1                       Poslovni broj: 18. UsI-2610/22-11

 

 

                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. B. iz Z., . kojeg zastupa opunomoćenica M. N. T., odvjetnica u S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, VIII. policijske postaje T., Z., radi donošenja rješenja o povratku, 5. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., VIII. Policijske postaje Z., Klasa: NK-UP/I-216-04/22-02/1252, Urbroj: 511-19-34-22-1 od 8. kolovoza 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., VIII. Policijske postaje Z., Klasa: NK-UP/I-216-04/22-02/1252, Urbroj: 511-19-34-22-1 od 8. kolovoza 2022., u toč. 1. utvrđeno je da tužitelj rođen ..., u S. B., Republika Hrvatska, nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i dužan je dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja; toč. 2. određeno je da će se stranca iz toč. 1. prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen; toč. 3. određeno je da je stranac iz toč. 1. dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2.              Tužitelj tužbom osporava zakonitost donesenog rješenja tuženika, te ističe da je rođen u Republici Hrvatskoj, a za njegove roditelje se pretpostavlja da su državljani Kosova, s kojom državom tužitelj također nema nikakve povezanosti i sasvim je neizvjesna njegova egzistencija na Kosovu (R. Srbiji). Istovremeno nema razloga zbog kojih bi javni interes zahtijevao hitno protjerivanje. Tužitelj posebno ističe da postoje mnogobrojne prepreke za napuštanje Republike Hrvatske, jer radi se o osobi tužitelja koji je rođen u Republici Hrvatskoj, u istoj živi od rođenja, osoba je bez državljanstva, nema dokumente te je sukladno Konvenciji o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. godine Republika Hrvatska kao država ugovornica bila dužna tužitelju kao osobi bez državljanstva koja se zatekla na njenom teritoriju izdati osobne isprave. Dakle, riječ je o dugom nizu neprekidnih godina koje je tužitelj proveo u Republici Hrvatskoj bez da je itko od nadležnih institucija riješio problem njegovog boravka. Osim toga tužitelj ističe da osim što od rođenja stalno živi u Republici Hrvatskoj, da je u istoj upoznao i stekao običaje Republike Hrvatske kao i kulturu te da ne poznaje običaje niti kulturu bilo koje druge države. Tužitelj u državi porijekla roditelja tj. na Kosovu odnosno u Republici Srbiji nikad nije živio, a osim toga tužitelj u Republici Hrvatskoj ima obitelj-braću, sestre, koji također žive u Republici Hrvatskoj te tužitelj nema drugog mjesta za život osim u Republici Hrvatskoj. Tužitelj k tome na Kosovu i Republici Srbiji nema nikoga od obitelji, jer sva njegova braća i sestre također žive u Republici Hrvatskoj, pa tužitelj nema na Kosovu niti rodbine niti nekretnine odnosno mjesta gdje bi mogao živjeti, nema kuda otići i odlaskom bi bio ugrožen njegov život, a k tome tužitelj je evidentiran kao osoba bez državljanstva. Tužitelj podredno napominje da i njegov brat S. B. nema utvrđeno državljanstvo odnosno ne vodi se u evidenciji osoba primljenih ili otpuštenih iz državljanstva Republike Srbije. Ujedno provjerom kod nadležne matične službe V.-K., po mjestu rođenja roditelja utvrđeno je da brat nije upisan u evidencije državljanstva Republike Srbije, te da je bratu odobren privremeni boravak, pa tužitelj moli da se isto uzme u obzir. Argumentacija i razlozi na koje se tuženik poziva su nepotpuni, jer ne uzimaju u obzir konkretne okolnosti života tužitelja, kako one vezane za njegov status stranca i boravak u Republici Hrvatskoj, tako i razloge koji su doveli do utvrđenja nezakonitosti boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj.

3.              Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

4.              Tuženik dostavlja odgovor na tužbu u kojem u bitnom ponavlja navode iz osporenog rješenje. ističe da je Izvršenim provjerama u zbirkama podataka koje vodi Ministarstvo unutarnjih poslova utvrđeno da braća tužitelja, S. B., M. B. i S. B. imaju regulirani status u Republici Hrvatskoj, kao stranci sa odobrenim boravcima. Nadalje je utvrđeno da M. B. ima državljanstvo Republike Srbije, te ima važeću putovnicu Republike Srbije. Tužitelj ne posjeduje dokumente, te nije evidentirano u zbirkama podataka da je podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka koje mu je kao strancu potrebno za zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da nema regulirani boravak u Republici Hrvatskoj, kao ni da je ikada podnio zahtjev za izdavanje dokumenata, stoga je vidljivo da tužitelj dosada nije poduzeo pravne korake kako bi regulirao status u Republici Hrvatskoj. Dana 23. rujna 2022. godine VIII. Policijska postaja Z. u upravnom postupku donijela je Rješenje o produljenju roka za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora Klasa: NK-UP/I-216-04/22-03/01, Urbroj: 511-19-34-22-1 za još 60 (šezdeset dana), koje je uručeno tužitelju.

5.              Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev za poništenje pobijanog rješenja.

6.              U očitovanju na dostavljeni odgovor na tužbu tužitelj ponavlja da je dijete iz romske obitelji, da je dijete iz očevog drugog braka u kojem su rođeni još brat S. B. i sestra S. B., te da ih roditelji nisu nikad i nigdje upisali, kako u maticu rođenih tako niti u knjigu državljana, tako da tužitelj iz tih razloga nema nikakvih dokumenata niti se nalazi u evidenciji državljanstva bilo koje države. Nikad nije išao u školu, nije pismen i nije imao nikoga tko bi mu pomogao oko reguliranja statusa u Republici Hrvatskoj, a on sam kako je nepismen i neuk nije se u tome snašao. Kako njegov brat S. B. i sestra S. B. imaju reguliran privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, to i tužitelj moli da mu se omogući reguliranje istog statusa. Vezano za napuštanje Republike Hrvatske, tužitelj ponavlja da budući je osoba bez državljanstva, što je definirano na tuženikovom rješenju, nema formalno kuda otići. Osim toga niti stvarno ne može nikud izaći iz Republike Hrvatske, jer niti u bilo kojoj državi regije tj. bivše SFRJ, nema niti rodbine niti imovine te ne postoje osnove za provedbu takve odluke. Tužitelj je jako vezan za brata S. B. kod kojeg trenutno živi i uz kojeg se prehranjuje i preživljava.

7.              Sud je 28. rujna 2023. održao usmenu i javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu. 

9.              Razmatranjem svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.              Člankom 184. stavak 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku.

11.              Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da će se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

12.              Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

13.              Iz spisu predmeta priloženog Zapisnika o uzimanju izjave od 8. kolovoza 2022. razvidno je da tužitelj izjavljuje kako je od rođenja do svoje 15 godine živio sa roditeljima i braćom u S. B. na njemu nepoznatoj adresi. Nakon što su mu roditelji preminuli odselio se u P., kod sestre S. B., kod koje je živio do 2017. godine, neprijavljeno na njemu nepoznatoj adresi. Tijekom 2017. godine dolazi živjeti kod brata M. B., stranac sa odobrenim stalnim boravkom na adresi u Z. Na navedenoj adresi stanuje neprijavljeno do 2019. godine kada se preselio kod brata S. B., stranac kojem je u postupku zahtjev za produženje odobrenja za privremeni boravak na adresu u Z., gdje također stanuje neprijavljeno. Nadalje je izjavio da nije rođen u bolnici, da nema rodni list, da nikada nije imao dokumente, te da je pokušao riješiti svoj status u S. B. i u P., ali da do sada nije ništa riješio. Roditelji su mu pokojni, a u Hrvatsku su se doselili najvjerojatnije iz Kosova, ali mu nije poznato čije su državljanstvo imali. Nadalje je izjavio da ne zna čitati ni pisati, te da se brat S. brine o njemu. U Republici Hrvatskoj boravi neprekidno od rođenja ... godine pa do danas, odnosno Republiku Hrvatsku nikada nije napuštao. U Republici Hrvatskoj mu žive braća koja imaju regulirani status, te ne posjeduje pokretnine ili nekretnine.

14.              Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja razvidno je da je tužitelj dijete iz romske obitelji, nije rođen u bolnici, nije upisan niti u maticu rođenih niti u knjigu državljana, ne posjeduje dokumente. Rođen je u Republici Hrvatskoj, od rođenja prebiva u Republici Hrvatskoj, jedinu rodbinu ima u Republici Hrvatskoj, s time da sada živi kod brata koji i brine o njemu. Dakle, tužitelj se kao osoba bez državljanstva protjeruje iz zemlje s kojom jedinom ima obiteljske veze, u kojoj je rođen i živi, te poznaje jezik i životno okruženje.

15.              Prema ocjeni suda, tuženik pri donošenju rješenja nije uzeo u obzir sve relevantne okolnosti, a posebice nisu uzete u obzir odredbe Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva od 28. rujna 1954. godine ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 12-27/93.) i Konvencija o smanjenju slučajeva bez državljanstva od 30. kolovoza 1961. godine ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 13-134/11.).

16.              Člankom 28. Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva propisano je da će države ugovornice izdati licima bez državljanstva koja legalno borave na njihovoj teritoriji putne isprave koje im omogućuju da putuju van te teritorije, ukoliko se tome ne protive viši razlozi državne bezbjednosti ili javnog reda. Odredbe priloga uz ovu konvenciju primjenjivat će se na ove dokumente. Države ugovornice mogu izdati takvu putnu ispravu i svakom drugom licu bez državljanstva koje se nalazi na njihovoj teritoriji; one će obratiti naročitu pažnju na slučajeve lica bez državljanstva koja se nalaze na njihovoj teritoriji a nisu u stanju da dobiju putnu ispravu zemlje njihovog redovnog boravišta.

17.              Sukladno navedenom, osporeno rješenje nije doneseno je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilnom primjenom materijalnog propisa, stoga se ne može ocijeniti zakonitim. 

18.              Temeljem odredbe članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Zagrebu 5. listopada 2023.

 

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.