REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Ovr-670/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PORSCHE LEASING d.o.o. Zagreb, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 90275854576, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA d.o.o. Zagreb, sa sjedištem na adresi Ć 13, protiv ovršenika ĆR iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Katarina Jukić Jakopič, odvjetnica u Puli sa sjedištem na adresi [adresa], odlučujući o prijedlozima ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim te za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, 14. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se, kao nedopušten, prijedlog ovršenika da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate, koji se vodi kod Financije agencije na temelju bjanko zadužnice potvrđene 27. rujna 2023. po javnom bilježniku Ivanu Kukučki iz Pule pod brojem OV-7949/2023, proglase nedopuštenim.

II Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku u roku od 8 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 882,48 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 18. srpnja 2025. ovome sudu podnio podnesak (dopunjen 21. srpnja 2025.) kojim predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim te odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u tom istom postupku, a koji se postupak izravne naplate vodi kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice potvrđene 27. rujna 2023. po javnom bilježniku Ivanu Kukučki iz [adresa] pod brojem OV-7949/2023. Predlaže udovoljiti postavljenim prijedlozima te naložiti ovrhovoditelju da mu naknadi troškove ovog postupka, i to za sastav žalbe/prijedloga 625,00 EUR, za sastav prijedloga za odgodu 250,00 EUR te trošak po osnovi sudskih pristojbi prema odluci suda.

2. Ovrhovoditelj u podnesku od 23. srpnja 2025., među ostalim i prije svega, navodi da je Financijskoj agenciji tog dana podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu pa da se protiv ovršenika više ne vodi postupak izravne naplate, kao i da mu nije izvršen prijenos nikakvih novčanih sredstava jer je osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje bila evidentirana na 26. mjestu. Budući da slijedom toga ovršenik više nema pravnog interesa nastaviti ovaj postupak, predlaže odbiti njegov prijedlog da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglase nedopuštenim te donijeti rješenje o obustavi ovrhe, uz obvezivanje ovršenika na naknadu troškova koji su mu nastali u iznosu od 156,25 EUR.

3. Ovršenik podneskom od 8. rujna 2025. ustraje kod postavljenih prijedloga u bitnome navodeći da nema saznanja o povlačenju zahtjeva za izravnu naplatu, no da svakako ima interes dokazati da je ovrha nedopuštena jer eventualni opoziv takvog zahtjeva ne sprječava ovrhovoditelja u ponovnom podnošenju zahtjeva za izravnu naplatu, čime bi ovršenika izlagao novim troškovima i parnicama. Potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR i trošak podneska kojim se očitovao na odgovor ovrhovoditelja u iznosu od 500,00 EUR, sve uvećano za porez na dodanu vrijednost.

4. Prema odredbi članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ) ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

4.1. Na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (odredbe članka 50. i članka 53.), kako je to propisano odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a.

5. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nije dopušten.

6. Iz isprava sadržanih u spisu proizlazi, što među strankama nije niti sporno, da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom (koje je to tijelo zahtjev zaprimilo 21. svibnja 2025. u 8:30 sati) na temelju bjanko zadužnice potvrđene 27. rujna 2023. po javnom bilježniku Ivanu Kukučki iz [adresa] pod brojem OV-7949/2023, ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate novčane tražbine u iznosu od 15.599,82 EUR, a koju ima prema ovršeniku kao jamcu platcu na temelju ugovora o financijskom leasingu broj 172943 od 7. listopada 2023. Također proizlazi, i to iz zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 23. srpnja 2025. (kojeg je Financijska agencija prema prijamnom štambilju otisnutom na tom zahtjevu zaprimila 23. srpnja 2025. u 17:29 sati) i potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje od 22. srpnja 2025. – da je ovrhovoditelj opozvao podneseni zahtjev za izravnu naplatu, da je istodobno od Financijske agencije zatražio vraćanje osnove za plaćanje na adresu njegovog punomoćnika, kao i da Financijska agencija nije izvršila zapljenu i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika odnosno da nije postupala po osnovi za plaćanje, jer je ona u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirana na 26. mjestu, a iznos obveza prije te osnove za plaćanje koju je podnio ovrhovoditelj iskazan je s iznosom od 169.765,77 EUR. Okolnost da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu nije mogla ostati nepoznata ovršeniku kako tvrdi da jest, jer mu je predmetni zahtjev za opoziv dostavljen, uz podnesak ovrhovoditelja od 23. srpnja 2025. i druge tom podnesku priložene isprave, uz dopis ovoga suda poslovni broj Ovr-670/2025-7 od 14. kolovoza 2025. kojeg je uredno zaprimio putem punomoćnice 30. kolovoza 2025. Ovršenik je dakle imao priliku osporiti istinitost ovrhovoditeljeve tvrdnje da se od 23. srpnja 2025. odnosno od prvog sljedećeg radnog dana Financijske agencije protiv njega ne vodi postupak izravne naplate, kao i osporiti vjerodostojnost sadržaja zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, što nije učinio, pa budući da prema ocjeni ovoga suda u spisu ne postoje okolnosti koje bi upućivale na nevjerodostojnost sadržaja zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, to je utvrđeno da se protiv ovršenika više ne vodi postupak izravne naplate u odnosu na kojeg on predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim te odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Pritom, sve i da je ovršenik suprotno ovrhovoditeljevom navodu (u prilog kojeg je on i dostavio odgovarajuću ispravu) izrijekom tvrdio da postupak izravne naplate i dalje egzistira i da stoga nije otpao njegov pravni interes za provođenjem ovoga postupka, na njemu je bilo u prilog te tvrdnje dostaviti dokaz odnosno odgovarajuću ispravu koju izdaje Financijska agencija jer je, kraj činjenice da je ovaj postupak strogo formalni postupak, stranka dužna sama podnijeti dokaz odnosno ispravu u prilog svojih tvrdnji i na koju se poziva, a sud na prijedlog stranke pribavlja isprave samo kada ona sama ne može postići da se isprava preda ili pokaže, radi čega u konačnici njegovom prijedlogu da sud od Financijske agencije pribavi dokumentaciju koja se odnosi na postupak izravne naplate, nije udovoljeno.

7. Budući da je opozivom zahtjeva za izravnu naplatu otpao ovršenikov pravni interes za meritorno odlučivanje o njegovom pravnom lijeku odnosno o osnovanosti prijedloga kojim predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim, takav je prijedlog, odgovarajućom primjenom odredbe članka 358. stavaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), koja se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a, ocijenjen nedopuštenim.

8. Zbog načina na koji je odlučeno o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim, prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava je ocijenjen bespredmetnim.

9. Ovršenik u podnesku od 8. rujna 2025. ističe i da eventualno podnošenje zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu ne sprječava ovrhovoditelja u ponovnom pokretanju takvog postupka pred Financijskom agencijom, kojim ga radnjama stalno može izlagati novim troškovima i parnicama. Međutim prema odredbi članka 14. stavka 5. OZ-a ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio, a u situaciji kada je ovrhovoditelj podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu neovisno o razlozima takvog disponiranja tek nakon što je ovršenik podnio pravna sredstva iz odredbe članka 210. OZ-a očekujući povoljne odluke suda u svoju korist, prema ocjeni ovoga suda ovršeniku su nastali troškovi koje mu je ovrhovoditelj dužan naknaditi.

9.1. Ovršeniku koji je zastupan po punomoćnici iz redova odvjetnika je tako za sastavljanje podneska od 18. srpnja 2025. na temelju Tbr. 13. točke 1. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa) priznat trošak u novčanoj protuvrijednosti od 250 bodova, a za sastavljanje podneska od 8. rujna 2025. (za što potražuje 500,00 EUR uvećano za porez na dodanu vrijednost) na temelju Tbr. 11. točke 10. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife 62,50 bodova (25% od 250 bodova) odnosno ukupno 312,50 bodova što, množeno s vrijednošću jednoga boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), iznosi 781,25 EUR.

9.2. Prema Tbr. 3. stavku 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23. – dalje: Uredba) za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim plaća se pristojba iz Tbr. 1. stavka 1. Uredbe, kojom je propisano da se, ako vrijednost predmeta spora iznosi više od 1.990,84 EUR, sudska pristojba plaća u iznosu od 66,36 EUR i još 1 posto na razliku iznad 1.990,84 EUR, ali ne više od 663,61 EUR. Dakle, zbog vrijednosti predmeta ovoga postupka prema Uredbi sudska pristojba za prijedlog iznosi 202,45 EUR (66,36 EUR + 136,09 EUR odnosno 1% od 13.608,97 EUR), no kako je odredbom članka 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.) propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, ovršeniku je priznato 50% od 202,45 EUR odnosno 101,23 EUR jer je imao mogućnost smanjiti pristojbenu osnovicu, a u smislu odredbe članka 14. stavka 5. OZ-a naknađuju mu se samo neosnovano prouzročeni troškovi.

9.3. Budući da je ovršenik u jednom podnesku ponajprije izjavio pravni lijek (za čije se sastavljanje trošak odmjerava primjenom Tbr. 13. točke 1. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife, a koji mu je priznat), a potom i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (kojem je konkretno moralo prethoditi podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim odnosno pravnog lijeka), on nema pravo na naknadu i zatraženih 250,00 EUR kao da je njegova punomoćnica poduzela dvije odvojene radnje. Nije priznat niti zatraženi trošak u iznosu od 500,00 EUR za sastavljanje tužbe, jer u okviru ovoga postupka takva radnja nije poduzeta, a sve i da je ovršenik upućen u parnicu o naknadi takvog troška odlučivao bi parnični sud ovisno o uspjehu stranaka u postupku.

9.4. Ovršeniku je dakle priznat trošak u ukupnom iznosu od 882,48 EUR, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan (točka II izreke rješenja).

9.5. Iz svega navedenoga proizlazi da nisu ispunjene pretpostavke prema kojima bi ovrhovoditelj imao pravo na naknadu troškova ovoga postupka, pa je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III izreke rješenja).

10. Stoga je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci rješenja.

U Puli, 14. studenoga 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju putem punomoćnika

2. Ovršeniku putem punomoćnice – uz rješenje o sudskoj pristojbi za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (razlika u iznosu od 182,54 EUR)

3. Financijskoj agenciji – po pravomoćnosti