REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-849/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupano po direktoru GP, a on po generalnom punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon ročišta za glavnu i javnu raspravu održanom i zaključenom 12. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RP, odvjetničkog vježbenika i tuženika osobno, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Vesne Kelečić posl.br. Ovrv-139/2024, UPP/OS-Ovrv-2/2024 od 06.02.2024.

II. Nalaže se tuženiku ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP-ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 iznos od 3,52 EUR na ime zateznih kamata obračunatih na podmirenu glavnicu kao i zatezne kamate po čl. 31. Zakona o obveznim odnosima na taj iznos od 3,52 EUR tekuće od 30.11.2024. do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP-ELEKTRA d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, troškove parničnog postupka u iznosu od 263,27 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. siječnja 2024. javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u kojem je naveo da mu tuženik duguje iznos od 355,63 eura zajedno s kamatom od dospijeća računa do isplate te troškovima postupka u iznosu od 145,00 eura, pa je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-139/2024, UPP/OS-Ovrv-2/2024 od 6. veljače 2024.

2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem navodi da je točno da je dužan određeni iznos tužitelju, što je ustanovio, pa je podmirio glavnicu od 355,63 eura. Nadalje, navodi da troškove naznačene u rješenju drži neutemeljenim i previsokim jer iznose čak 40,77 % glavnice. Također, drži prijedlog ovrhe nepotrebnim, a rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 6.2.2024. za njega neobaveznim jer ga nije donijelo nadležno tijelo tj. nadležni sud, a što je u suprotnosti sa propisima i pravilima suda Europske unije, koji se imaju primijeniti, broj: C 484/15 i C 551/15. Predlaže sudu odbaciti rješenje u pogledu glavnice, sporednih potraživanja kao i troškova postupka.

3. Sud je povodom prigovora tuženika rješenjem Povrv-849/2024-2 od 10. listopada 2024. (list 27-29 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-2/2024, koje je donio javni bilježnik Vesna Kelečić iz Zagreba 6. veljače 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 29.11.2024. (list 30-260 spisa) očitovao na prigovor tuženika protiveći se svim navodima tuženika kao paušalnim, neosnovanim te usmjerenim na odugovlačenje postupka. Tužitelj ističe da je 03.01.2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na temelju kojeg je javna bilježnica Vesna Kelečić donijela rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-139/2024. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je za iznos od 355,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa dugovanja, kako je to prikazano u predmetnom prijedlogu za ovrhu, pa do isplate po stopi predviđenoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, a koji se iznos odnosi na nepodmirenu tražbinu po izvodu iz poslovnih knjiga (priložen uz sam prijedlog za ovrhu) te iz računa za električnu energiju (priloženi uz ovaj podnesak), a koji se prema čl. 31. Ovršnog zakona smatraju vjerodostojnim ispravama. Tužitelj ističe da predmetno potraživanje proizlazi iz računa broj: 2200335913-221120-3, 2200335913-230520-8, a koji su tuženiku uredno dostavljeni na podmirenje. Potraživanje tužitelja, koje je predmetom ovog postupka, iznosi ukupno 355,63 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i odnosi se na tražbinu - utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto IVAN PERIC, ZAGREB, ALAGOVICEVA 38, broj obračunskog mjesta: 0163231585, kategorija KUĆANSTVO, tarifa KUĆANSTVO BIJELI, broj brojila 1362373, sve kako je i prikazano vjerodostojnim ispravama- izvodom iz otvorenih stavaka te priloženim računima.

4.1. Dakle, nesporno je da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu i u spornom razdoblju omogućio tuženiku korištenje električne energije te obračunao cijenu i ispostavio račun, dok je tuženik koristio električnu energiju, a da nije, po dospijeću, platio cijenu prema ispostavljenim računima, a niti je iste osporio u propisanom postupku. Tuženik je uz prigovor u prilogu dostavio dokaz kako je naknadno 19.02.2024., dobrovoljnom uplatom podmirio utuženu glavnicu, no nakon utuženja, slijedom čega je potvrdio osnovanost potraživanja tužitelja i svoju pasivnu legitimaciju, dok je propustio izvršiti uplatu na ime kamata na glavnicu te troškova ovršnog postupka, priznatih rješenjem o ovrsi javne bilježnice Vesne Kelečić posl.br. Ovrv- 139/2024 od 06.02.2024. Tužitelj je pravna osoba koja, sukladno čl. 4. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19),obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, između ostalog trgovinu i opskrbu električnom energijom. Opskrba električnom energijom je elektroenergetska djelatnost, koja se odnosi na kupnju električne energije i prodaju, uključujući preprodaju električne energije kupcima. Prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije temeljem ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, sve sukladno čl. 46. Zakona o tržištu električne energije.

4.2. Tužitelj je obračun izvršio na temelju mjernih podataka na kraju obračunskog razdoblja te je, sukladno Općim uvjetima, tuženiku izdao jedinstveni računi za električnu energiju i za mrežu, koji obuhvaćaju obračun utrošene električne energije te naknade za korištenje mreže. Člankom 34. Općih uvjeta propisano je da se naknada za korištenje prijenosne mreže određuje u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za prijenos električne energije, a naknada za korištenje distribucijske mreže određuje se u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju električne energije. Visinu pripadajuće naknade za isporučenu električnu energiju tužitelj je obračunao temeljem ostvarene količine i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18), Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15), a primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 112/18), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 112/18) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Slijedom navedenog, predmetni računi obračunati su sukladno cijenama prema tarifnim stavkama za električnu energiju, korištenje mreže te naknadu sukladno posebnim propisima.

4.3. Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, kupac iz kategorije kućanstvo je kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 42. st. 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja , obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. te Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom iz 2022., a koji Opći uvjeti/ Pravilnik se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto.

4.4. Tužitelj ističe da je tuženik uplatom od 19.02.2024. podmirio glavnicu utuženu o ovom postupku. Budući da sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate, a s obzirom na to da je tuženik podmirio glavnicu nakon dospijeća, tj. nakon utuženja, tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice 355,63 EUR, međutim ostao je kod zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na podmirenu glavnicu, računajući od dospijeća svakog pojedinog zaduženja, pa do dana plaćanja 19.02.2024. (obračun je dostavio u prilogu) i kod zahtjeva za isplatu troška ovršnog postupka u cijelosti s pripadajućim zateznim kamatama, kao i parničnih troškova. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je tužitelj priloženom dokumentacijom dokazao osnovu i visinu svog potraživanja dok je tuženikov prigovor neosnovan i paušalan, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Vesne Kelečić posl.br. Ovrv-139/2024, UPP/OS-Ovrv-2/2024 od 06.02.2024. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3,52 EUR na ime zateznih kamata obračunatih na podmirenu glavnicu, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 145,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate po čl. 31. Zakona o obveznim odnosima, na iznos od 3,52 EUR računajući od dana podnošenja tog zahtjeva sudu 29.11.2024., pa do dana plaćanja te uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je sve pobliže navedeno u izreci presude.

5. Tuženik se dalje očitovao podnescima od 28.4.2025. ne sporeći utuženi iznos kamata, međutim sporeći utužene troškove te ističući da je umirovljenik te uvijek uredan platiša usluga tužitelja. Također, tuženik je istaknuo da je objekt za koji mu je naloženo plaćanje električne energije u odobrenoj i potvrđenoj konstrukcijskoj obnovi, koja tek što nije počela.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 11 spisa), preslike uplatnica (list 23-24, 265-266 spisa), obračun kamata (list 34 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 11.11.2024. (list 35 spisa), račune (list 36-65 spisa), Opće uvjete isporuke električne energije od 13.2.1991. (list 67-95 spisa), Uvjete opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 12.8.2019. (list 96-104 spisa), Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom od 18.9.2020. (list 105-147 spisa), Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom od 23.7.2015. (list 148-195 spisa), Uvjete opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom od 15.1.2021. (list 196-207 spisa), Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom od 29.8.2022. (list 208-260 spisa), presliku nagodbe br. 37010087413 od 24.1.2025. (list 267 spisa).

7. Tužitelj je podneskom od 29.11.2024. naveo da je tuženik utuženu glavnicu platio nakon podnošenja ovršnog prijedloga radi čega je povukao svoj zahtjev za iznos glavnog duga, dok je ustrajao kod naplate kamata na glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem, koju je uglavničio i na taj iznos potraživao kamate kao i kod troškova ovršnog postupka od 145,00 € i daljnjih parničnih troškova. Imajući na umu da je tužitelj odustao od potraživanja za glavnicu, to je njegov zahtjev promijenjen, pa je valjalo u skladu s odredbom čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučiti kao u izreci pod točkom I. i ukinuti u cijelosti platni nalog, koji je sastavni dio rješenja o ovrsi.

8. Tužitelj je ostao kod zahtjeva za naknadu kamata na plaćenu glavnicu nakon utuženja te kod troškova ovršnog postupka u iznosu od 145,00 €, a tužitelju je trošak u ukupnom iznosu od 145,00 € priznat u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-139/2024 od 6. veljače 2024. Trošak se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu s pripadajućim PDV-om, trošak predujma naknade javnog bilježnika sa PDV-om te ostatka naknade.

9. Naime, nedvojbeno je da je tuženik namirio glavnicu utuženog potraživanja nakon podnošenja ovršnog prijedloga obzirom da sam tuženik u podnesku od 21.2.2024. navodi da je izvršio uplatu 19.2.2024., dakle, nakon utuženja, odnosno, podnošenja ovršnog prijedloga 3. siječnja 2024. Prema tome, tuženik je podmirio dugovani iznos nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a neisplaćene zatezne kamate se osamostaljuju i obračunavaju u apsolutnom iznosu kao glavno potraživanje nakon prestanka glavnog novčanog potraživanja i na temelju odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) na to potraživanje može se zahtijevati zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (tako i Vrhovni sud RH u odluci Gzz-33/98 od 27. svibnja 1998.)

10. Slijedom navedenog, sud je naložio tuženiku da tužitelju plati uglavničene kamate u iznosu od 3,52 € prema obračunu tužitelja (list 34 spisa) sa zateznim kamatama od dana kad je takav zahtjev podnesen, a to je 29.11.2024. do isplate. Tu treba naglasiti da je sud prihvatio predmetni obračun kamata, a tuženik mu nije prigovorio, pa je slijedom svega navedenog, naloženo tuženiku platiti utuženi dug na ime dospjele, a neplaćene kamate na glavnicu u ukupnom iznosu od 3,52 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29.st.2.ZOO-a, počevši od 29.11.2024. do isplate te je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke.

11. Nadalje, sukladno odredbi čl. 158. st.2. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi troškove postupka ako je tužba povučena nakon udovoljenja, a u konkretnoj je situaciji tužitelj povukao zahtjev za glavnicu i ostao kod potraživanja za uglavničene kamate u iznosu od 3,52 €. Shodno tome, dakle, plaćanja nakon utuženja, valjalo je tužitelju u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi naknadu parničnih troškova. Trošak se odnosi na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) te obzirom na odredbu toč. 7/9 Tarife prema kojoj tužitelju pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, što prema vrijednosti 1 boda od 2,00 € (Tbr. 54.) čini iznos od 100,00 €, a uz 25 % PDV-a od 25,00 € (Tbr. 46.) i sudsku pristojbu na presudu od 13,27 € čini ukupno dosuđene troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku od 138,27 €, kojem iznosu valja dodati trošak ovršnog postupka od 125,00 €, koji se odnosi na sastav ovršnog prijedloga, pa ukupno dosuđeni troškovi iznose 263,27 € kao u izreci pod točkom II. presude. U pogledu zatraženog troška javnobilježničke naknade i ostatka naknade u ukupno iznosu od 20,00 € (za svako po 10,00 €) valja istaći da tužitelj nije dostavio dokaz da je navedene troškove doista i platio, odnosno da su isti nastali.

12. U pogledu kamate koja se odnosi na trošak sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, valja istaći da isti nije osnovan. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu). Stoga tužitelju pripada pravo na dosuđene troškove, prema čl. 151.st.3. ZPP-a od presuđenja do isplate prema stopi iz čl. 29. ZOO-a.

Zagreb, 14. studenog 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. tuženiku