Posl. broj: P-1001/2024-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dunji Gržalja Smilović, odvjetnici u Labinu, protiv tuženika Grad Labin, OIB 19041331726, Titov trg 10, zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, te umješača na strani tuženika AF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Bukša, odvjetnici u Rijeci, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu, punomoćnika tuženika, umješača osobno uz punomoćnicu 14. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti vlasnik nekretnina: - pomoćne zgrade namjene garaža (br. 1 od 2) sagrađene na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tlocrtnih dimenzija max. (3,25 x 5,60)m, jedne nadzemne etaže (P), visine do vijenca 2,35 m, povšine cca 18,20 m2, ravnog krova i dovršene u pogledu koje je doneseno pravomoćno i izvršno Rješenje o izvedenom stanju Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-361-05/13-06/1734, urbroj: 2144/01-05/04-15-6 od dana 14.09.2015. godine i koja garaža je naznačena na kopiji katastarskog plana DGU-Područni ured za katastar Pula, Odjel za katastar nekretnina Labin od 22. veljače 2013. godine, a koja kopija katastarskog plana je sastavni dio navedenog Rješenja o izvedenom stanju,

- dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi ispod gore navedene zgrade, a koji dio predstavlja građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu postojeće građevine – garaže, kako je to utvrđeno pravomoćnim i izvršnim Rješenjem o utvrđivanju građevne čestice Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, klasa: UP/I-350-05/18- 05/000032, urbroj: 2144/01-05/4-18-0002 od dana 12.09.2018. godine i prikazano na kopiji katastarskog plana koja čini sastavni dio navedenog Rješenja o utvrđivanju građevne čestice, pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti, izvrši cijepanje nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno pravomoćnim i izvršnim rješenjima: Rješenju o izvedenom stanju Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-361-05/13-06/1734, urbroj: 2144/01-05/04-15-6 od dana 14.09.2015. godine i Rješenju o utvrđivanju građevne čestice Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, klasa: UP/I- 350-05/18-05/000032, urbroj: 2144/01-05/4-18-0002 od dana 12.09.2018. godine, a što je tuženik Grad Labin, OIB: 19041331726 dužan trpjeti te dati suglasnost na provedbu parcelacijskog elaborata u katastarskom operatu i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, a koju suglasnost će u protivnom zamijeniti ova presuda, te se ovlašćuje tužitelj da po provedenom cijepanju izvrši uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, s imena i vlasništva tuženika Grada Labina na svoje ime i vlasništvo u cijelosti i to na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom, položajem i površinom odgovarati dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pomoćna zgrada namjene garaža i zemljište koje se nalazi ispod garaže, kako je to utvrđeno pravomoćnim i izvršnim rješenjima: Rješenju o izvedenom stanju Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-361-05/13-06/1734, urbroj: 2144/01-05/04- 15-6 od dana 14.09.2015. godine i Rješenju o utvrđivanju građevne čestice Grada Labina, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i izdavanje akata za gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i izdavanje akata za gradnju, klasa: UP/I-350- 05/18- 05/000032, urbroj: 2144/01-05/4-18-0002 od dana 12.09.2018. godine, te prikazano na kopijama katastarskih planova koje čine sastavni dio navedenih rješenja.

2. Nalaže se tuženiku, Gradu Labinu, OIB: 19041331726, da tužitelju RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv tužitelja. U tužbi navodi da je tuženik upisan kao vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin i to k. č. [katastarska čestica] prirodno neplodno zemljište površine 3097m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti. Tužitelj je zajedno sa svojom obitelji – ocem BF, majkom CF i bratom CF GF živio u stanu na adresi [adresa] od 1981. godine pa sve do 1990./1991. s time da je od 1988. godine s njima živio i brat CF ĆF. Stanu na adresi [adresa] pripada i dio vrta koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina], a koji vrt je koristila obitelj CF. Oko 1983. otac tužitelja, pok. TF, sagradio je betonsku garažu u vrtu stana na adresi [adresa]. Pok. TF umro je 23.9.1992., a naslijedila ga je supruga CF koja je umrla **.**.2014. Nasljednici pok. CF su njezina djeca, ovdje tužitelj i njegova braća. GF i ĆF dali su izjave kojima svoje suvlasničke dijelove na garaži sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] te na zemljištu na kojem se nalazi garaža ustupaju tužitelju, u cijelosti. Nadležno tijelo Grada Labina donijelo je 14.9.2015. Rješenje o izvedenom stanju kojim je ozakonjena predmetna garaža i to kao pomoćna zgrada izgrađena na dijelu k. č. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] na području Grada Labina naznačena na kopiji katastarskog plana DGU – Područni ured za katastar Pula, Odjel za katastar nekretnina Labin od 22. veljače 2013. i to: izgrađena pomoćna zgrada namjene garaža (br 1. od 2 ) na dijelu k. č. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina], tlocrtnih dimenzija max (3,25x5,60m) jedne nadzemne etaže (P) visine do vijenca 2,35m. Tlocrtna površina zgrade iznosi cca 18,20m2. Zgrada ima ravni krov i dovršena je. Nadležno tijelo Grada Labina je potom 12.9.2018. donijelo i Rješenje o utvđivanju građevne čestice kojim je utvrđeno da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu predmetne garaže sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi ispod zgrade, a kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana koja čini sastavni dio rješenja. Oba rješenja donesena su po zahtjevu JF iz [adresa], a koji nije vlasnik predmetne garaže jer istu nije sagradio niti kupio, a niti je na bilo koji način stekao pravo vlasništva na predmetnoj garaži. Pok. GF TF i njegovi pravni slijednici nisu nikada prenijeli svoje pravo vlasništva na drugu osobu, već su se držali isključivim vlasnikom predmetne garaže. Predmetna garaža je sagrađena u vrtu koji pripada stanu na adresi [adresa], a u kojem stanu je živjela obitelj GF. Pok. TF sagradio je predmetnu garažu na zemljištu koje je bilo pripadak stana u kojemu je živio, pa isti nije znao ni morao znati da gradi na tuđem zemljištu, tim više što se tuženik nije protivio gradnji niti tražio od pravnog prednika tužitelja da prestane s gradnjom ii da ukloni sagrađeni objekt. Predmetnu garažu koristili su TF i njegova obitelj, te se držao isključivim vlasnikom garaže. Nikada pok. TF i njegovi pravni slijednici nisu svoje pravo vlasništva prenijeli na drugoga ili se odrekli prava vlasništva. U vrijeme gradnje garaže oko 1983. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980) koji je u čl. 24. st. 1. propisao da graditelj koji izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu uporabu tog građevinskog objekta, ako nije znao niti je mogao znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio. Slijedom navedenog, pok. TF je temeljem čl. 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima građenjem na tuđem zemljištu stekao kako pravo vlasništva na predmetnoj garaži, tako i pravo vlasništva na zemljištu koje je nužno za redovitu uporabu predmetne garaže, pa podnosi ovu tužbu i predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev, a tuženika obveže na naknadu troškova tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a da o postojanju parnice obavijesti treću osobu, AF.

3. Podneskom od 15. travnja 2025. treća osoba DF izjavio je da pozivom na odredbu čl. 206. st. 2. ZPP-a stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika, a dalje je istaknuo kako nema saznanja tko je izgradio garažu, te ističe kako je moguće da je to bio otac tužitelja. Netočno je da TF i njegovi pravni slijednici nisu nikada prenijeli vlasništvo prijepora na drugu osobu, što je vidljivo iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. CF, donesenog od strane Osnovnog suda u Novom Gradu, broj 76 0 O 019037 14 O od 5. prosinca 2014. u kojem predmetna garaža nije navedena kao dio ostavinske imovine, a sastav ostavine je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, u koji nije uključen prijepor. Supruga pok. CF BF, sada pok. CF predmetnu je garažu prodala AF za novčani iznos od 4.000,00 DEM u travnju 1993. Novac je CF isplaćen u gotovini, u stanu sada pok. N i ČF u [adresa], na adresi [adresa], o čemu stranke nisu sačinile pisanu ispravu. Osim AF i pok. CF, prilikom predmetne kupoprodaje, bili su nazočni sada pok. N i ČF, bivša supruga AF, EF, njezina sestra UF i susjeda gđa. ZF čijim podacima umješač ne raspolaže. Nakon izvršenja predmetne kupoprodaje, DF je stekao zakonit, istinit i pošten posjed predmetne garaže, te je istu koristio kao njezin vlasnik, legalizirao, te njome raspolagao bez da ga je itko u tome ometao. Slijedom navedenog, DF je stekao vlasništvo predmetne garaže temeljem pravnog posla kupoprodaje i dosjelosti. Slijedom navedenog, predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelja obveže da mu kao umješaču naknadi prouzročeni parnični trošak.

4. AF je sukladno čl. 206. i 207. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) dopušteno da sudjeluje u postupku kao umješač, s obzirom da je ocijenjeno da ima pravni interes da tuženik uspije u sporu, odnosno da tužitelj ne uspije u sporu, s obzirom da je utvrđeno da je on stan i garažu na adresi [adresa] kupio od tuženika, te je stan i garažu dalje prodao IF (stranica 66 spisa), za što mu je isplaćena kupoprodajna cijena, pa se pravni interes očituje u tome što se pravne posljedice odluke koja bude donesena u takvom sporu objektivno mogu odraziti njegov pravni položaj s obzirom da postoji mogućnost da bi ukoliko bi tužitelj uspio u sporu, umješač mogao odgovarati za naknadu štete.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao z.k. izvadak (str. 7 do 9) posjedovni list (str. 10), kopiju katastarskog plana (str. 11), uvjerenje (str. 12), izvodi (str. 13-17), rješenje o nasljeđivanju (str. 18 – 20), izjava (str. 22 – 24), rješenje o izvedenom stanju (str. 25 do 28), rješenje (str. 29 do 31), presudu Gž-178/1994 (str 83 – 84), proveden je uviđaj na licu mjesta s mjerničkim vještakom Branimirom Fable radi identifikacije sporne garaže, a na uviđaju su saslušani svjedoci MF, EF, ĆF, GF, LF, ĐF, VF, HF, SF, KF, FF, UF, ŠF, te tužitelj NF i umješač DF.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da stekao pravo vlasništva pomoćne zgrade – garaže sagrađene na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, građenjem, odnosno nasljeđivanjem iza pravnih prednika.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

8. Između stranaka nije sporno da je sporna garaža izgrađena na zemljištu u vlasništvu tuženika, te da spornu garažu nije legalizirao tužitelj, već ovdje umješač DF.

9. Sporno je tko je izgradio garažu, te je li otac tužitelja, NF TF, građenjem stekao pravo vlasništva sporne garaže, a tužitelj dalje stekao pravo vlasništva garaže nasljeđivanjem.

10. Na uviđaju na licu mjesta, mjernički vještak identificirao je nekretninu na način da se sporna garaža nalazi južno od stambene zgrade na adresi [adresa]. U naravi je to garaža za jedno vozilo sa jednim ulazom. Nalazi se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se na južnu granicu nastavljaju još dvije garaže, a koje se nalaze na k. č. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina], a na istočnu granicu nastavljaju se garaže u nizu koje se nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenje o izvedenom stanju i rješenje o utvrđivanju okućnice (stranice 25 do 31) odnose se upravo na spornu garažu.

11. Na uviđaju na licu mjesta saslušani su brojni svjedoci, pa su svjedoci LF, ĐF, SF, KF, FF suglasno iskazivali da je spornu garažu gradio upravo otac tužitelja TF. Navedeni svjedoci iskazivali su na temelju neposrednih saznanja jer su bili prijatelji, susjedi, odnosno radni kolege (SF) oca tužitelja, dolazili su obitelji u posjetu, FF bio je prisutan tijekom zidanja garaže, a SF prilikom zalijevanja ploče. Da su uvijek smatrali da garaža pripada obitelji TF potvrdila je i svjedokinja MF, tada susjeda tužitelja, koja se sjeća da je tužiteljev otac u garaži držao alat, te da je popravljao stvari i parkirao auto u garaži.

12. Svjedoci VF i HF nisu imali neposredna saznanja o spornoj garaži, ali su suglasno iskazivali da je djed VF živio na adresi [adresa], te je preminuo 1981. Nakon njegove smrti, obitelj je izvršila zamjenu strana sa obitelji TF, tako da su oni odselili u manji stan, a obitelj TF uselila je u stan na adresi [adresa]. Kad je djed preminuo, garaža još nije bila sagrađena, što po mišljenju suda ukazuje da je garaža građena u vrijeme kad je obitelj TF živjela u stanu na adresi [adresa].

13. Iskaze OF, ĐF, SF, KF, FF, VF i ŽF sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne, s obzirom da su svjedoci iskazivali na temelju vlastitih, neposrednih saznanja, te nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka.

14. Svjedoci ĆF i svjedok GF, braća tužitelja, suglasno su iskazivali da je njihov otac TF gradio spornu garažu, a osim stana, koristili su vrt i garažu. Nemaju saznanja je li zemljište otkupljeno od Grada, nije im poznato da bi otac tražio dozvolu za gradnju garaže i nije im poznato da bi Gradu bila plaćena naknada za zemljište na kojem je izgrađena garaža. Iskaze navedenih svjedoka sud je ocijenio istinitima, s obzirom da se u bitnome podudaraju sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka, te sud prilikom ispitivanja navedenih svjedoka nije dobio dojam da svojim iskazom pokušavaju tužitelja dovesti u bolji položaj.

15. Posljednji je iskazivao svjedok ŠF, čiji je iskaz sud ocijenio istinitim isključivo u dijelu u kojem je iskaz podudaran sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka, te materijalnom dokumentacijom u spisu, odnosno u dijelu u kojem navodi da u zgradi na adresi [adresa] živi od 1971., te da poznaje obitelj GF i umješača, a poznato mu je da je oko 1983. TF gradio garažu bez građevinske dozvole i do 1991. ju je koristio, nakon čega su otišli zbog rata, da je obitelj TF stan iznajmila AF, a da je DF kupio stan kupoprodajnim ugovorom od Grada Labina 1995., a stan je 2018. prodao PF, nakon čega je on kontaktirao sinove pok. CF i oni su mu dali punomoć da se u Gradu raspita vezano za predmet spora. Sud je također ocijenio istinitim navod da je on kontaktirao tužitelja i obavijestio ga da je garaža legalizirana, s obzirom da je takav navod potvrdio i sam tužitelj.

16. U preostalom dijelu, iskaz svjedoka ŠF sud nije ocijenio istinitim i vjerodostojnim jer je svjedok izjavio da je prije davanja iskaza na sudu bio u uredu odvjetnice tužitelja, pročitao tužbu, te priloge uz tužbu, pa je ocijenjeno da svjedok ne iskazuje istinito i na temelju vlastitih saznanja, već iskazuje o nečemu što je čuo od tužitelja i pročitao kod odvjetnice. S obzirom da je svjedok tijekom 2017. bio u sudskom sporu sa AF, da je svjedok duže vrijeme prije podnošenja ove tužbe bio u kontaktu s tužiteljem vezano upravo za predmet ovog spora, te da je imao punomoć tužitelja da ga zastupa vezano za predmet spora, sud je mišljenja da je svjedok pristran i u interesu mu je da tužitelj uspije u sporu, odnosno da u svakom slučaju ospori navode umješača.

17. Svjedoci UF i EF nisu imale saznanja o tome tko je sagradio garažu, već su iskazivale o kupoprodaji garaže koja je navodno sklopljena između CF i umješača AF, pa s obzirom da nisu imale saznanja o činjenicama navedenim u tužbi, njihovi iskazi nisu bili relevantni za odlučivanje u ovom postupku i iskaze tih svjedoka sud nije posebno cijenio.

18. Iskaz tužitelja NF saslušanog kao stranku u postupku sud je ocijenio istinitim u dijelu u kojem je naveo da je u [adresa] doselio 1981., da je garažu gradio njegov otac, a on se sjeća da je tata izbetonirao konstrukciju, pa je onda ozidao i stavio vrata, za što nije tražio dozvolu jer su svi okolo gradili garaže, pa je gradio i on, te da mu nije poznato da bi Gradu bila plaćena naknada za zemljište, te da 1992. do danas nisu koristili garažu, te nije ovlašten ulaziti u dvorište. Također je iskaz ocijenjen istinitim u dijelu u kojem je tužitelj naveo da s obzirom da im više nije pripadao stan na kojem su imali stanarsko pravo, u zamjenu su dobili stan u [adresa], ali za garažu su smatrali da je njihova jer ju je otac gradio, te da ga je o legalizaciji garaže saznao od svjedoka ŠF koji ga je nazvao. Sud je ocijenio istinitim navod da tužitelju nije poznato da bi majka garažu prodala AF jer da mu je majka za života rekla da je garažu prodala, sud je mišljenja da ovu tužbu tužitelj svakako ne bi podnio, te se nepotrebno izlagao plaćanju troškova postupka.

19. Sud nije ocijenio istinitim dio iskaza tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao da oni nisu znali kako krenuti u proces legalizacije, te da nije bio upućen u postupke, pa da zato nije toliko dugo podnio tužbu, s obzirom da je svjedok ŠF izjavio da je kontaktirao sinove pok. Draginje 2013., da ih je obavijestio da je garaža legalizirana 2015. Također, nakon 2018., kad je PF kupio stan od AF, ponovno ih je kontaktirao i tada su mu izdali punomoć da se raspita u Gradu vezano za predmet spora.

20. Sud zaključuje da protivno iskazu tužitelja, on i njegova braća jesu imali saznanja o legalizaciji i svim ostalim postupcima koji su se vodili vezano za garažu (utvrđenje građevne čestice, prodaja PF) i to od 2015. kad je garaža legalizirana pa do danas. Tužitelj je u iskazu naveo da mu je majka bila bolesna i govorila da bi trebalo legalizirati garažu, što sud ne ocijenjuje istinitim, s obzirom da je majka preminula 2014., pa nije logično ni životno da tužitelj i njegova braća nisu na bilo koji način reagirali i pokrenuli postupak 2015. čim su saznali da je garaža legalizirana, uložili prigovor na rješenje ili barem kontaktirali AF koji je zahtjeve podnio, ukoliko su smatrali da su oni vlasnici sporne garaže.

21. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka slijedi:

- da je Grad Labin 80 –ih godina prošlog stoljeća obitelji tužitelja dao na korištenje stan u [adresa], te da su stan prestali koristiti 1992. kad su se zbog rata odselili u Bosnu, a stanarsko pravo na navedenom stanu im je otkazano 1993. (pravomoćno 1994.).

- da je DF od pok. CF uzeo stan u najam 1993. i tamo je živio do 2018. (str.42-43 spisa).

- da je spornu garažu doista sagradio otac tužitelja TF otprilike 1983. godine i da je tu garažu do 1992. koristila obitelj TF za svoje potrebe, što proizlazi iz istovjetnih iskaza saslušanih svjedoka OF, ĐF, SF, KF, FF, VF i ŽF, te svjedoka ĆF i GF, ŠF, te iskaza tužitelja

- da je garaža građena i sagrađena bez dozvole tuženika, te da obitelj tužitelja nije tuženiku platila naknadu za zemljište, što proizlazi iz suglasnih iskaza samog tužitelja, te njegove braće ĆF i GF

- da je spornu garažu legalizirao DF 2015. godine (rješenje na stranici 25 do 28 spisa), odnosno da tužitelj sa obitelji nije pokretao postupke za ozakonjenje sporne zgrade.

22. S obzirom da je utvrđeno da je sporna garaža sagrađena 1983., na temelju odredbe članka 388. stavak 2. ZV kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOVO). Odredbom čl. 21. ZOVO propisano je da se po samom zakonu pravo vlasništva stječe stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom.

23. Prema čl. 24. st. 1. ZOVO osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovitu upotrebu tog građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za gradnju i nije se odmah usprotivio.

24. Iz navedenog proizlazi da su nužne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu slijedeće: 1. da graditelj može biti samo osoba koja može biti nositelj prava vlasništva – vlasničkopravni subjekt, 2. da na zemljištu na kojem se gradi mora postojati pravo vlasništva tj. isto mora biti u privatnom vlasništvu te se odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (čl. 24. do 26. ZOVO) ne mogu primijeniti na slučaj kad subjekt prava vlasništva gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu, barem ne na slučajeve takve izgradnje nakon stupanja na snagu ZOVO (1. rujna 1980.), pa do stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91), odnosno, do 8. listopada 1991. i mora se izgraditi zgrada ili druga građevina (građevinski objekt) što znači da pravni učinci građenja na tuđem zemljištu nastupaju završenom izgradnjom građevina, a to je završetak izgradnje kad je građevina stvarno dovedena u stanje da se može upotrjebljavati po svojoj namjeni.

25. U postupku nije bilo sporno da je otac tužitelja gradio garažu na gradskom zemljištu – općinskoj nekretnini, odnosno da zemljište na kojem je sagrađena garaža nije bilo u privatnom vlasništvu u vrijeme ni nakon izgradnje. S obzirom da zemljište nije bilo u privatnom vlasništvu, to tužitelj nije mogao gradnjom steći pravo vlasništva jer je odredbom čl. 24. tada važećeg ZOVO bilo propisano da građenjem steći vlasništvo može osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva.

26. Vrhovni sud je u nizu svojih revizijskih odluka (tako i Rev-105/1990 od 21. studenog 1990., Rev-x-392/2013 od 3. veljače 2016., Gzz-237/03-2 od 2. prosinca 2003.) zauzeo pravno shvaćanje da se pravo vlasništva ne može steći građenjem, u smislu odredbe čl. 24.-26. ZOVO, na nekretninama koje su u trenutku građenja bile u društvenom vlasništvu, jer da je jedna od pretpostavki za stjecanja vlasništva građenjem i to da zemljište mora biti u građanskom (privatnom) vlasništvu.

27. Kako je utvrđeno da je u konkretnom slučaju otac tužitelja izgradio spornu garažu 1983., na zemljištu koje nije bilo u privatnom vlasništvu već u vlasništvu Grada Labina, sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem. Samo rješenje o ozakonjenju bespravne gradnje nema učinka na vlasništvo jer se ozakonjenjem bespravnog objekta ne može steći pravo vlasništva na zemljištu, a kako to i proizlazi iz odredbe članak 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19).

28. Iskaz umješača AF bio je usmjeren isključivo na dokazivanje da on kupio garažu od pok. CF. O osnovanosti istaknutih navoda umješača o prijenosu prava vlasništva nad spornom garažom sud bi odlučivao da je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a umješač nije podnio tužbu glavnog miješanja, to se sud nije upuštao u odluku je li pok. CF prodala spornu garažu umješaču, pa iskaz umješača nije relevantan za odluku u ovom postupku.

29. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Budući da je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen, nema pravo na naknadu parničnog troška, već je tuženiku i umješaču na strani tuženika dužan naknaditi troškove parničnog postupka.

30. Punomoćnik tuženika potražuje trošak za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura, pristup na pripremno ročište u iznosu od 200,00 eura, te za zastupanje na uviđaju na licu mjesta u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za troškove PDV-a, dakle ukupno 750,00 eura.

31. Punomoćnica umješača potražuje trošak za sastav podneska od 15.4.2025. u iznosu od 200,00 eura, te trošak zastupanja na uviđaju u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za trošak PDV-a, dakle ukupno 500,00 eura.

32. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 nadalje OT) i čl. 155. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (tar. br. 7. t. 1. u vezi s tar. br. 42. OT), troškovi za zastupanje na ročištu 20.3.2025. u iznosu od 250,00 eura (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 42. OT), te za zastupanje na uviđaju na licu mjesta 3.10.2025. iznos od 250,00 eura (tar. br. 9. t. 7. u vezi s tar. br. 42. OT) iznos od 250,00 eura, odnosno ukupno 750,00 eura, s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, a koje troškove mu je dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana.

33. Umješaču na strani tuženika priznati su troškovi zastupanja kod sastava podneska od 15.4.2025. u iznosu od 250,00 eura (tar. br. 8. t. 1. s tar. br. 42. OT), troškovi zastupanja na uviđaju na licu mjesta 3.10.2025. u iznosu od 250,00 eura (tar. br. 9. t. 7. u vezi s tar. br. 42. OT), dakle ukupno 500,00 eura, što mu je dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana.

Labin, 14. studenog 2025.

S u t k i n j a:

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u tri primjerka ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, o kojoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelju putem punomoćnika

2.Tuženiku putem punomoćnika

3. Umješaču putem punomoćnika