REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1204/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 477,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.05.2020.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 9,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 687,50 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 22.08.2023.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike na Zavodu za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku. Tužiteljica također navodi da je tuženik tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u utuženom razdoblju pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće. Istaknuto je da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU-a. Tužiteljica tužbom potražuje u navedenom smislu isplatu neisplaćene bruto razlike plaće s osnova dodataka za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom tužiteljice od 11.09.2024.godine a kojim podneskom je postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev, te ista tim podneskom potražuje razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće po navedenim osnovima u ukupnom iznosu od 477,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 11-13 spisa) osporava da su odvjetnici Martina Radić Šunjić i Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu predmetni spor. U tom pravcu ističe da su isti uz tužbu priložili punomoć koju da su ishodili i koristili u ranije pokrenutom sudskom postupku broj Pr-936/2020 i upotrijebili istu za ovaj postupak. Istaknuto je da takvo raspolaganje punomoćima omogućuje zlouporabu istih putem e-komunikacije te da kada stranka stvarno želi izdati generalnu punomoć da je tada tako i naslovi i deponira na sudu. Tuženik ističe da je identična punomoć iz spisa Pr-936/2020 i punomoć u ovom spisu, te da se to može lako utvrditi jer da su punomoći identične i potpisane na isti datum, te da za utvrditi njihovu apsolutnu jednakost da nije potrebno grafološko vještačenje. Pored navedenog tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. U dokaz svojih navoda o nevaljanoj punomoći isti prilaže preslik primjerka punomoći sa potpisom tužiteljice, a na kojem primjerku je nadopisano ''punomoć iz predmeta Pr-936/2020'' (list 14 spisa).

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske liste plaće tužiteljice za rujan 2018.godine (list 6-7 spisa); izjave tužiteljice od 25.09.2024.godine (list 37 spisa), dok je sud odustao od provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja budući tuženik po nalogu ovog suda nije dostavio potrebne zajedničke isprave za provedbu predmetnog vještačenja. Također ovaj sud je odustao i od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice na okolnost tuženikovih prigovora vezanih za punomoć tužiteljice koja prileže predmetnom spisu budući je izvođenje tog dokaza postalo suvišno jer je tužiteljica uz podnesak od 26.09.2024.godine dostavila izjavu od 25.09.2024.godine, a iz koje jasno proizlazi da je opunomoćila odvjetnika Maria Skejić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr- 1204/2023.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika – inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike na Zavodu na medicinsku dijagnostiku. Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju od 01.05.2020.godine do 30.09.2024.godine plaćao dodatke za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi na redoviti rad. Sporna je činjenica da li je tuženik u utuženom razdoblju od 01.05.2020.godine do 30.09.2024.godine isplaćivao tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada te dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi i u prekovremenom radu, te sukladno tome naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

6. U odnosu na prigovor valjanosti punomoći koju je tužiteljica izdala punomoćniku Mariu Skejiću odvjetniku u Splitu za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari potrebno je istaći da je temeljem odredbe članka 94. stavka 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku. Također temeljem odredbe članka 95.stavka 1. ZPP-a ako je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja, stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva, od protivne stranke primiti dosuđene troškove, punomoć prenijeti na drugog odvjetnika za poduzimanje samo pojedinih radnji u postupku. Pored navedenog je odredbom članka 97. stavka 1. ZPP-a propisano da stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na zapisnik kod suda. Prvenstveno je potrebno istaći da prigovor tuženika da osporava kako su odvjetnici Martina Radić Šunjić i Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu ovaj sudski spor upotpunosti je neosnovan budući je iz punomoći koja prileže predmetnom spisu (list 5 spisa) razvidno da je tužiteljica ŠH opunomoćila isključivo odvjetnika Maria Skejić da je zastupa u ovom predmetu, dok je iz iste vidljivo da je odvjetnik Mario Skejić ovlastio odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da ga zamjenjuje u predmetnoj pravnoj stvari. U tom smislu proizlazi da Martina Radić Šunjić odvjetnica u Splitu nije punomoćnik tužiteljice u predmetnoj pravnoj stvari već ista samo po potrebi ima ovlaštenje biti zamjenik punomoćnika. Iz sadržaja navedene punomoći proizlazi da je tužiteljica opunomoćila odvjetnika Maria Skejić da je zastupa u parničnom, vanparničnom, ovršnom, zemljišno-knjižnom postupku, u kaznenom postupku, postupcima pred Trgovačkim sudom, te u postupcima pred tijelima državne uprave, te u postupku koji se vodi pred ovim sudom, te ga je ovlastila da je zastupa u svim njenim pravnim poslovima u sudu i izvan suda i kod drugih tijela te da radi zaštite i ostvarenja njenih na zakonu osnovanih prava i interesa da poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena sredstva, a naročito da podnosi tužbe i ostale podneske, da daje nasljedne izjave, te da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde. Uz tužbu je priložena punomoć bez poslovnog broja, ali je uz podnesak tužiteljice od 26.09.2024.godine (list 35 spisa) dostavljena izjava tužiteljice kojom je ista izjavila da je odvjetniku Mariu Skejić izdala punomoć za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari Pr-1204/2023 te je tužiteljica istakla u izjavi da odobrava sve radnje u predmetima koje je imenovani odvjetnik poduzeo ili će poduzeti. Zaključno je tužiteljica u navedenoj izjavi navela da posebno izjavljuje da je odvjetnika Maria Skejić ovlastila za pokretanje predmetnog postupka prije podnošenja tužbe te da ga je ovlastila da može isplatu troškova postupka od tuženika zahtijevati na svoj račun. U navedenom smislu budući je uz tužbu priložena punomoć tužiteljice, a koja je dostavljena uz tužbu kao prilog pod rednim brojem 1 ovom sudu putem e- komunikacije, bez navođenja poslovnog broja, budući stranci prije podnošenja tužbe nije još poznat poslovni broj pod kojim će spis biti vođen, ali je uz citirani podnesak tužiteljice od 26.09.2024.godine dostavljena navedena izjava tužiteljice kojom ista izričito potvrđuje vjerodostojnost navedene punomoći koja je priložena uz tužbu u predmetnom spisu (list 5 spisa) jer je tužiteljica potvrdila da se navedena punomoć odnosi na predmetnu pravnu stvar pod poslovnim brojem Pr-1204/2023 iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica valjano opunomoćila Maria Skejić odvjetnika u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari, te se ne može u tom smislu smatrati da je punomoć koja prileže na listu 5 ovog spisa punomoć iz predmeta Pr-936/2020 ovog suda. Navedena punomoć koja je ovom sudu dostavljena kao prilog pod rednim brojem 1 uz tužbu daje punomoćniku Mariu Skejić široka ovlaštenja za zastupanje i ista u tom smislu ima opći sadržaj. Međutim, navedena punomoć je uz ovlaštenje tužiteljice koje je ista dala navedenom punomoćniku u predmetnoj pravnoj stvari upotrebljena kao posebna punomoć za ovaj predmet, a za što je sama tužiteljica ovlastila odvjetnika Maria Skejić kako putem konkretne punomoći tako i putem svoje izjave od 25.09.2024.godine (list 37 spisa). Tuženik u podnesku od 11.11.2024.godine pogrešno tumači navedenu izjavu tužiteljice od 25.09.2024.godine (list 35 spisa) smatrajući da ista predstavlja naknadno podnesenu punomoć u ovom postupku budući iz sadržaja izjave tužiteljice od 25.09.2024.godine jasno i nedvojbeno proizlazi da tužiteljica svojom izjavom samo potvrđuje da je temeljem punomoći koja se već nalazi u predmetnom spisu i koju je ista potpisala prije podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari (list 5 spisa) ista opunomoćila upravo odvjetnika Maria Skejić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem Pr-1204/2023. U odnosu na navod tuženika da mu nije jasno iz kojeg razloga je odvjetnik Mario Skejić tražio od tužitelja da mu godinu dana nakon podnošenja tužbe tužiteljica potpiše navedenu izjavu potrebno je istaći da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 22.08.2023.godine, da je punomoć čiju valjanost upravo tuženik osporava dostavljena ovom sudu 22.08.2023.godine putem e-komunikacije kao prilog 1 uz tužbu, te da je upravo tuženik u odgovoru na tužbu od 18.07.2024.godine prigovorio valjanosti navedene punomoći. Također je nakon svega navedenog ovaj sud rješenjem Pr- 1204/2023-7 od 16.rujna 2024.godine (list 34 spisa) iz razloga što je tuženik prigovarao valjanosti predmetne punomoći pozvao tužiteljicu da se u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja izjasni da li je opunomoćila odvjetnika Maria Skejić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem Pr-1204/2023 pa je upravo iz tih razloga punomoćnik tužiteljice odvjetnik Mario Skejić u dokazne svrhe kao punomoćnik tužiteljice i dostavio navedenu izjavu tužiteljice od 25.09.2024.godine. Navedenom izjavom tužiteljica je samo potvrdila da je opunomoćila odvjetnika Maria Skejić odvjetnika u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari. Iz sadržaja tuženikovog podneska od 11.11.2024.godine proizlazi da tuženik smatra da punomoći za zastupanje tužiteljice nema u spisu. Međutim, punomoć tužiteljice, a kako je prethodno navedeno prileže predmetnom spisu kao prilog 1 dostavljen uz tužbu e- komunikacijom. Neosnovan je i navod tuženika da je odvjetnik Mario Skejić uz tužbu priložio punomoć korištenu u predmetu Pr-936/2020 budući je ovaj prigovor otklonila sama tužiteljica spomenutom izjavom od 25.09.2024.godine jer je u istoj decidirano istakla da je temeljem punomoći koja se nalazi u predmetnom spisu opunomoćila odvjetnika Maria Skejić da je zastupa upravo u predmetnoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem Pr-1204/2023, a iz čega jasno proizlazi da se punomoć koja se nalazi u predmetnom spisu (list 5 spisa) odnosi upravo na predmetnu pravnu stvar, te da nije mogla biti upotrebljena punomoć iz predmeta Pr-936/2020. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da je punomoć koja je priložena uz tužbu u ovoj pravnoj stvari upotpunosti valjana te da nije riječ o punomoći iz drugog predmeta Pr-1204/2023, a slijedom čega su svi prigovori tuženika na tu okolnost upotpunosti neosnovani budući tuženik ničim nije dokazao svoje navode. U navedenom smislu ovaj sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice na navedene okolnosti vezane za punomoć budući je navedeno suvišno.

7. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužiteljice.

8. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Također prema članku 3. Dodatka I KU-a (''NN'' 96/15) od 01.10.2015.godine na radnom mjestu II., III. i IV. vrste radnik ima pravo na 11% za uvjete rada ili se primjenjuje 7% za uvjete plus 4% za iznimnu odgovornost.

9. Imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr- 206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužiteljicu pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

10. Tužiteljica u predmetnoj pravnoj stvari u tužbenom zahtjevu ističe da joj je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to dodatke za otežane uvjete rada te odgovornost za život i zdravlje ljudi za utuženo razdoblje od 01.05.2020.godine do 30.09.2024.godine , te posljedično naknadu za godišnji odmor i bolovanje jer da joj je navedeno isplaćeno samo za redovan rad u tom razdoblju, a ne i za prekovremeni rad. U tu svrhu tužiteljica je na pripremnom ročištu od 16.svibnja 2025.godine po zamjenici punomoćnika u dokazne svrhe predložila provedbu financijsko – knjigovodstvenog vještačenja budući se konkretno jedino financijsko knjigovodstvenim vještačenjem može precizno utvrditi što je sve tuženik isplatio tužiteljici u utuženom razdoblju od 01.05.2020.godine do 30.09.2024. te da li je tužiteljici ostao neisplaćen iznos navedenih dodataka za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi te posljedično naknada za godišnji odmor i bolovanje u prekovremenom radu i u kojem iznosu. Sud je upravo iz tog razloga i prihvatio prijedlog tužiteljice za provedbom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Budući su za provedbu navedenog vještačenja sudu bile potrebne odgovarajuće isprave i to isprave zajedničke za obje stranke: platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidencije u radnom vremenu (s točnim vremenom početka i završetka rada), a koje se odnose na tužiteljicu tuženiku je naloženo da u roku od 30 dana od održavanja navedenog pripremnog ročišta sudu dostavi navedene platne podatke, te je isti upozoren na pravne posljedice iz članka 233.stavka 5. ZPP-a ukoliko sudu ne dostavi navedene platne podatke. Naime isprava se smatra zajedničkom za obje stranke ako se njezin sadržaj odnosi na uzajamne odnose stranaka tako da obje imaju pravni interes da se ta isprava može upotrijebiti kao dokaz. U tom smislu platna lista sadrži podatke o radu tužiteljice kao radnika te obvezi poslodavca, u konkretnom slučaju tuženika na isplatu plaće. Radnik ima interes za dokazivanje potraživanja putem platne liste, a poslodavac za dokazivanje da je to potraživanje pravilno obračunao i isplatio. U odnosu na odjelne liste, plan i raspored rada potrebno je također istaći da se radi o ispravama zajedničkim za obje stranke jer se njima dokazuje radno vrijeme radnika, raspored smjena, obavljanje posla, te se putem tih isprava dokazuje stvarno izvršavanje ugovornih obveza, te se te isprave odnose na međusobna prava i obveze iz radnog odnosa. Naposljetku i evidencija o radnom vremenu je zajednička isprava za obje stranke jer je odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14) propisano da je poslodavac dužan voditi evidencije o radnom vremenu. Ova se isprava odnosi na obvezu radnika da radi, a poslodavca da mu za taj rad na odgovarajući način obračunava i isplaćuje plaću, te je u tom smislu evidencija radnog vremena također isprava zajednička za obje stranke. Naime, obzirom da se tužiteljica u tužbi poziva na isprave koje su po svom sadržaju zajedničke za obje stranke i to na platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidencije o radnom vremenu ( s točnim vremenom početka i završetka rada), te je istakla da tuženik isključivo raspolaže s tim ispravama i da se iste nalaze kod tuženika, te je predložila da se od tuženika zatraže sud je imao ovlast temeljem odredbe članka 233.stavka 1. ZPP-a pozvati tuženika da dostavi sudu navedene isprave ostavljajući mu za to određeni rok. Ovaj sud je navedeno uradio na ročištu od 16.svibnja 2025.godine te je tuženiku ostavio za navedeno rok od 30 dana od održavanja tog ročišta. Tuženik nije postupio po nalogu ovog suda već je umjesto da dostavi zatražene isprave u ostavljenom roku uložio žalbu 27.05.2025.godine upravo protiv rješenja- naloga ovog suda na pripremnom ročištu kojim mu je sud naložio dostavu navedenih isprava premda je takva žalba nedopuštena budući je odredbom članka 233.stavka 6. ZPP-a propisano da protiv odluke iz stavka 1. istog članka nije dopuštena posebna žalba. Sud je odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom postupku jer se isto nije moglo provesti upravo zbog nepostupanja tuženika koji je po nalogu ovog suda uskratio podnošenje navedenih zatraženih zajedničkih isprava ovom sudu u ostavljenom roku, a čime je isti postupio protivno odredbi članka 233.stavka 2. ZR-a jer isti ne smije uskratiti podnošenje navedenih isprava zajedničkih za obje stranke, a zbog čega je na ročištu od 29.10.2025.godine sud zaključio raspravljanje i odlučio donijeti odluku prema stanju u predmetnom spisu. Tuženik tijekom postupka nije tražio dodatni rok za dostavu navedenih isprava zajedničkih za obje stranke.

11. Temeljem odredbe članka 233.stavka 2. ZPP-a je propisano da stranka između ostalog ne može uskratiti podnošenje isprave koje se s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke. Nadalje, temeljem odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a sud će s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju cijeniti od kakvog je značenja to što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu. U navedenom smislu iz sadržaja navedene odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a proizlazi nedvojbeno da ako stranka ne postupi po nalogu suda i ne dostavi ispravu zajedničku za obje stranke sud može smatrati da je točna tvrdnja protivne stranke, u konkretnom slučaju tužiteljice u ovom postupku o sadržaju te isprave. U predmetnom postupku je kao jedini predloženi dokaz bio prijedlog tužiteljice za provedbom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a tuženik po nalogu ovog suda sa pripremnog ročišta od 16.svibnja 2025.godine u ostavljenom roku od 30 dana od tog ročišta nije sudu dostavio zatražene isprave koje su zajedničke za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidencije o radnom vremenu ( s točnim vremenom početka i završetka rada), a koje se odnose na tužiteljicu, te je takvim postupanjem po mišljenju ovog suda upotpunosti onemogućio provedbu financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu. Mišljenje ovog suda je da tuženik niti nije imao namjeru dostaviti navedene isprave zajedničke za obje stranke u ovom postupku jer je to sasvim razvidno iz njegovog daljnjeg postupanja u ovom postupku budući je umjesto dostave isprava zajedničkih za obje stranke po nalogu ovog suda uložio žalbu upravo na odluku suda na pripremnom ročištu, a kojom mu je naloženo da u roku od 30 dana dostavi sudu navedene isprave zajedničke za obje stranke (list 44-45 spisa), a koja žalba je nedopuštena prema odredbi članka 233.stavka 6. ZPP-a, a čime je isti iskazao stvarnu namjeru da ne postupi po nalogu ovog suda. Tuženik navedene zatražene zajedničke isprave za obje stranke nije dostavio u roku od 30 dana kojeg mu je udjelio ovaj sud sukladno onome što je propisano odredbom članka 233.stavka 1. ZPP-a bez opravdanog razloga budući isti sukladno onome što je propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP-a ne smije uskratiti podnošenje isprave koja se s obzirom na svoj sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke, već je štoviše uložio žalbu na nalog ovog suda sa pripremnog ročišta od 16.svibnja 2025.godine (list 44-45 spisa), a koja je žalba nedopuštena jer je tako propisano odredbom članka 233.stavka 6. ZPP-a. U tom smislu budući da tuženik nije dostavio navedene zajedničke isprave ovom sudu u ostavljenom roku, a koje su bile potrebne za provedbu knjigovodstveno financijskog vještačenja ovaj sud sukladno odredbi članka 233. stavka 5. ZPP-a ima razloga smatrati točnom tvrdnje tužiteljice iz predmetne tužbe o sadržaju tih zajedničkih isprava, odnosno smatrati točnim i dokazanim tužiteljičine tvrdnje u tužbi o činjenicama koje su se navedenim zajedničkim ispravama u ovom postupku trebale dokazati i to o činjenici da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila prekovremeno, te da joj tuženik protivno citiranim odredbama KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i TKU-a pogrešno obračunavao i isplaćivao dodatke za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknadu za godišnji odmor i bolovanje vezano za prekovremeni rad. Tuženik tijekom predmetnog postupka nije priložio niti predložio sudu ikakve dokaze iz kojih bi se mogao izvesti suprotan zaključak. Imajući u vidu sve navedeno treba se smatrati da je tužiteljica dokazala da u utuženom periodu od 01.05.2020.godine do 30.09.2024.godine radila prekovremeno te da joj je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao navedene dodatke za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi za prekovremeni rad, te posljedično tome da je nastao i pogrešan obračun i isplata svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknada za vrijeme korištenja godišnjih odmora i naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. U navedenom smislu trebalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom zatraženom iznosu od 477,00 Eur-a.

12. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

13. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP- a naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/2023) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 11.rujna 2024.godine u iznosu 50 bodova; trošak sastava podneska od 26.rujna 2024.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 16.svibnja 2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 29.listopada 2025.godine u iznosu od 50 bodova, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25 bodova, a što sve ukupno iznosi 275 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 550,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 137,50 Eur-a ukupno iznosi 687,50 Eur-a, a koji iznos tuženik duguje tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 158/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnika tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP- a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetniku Mariu Skejiću (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istog na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ga je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Navedeno je tužiteljica potvrdila i u izjavi od 25.09.2024.godine (list 35 spisa). Tuženik neosnovano predlaže u podnesku od 11.02.2025.godine (list 39 spisa) da trošak izrade tužiteljičinih podnesaka kojim se po nalogu suda uređuje tužba, izrade tužiteljičinih podnesaka kojima tužiteljica obrazlaže da joj tužba nije neuredna, te izrade tužiteljičinih podnesaka kojima se naknadno dostavlja dokumentacija padne na teret tužiteljice bez obzira na konačan ishod predmetnog postupka budući se za to nisu ispunili uvjeti iz članka 156. stavka 1. ZPP-a jer nikakvi troškovi u ovom postupku nisu nastali krivnjom tužiteljice. Radi navedenog tužiteljici su dosuđeni cjelokupni parnični troškovi kako je prethodno navedeno, te je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 14. studenog 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćniku

2/ tuženiku