1                 Poslovni broj: 6 Us I-574/2023-6

                             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI                                                                                    

Rijeka, Erazma Barčića 5              

          Poslovni broj: 6 Us I-574/2023-6

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja R. L., vl. ob. Poslovni centar „J.“, Č., ..., kojeg zastupa opunomoćenik J. P., odvjetnik u Č., ..., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb, Radnička cesta 80, radi okolišne dozvole, 5.

listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.                    Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I-351-02/20-45/33, URBROJ: 517-05-1-3-1-21-8 od 7. prosinca 2021.

 

II.                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

III.               Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 42,17 EUR (slovima: četvrdeset i dva eura i sedamnaest centi) / 317,73 kn (slovima: tristo sedamnaest kuna i sedamdeset i tri centa)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za procjenu utjecaja na okoliš, KLASA: UP/I-351-02/20-45/33, URBROJ: 517-05-1-3-1-21-8 od 7. prosinca 2021. ukida se okolišna dozvola određena rješenjem o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, KLASA: UP/I-351-03/13-02/48, URBROJ: 517-06-2-2-1-14-17 od 18. veljače 2014. (t. I.), te se određuje da se to rješenje dostavlja u očevidnik izdanih okolišnih dozvola radi upisa brisanja okolišne dozvole (t. II.).

 

2.                 Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku sporu ističe da je vlasnik peradarnika za tov pilića brojlera, ukupnog kapaciteta 25 000 komada u jednom turnusu, a koji se nalazi na k.č.br. ... k.o. Š. Ističe da je rješenjem o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša od 18. veljače 2014. tužitelju su kao vlasniku postrojenja za intenzivan uzgoj peradi utvrđeni objedinjeni uvjeti zaštite okolipa, u trajanju od pet godina, te je utvrđeno da farmu tužitelja čine dva tipska objekta za intenzivan uzgoj brojlera, svaki kapaciteta 25 000 komada u jednom proizvodnom ciklusu, pri čemu je vlasnik obrta tada bio M. L. Ističe da je u svojem očitovanju na zaključak tuženika od 14. kolovoza 2020. istaknuo da je obrt Poslovni centar J. počev od 1. siječnja 2021. u vlasništvu drugog vlasnika (tužitelja), te kako je sad u vlasništvu tog obrta samo jedan peradarnik za tov brojlera kapaciteta 25 000 komada, na k.č.br. ... k.o. Š., dok je drugi peradarnik s istim kapacitetom na k.č.br. ... k.o. Š. i sada je u vlasništvu M. L. Istaknuo je da svaki peradarnik predstavlja zasebnu tehnološku cjelinu, radi se o nezavisnim postrojenjima i stoga svojim kapacitetom (manjim od 40000 komada) ne podliježe obvezi ishodovanja okolišne dozvole. Osporava utvrđenje tuženika da se radi o jednom postrojenju, ističući da postoje dva pristupna puta, različita je vodoopskrba (jedno iz vodovoda, drugo iz bunara), zasebni su plinski priključci i brojila, grijanje, ventilacija i izvori električne energije. Ukazuje da je upravo tuženik u rješenju iz 2014. utvrdio da se radi o dva odvojena objekta. Ističe da je njegovo očitovanje trebalo tretirati kao zahtjev za donošenje rješenja o radu postrojenja ispod graničnih vrijednosti sukladno čl. 100. Zakona o zaštiti okoliša, a o kojem uopće nije odlučeno.

 

3.                 Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika i tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

 

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora ističe da tužitelj nesporno nije postupio po zaključku od 14. kolovoza 2020., a u provedenom postupku nije utvrđeno da bi se u naravi radilo o dva odvojena postrojenja, koja svojim kapacitetom ne bi podlijegala obvezi ishodovanja okolišne dozvole. Ističe da pritom vlasnička podjela nije relevantna, te da je provedenim inspekcijskim nadzorom utvrđeno da se radi o jedinstvenom peradarniku, ukupnog kapaciteta 50 000 brojlera. Zaključno ističe da tužitelj u postupku nije podnio zahtjev za rad ispod graničnih vrijednosti pokazatelja u smislu čl. 100. st. 1. i čl. 101. Zakona o zaštiti okoliša, te stoga tuženik i nije mogao odlučivati o tom zahtjevu. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova upravnog spora. 

 

5.                 U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 28. rujna 2023., u prisutnosti prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja te opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora. 

 

6.                 Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

7.                 Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.                 Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tuženik zaključkom KLASA: UP/I-351-02/20-45/33, URBROJ: 517-03-1-3-1-20-1 od 14. kolovoza 2020. obavijestio tužitelja da pokreće postupak razmatranja usklađenosti uvjeta iz rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, KLASA: UP/I-351-03/13-02/48, URBROJ: 51706-2-2-1-14-17 od 18. veljače 2014. sa zahtjevima Provedbene odluke Komisije o utvrđivanju zaključaka o najboljim raspoloživim tehnikama za intenzivni uzgoj peradi ili svinja objavljene u Službenom listu Europske unije od 21. veljače 2017., operatera Poslovni centar "J." da dostavi stručnu podlogu s ispunjenim poglavljima A, C, D i H obrasca priloga IV. Uredbe o okolišnoj dozvoli, a po potrebi ispunjena i druga poglavlja, u roku od 60 dana.

 

9.                 Nastavno, budući da tužitelj nije postupio po zaključku, to je novim zaključkom od 9. veljače 2021. isti ponovno pozvan da u daljnjem roku od 15 dana dostavi traženo, uz upozorenje da će u protivnome na temelju čl. 118. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša biti ukinuta okolišna dozvola. Navedeni zaključak tužitelju je dostavljen 16. veljače 2021. 

 

10.             Tužitelj je podneskom od 24. veljače 2021. istaknuo da je počev od 1. siječnja 2021. došlo do podjele, na način da Poslovni centar J. (u vlasništvu tužitelja) sada ima samo jedan peradarnik na k.č.br. ... k.o. Š., kapaciteta 25 000 komada, dok je drugi peradarnik ugovorom o darovanju ostao u vlasništvu M. L., koji više nije vlasnik Poslovnog centra J. U podnesku je predloženo da se okolišna dozvola ukine temeljem čl. 118. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša.

 

11.             Nastavno je tužitelj zaključkom od 28. listopada 2021. pozvan da u roku od 30 dana dostavi dokaze da Poslovni centar J. nije obveznik okolišne dozvole, jer će se u protivnome smatrati da je isti dužan postupiti po zaključku od 9. veljače 2021., te je tužitelj 28. studenog 2021. dostavio izvadak iz obrtnog registra te vlasnički list, te istaknuo da se radi o zasebnim postrojenjima koja koriste različitu infrastrukturu.

12.             Sukladno čl. 118. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša, Ministarstvo će rješenjem ukinuti okolišnu dozvolu kada utvrdi da:

-  operater postupa protivno odredbi članka 114. stavka 3. i članka 115. stavka 3. ovoga Zakona

-  je operater trajno prestao obavljati djelatnost za koju je okolišna dozvola izdana.

13.              Sukladno čl. 115. Zakona o zaštiti okoliša, u  roku od četiri godine od dana objavljivanja odluke o zaključcima o NRT-u na službenim stranicama Europske unije, a koji se odnosi na glavnu djelatnost postrojenja, Ministarstvo po službenoj dužnosti razmatra, i po potrebi posebnim rješenjem mijenja i/ili dopunjava okolišnu dozvolu kojom usklađuje uvjete za rad postrojenja s tom odlukom (st. 1.). U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo primjenjuje nove, odnosno izmijenjene zaključke o NRT-u koji se odnose na postrojenje, objavljene od izvršnosti dozvole, posljednjih izmjena i/ili dopuna, odnosno razmatranja (st. 2.). Na postupak izmjene i dopune okolišne dozvole iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na podnošenje zahtjeva i postupak izdavanja okolišne dozvole (st. 3.).

 

14.               Budući da tužitelj nesporno nije postupio po zaključcima tuženika od 14. kolovoza 2020. i 9. veljače 2021., kojima je isti pozvan da na temelju čl. 115. Zakona o zaštiti okoliša dostavi stručnu podlogu s ispunjenim poglavljima A, C, D i H obrasca priloga IV. Uredbe o okolišnoj dozvoli, a po potrebi ispunjena i druga poglavlja, to je pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 118. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša pravilno i zakonito ukinuta okolišna dozvola određena rješenjem o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, KLASA: UP/I-351-03/13-02/48, URBROJ: 517-06-2-2-1-14-17 od 18. veljače 2014.

 

15.             Vezano uz navode tužitelja da je tuženiku dostavio dokaze da više ne podliježe obvezi ishodovanja okolišne dozvole u smislu čl. 100. Zakona o zaštiti okoliša, odnosno da kao operater u postrojenju radi ispod graničnih vrijednosti pokazatelja utvrđenih Uredbom o okolišnoj dozvoli ("Narodne novine" broj 8/14 i 5/18), ističe se da podnesci tužitelja koji prileže spisu ne predstavljaju takve zahtjeve, budući da isti u tim podnescima izričito predlaže da se okolišna dozvola ukine pozivom na čl. 118. Zakona o zaštiti okoliša. 

 

16.             Pritom ujedno valja istaknuti da je tuženik u provedenom postupku utvrdio da je došlo samo do formalnopravne podjele između ortaka R. L. i M. L., odnosno da se djelatnost i nadalje obavlja na isti način kao prilikom izdavanja rješenja o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša od 18. veljače 2014., na ista dva peradarnika, s istim ukupnim kapacitetom (50 000), pa okolnost što svaki peradarnik ima kapacitet manji od graničnog (40 000) te što je vlasništvo u tijeku postupka podijeljeno, ne znači da je došlo do suštinske podjele i da se radi o odvojenim postrojenjima.

 

17.             Slijedom navedenog, budući da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika, valjalo je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude. 

 

18.             Odluka o trošku temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a, pa je stoga tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora, već je isti dužan nadoknaditi troškove spora tuženiku. Tuženiku su kao opravdani priznati troškovi pristupa na ročište održano 28. rujna 2022., i to iznos na ime prosječne cijene autobusne karte na relaciji Z.-R.-Z., u dva smjera, u visini dvostrukog iznosa prosječne cijene autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika na toj relaciji, temeljem javno objavljenog cjenika, u ukupnom iznosu od 28,90 EUR / 217,75 kn, te trošak pola dnevnice (s obzirom na vrijeme putovanja i ročišta), u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn, odnosno sveukupno 42,17 EUR / 317,73 kn, sve sukladno čl. 6. st. 1. i čl. 10. u svezi čl. 24. čl. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik), te je stoga riješeno kao pod t. II. i III. izreke ove presude.

 

U Rijeci 5. listopada 2023.

 

                                                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                                                        Daria Pugel

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.