REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-1506/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja 1. AD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. ED (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Biljana Grozdanić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Puli, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi poništenja ili ukidanja rješenja, 13. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-552-03/25-01/02, URBROJ: 524-11- 01/1-25-2 od 30. lipnja 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-552-03/25-01/02, URBROJ: 524-11-01/1- 25-2 od 30. lipnja 2025. odbačen je prijedlog tužitelja za poništavanje podredno ukidanje rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Koprivnica, KLASA. UP/I-552-03/23-01/6, URBROJ: 139-037-12/23-23-30 od 15. ožujka 2023. godine.

2. Tužitelji osporavaju zakonitost tuženikove odluke i tvrde, u bitnome, sljedeće. Predmetni prijedlog tužitelji su uputili tuženiku na drugostupanjskom tijelu na temelju članka 131. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), dok je tuženik to pogrešno smatrao prigovorom iz članka 42. stavka 4. ZUP-a (koji se odnosi na pokretanje prvostupanjskog upravnog postupka). Tuženik je bio dužan meritorno odlučiti o prijedlogu tužiteljâ, a ne odbaciti taj prijedlog. Tužitelji predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traže i naknadu troškova spora, u nespecificiranom iznosu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u osnovi kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmetnim prijedlogom tužitelji su predložili tuženiku da u odnosu na spomenuto rješenje od 15. ožujka 2023. primijeni izvanredni pravni lijek poništavanja odnosno ukidanja rješenja, uređen člancima 129. -132. ZUP-a.

6. Prema članku 131. stavku 3. ZUP-a, javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

7. Ustaljena je i dosljedna upravnosudska praksa prema kojoj se o prijedlogu stranke iz članka 131. stavku 3. ZUP-a ne odlučuje rješenjem, već se stranci dostavlja obavijest kao neupravni akt, u odnosu na koju obavijest stranka nije ovlaštena podnositi pravne lijekove. Time što je tuženik u odnosu na konkretni prijedlog donio rješenje, umjesto obavijesti, nije došlo do supstancijalne povrede prava tužitelja. No, donošenjem upravnog umjesto neupravnog akta stranke ne stječu više prava nego što im ih pripada u slučaju pravilnog postupanja javnopravnog tijela, tj. u slučaju dostave obavijesti. U tom pogledu tužitelji nisu stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.

8. Donošenjem osporavanog rješenja tuženika nije, dakle, došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

9. Trebalo je stoga, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, u skladu na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona.

10. Ako povodom prijedloga tužitelja tuženik smatra da nema osnove za primjenu navedenog izvanrednog pravnog lijeka, tuženik je o tome tužiteljima dužan dostaviti obavijest. Međutim, u tom pogledu nema šutnje uprave kao osnove da to tuženiku bude naloženo izrekom presude u ovome sporu, budući da je institut šutnje uprave u smislu ZUP-a vezan isključivo uz vođenje upravnog postupka, koji postupak se ne vodi povodom prijedloga stranke 131. stavku 3. ZUP-a da javnopravno tijelo po službenoj dužnosti primijeni spomenuti izvanredni pravni lijek. Ne dostavi li tuženik tužiteljima rečenu obavijest, tužiteljima su na raspolaganju druga pravna sredstva (predstavka, iniciranje pokretanja inspekcijskoj nadzora, iniciranje pokretanja disciplinskog postupka, i sl.).

11. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelji nisu pozvani na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 13. studenoga 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetnici Biljani Grozdanić, Pula, Kapitolinski trg 10

- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78