Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Kž-300/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te sudaca Pera Miloglava i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Nike Tomaš, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice HH, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19 i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem 24 K- 153/2021-16 , od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice HH, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda okrivljenica HH proglašena je krivom zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11, a povodom privatne tužbe privatne tužiteljice RH, te je, na temelju te zakonske odredbe, osuđena na novčanu kaznu u visini od 30 dnevnih iznosa s visinom dnevnog iznosa od 8,85 eura / 66,67 kuna, što ukupno iznosi 265,5 eura / 2.000,41 kuna, koju kaznu je dužna platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Temeljem članka 43. stavak 1. KZ/11 u slučaju neplaćanja novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna u smislu odredbe članka 43 stavak 1. KZ/11 naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

Temeljem članka 43. stavak 2. KZ/11, ako se izrečena novčana kazna ne bude mogla niti prisilno naplatiti u slijedećem roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

Temeljem članka 43. stavak 3. i 4. KZ/11, ako osuđenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro zamijenit će se sukladno odredbama članka 55 stavak 2. KZ/11, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

II. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 okrivljenica je dužna podmiriti troškove kaznenog postupka i to nužne izdatke privatne tužiteljice, a o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem te paušalni iznos od 60,00 eura/ 452,07 kuna u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica HH, putem branitelja Berislava Živkovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ističući bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao žalbenu osnovu, okrivljenica, u bitnome, navodi prigovore kojima osporava utvrđeno činjenično stanje, pa se tako navodi da prvostupanjski sud u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, te da u presudu nedostaje analiza dokaza iz koje bi se moglo zaključiti na kojim dokazima se temelji osuđujuća presuda, a ističe se da je jedini "dokaz" da sud u potpunosti vjeruje sinu privatne tužiteljice da bi okrivljenica rekla kako je njegova majka ukrala djedi 60.000,00 EUR-a. Dalje se navodi u žalbi da sud vjeruje sinu privatne tužiteljice koji ne može biti nezainteresiran u ovom postupku, kao i svjedokinjama H i VH za koje sud tvrdi da su njihovi iskazi suglasni sa iskazom privatne tužiteljice iako se radi o osobama koje godinama nisu vidjeli DH, a za razliku od toga iskaz NH, sina ŠH, sud uopće ne analizira, nego ga tek usputno spominje, niti analizira dio u kojem on izrazito tvrdi da okrivljenici nije dao nikakve informacije o tim događajima.

6. Međutim, protivno tim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja dao valjane razloge o odlučnim činjenicama, pravilno i potpuno analiziravši sve izvedene dokaze, kao i obranu okrivljenice koju je ocijenio neosnovanom i usmjerenom na izbjegavanje krivnje, te je osnovano iskaz privatne tužiteljice u bitnome ocijenio uvjerljivim i logičnim, koji je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, te u bitnom suglasan i s iskazima svjedoka AH, UH, TH i VH, te pravilno zaključio da je okrivljenica HH postupala upravo na način kako joj je to stavljeno na teret. Također je, a protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud analizirao i dao ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka NH, i to pod točkom 8.1. obrazloženja pobijane presude.

7. Slijedom navedenog, a našavši nedvojbeno utvrđenim da su radnjama okrivljenice HH ostvarena sva bitna obilježja bića kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11, prvostupanjski sud je istu osudio na novčanu kaznu u visinu od 30 dnevnih iznosa, koja je primjerena i dostatna da bi spriječila okrivljenicu da vrši ovakva ili slična kaznena djela.

8. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba okrivljenice HH nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude prvostupanjskog suda po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila ostvarena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. stavak 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08, trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Dubrovniku, 14. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Domagoj Raguž