Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-442/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o., Pisarnica Đurđevac, protiv tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnice Lidije Rukavina i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice KN, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2., 7., 8. i čl. 14. st. 2 i 3. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102854795, sklopljenog 16.02.2006. i Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102356838, sklopljenog 21.04.2005., između tužitelja VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, u dijelu u kojem je vezana isplata anuiteta uz srednji tečaj kreditora za CHF- a, u dijelu u kojem se navodi da je tuženik informirao tužitelja o mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja i posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim Odlukama tuženika, te u dijelu u kojem se navodi da bi tužitelju kao korisniku kredita bili predočeni svi uvjeti kredita i kamatna stopa, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 11.1. i 11.2. Aneksa br. 2. Ugovora o kreditu broj 5102854795 od 05.02.2016. i Aneksa br. 2. Ugovora o kreditu broj 5102356838 od 05.02.2016. sklopljenog između tužitelja VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB : 23057039320, u dijelu u kojem se navodi: ''Radi izbjegavanja svake dvojbe korisnik kredita i drugi potpisnici ovog Aneksa izričito prihvaćaju … metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata koja se primjenjuje na ovaj aneks i osnovni ugovor u CHF te potvrđuje da su upoznati s odredbama istih. '', te u dijelu koji glasi: ''osim zahtjeva u vezi preplate nastale provedbom konverzije sukladno ZID ZPK korisnik kredita nema potraživanja prema banci u vezi osnovnog ugovora u CHF i ovog aneksa. '', te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.678,23 EUR preplaćen s osnova ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima po kreditu broj 5102854795/5114159368, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

iznos 4,17 EUR od 1. svibanj 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. lipanj 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. srpanj 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. kolovoz 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. rujan 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. listopad 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. studeni 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. prosinac 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. siječanj 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. veljača 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. ožujak 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. travanj 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. svibanj 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. lipanj 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. srpanj 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. kolovoz 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. rujan 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. listopad 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. studeni 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. prosinac 2008.

iznos 4,17 EUR od 1. siječanj 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. veljača 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. ožujak 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. travanj 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. svibanj 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. lipanj 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. srpanj 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. kolovoz 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. rujan 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. listopad 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. studeni 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. prosinac 2009.

iznos 4,17 EUR od 1. siječanj 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. veljača 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. ožujak 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. travanj 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. svibanj 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. lipanj 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. srpanj 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. kolovoz 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. rujan 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. listopad 2010.

iznos 4,17 EUR od 1. studeni 2010.

iznos 20,10 EUR od 1. prosinac 2010.

iznos 20,10 EUR od 1. siječanj 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. veljača 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. ožujak 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. travanj 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. svibanj 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. rujan 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. listopad 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. studeni 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. prosinac 2011.

iznos 20,10 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. veljača 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. ožujak 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. travanj 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. svibanj 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. lipanj 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. srpanj 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. kolovoz 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. rujan 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. listopad 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. studeni 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. prosinac 2012.

iznos 20,10 EUR od 1. siječanj 2013.

iznos 20,10 EUR od 1. veljača 2013.

iznos 20,10 EUR od 1. ožujak 2013.

iznos 20,10 EUR od 1. travanj 2013.

iznos 20,10 EUR od 1. svibanj 2013.

iznos 20,10 EUR od 1. lipanj 2013.

iznos 12,10 EUR od 1. kolovoz 2013.

iznos 24,25 EUR od 1. rujan 2013.

iznos 26,02 EUR od 1. listopad 2013.

iznos 36,42 EUR od 1. siječanj 2015.

iznos 16,64 EUR od 1. ožujak 2015.

iznos 109,18 EUR od 1. lipanj 2015.

iznos 50,65 EUR od 1. kolovoz 2015.

iznos 33,01 EUR od 1. rujan 2015.

iznos 26,98 EUR od 1. listopad 2015.

iznos 27,88 EUR od 1. studeni 2015.

iznos 27,88 EUR od 1. prosinac 2015.

iznos 27,88 EUR od 1. siječanj 2016.

iznos 24,37 EUR od 1. veljača 2016.

iznos 16,72 EUR od 1. ožujak 2016.

iznos 15,63 EUR od 1. travanj 2016.

iznos 15,80 EUR od 1. svibanj 2016.

iznos 15,76 EUR od 1. lipanj 2016.

iznos 15,13 EUR od 1. srpanj 2016.

iznos 15,07 EUR od 1. kolovoz 2016.

iznos 15,60 EUR od 1. rujan 2016.

iznos 15,84 EUR od 1. listopad 2016.

iznos 15,55 EUR od 1. studeni 2016.

iznos 15,23 EUR od 1. prosinac 2016.

iznos 14,43 EUR od 1. siječanj 2017.

iznos 16,29 EUR od 1. veljača 2017.

iznos 14,43 EUR od 1. ožujak 2017.

iznos 14,00 EUR od 1. travanj 2017.

iznos 13,90 EUR od 1. svibanj 2017.

iznos 11,51 EUR od 1. lipanj 2017.

iznos 13,90 EUR od 1. srpanj 2017.

iznos 12,27 EUR od 1. veljača 2018.

iznos 14,15 EUR od 1. ožujak 2018.

iznos 13,98 EUR od 1. travanj 2018.

iznos 13,78 EUR od 1. svibanj 2018.

iznos 13,42 EUR od 1. lipanj 2018.

iznos 13,35 EUR od 1. srpanj 2018.

iznos 13,46 EUR od 1. kolovoz 2018.

iznos 13,99 EUR od 1. rujan 2018.

iznos 13,91 EUR od 1. listopad 2018.

iznos 13,94 EUR od 1. studeni 2018.

iznos 13,75 EUR od 1. prosinac 2018.

iznos 13,83 EUR od 1. siječanj 2019.

iznos 13,94 EUR od 1. veljača 2019.

pa sve do isplate svakog pojedinog iznosa, po stopi do 31.12.2007. od 15 posto godišnje, od 1.1.2008. do 01.01.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate iznosa od 104,65 eura preplaćen s osnova ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima po kreditu broj 5102854795/5114159368, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi: iznos 54,61 EUR od 1. travanj 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. svibanj 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. lipanj 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. srpanj 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. kolovoz 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. rujan 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. listopad 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. studeni 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. prosinac 2006.

iznos 4,17 EUR od 1. siječanj 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. veljača 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. ožujak 2007.

iznos 4,17 EUR od 1. travanj 2007.

V. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.098,09 EUR preplaćen s osnova ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima po kreditu broj 5102356838/5114136081, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

iznos 2,45 EUR od 1. ožujak 2009.

iznos 16,60 EUR od 1. travanj 2009.

iznos 18,28 EUR od 1. svibanj 2009.

iznos 18,85 EUR od 1. lipanj 2009.

iznos 17,06 EUR od 1. srpanj 2009.

iznos 15,71 EUR od 1. kolovoz 2009.

iznos 15,75 EUR od 1. rujan 2009.

iznos 16,74 EUR od 1. listopad 2009.

iznos 15,28 EUR od 1. studeni 2009.

iznos 15,85 EUR od 1. prosinac 2009.

iznos 16,98 EUR od 1. siječanj 2010.

iznos 19,27 EUR od 1. veljača 2010.

iznos 21,54 EUR od 1. ožujak 2010.

iznos 21,78 EUR od 1. travanj 2010.

iznos 24,89 EUR od 1. svibanj 2010.

iznos 24,81 EUR od 1. lipanj 2010.

iznos 28,51 EUR od 1. srpanj 2010.

iznos 34,89 EUR od 1. kolovoz 2010.

iznos 33,71 EUR od 1. rujan 2010.

iznos 40,96 EUR od 1. listopad 2010.

iznos 33,66 EUR od 1. studeni 2010.

iznos 66,67 EUR od 1. prosinac 2010.

iznos 40,47 EUR od 1. siječanj 2011.

iznos 48,07 EUR od 1. veljača 2011.

iznos 43,43 EUR od 1. ožujak 2011.

iznos 43,96 EUR od 1. travanj 2011.

iznos 39,71 EUR od 1. svibanj 2011.

iznos 39,63 EUR od 1. lipanj 2011.

iznos 52,08 EUR od 1. srpanj 2011.

iznos 48,46 EUR od 1. kolovoz 2011.

iznos 69,79 EUR od 1. rujan 2011.

iznos 68,89 EUR od 1. listopad 2011.

iznos 46,49 EUR od 1. studeni 2011.

iznos 46,95 EUR od 1. prosinac 2011.

iznos 43,97 EUR od 1. siječanj 2012.

iznos 48,00 EUR od 1. veljača 2012.

iznos 50,87 EUR od 1. ožujak 2012.

iznos 50,43 EUR od 1. travanj 2012.

iznos 48,83 EUR od 1. svibanj 2012.

iznos 49,67 EUR od 1. lipanj 2012.

iznos 50,73 EUR od 1. srpanj 2012.

iznos 49,23 EUR od 1. kolovoz 2012.

iznos 49,99 EUR od 1. rujan 2012.

iznos 48,29 EUR od 1. listopad 2012.

iznos 47,26 EUR od 1. studeni 2012.

iznos 49,31 EUR od 1. prosinac 2012.

iznos 48,85 EUR od 1. siječanj 2013.

iznos 49,64 EUR od 1. veljača 2013.

iznos 46,56 EUR od 1. ožujak 2013.

iznos 46,78 EUR od 1. travanj 2013.

iznos 49,85 EUR od 1. svibanj 2013.

iznos 47,19 EUR od 1. lipanj 2013.

iznos 15,68 EUR od 1. ožujak 2015.

iznos 51,07 EUR od 1. travanj 2015.

iznos 50,16 EUR od 1. svibanj 2015.

iznos 50,80 EUR od 1. lipanj 2015.

iznos 50,57 EUR od 1. srpanj 2015.

iznos 41,06 EUR od 1. kolovoz 2015.

iznos 42,21 EUR od 1. rujan 2015.

iznos 26,54 EUR od 1. listopad 2015.

iznos 25,94 EUR od 1. studeni 2015.

iznos 25,94 EUR od 1. prosinac 2015.

iznos 26,56 EUR od 1. siječanj 2016.

iznos 33,43 EUR od 1. veljača 2016.

iznos 22,45 EUR od 1. ožujak 2016.

iznos 21,32 EUR od 1. travanj 2016.

iznos 21,65 EUR od 1. svibanj 2016.

iznos 22,17 EUR od 1. lipanj 2016.

iznos 21,24 EUR od 1. srpanj 2016.

iznos 19,91 EUR od 1. kolovoz 2016.

iznos 20,40 EUR od 1. rujan 2016.

iznos 21,71 EUR od 1. listopad 2016.

iznos 19,95 EUR od 1. studeni 2016.

iznos 21,45 EUR od 1. prosinac 2016.

iznos 20,18 EUR od 1. siječanj 2017.

iznos 18,32 EUR od 1. veljača 2017.

iznos 21,90 EUR od 1. ožujak 2017.

iznos 18,32 EUR od 1. travanj 2017.

iznos 18,68 EUR od 1. svibanj 2017.

iznos 17,52 EUR od 1. lipanj 2017.

iznos 12,48 EUR od 1. srpanj 2017.

iznos 17,52 EUR od 1. kolovoz 2017.

iznos 17,71 EUR od 1. rujan 2017.

iznos 19,19 EUR od 1. listopad 2017.

iznos 19,93 EUR od 1. studeni 2017.

iznos 20,28 EUR od 1. prosinac 2017.

iznos 18,07 EUR od 1. siječanj 2018.

iznos 17,48 EUR od 1. veljača 2018.

iznos 17,74 EUR od 1. ožujak 2018.

iznos 17,43 EUR od 1. travanj 2018.

iznos 17,04 EUR od 1. svibanj 2018.

iznos 16,19 EUR od 1. lipanj 2018.

iznos 16,19 EUR od 1. srpanj 2018.

iznos 16,45 EUR od 1. kolovoz 2018.

iznos 17,44 EUR od 1. rujan 2018.

iznos 17,29 EUR od 1. listopad 2018.

iznos 17,36 EUR od 1. studeni 2018.

iznos 16,99 EUR od 1. prosinac 2018.

iznos 17,15 EUR od 1. siječanj 2019.

iznos 17,41 EUR od 1. veljača 2019.

pa sve do isplate svakog pojedinog iznosa, po stopi do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju istaknuto radi prijeboja po Ugovoru o kreditu kreditne partije broj 5102854795 u iznosu od 216,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.07.2011. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.08.2011. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.09.2011. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.10.2011. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.11.2011. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.12.2011. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.01.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.02.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.03.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.04.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.05.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.06.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.07.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.08.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.09.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.10.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.11.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.12.2012. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.01.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.02.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.03.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.04.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.05.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.06.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.07.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.08.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.09.2013. pa do isplate,

- kn 4,07 EUR 0,54 od 02.10.2013. pa do isplate,

- kn 142,97 EUR 18,98 od 02.11.2013. pa do isplate,

- kn 142,97 EUR 18,98 od 02.12.2013. pa do isplate,

- kn 142,97 EUR 18,98 od 02.01.2014. pa do isplate,

- kn 146,86 EUR 19,49 od 02.02.2014. pa do isplate,

- kn 146,86 EUR 19,49 od 02.03.2014. pa do isplate,

- kn 146,86 EUR 19,49 od 02.04.2014. pa do isplate,

- kn 144,91 EUR 19,23 od 02.05.2014. pa do isplate,

- kn 144,91 EUR 19,23 od 02.06.2014. pa do isplate,

- kn 144,91 EUR 19,23 od 02.07.2014. pa do isplate,

- kn 142,97 EUR 18,98 od 02.08.2014. pa do isplate,

- kn 142,97 EUR 18,98 od 02.09.2014. pa do isplate,

- kn 142,97 EUR 18,98 od 02.10.2014. pa do isplate,

- kn 248,32 EUR 32,96 od 02.11.2014. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.12.2014. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.01.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.02.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.03.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.04.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.05.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.06.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.07.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.08.2015. pa do isplate,

- kn 3,41 EUR 0,45 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju istaknuto radi prijeboja po Ugovoru o kreditu kreditne partije broj 5102356838 u iznosu od 613,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- kn 243,90 / EUR 32,37 od 02.11.2013. pa do isplate,

- kn 243,90 / EUR 32,37 od 02.12.2013. pa do isplate,

- kn 243,90 / EUR 32,37 od 02.01.2014. pa do isplate,

- kn 253,17 / EUR 33,60 od 02.02.2014. pa do isplate,

- kn 253,17 / EUR 33,60 od 02.03.2014. pa do isplate,

- kn 253,17 / EUR 33,60 od 02.04.2014. pa do isplate,

- kn 248,52 / EUR 32,98 od 02.05.2014. pa do isplate,

- kn 248,52 / EUR 32,98 od 02.06.2014. pa do isplate,

- kn 248,52 / EUR 32,98 od 02.07.2014. pa do isplate,

- kn 243,90 / EUR 32,37 od 02.08.2014. pa do isplate,

- kn 243,90 / EUR 32,37 od 02.09.2014. pa do isplate,

- kn 243,90 / EUR 32,37 od 02.10.2014. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.11.2014. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.12.2014. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.01.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.02.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.03.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.04.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.05.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.06.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.07.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.08.2015. pa do isplate,

- kn 150,09 / EUR 19,92 od 02.09.2015. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VIII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prijeboja po Ugovoru o kreditu kreditne partije broj 5102356838 s osnova razlike u depozitu iznosu od 56,41 EUR (425,06 KN) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-

kn 13,33 od 31.05.2014. pa do isplate,

-

kn 407,72 od 31.07.2014. pa do isplate,

-

kn 4,01

od 30.08.2014. pa do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IX. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju istaknuto radi prijeboja po Ugovoru o kreditu broj 5102854795 u iznosu od 2.859,05 kn (379,46 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do isplate.

X. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da naknadi tužitelju VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.145,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 14. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbi članka 2., 7., 8., i čl. 14. st. 2. i 3. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102854795 sklopljenog 16. veljače 2006. i Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102356838 sklopljenog 21. travnja 2005. između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF i isplata anuiteta vezana uz srednji tečaj kreditora za CHF, u dijelu u kojem se navodi da je tuženik informirao tužitelja o mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja i posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika te u dijelu u kojem se navodi da bi tužitelju kao korisniku kredita bili predočeni svi uvjeti kredita i kamatna stopa. Također, tužitelj tužbom traži utvrđenje da su ništetne odredbe čl. 11.1. i 11.2. Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102854795 od 5. veljače 2016. i Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102356838 od 5. veljače 2016. u dijelu u kojem se navodi da korisnik kredita i drugi potpisnici Aneksa izričito prihvaćaju metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode Banke na koje se obračunava ugovorna kamata koja se primjenjuje na Aneks i osnovni ugovor u CHF te potvrđuju da su upoznati s odredbama istih te u dijelu koji glasi da korisnik kredita osim zahtjeva u vezi preplate nastalih provedbom konverzije sukladno ZID ZPK nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog ugovora u CHF i Aneksa te da navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio od tuženika isplatu iznosa od 16.978,71 kn kao preplatu s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po kreditu 5102854795 (5114159368) sa zakonskim zateznim kamatama te isplatu iznosa od 26.849,72 kn kao preplatu s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF po kreditu 5102356838 (5114136081) sa zakonskim zateznim kamatama.

1.1. U tužbi se navodi da su 16. veljače 2006. tužitelj u svojstvu korisnika kredita i tuženik u svojstvu kreditora sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102854795 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio 1. ožujka 2006. tužitelju kredit u iznosu od 20.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Navodi da je odredbama čl. 2. i 7. Ugovora ugovoreno da se obveza i visina otplate kredita veže uz tečaj CHF po srednjem tečaju tuženika za svaki pojedini anuitet, a u čl. 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49% godišnje te je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika. Kredit je odobren na rok otplate od 240 mjeseci s tim da je prvi anuitet dospio na naplatu 1. travnja 2006., a zadnji 1. ožujka 2026. Navodi da je 1. listopada 2013. sklopljen Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu kojim je ugovoren poček – moratorij tijekom otplate kredita u trajanju od 12. mjeseci odnosno od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014., a ukupno razdoblje otplate kredita povećano je na 324 anuiteta (27 godina). Dana 5. veljače 2016. sklopljen je Aneks broj 2 Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je određena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR te je određen novi broj partije kredita 5114159368. Navodi da su Ugovor o kreditu i Anekse supotpisali sudužnik UN i jamac - platac NN. Predmetni kredit je u vrijeme podnošenja tužbe bio u otplati.

1.2. U tužbi se navodi da su 21. travnja 2005. tužitelj u svojstvu korisnika kredita i tuženik u svojstvu kreditora sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102356838 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio 25. travnja 2005. tužitelju kredit u iznosu od 42.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Odredbom čl. 2. i 7. Ugovora ugovoreno je da se obveza i visina otplate kredita veže uz tečaj CHF po srednjem tečaju tuženika za svaki pojedini anuitet, a u čl. 8. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,99% godišnje te je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika. Kredit je odobren na rok otplate od 324 mjeseci, s tim da je prvi anuitet dospio na naplatu 1. lipnja 2005., a zadnji 1. svibnja 2032. Dana 1. listopada 2013. sklopljen je Aneks broj 1 predmetnom Ugovoru o kreditu kojim je ugovoren poček – moratorij tijekom otplate kredita od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014. u kojem razdoblju se otplaćivala samo redovna kamata. Dana 5. veljače 2016. sklopljen je Aneks broj 2 Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je određena konverzija kredita iz valute CHF u EUR te je određen novi broja partije kredita 511436081. Ugovor i Anekse je supotpisala UN kao sudužnik. I predmetni kredit je u u vrijeme podnošenja tužbe bio otplati.

1.3. Tužitelj navodi da podnosi tužbu jer su predmetnim ugovorima o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, a tužitelj smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnih Ugovora i Aneksa te trajanja ugovornih odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu.

1.4. Tužitelj se poziva na odluke iz kolektivnog spora radi zaštite potrošača pokrenutog od strane udruge Potrošač protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i u kojem je donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te na drugostupanjsku presudu broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Navodi da sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u kolektivnom sporu obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

1.5. Tužitelj navodi da su predmetni Ugovori o kreditu sklopljeni na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj. Navodi da se prema Zakonu o zaštiti potrošača odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Tužitelj se poziva i na članak 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima te navodi da u spornim ugovornim odredbama visina kamatne stope nije određena niti odrediva jer je ugovorena kao promjenjiva na temelju Odluke tuženika, a jednostrano povećanje ugovorene kamate bez davanja egzaktnih parametara od strane Banke predstavlja korištenje nedopuštene poslovne prakse, a time i povredu pravila morala. Navodi da je povrijeđeno pravo potrošača na informiranje kao osnovno načelo zaštite potrošača jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Navodi da je za trajanja ugovornog odnosa jednostranom odlukom tuženika kamata po oba ugovora o kreditu povećana u više navrata i to u vrijeme kad je vrijednost švicarskog franka rasla što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita, a tužitelju nije od strane tuženika prezentirano iz kojeg razloga dolazi do promjene kamatne stope niti po kojem kriteriju. Navodi da je rata kredita uslijed porasta tečaja CHF i povećanja kamatne stope enormno povećana te su rate kredita bile uvećane u odnosu na početnu ratu u otplatnom planu za više od 50% što je uzrokovalo otežano podmirivanje rata kredita te otežanu materijalnu egzistenciju u domaćinstvu tužitelja.

1.6. Tužitelj navodi da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, a na sporni pravni odnos primjenjuje se i Zakon o zaštiti potrošača te se tužitelj poziva na odredbe čl. 96. – 102. ZZP. Navodi da odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojim je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF kao i odredba čl. 7. predmetnih Ugovora o kreditu u dijelu kojim se obveza i visina otplate kredita veže uz tečaj CHF za svaki pojedini anuitet su nepoštene ugovorne odredbe jer je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane oduke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a tuženik je valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno zakonom predviđenoj svrsi.

1.7. Tužitelj navodi da Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, dok tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti ni kapaciteta uvidjeti sve moguće rizike ni posljedice koje bi iz toga proistekle, a prilikom ugovaranja pravnog posla Banka je sporni "kreditni proizvod" s valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji pa je tužitelj postupajući s povjerenjem prihvatio prezentirane činjenice kao točne. Navodi da tuženik pritom nije transparentno prikazao izračun kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR pa tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazalo da je rizičnija. Navodi da je tuženik svoje kreditne proizvode prikazao kao gotove unaprijed pripremljene i nije ostavio mogućnost pregovora o pojedinačnim ugovornim odredbama. Navodi da je dužnost tuženika koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju bila da tužitelju kao potrošaču u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupni iznos kredita, valutu u kojoj je normirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja i druge podatke potrebne da bi potrošač donio informiranu odluku te je dužnost tuženika bila prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi omogućila tužitelju procijeniti je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a svi bitni podaci trebali su biti sadržani u Ugovoru. Navodi da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu zbog propusta tuženika nije raspolagao sa svim informacijama potrebnim za donošenje informirane odluke. Stoga tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u CHF nedopuštena i nepoštena jer je tuženiku omogućio stjecanje nepripadajuće dobiti.

1.8. U tužbi se navodi da su stranke 5. veljače 2016. sklopile Anekse broj 2 Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita. Tužitelj navodi da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i odredbe po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF, a odredbom čl. 236 ZOO-a propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane te sklopljenim Aneksima broj 2 osnovnim Ugovorima od 5. veljače 2016. nije nestao uzrok ništetnosti jer tužitelju učinkom konverzijom nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredbi te tužitelju nije izvršena isplata na koju ima pravo zbog više plaćenog tuženiku.

1.9. Tužitelj navodi da je tuženik u Anekse broj 2 oba Ugovora o kreditu i to u čl. 11. unio nezakonitu, nepoštenu i ništetnu odredbu da tužitelj potvrđuje da po osnovnom ugovoru nema daljnjih potraživanja prema tuženiku iz čega je razvidno da je tuženik znao da tužitelj niti novim obračunom po konverziji nije u cijelosti namiren u svojem potraživanju s osnova preplate kredita po ništetnim ugovornim odredbama. Navodi da je nepošteno postupanje tuženika i u trenutku sklapanja Aneksa broj 2 predmetnih Ugovora o kreditu pa tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 11.1. i čl. 11.2. navedenih Aneksa.

1.10. Tužitelj navodi da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., no činjenica da su određene ugovorne odredbe zamijenjene novim odredbama ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Navodi da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer Aneksima 2 osnovnim Ugovorima o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana odnosno nije nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i razlike u valutnom tečaju.

1.11. Tužitelj navodi da je po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu 5102854795, kasnije kreditna partija 5114159368, uplatio tuženiku do 1. veljače 2019. iznos od 105.869,10 kn, a trebao je uplatiti iznos od 88.890,39 kn (ako se na konkretni ugovor primijeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora od 5,49% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan isplate kredita), dakle preplatio je tuženiku iznos od 16.978,71 kn, koji je iznos tuženik neosnovano stekao.

1.12. Tužitelj navodi da je po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu 5102356838, kasnije kreditna partija 5114136081, uplatio tuženiku do 1. veljače 2019. iznos od 205.718,51 kn, a trebao je uplatiti iznos od 178.868,79 kn (ako se na konkretni ugovor primijeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora od 4,99% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan isplate kredita), dakle, preplatio je tuženiku iznos od 26.849,72 kn koji je iznos tuženik neosnovano stekao.

1.13. Tužitelj je naveo da se radi pokušaja mirnog rješenja spora obratio tuženiku 15. svibnja 2019., no tuženik je dopisom od 24. svibnja 2019. otklonio mogućnost dogovora.

1.14. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja podneskom od 13. lipnja 2025. te istim traži isplatu iznosa od 1.782,88 EUR s osnova preplate po kreditu broj 5102854795/5114159368 te isplatu iznosa od 3.098,09 EUR s osnova preplate po kreditu broj 5102356838/ 5114136081.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda, a sud je pravomoćnim rješenjem broj P-442/2019-8 od 30. rujna 2021. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane.

3.1. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova.

3.2. Tuženik je istaknuo prigovor zastare, navodeći da se primjenjuje trogodišnji zastarni rok te je eventualno tužiteljevo potraživanje u zastari.

3.3. Tuženik navodi da je odlučna činjenica da su stranke 5. veljače 2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu 5102356838 i Aneks Ugovora o kreditu 5102854795 kojima je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Navodi da su Aneksima stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te je položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je Aneksom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu koja se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Tuženik navodi da je pravovremeno i u skladu sa Zakonom tužitelju dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. i prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu, a potpisivanju Aneksa je prethodio prihvat izračuna konverzije nakon primitka zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Navodi da su prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF – EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Navodi da je tuženik prilikom konverzije sukladno Zakonu početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR te je prilikom izračuna konverzije tuženik obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita. Navodi da je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka. Navodi da su sve uplate po predmetnom kreditu tužitelju priznate i uračunate pa je neosnovano bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužitelj.

3.4. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik navodi da je primjena valutne klauzule ugovorena u skladu s važećim zakonskim propisima. Navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije, prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu švicarski franak. Navodi da su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se pojašnjava pojam valutne klauzule te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navodi da je tužitelja upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više načina te je postojalo dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno tužitelj je bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Navodi da Banka nije imala bilo kakve namjere usmjerene ostvarivanju ekstra profita, a ugovaranjem valutne klauzule stranke su dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja. Navodi da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena jer predstavlja razumljivu odredbu koja je jasna i lako uočljiva, a tužitelju kao prosječno pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

3.5. U odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik navodi da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te nije nepoštena odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Navodi da je tužitelju pružena zaštita sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. te su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti dodatnu zaštitu podnošenjem predmetne tužbe.

3.6. Navodi da je deklaratorna zaštita koju tužitelj traži usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa.

3.7. Tuženik osporava da bi na strani tužitelja nastupila šteta i da bi tuženik svojim postupanjem prouzročio tužitelju štetu.

4. Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja.

4.1. U podnesku od 20. rujna 2019. tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja ako sud utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli i to s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 558,97 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) u svezi Ugovora o kreditu 5102854795. Tuženik je naveo ukoliko bi sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio način podešavanja kamatne stope, između stranaka bi se smatralo da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa u Ugovoru o kreditu 5102356838 za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita (4,99%) pa bi tužitelj bio dužan vratiti svaki potplaćeni anuitet od 1.10.2013. nadalje, jer je tužitelju snižena kamatna stopa ispod početno ugovorene od tog datuma. Tuženik je predložio utvrditi da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 850,13 CHF ako sud nađe ništetnom odredbu o načinu podešavanja kamatne stope. Tuženik je naveo da zadržava pravo naknadno korigirati prigovor radi prebijanja.

4.2. U podnesku od 16. ožujka 2021. godine tuženik je naveo da dodatno proširuje prigovor radi prijeboja.Navedeno je da u odnosu na zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu broj 5102356838 tuženik ističe da bi tužitelj, ako bi sud uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Stoga, ako sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta te predlaže naslovnom sudu da utvrdi da postoji tražbina tuženika u iznosu od 1.784,09 kn zajedno sa zateznim kamatama. Zatim, ako sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli sadržanu u Ugovoru o kreditu broj 5102356838, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 425,06 kn više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu te ako sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu te predlaže naslovnom sudu da utvrdi tražbinu tuženika i to u iznosu od 425,06 kn zajedno sa zateznim kamatama. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da se utvrdi ništetnim odredba o načinu promjene kamatne stope sadržana u Ugovoru o kreditu broj 5102356838 te ako sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju jer bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,99% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita) te tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi 549,40 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od 3.507,18 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Zatim, u odnosu na zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu broj 5102854795, tuženik ističe da bi tužitelj, ako bi sud uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaj pa ako sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta te predlaže naslovnom sudu da utvrdi da postoji tražbina tuženika u iznosu od 558,97 kn zajedno sa zateznim kamatama. Nadalje, u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj 5102854795 te ako sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj više ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom pa tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi 850,13 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od 5.350,27 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, tuženik je naveo da tim podneskom ističe uvjetni procesnopravni prigovor radi prijeboja, kojim predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi 2.859,05 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do isplate, jer ako sud dosudi tužitelju preplate po početnim parametrima, tužitelju bi dosudio i iznos za koji je tuženik već umanjio tužiteljevo potraživanje priznatom preplatom po konverziji.

4.3. Tuženik je u podnesku od 19. rujna 2025., nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja naveo da specificira prigovor radi prijeboja, te je naveo u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope za kreditnu partiju broj 5102854795 ako sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita) pa tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi EUR 216,72 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope za kreditnu partiju broj 5102356838 te ako sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju jer bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,99 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita) pa tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 613,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik je u citiranom podnesku naveo da u cijelosti ostaje kod prigovora radi prebijanja s osnove razlike u depozitu istaknutog u toč V. b) podneska od 16.03.2021. godine te ga specificira u valuti euro u iznosu od 56,41 EUR. Tuženik je naveo da u cijelosti ostaje i kod ostalih prigovora radi prebijanja istaknutih tijekom postupka s drugih osnova.

5. Tužitelj je naveo da se protivi prigovoru radi prijeboja i da su d izvrši prijeboj tražbina te ulaže prigovor zastare jer su potraživanja tuženika istaknuta u prigovoru radi prijeboja u zastari.

6.Tijekom dokaznog postupka saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102854795 od 16. veljače 2006. (list 10-11), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102854795 od 1. listopada 2013. (list 13), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102854795 od 5. veljače 2016. (list 13-15), otplatna tablica (list 16-19), plan otplate (list 19/2 – 21), otplatni plan za kredit (list 22-24), pregled prometa po partiji kredita 5102854795 za razdoblje od 1. ožujka 2006. do 29. rujna 2015. (list 25-29), pregled prometa po partiji kredita 5114159368 za razdoblje od 1. rujna 2015. do 12. veljače 2049. (list 30-32), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. travnja 2009. (list 33-34), otplatni plan (list 34/2-35), obavijest o promjeni kamatne stope od 3. svibnja 2011. (list 36), otplatni plan (list 37- 38), izvršen je uvid u prilog tužitelja (list 39-46), pročitan je Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102356838 od 21. travnja 2005. (list 47-48), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102356838 od 1. listopada 2013. (list 49-50), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102356838 od 5. veljače 2016. (list 51-53), otplatni plan za kredit (list 54-57), otplatna tablica (list 58- 62), plan otplate (list 62/2-65), pregled prometa po partiji kredita 5102356838 za razdoblje od 25. travnja 2005. do 29. rujna 2015. (list 66-72), pregled prometa po partiji kredita 5114136081 za razdoblje od 1. rujna 2015. do 12. veljače 2019. (list 73- 75), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. travnja 2009. (list 76), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. travnja 2009. (list 77), otplatni plan (list 77/2-79), obavijest o promjeni kamatne stope od 3. svibnja 2011. (list 80), otplatni plan (list 80/2-82), obavijest o kreditu za razdoblje do 30. lipnja 2016. (list 83), otplatni plan (list 84-86), prilog tužitelja (list 87-95), prilog tužitelja (list 96-104), dopis tužitelja upućen tuženiku od 15. svibnja 2019. (list 105), dopis tuženika od 24. svibnja 2019. (list 106), izvršen je uvid u priloge tuženika (list 116-127, 128-132, 133-155, 156- 165), Informacija pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 166-170), izvršen je uvid u priloge (list 171-172, 173), dopis HNB od 7. lipnja 2013. (list 174-175), obrazac VR-1 Izvješće o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama (list 175/2), priopćenje za javnost od 21. siječnja 2015. HNB (list 176-183), Metodologija utvrđivanja promjena kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 184-187), priopćenje za javnost od 16. ožujka 2015. HNB (list 188), priopćenje za javnost Ministarstva financija Republike Hrvatske od 14. siječnja 2014. (list 189), uvid u priloge tuženika (list 190- 192), Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006- 1031262160/85406010-8300715128 od 25. travnja 2005. (list 199), obavijest o kreditu od 17. listopada 2014. (list 200), izvršen je uvid u priloge tužitelja (list 200- 295), izvršen je uvid u priloge tuženika (list 322-428, 443-491), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Nataliji Jambrečić te je pročitan pisani nalaz i mišljenje vještaka od 23. svibnja 2025. (str. 523-569) i očitovanje vještaka na prigovor tuženika od 23. rujna 2025. (str. 651-655) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 657-658).

7.Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

8.Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

9. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102854795 dana 16. veljače 2006. za iznos od 20.300,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a a korisnik kredita se je obvezao otplatiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta, a iznos anuiteta je 139,53 CHF.

10. Nesporno je utvrđeno da su 1. listopada 2013. stranke sklopile Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102854795 kojim je ugovoren poček – moratorij tijekom otplate kredita u trajanju od 12 mjeseci odnosno od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014., a tijekom počeka glavnica kredita miruje a plaća se kamata u počeku i određuje se novi iznos anuiteta.

11. Nesporno je utvrđeno su 5. veljače 2016. stranke sklopile Aneks broj 2 Ugovora o kreditu 5102854795 temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim je određena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR te je određen novi broj partije kredita 5114159368.

12. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102356838 dana 21. travnja 2005. za iznos od 42.700,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a a korisnik kredita se je obvezao otplatiti kredit u 324 mjesečna anuiteta, a iznos anuiteta je 240,16 CHF.

13. Nesporno je da su stranke 1. listopada 2013. sklopile Aneks broj 1 predmetnom Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102356838 kojim je ugovoren poček – moratorij tijekom otplate kredita od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014. u kojem razdoblju glavnica miruje a otplaćivala se samo kamata u počeku i određuje se novi iznos anuiteta.

14. Nesporno je utvrđeno da su stranke dana 5. veljače 2016. sklopili Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102356838 temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je određena konverzija kredita iz valute CHF u EUR te je određen novi broja partije kredita 511436081.

15. Utvrđeno je da je odredbom članka 4. i 11. Ugovora o kreditu broj 5102356838 kao instrument osiguranja kredita ugovoren i depozit u visini od 10,00% od iznosa kredita. Utvrđeno je da su tužitelj kao deponent i tuženik sklopili Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006-1031262160/85406010- 8300715128 za iznos depozita 4.270,00 CHF, koji se oročava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF, beskamatno, a rok oročenja je 325 mjeseci i istek oročenja 26.5.2032.

16. Između stranka je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, osobito s obzirom na činjenicu da je izvršena konverzija kredita, sporna je informiranost tužitelja prilikom sklapanja oba Ugovora o kreditu i Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu, pitanje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, zastara tužiteljeve tražbine, tuženikovi prigovori radi prijeboja.

17. Čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu broj 5102854795 od 16. veljače 2006. utvrđeno je da je odredbom čl. 2. Ugovora ugovoren iznos kredita 20.300,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

18. Odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu broj 5102854795 ugovoren je način vraćanja i to otplata kredita u 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, a kredit dospijeva na naplatu svakog 1. u mjesecu, iznos anuiteta je 139,53 CHF. Ugovorena je valutna klauzula na način da povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) će se obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke, te je u Ugovoru navedeno da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i da potpisom na Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

19. Odredbom čl. 8. Ugovora o kreditu broj 5102854795 ugovorena je kamatna stopa promjenjiva koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,49% godišnje, te da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

20. Iz odredbe čl. 14. st. 2. Ugovora o kreditu broj 5102854795 proizlazi da korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu te da je s njom upoznat i prihvaća je, a prema st. 3. citiranog članka ugovorne strane su suglasne da će Banka s podacima koji su uneseni u Ugovor, a predstavljaju podatke ugovornih strana koji su zakonom zaštićeni kao povjerljivi i tajni postupati u skladu sa zakonskom obvezom čuvanja tajnosti podataka i Banka je ovlaštena koristiti podatke u svojim poslovnim evidencijama te uz odgovarajuće osiguranje povjerljivosti omogućiti njihovo korištenje u poslovnim evidencijama pravnih osoba Erste grupe i pravnih osoba u kojima Banka sudjeluje u skladu sa Zakonom o bankama.

21. Aneksom broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102854795 od 1. listopada 2013. ugovorne strane ugovaraju poček tijekom otplate kredita iz osnovnog Ugovora, a prema čl. 2. poček tijekom otplate kredita je period tijekom otplate kredita u kojem glavnica kredita miruje odnosno ne dospijeva na naplatu, a plaća se kamata u počeku. Ugovoren je poček u trajanju 12 mjeseci od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014. za period počeka Ugovora kamata se u počeku po stopi od 3% godišnje obračunava na temelju stvarnog broja dana u obračunskom razdoblju i 360 dana u godini, a dospijeva svakog 1. u mjesecu. Ugovorne strane Aneksom utvrđuju novi iznos anuiteta iz čl. 2. osnovnog Ugovora koji nakon isteka počeka iznosi 144,21 CHF.

22. Čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu broj 5102356838 od 21. travnja 2005. utvrđeno je da je odredbom čl. 2. Ugovora ugovoren iznos kredita 42.700,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

23. Odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu broj 5102356838 ugovoren je način vraćanja u 324 mjesečna anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, a kredit dospijeva na naplatu svakog 1. u mjesecu i iznos anuiteta je 240,16 CHF. Ugovorena je valutna klauzula na način da povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) će se obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke, a korisnik kredita je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta, o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

24. Odredbom čl. 8. Ugovora o kreditu broj 5102356838 ugovorena je kamatna stopa promjenjiva koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,99% godišnje, a ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu izvršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i načina obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

25. Odredbom čl. 14. st. 2. Ugovora o kreditu broj 5102356838 ugovoreno je da ugovorne strane potpisom ugovora potvrđuju da su isti pročitale i razumjele te s obzirom da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njega proizlaze, a iz čl. 14. st. 3. proizlazi da korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu te da je s njom upoznat i prihvaćen.

26. Aneksom broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102356838 od 1. listopada 2013. ugovorne strane ugovaraju poček tijekom otplate kredita iz osnovnog Ugovora, a prema čl. 2. poček tijekom otplate kredita je period tijekom otplate kredita u kojem glavnica kredita miruje odnosno ne dospijeva na naplatu, a plaća se kamata u počeku. Ugovoren je poček u trajanju 12 mjeseci od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014. za period počeka Ugovora kamata se u počeku po stopi od 3% godišnje obračunava na temelju stvarnog broja dana u obračunskom razdoblju i 360 dana u godini, a dospijeva svakog 1. u mjesecu. Ugovorne strane Aneksom utvrđuju novi iznos anuiteta iz čl. 2. osnovnog Ugovora koji nakon isteka počeka iznosi 250,47 CHF.

27. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužitelj ima status potrošača.

27.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je Ugovor o kreditu broj 5102356838 od 21. travnja 2005. sklopio za kupnju kuće na adresi [adresa], u kojoj živi, a Ugovor o kreditu broj 5102854795 od 16. veljače 2006. sklopio je za adaptaciju obiteljske kuće koju je kupio sredstvima iz Ugovora o kreditu od 21. travnja 2005. te je dio sredstava isplaćen njemu, a dio tvrtki koja je radila adaptaciju, a kredit je u cijelosti iskorišten za adaptaciju kuće u koju je s obitelji uselio nakon adaptacije. U vrijeme sklapanja oba Ugovora tužitelj je radio u policiji te nije bio vlasnik obrta ni trgovačkog društva niti je u predmetnoj kući obavljana poslovna djelatnost.

27.2. Iz odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 5102356838 proizlazi da je namjena kredita: stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine.

27.3. Iz odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 5102854795 proizlazi da je namjena kredita: stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora, za adaptaciju obiteljske kuće u [adresa].

27.4. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

27.5. Prema utvrđenju suda tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelj predmetne Ugovore o kreditu sklopio u okviru svoje poslovne djelatnosti niti da krediti nisu iskorišteni u skladu s ugovorenom namjenom.

28. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su krediti po oba Ugovora o kreditu prijevremeno otplaćeni.

29. Prema praksi Europskog suda za pojam "potrošača" nije odlučno što je potrošački ugovor prestao pa korisnici kredita koji su otplatili kredit, redovno ili prijevremeno, i koji traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove (jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi) zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao.

30. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su ništetne odredbe članka 2., 7., 8. i čl. 14. st. 2. i 3. oba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, u dijelu u kojem je vezana isplata anuiteta uz srednji tečaj kreditora za CHF-a, u dijelu u kojem se navodi da je tuženik informirao tužitelja o mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja i posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim Odlukama tuženika, te u dijelu u kojem se navodi da bi tužitelju kao korisniku kredita bili predočeni svi uvjeti kredita i kamatna stopa.

31. Tužitelj je iskazu naveo da Ugovor o kreditu broj 5102356838 od 21. travnja 2005. sklapao radi kupnje kuće, a s obzirom da je prema kupoprodajnom ugovoru cijena kuće bila 25.000,00 EUR u Banci je zatražio kredit u eurima, ali mu je rečeno da mu mogu odobriti samo stambeni kredit u CHF protuvrijednosti u kunama te da je to najpovoljniji kredit, a drugi drugi kredit mu nije niti ponuđen već mu rečeno da ne može dobiti kredit u eurima niti u kunama. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu plaća mu je iznosila 4.500,00 do 5.000,00 kn, a prema otplatnom planu rata kredita je trebala biti oko 1.300,00 kn mjesečno što mu je bilo prihvatljivo i bila je stavljena administrativna zabrana te je kredit otplaćivan direktno s plaće. Tužitelj navodi da mu je to bio prvi ugovor uz primjenu valutne klauzule u CHF, a nitko u banci ga nije upozorio na valutni rizik. Znao je da u trenutku ugovaranja kamatna stopa iznosi 4,99% godišnje i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, no u banci mu nitko nije obrazložio o čemu konkretno ovisi promjena kamatne stope i na koji način se ona izračunava. Navodi da je s vremenom rata kredita počela rasti te nije mogao redovno podmirivati obveze po Ugovoru o kreditu zbog financijskih razloga pa je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu 1. listopada 2013. u kojem je glavnica kredita trebala mirovati i to u razdoblju od 12 mjeseci. Tužitelj navodi da nije mogao pregovarati s bankom po osnovnom ugovoru o kreditu, banka je sastavila ugovor koji je potpisao jer mu je kredit bio potreban kako bi riješio stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj. S vremenom je rata kredita došla na 1.800,00 kn mjesečno te je prihvatio ponudu banke za sklapanje Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu od 5. veljače 2016. – konverziju jer je tečaj švicarca "divljao" i bilo je neizvjesno do kojeg iznosa će rasti rata kredita. Tužitelj je naveo da je Ugovor o kreditu broj 5102854795 od 16. veljače 2006. sklopio za adaptaciju obiteljske kuće koju je kupio sredstvima iz Ugovora o kreditu od 21. travnja 2005., a kredit iz predmetnog Ugovora u cijelosti je iskorišten za adaptaciju kuće u koju je s obitelji uselio nakon adaptacije. Navodi da mu je majstor napravio predračun koji je predočio u banci i taj predračun je bio u kunama, no u banci mu je opet bilo rečeno da ne može dobiti kredit u kunama već mu se može odobriti kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Tužitelj navodi da ga ni prilikom sklapanja tog Ugovora o kreditu nitko nije upozorio na valutni rizik niti mu je itko predočavao kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu. Banka mu je ponudila gotov tekst Ugovora o kreditu i on je bio upoznat s ugovornim odredbama da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49% godišnje, no niti prilikom sklapanja tog Ugovora nitko mu nije predočio o čemu konkretno ovisi promjena kamatne stope niti na temelju kojih parametara se izračunava. Tužitelj navodi da o pojedinim ugovornim odredbama nije mogao pregovarati. I po tom ugovoru sklopljen je Aneks broj 1 od 1. listopada 2013. prema kojem glavnica kredita miruje 12 mjeseci, a Aneks je sklopio iz financijskih razloga. Niti kod tog aneksa na pojedine ugovorne odredbe nisam mogao utjecati. Aneks broj 2 Ugovora o kreditu 5102854795 sklopio je jer je došlo do velikog porasta rate kredita. Naime, po osnovnom Ugovoru o kreditu rata kredita je bila oko 650,00 kn mjesečno, a porasla je prije sklapanja Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu na oko 800,00 kn mjesečno. Budući da je rata kredita stalno rasla zbog porasta tečaja CHF odlučio je prihvatiti ponudu banke za sklapanje Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu s tim da je banka izračunala da po tom Ugovoru ima preplatu.

31.1. Tužitelj je izričito naveo da predmetne Ugovore o kreditu od 21. travnja 2005. i 16. veljače 2006. ne bi sklopio da je znao da postoji mogućnost da rata kredita poraste kako je to bilo u konkretnom slučaju. Navodi da je nakon višegodišnje otplate po oba ugovora o kreditu ispalo da je do konačnog zatvaranja otplatio vrlo malo iako je kredit redovno otplaćivao po oba Ugovora, a tome se nije mogao nadati prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o kreditu.

31.2. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je u cijelosti otplatio kredit po oba Ugovora o kreditu, a depozit po Ugovoru o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom od 25. travnja 2005. iskorišten je za zatvaranje obveza po Ugovoru o kreditu od 21. travnja 2005. s tim da je oba kredita zatvorio sredstvima kredita Zagrebačke banke po ugovoru o kreditu koji je sklopio 2021. godine.

32. Predmetni Ugovori o kreditu sklopljeni su 21. travnja 2005. i 16. veljače 2006. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

33. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

34. Prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja je činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka (između ostalih i tuženika) u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

34.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

34.1.Pravomoćna odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

35. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u predmetnim Ugovorima o kreditu neodređena i nepoštena te da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

35.1.Sud je utvrdio da je položaj tužitelja prilikom sklapanja oba Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, jer je tužitelj, koji je po zanimanju strojovođa, pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu, a tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano te je tuženik iskoristio nestručnost tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja.

36. Prema ocjeni suda i ugovorna odredba sadržana u predmetnim Ugovorima o kreditu glede promjenjive kamatne stope je nepoštena, jer nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, a dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani – banci da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Terminologija koju koristi Banka u Ugovoru i u općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna razumljiva je osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao prosječnog potrošača nerazumljiva, a tužitelju kao potrošaču nije omogućeno provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Utvrđeno je da Ugovori o kreditu ne sadrže ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tuženik. Ugovorna odredba kojom je ugovoreno da se kamata obračunava primjenom direktne metode je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva. Činjenica je da je tužitelju ugovorna odredba o kamatnoj stopi bila gramatički razumljiva, no u Ugovorima su na transparentni način morali biti objašnjeni razlozi i mehanizam promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužitelj kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

36.1.Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužitelj sklapanjem predmetnih Ugovora o kreditu kao potrošač bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na Banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, no nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Na temelju takve ugovorne odredbe osim precizno određene kamatne stope, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena niti odrediva. Takva ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija. Takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja na kamate, što je suprotno i odredbi čl. 247. ZOO-a.

37. Sud je na temelju kritičke analize provedenih dokaza utvrdio da su ništetne odredbe članka 2., 7., 8. i čl. 14. st. 2 i 3. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102854795 od 16. veljače 2006. i Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102356838 od 21. travnja 2005., u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, u dijelu u kojem je vezana isplata anuiteta uz srednji tečaj kreditora za CHF-a, u dijelu u kojem se navodi da je tuženik informirao tužitelja o mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja i posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim Odlukama tuženika, te u dijelu u kojem se navodi da bi tužitelju kao korisniku kredita bili predočeni svi uvjeti kredita i kamatna stopa.

37.1. Sud je utvrdio da su navedene ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima, jer je banka tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa je sud primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne i ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

38. Tuženik tvrdi da je sklapanjem Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o kreditu na što je tužitelj dobrovoljno pristao i time više nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi prethodno sklopljenog Ugovora o kreditu, a tužitelj tvrdi da i nadalje ima pravni interes, jer se odredbe ništetnog ugovora ne mogu pravno osnažiti nikakvim naknadnim pravnim aktom.

39. Odredbom čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da pokretanje ili vođenje postupka na temelju čl. 106. st. 1. tog Zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama tog Zakona i drugih propisa navedenih u čl. 106. st. 1. Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, ali i postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja odnosno da pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima.

40.O dopuštenosti tužbe odnosno pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

40.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

40.2. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug budući da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

41. Tužitelj tvrdi da su ništetne i ugovorne odredbe čl. 11.1. i 11.2. Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102854795 i Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102356838 u dijelu u kojem se navodi: ''Radi izbjegavanja svake dvojbe korisnik kredita i drugi potpisnici ovog Aneksa izričito prihvaćaju … metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata koja se primjenjuje na ovaj aneks i osnovni ugovor u CHF te potvrđuje da su upoznati s odredbama istih. '', te u dijelu koji glasi: ''osim zahtjeva u vezi preplate nastale provedbom konverzije sukladno ZID ZPK korisnik kredita nema potraživanja prema banci u vezi osnovnog ugovora u CHF i ovog aneksa.'', te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

42. Iz Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102854795 od 5. veljače 2016. i to čl. 1. proizlazi da Banka pristupa potpisivanju tog Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz Ugovora opisanog u čl. 2. isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a Aneks stupa na snagu nakon što ga potpišu sve strane Ugovora i nakon što se potpiše i solemnizira Aneks Sporazumu o osiguranju novčane tražbine iz Ugovora zasnivanjem založnog prava na nekretnini ako isti postoji te stupanjem na snagu tog Aneksa nastupaju učinci propisani ZID ZPK, a sve promjene u načinu ispunjenja obveza ugovora iz čl. 2. primjenjuju se za vrijeme važenja tog Aneksa. Iz čl. 2. Aneksa proizlazi da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su 16. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 5102854795 na iznos od 20.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i dana 1. listopada 2013. Aneks broj 1 navedenom Ugovoru o kreditu te potpisnici tog Aneksa suglasno utvrđuju da će se temeljem tog Aneksa promijeniti broj partije kredita te će ista glasiti 5114159368, a potpisnici suglasno utvrđuju da e radi o istom ugovornopravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene tim Aneksom i bilo kojim ranijim Aneksom osnovnog Ugovora u CHF te da isti nemaju značaj obnove (novacije) u smislu čl. 145. Zakona o obveznim odnosima.

42.1. Iz čl. 5. Aneksa broj 2 proizlazi da se utvrđuje da obveza korisnika kredita iz osnovnog ugovora u CHF po provedbi konverzije omogućene korisniku kredita ZID ZPK na dan 30. rujna 2015. na ime nedospjele glavnice kredita iznose 9.341,14 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz čl. 9. tog Aneksa. Nadalje, čl. 5. st. 3. utvrđeno je da po provedbi konverzije na dan naveden u zaglavlju tog Aneksa postoji više uplaćeni iznos (preplata) iz čl. 1. ZID ZPK u iznosu od 2.859,05 HRK čije korištenje / isplata će se regulirati Sporazumom iz čl. 7. koji čini sastavni dio tog Aneksa, a potpisnici suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju od 1. listopada 2015. do dana navedenog u zaglavlju Aneksa u vezi podmirenja obveza iz osnovnog ugovora uzete u obzir pri izračunu iznosa iz tog stavka. Prema čl. 5. st. 5. korisnik kredita izjavljuje da je od strane Banke upoznat s mogućim promjenama iznosa obveza iz osnovnog Ugovora u CHF i tog Aneksa nastalih uslijed promjena tečaja EUR i promijene vrijednosti parametra kojim se utvrđuje struktura i visina ugovorne kamatne stope kao i rizicima promjene tečaja EUR i vrijednosti navedenog parametra te da je iste procijenio kao prihvatljive te potpisom potvrđuje da mu je uručen informativni letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR i da je od strane Banke upoznat da su isti javno dostupni na internetskim stranicama Banke. Čl. 6. st. 2. Aneksa utvrđeno je da za vrijeme važenja tog Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj šestomjesečnog EURIBOR-a i 5,712 postotni bod godišnje, a prema čl. 6.1. stupanjem na snagu i za vrijeme važenja tog Aneksa primjenjuje se ugovorena promjenjiva kamatna stopa iz čl. 6.2. Prema čl. 7. Aneksa broj 2 utvrđuje se da više plaćeni iznos (preplata) iz čl. 5.3. koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta / obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30. rujna 2015. uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju iz čl. 1. ZID ZPK koristiti za podmirenje 50% iznosa budućih anuiteta / obroka u EUR kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos preplate ne iskoristi u cijelosti. Prema čl. 8. Aneksa broj 2 utvrđuje se iznos anuiteta koji je korisnik kredita obvezan uplaćivati za vrijeme važenja tog Aneksa, a koji na dan naveden u zaglavlju tog Aneksa iznosi 92,31 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja.

42.2.U čl. 11. Aneksa broj 2 ugovoreno je da radi izbjegavanja svake dvojbe korisnik kredita i drugi potpisnici izričito prihvaćaju opće uvjete poslovanja Erste&Steiermärkische Bank d.d. s građanima, Katalog proizvoda Sektora građanstva za fizičke osobe i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode Banke na koje se obračunava ugovorna kamata koja se primjenjuje na taj Aneks i osnovni ugovor u CHF te potvrđuju da su upoznati s odredbama istih. U navedenom članku Aneksa korisnik kredita i drugi potpisnici tog Aneksa potvrđuju da su u cijelosti suglasni sa svim odredbama tog Aneksa i osnovnog ugovora u CHF i njihovih sastavnih dijelova te da osim zahtjeva u vezi preplate nastalih provedbom konverzije sukladno ZID ZPK korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog Ugovora u CHF i tog Aneksa.

43. Iz Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 5102356838 od 5. veljače 2016. i to čl. 1. proizlazi da Banka pristupa potpisivanju tog Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz Ugovora opisanog u čl. 2. isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a Aneks stupa na snagu nakon što ga potpišu sve strane Ugovora i nakon što se potpiše i solemnizira Aneks Sporazumu o osiguranju novčane tražbine iz Ugovora zasnivanjem založnog prava na nekretnini ako isti postoji te stupanjem na snagu tog Aneksa nastupaju učinci propisani ZID ZPK, a sve promjene u načinu ispunjenja obveza ugovora iz čl. 2. primjenjuju se za vrijeme važenja tog Aneksa. Iz čl. 2. Aneksa proizlazi da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su 21. travnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 5102356838 na iznos od 42.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i dana 1. listopada 2013. Aneks broj 1 navedenom Ugovoru o kreditu te potpisnici tog Aneksa suglasno utvrđuju da će se temeljem tog Aneksa promijeniti broj partije kredita te će ista glasiti 5114136081, a potpisnici suglasno utvrđuju da se radi o istom ugovornopravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene tim Aneksom i bilo kojim ranijim Aneksom osnovnog Ugovora u CHF te da isti nemaju značaj obnove (novacije) u smislu čl. 145. Zakona o obveznim odnosima.

43.1. Iz čl. 5. Aneksa broj 2 proizlazi da se utvrđuje da obveza korisnika kredita iz osnovnog ugovora u CHF po provedbi konverzije omogućene korisniku kredita ZID ZPK na dan 30. rujna 2015. na ime nedospjele glavnice kredita iznose 22.731,02 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz čl. 9. tog Aneksa. Nadalje, čl. 5. st. 3. utvrđeno je da po provedbi konverzije na dan naveden u zaglavlju tog Aneksa na ime manje uplaćenog iznosa (manjak) iz čl. 1. ZID ZPK u iznosu od 598,26 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, čije podmirenje će se regulirati Sporazumom iz čl. 7. koji čini sastavni dio tog Aneksa, a potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju od 1. listopada 2015. do dana navedenog u zaglavlju Aneksa u vezi podmirenja obveza iz osnovnog ugovora uzete u obzir pri izračunu iznosa iz tog stavka. Prema čl. 5. st. 5. korisnik kredita izjavljuje da je od strane Banke upoznat s mogućim promjenama iznosa obveza iz osnovnog Ugovora u CHF i tog Aneksa nastalih uslijed promjena tečaja EUR i promijene vrijednosti parametra kojim se utvrđuje struktura i visina ugovorne kamatne stope kao i rizicima promjene tečaja EUR i vrijednosti navedenog parametra te da je iste procijenio kao prihvatljive te potpisom potvrđuje da mu je uručen informativni letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR i da su od strane Banke upoznati da su isti javno dostupni na internetskim stranicama Banke. Čl. 6.2. Aneksa utvrđeno je da za vrijeme važenja tog Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj šestomjesečnog EURIBOR-a i 5,712 postotni bod godišnje, a prema čl. 6.1. stupanjem na snagu i za vrijeme važenja tog Aneksa primjenjuje se ugovorena promjenjiva kamatna stopa iz čl. 6.2. Prema čl. 7. Aneksa broj 2 potpisnici suglasno utvrđuju da Banka na dan naveden u zaglavlju tog Aneksa ima ukupno potraživanje s osnova obveza navedenih u čl. 5.2. uzimajući u obzir sve izmjene navedene obveze u prijelaznom razdoblju do datuma iz zaglavlja tog Aneksa i s osnova obveza navedenih u čl. 5.3. u ukupnom iznosu od 23.015,76 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koje sklapanjem tog Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu s čim su potpisnici tog Aneksa u potpunosti suglasni. Prema čl. 8. Aneksa broj 2 utvrđuje se iznos anuiteta koji je korisnik kredita obvezan uplaćivati za vrijeme važenja tog Aneksa, a koji na dan naveden u zaglavlju tog Aneksa iznosi 174,56 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja.

43.2. U čl. 11. Aneksa broj 2 ugovoreno je da radi izbjegavanja svake dvojbe korisnik kredita i drugi potpisnici izričito prihvaćaju opće uvjete poslovanja Erste&Steiermärkische Bank d.d. s građanima, Katalog proizvoda Sektora građanstva za fizičke osobe i Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode Banke na koje se obračunava ugovorna kamata koja se primjenjuje na taj Aneks i osnovni ugovor u CHF te potvrđuju da su upoznati s odredbama istih. U navedenom članku Aneksa korisnik kredita i drugi potpisnici tog Aneksa potvrđuju da su u cijelosti suglasni sa svim odredbama tog Aneksa i osnovnog ugovora u CHF i njihovih sastavnih dijelova te da osim zahtjeva u vezi preplate nastalih provedbom konverzije sukladno ZID ZPK korisnik kredita nema potraživanja prema Banci u vezi osnovnog Ugovora u CHF i tog Aneksa.

44. Sud je utvrdio da unatoč provedenoj konverziji tužitelju pripada pravo na potpuno obeštećenje i to kroz povrat svih iznosa koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi osnovnih Ugovora o kreditu.

44.1. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se obračunava primjenom direktne metode i valutne klauzule odnosno nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu principa fiksnog tečaja na dan isplate kredita i kamatne stope iz osnovnih Ugovora o kreditu do konverzije, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno- financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka.

44.2. Konverzijom tužitelj nije doveden u položaj kao da ništetnih ugovornih odredbi osnovnih Ugovora o kreditu nije bilo. U trenutku konverzije još nije bilo pravomoćno presuđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna, a u izračun konverzije i obračun konvertirane glavnice ušle su sve tečajne razlike koje su do tada nastale u odnosu na početni tečaj, kao i kamate koje su obračunavane na takve osnovice.

45. Prema odredbama čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje ZZP/14), potrošač se ne može odreći prava niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita prava potrošača ništetne su. Stoga se tužitelj nije mogao odreći prava radi kojih je pokrenuo ovaj postupak niti mu se ta prava mogu ograničiti odredbama ZID ZPK/15.

46.1. Potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svojeg prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom zakona, pa tako ni odredbama ZID ZPK-a. Sukladno čl. 41. st. 1. i 2. ZZP/14, potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju), a niti se istih može odreći, a ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno su ništetne.

46. Tužitelj je u iskazu naveo da nije mogao utjecati na pojedine odredbe iz Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu, već je mogao prihvatiti konverziju ili ju odbiti, a on ju je prihvatio jer je time imao sigurnost da neće doći do daljnjeg porasta rate zbog promjene tečaja CHF. Navodi da mu je banka ponudila gotov tekst Aneksa i on ga je potpisao te je izričito naveo da se sklapanjem oba Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu nije odrekao svojih eventualnih potraživanja prema banci s osnova predmetnih Ugovora o kreditu.

47. Sud je na temelju kritičke analize provedenih dokaza utvrdio da su ništetne pobijane ugovorne odredbe iz oba Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu, koje je tužitelj potpisao u nuždi zbog neočekivanog porasta rate kredita što je dovodilo u pitanje njegovu egzistenciju. Stoga je presuđeno kao u točki II. izreke presude.

48. Prema utvrđenju suda ne postoji nikakva pravna osnova da se odredbe sporazuma o konverziji tumače na način da se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći to odricanje moralo bi biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što bi značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče.

48.1. Obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO/05), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO/05 u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03).

48.2. Ugovornim odredbama Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, tako da neosnovano tuženik ističe da je sklapanjem Aneksa broj 2 tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu restitucijskim zahtjevom potraživati preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.

48.3. Pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno je pravo potrošača kod zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona. Ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK. Predmet reguliranja ZID ZPK-a je konverzija, a ne restitucija, slijedom čega ZID ZPK ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Iz odredbi ZID ZPK jasno proizlazi da svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.

48.4. Osim toga, pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala biti slabija od ostalih kategorija potrošača. Potrošačima koji su kredit konvertirali pravo na potpuno restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužitelju koji je izvršio konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, ona koja mu ne omogućuje ostvarivanje temeljnog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok ostali potrošači neovisno o tome jesu li dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite to pravo imaju u punom opsegu.

48.5. S obzirom da prema odredbama ZID ZPK-a predmet konverzije nisu bili novčani iznosi koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, ne može se smatrati da se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te u izračun konverzije nije niti ulazilo. Sklapanjem Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora.

48.6. Iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/22 od 8. studenoga 2022. proizlazi da se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

49. S obzirom na sadržaj oba Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu sklopljenih 5. veljače 2016., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužitelj predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa po oba osnovna Ugovora o kreditu s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te s osnova valutne klauzule u CHF.

50. Tužitelj tužbom traži povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima po oba ugovora o kreditu te tvrdi da ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta kredita. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo na bilo kakvo potraživanje s obzirom na provedenu konverziju.

51. Aneksi broj 2 osnovnim Ugovorima o kreditu sklopljeni su radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15)

52. Na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještaku Nataliji Jambrečić utvrđeno je da je tuženik konverziju (CHF – EUR) s financijsko- računovodstvenog gledišta izvršio računski točno i u skladu s odredbama ZID ZPK/15: glavnica kredita pretvorena je u valutu EUR po tečaju na dan isplate kredita, utvrđen je novi otplatni plan (od početka otplate) u valuti EUR uz primjenu promjenjivih kamatnih stopa, sve uplate tužitelja su preračunate u valutu EUR po tečaju na dan uplate, izvršena je usporedba uplata tužitelja u valuti EUR s novoutvrđenim otplatnim planom u valuti EUR, izračunate su razlike više/manje plaćeno u valuti EUR, u poslovnim knjigama Banka je provela odgovarajuća knjiženja i od dana sklapanja Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu kredit u svojim poslovnim knjigama vodi kao kredit odobren u valuti EUR.

53. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

54. No, na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da sklapanjem oba Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu od 5. veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Provedenom konverzijom kredita iz valute CHF u valutu EUR tužitelj je izjednačen s položajem dužnika s kreditom u valuti EUR, a nije izjednačen s položajem dužnika s kreditom obračunatim po tečaju na dan korištenja kredita (bez valutne klauzule) i uz primjenu kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka.

55. S obzirom na sadržaj oba Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu, odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C- 452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužitelj predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova valutne klauzule.

56. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja, tijekom postupka je provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Nataliji Jambrečić, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 23. svibnja 2025., očitovanje na prigovore tuženika od 23. rujna 2025., te je na ročištu glavne rasprave obrazložila pisani nalaz i mišljenje i odgovorila na pitanja i prigovore tuženika.

57. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nije prigovorio tužitelj, a prema ocjeni suda nalaz i mišljenje vještaka nije doveden u pitanje prigovorima tuženika na koje je vještak dao jasne i obrazložene odgovore. Sud je na ročištu 30. rujna 2025. odbio prijedlog tuženika za dodjelu dodatnog roka za očitovanje na očitovanje vještaka na prigovor tuženika s obzirom da se vještak u pisanom očitovanju koje je punomoćnik tuženika primio 26. rujna 2025. očitovao na prigovore iz tuženikovog podneska od 19. rujna 2025., a na iste prigovore se je vještak očitovao i na ročištu 30. rujna 2025. na način da je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i očitovanja.

58. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka i priloženih isprava proizlazi da iznos odobrenog kredita po sklopljenom Ugovoru o kreditu broj 5102854795 od 16. veljače 2006. godine iznosi 20.300,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a redovna kamatna stopa 5,49% godišnje promjenjiva sukladno Odluci kreditora. Uvidom u otplatni plan utvrđeno je da je kredit isplaćen 1. ožujka 2006. po tečaju koji iznosi 4,648400 KN za 1 CHF te isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio 94.362,52 KN, a prvi anuitet dospio je na naplatu 1. travnja 2006. te svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem prvog dana u mjesecu. U razdoblju otplate kredita ugovoren je moratorij na otplatu glavnice u razdoblju od 1.11.2013. do 1.11.2014. te se je u razdoblju moratorija otplaćivala samo redovna kamata po stopi od 3% godišnje. U nalazu je izračunata obveza po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi uz moratorij time da je i u moratoriju obračunata početna kamatna stopa. U tabeli 1 Nalaza dan je pregled visine anuiteta po početnim parametrima. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 2.859,05 KN (379,46 EUR).

58.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30. rujna 2015. (bez umanjenja za iznos priznat u konverziji) više platio tuženici 1.215,35 EUR, a od toga po osnovi promjene kamatne stope manje je plaćeno 152,21 EUR, a po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 1.367,56 EUR. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 379,46 EUR. Uz uzimanje u obzir preplate koju je tuženik priznao tužitelju prilikom konverzije kredita tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30. rujna 2015. više platio 835,89 EUR, a detaljni izračun prezentiran je u Tabelama 1-3 Nalaza.

58.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj kredit otplaćivao administrativnom zabranom na plaću, što znači da je svaki mjesec uplaćivao isti iznos, neovisno o obračunu i tečaju CHF, tako je i u periodu od 1.6.2006. do 31.12.2008. godine tužitelj plaćao više (nema negativnih tečajnih razlika.

58.3. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 1.2.2019. godine više platio 1.782,88 EUR, od tog iznosa: po osnovi promjene kamatne stope manje je plaćeno 170,77 EUR i po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 1.953,65 EUR. Detaljan izračun prezentiran je u tabeli 4 Nalaza.

58.4. U razdoblju kada je kamatna stopa bila niža od početne tužitelj je platio 1.632,87 HRK/216,72 EUR manje. Pojedinačni iznosi specificirani su u tabeli 3 Nalaza i prezentirani kao negativni brojevi u koloni 6 tabele 3 (osjenčano). Vještak je u napomeni u zaključku naveo da je u nalazu već izvršen prijeboj za manje plaćene iznose po toj osnovi.

59. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka i priloženih isprava proizlazi da iznos odobrenog kredita po sklopljenom Ugovoru o kreditu broj 5102356838 od 21. travnja 2005. godine iznosi 42.700,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a redovna kamatna stopa 4,99% godišnje promjenjiva sukladno Odluci kreditora. Uvidom u otplatni plan utvrđeno je da je kredit isplaćen 25. travnja 2006. po tečaju koji je iznosio 4,742800 KN za 1 CHF te isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio 202.517,56 KN, a prvi anuitet dospio je na naplatu 1. lipnja 2005. te svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem prvog dana u mjesecu. U razdoblju otplate kredita ugovoren je moratorij na otplatu glavnice u razdoblju od 1.11.2013. do 1.11.2014. te se je u razdoblju moratorija otplaćivala samo redovna kamata po stopi od 3% godišnje. U nalazu je izračunata obveza po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi uz moratorij time da je i u moratoriju obračunata početna kamatna stopa. U tabeli 5 Nalaza dan je pregled visine anuiteta po početnim parametrima. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen manjak uplata u iznosu od 598,26 EUR.

59.1. Tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.09.2015. godine više platio 2.317,41 EUR, a od tog iznosa: po osnovi promjene kamatne stope manje je plaćeno 115,85 EUR, a po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 2.433,26 EUR. Detaljan izračun prezentiran je u tabelama 5 do 7 Nalaza. Specifikacija pojedinačnih iznosa (2.317,41 EUR) je u nalazu vještaka.

59.2. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 1.2.2019. godine više platio 3.098,09 EUR, a od tog iznosa: po osnovi promjene kamatne stope manje je plaćeno 932,58 EUR i po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 4.030,67 EUR Detaljan izračun prezentiran je u tabeli 8 Nalaza te je u nalazu specifikacija pojedinačnih iznosa (3.098,09 EUR).

59.3. Tužitelj je kredit otplaćivao administrativnom zabranom na plaću, što znači da je svaki mjesec uplaćivao isti iznos, neovisno o obračunu i tečaju CHF, tako je i u periodu od 1.7,2005. do 31.12.2008. godine tužitelj plaćao više (nema negativnih tečajnih razlika).

59.4. Iz nalaza vještaka proizlazi da je u razdoblju kada je kamatna stopa bila niža od početne tužitelj platio 4.619,46 HRK/613,11 EUR manje. Pojedinačni iznosi specificirani su u tabeli 7 Nalaza i prezentirani kao negativni brojevi u koloni 6 tabele 3 (osjenčano). Vještak je u nalazu istaknuo da je u Nalazu već izvršen prijeboj za manje plaćene iznose po toj osnovi.

59.5. Iz nalaza vještaka proizlazi da je depozit u ukupnom iznosu od 278,02 CHF bio isplaćen po tečaju koji je vrijedio na dan isplate kredita, a ne po tečaju koji je vrijedio na dan isplate depozita, za podmirenje obaveza po kreditu bilo bi uplaćeno 56,41 EUR (425,06 HRK) manje.

60. Vještak je u usmenom očitovanju u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja od 22. svibnja 2025. te očitovanja na podnesak tuženika od 23. rujna 2025. te je ponovila da je predmet izračuna bio obračun do 30. rujna 2015. i obračun nakon tog datuma po oba kredita tako da nalaz sadrži četiri izračuna i to po dva za svaki kredit, kako je to naprijed obrazloženo.

61. Budući da je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe osnovnih Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, proizlazi da tužitelj osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji tuženik primio na temelju ništetnog dijela Ugovora sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

62. Tuženik je u istaknuo prigovor zastare.

63. Suprotno stajalištu tuženika, tužitelj smatra da je zastara potraživanja prekinuta tzv. kolektivnom tužbom i poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

64. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

65. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare djelomice osnovan.

66. „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj . 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, odnosno 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 12. lipnja 2019. godine.

66.1. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

66.2. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

66.3. Prema ocjeni suda za zastaru nije odlučna činjenica da je tužitelj nakon provedenog vještačenja podneskom od 13. lipnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev, jer konačni tužbeni zahtjev proizlazi iz činjenične i pravne osnove koja je navedena u tužbi, kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine.

67. Stoga je sud utvrdio da je nastupila zastara samo za dio tražbine tužitelja dospjele prije podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2007. (dan pokretanja parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu) odnosno u iznosu od 104,65 EUR pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i presuđeno je kao u točki IV. izreke presude.

67.1.S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 12. lipnja 2019., u preostalom dijelu je prigovor zastare neosnovan iz naprijed obrazloženih razloga.

68. Sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja.

68.1.Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat novčanih iznosa koji su u smislu čl. 1111. ZOO-a bez osnove prešli u imovinu tuženika na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a odredbe o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja što po prirodi stvari u konkretnom slučaju nije ni moguće jer nikakva imovina tuženika nije prešla u imovinu tužitelja bez pravne osnove.

68.1. Osim toga, tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na nalaza i mišljenja financijskog vještaka koji je prilikom vještačenja u iznos preplate već uračunao iznos koji je tužitelju priznat u konverziji, a također je vještak izričito naveo da je u nalazu već izvršen prijeboj za manje plaćene iznose.

68.2.Osim toga, da je prijebojni zahtjev tuženika bio osnovan u konkretnom slučaju, s obzirom da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, bio bi osnovan i prigovor zastare koji je istaknuo tužitelj, jer tuženika ne štite učinci presude donijete u kolektivnom sporu.

68.3. Stoga je primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama VI.,

VII., VIII i IV izreke ove presude.

69. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je, iz naprijed obrazloženih razloga, tužbeni zahtjev djelomice usvojen i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.678,23 EUR preplaćen s osnova ništetnih ugovornih odredbi po kreditu broj 5102854795/5114159368, i iznos od 3.098,09 EUR preplaćen s osnova ništetnih ugovornih odredbi po kreditu broj 5102356838/5114136081, i to sve sa zakonskom zateznom kamatom, s obzirom da je tuženik nesavjesni stjecatelj, kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to presuđeno u točkama III. i V. izreke ove presude.

70. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

71. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u ukupnom iznosu od 2.145,04 eura, prema priloženom troškovniku (str. 656) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 7. prosinca 2023., 8. listopada 2024., 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za zastupanje na ročištu 15. listopada 2019. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 15. listopada 2019. i 13. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.) za svaki podnesak, PDV u iznosu od 325,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 415,45 eura, pristojbu na tužbu u iznosu od 104,59 eura.

71.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak za sastav dopisa u mirnom postupku, jer isti nije bio nužan.

72. Primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u cijelosti, jer tužitelj s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog čega nisu nastali posebni troškovi, a sud je vodio računa o činjenici da je tuženik tijekom postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

73. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

74. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki X. izreke presude.

75. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Koprivnici, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1 Odvjetnica Lidija Rukavina, Koprivnica

2.Odvjetnik Damir Metelko, Zagreb