknada koje ostvari za davanje na korištenje takvog grobnog mjesta da se održavaju grobna mjesta za koja naknadu plaća tuženik, proizlazi da se radi o dijelu ostavine koji ima određenu vrijednost u pravnom prometu, a iz koje bi se vrijednosti, kao vrijednosti naslijeđene imovne, prije svega trebali namiriti ostaviteljevi dugovi. Stoga se tuženik, samo na temelju činjenice učinjenog prijenosa korištena naslijeđenog prava korištenja grobnog mjesta na zagrebačkom Krematoriju na pravnu osobu koja upravlja gradskim grobljima, ne može osloboditi odgovornosti za ostaviteljev dug koji je predmet spora.
18./ Dakle, s obzirom da tuženik nije dokazao odlučnu činjenicu, da je vrijednost imovine koju je naslijedio iza pokojnog ČĐ manja od duga koji je predmet ovog spora, njegov je prigovor vezan uz prekoračenje opsega ostaviteljeve odgovornosti utvrđen neosnovanim. Također, s obzirom da predmet ovog parničnog postupka nisu niti ovrha niti osiguranje tražbine tužitelja kao ostaviteljevog vjerovnika prema tuženiku kao nasljedniku ošasne ostavine, bez utjecaja na donošenje odluke je prethodno citirana zakonska odredba iz čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju vezana uz ograničenja predmeta ovrhe ili osiguranja.
19./ Slijedom navedenog, a imajući u vidu da tuženik visini tražbine iskazanu u izvatku iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnoj ispravi nije osporavao, kao niti pravilnost izvršenog obračuna redovne i zatezne kamate do 14. prosinca 2023., utvrđeno je da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 1.157,78 eur (glavnica), sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. prosinca 2023. do isplate, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i. 2. ZOO-a, a u visini stope mjerodavne za ostale odnose, kao i obračunate kamate u iznosu od 613,88 eur, u kojem je dijelu, uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog održan na snazi.
20./ S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, odluka o troškovima postupka osniva se na odredbi čl. 154. st.1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje Tarifa).
21./ U odnosu na troškove ovršnog postupka kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, temeljem odredbe čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 25,00 eur te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br.
11/1 Tarife, uvećan za pripadajući porez (T.br. 46 Tarife), u ukupnom iznosu od 187,50 eur, dakle ukupno 212,50 eur. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ), dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), u visini stope mjerodavne za ostale odnose.
22./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
23./ U odnosu na daljnje troškove parničnog postupka, sud je tužitelju priznao trošak za sastav obrazloženog podnesak od 8. svibnja 2025. (T.br. 8/1 Tarife u iznosu od 150,00 eur), zastupanja na ročištu 2. listopada 2025. (T.br. 9/1 Tarife u i iznosu od 150,00 eur) koji ukupan iznos (305,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (temeljem T.br. 46 Tarife), a što ukupno iznosi 375,00 eur.
24./ U preostalom djelu, u odnosu na zahtjev za naknadom navedenih odvjetničkih radnji u iznosu višem od onog koji je propisan tarifnim razredima Tarife za vrijednost predmeta spora od 1.157,78 eur, zahtjev je odbijen kao prekomjerno postavljen. Naime, iako je tužitelj dijelom kamate obračunao te ih potražuje u apsolutnom iznosu (redovne i zatezne kamate obračunate do 14. prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 613,88 eur), sve dok glavnica nije podmirena, kao u konkretnom slučaju, kamate i kada su obračunate, se na osamostaljuju već i dalje predstavljaju sporednu tražbinu koja se ne uzima u obzir kod utvrđivanja vrijednosti predmeta spora (razlog iz odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a). Nadalje, s obzirom da tužitelj nije određeno naznačio za koje troškove po osnovi sudskih pristojbi potražuje naknadu, u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, i u ovom je dijelu zahtjev odbijen. Zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu nije priznat, jer punomoćnik nije na ročište pristupio.
25./ Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka u iznosu od 468,78 eur osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.
26./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. studenog 2025.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.
