Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-131/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3273/2021-13 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-

3273/2021-13 od 9. siječnja 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari (toč. I. izreke),

b) preinačava u pobijanoj odluci o parničnom trošku (toč. II. izreke) tako da preinačena sada glasi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 870,99 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.189,70 eur¹ bruto / 24.032,86 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:- na iznos od 278,58 eur¹ od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 254,71 eur¹ od 15. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 271,52 eur¹ od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 223,46 eur¹ od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 264,29 eur¹ od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 237,80 eur¹ od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 262,87 eur¹ od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 259,28 eur¹ od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 238,56 eur¹ od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 301,23 eur¹ od 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 223,80 eur¹ od 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 228,20 eur¹ od 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 145,34 eur¹ od 15. veljače 2017. do isplate,sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,85 eur¹ / 8.437,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim od 9. siječnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka tuženiku, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana samo u odluci o trošku (toč. II. izreke).

5. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda u okviru žalbenih navoda, postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema nejasnoća ni proturječnosti, kao ni drugih nedostataka te se može ispitati, tako da donošenjem iste prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju neosnovano ističe žalitelj.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.189,70 eura bruto/24.032,86 kn na ime razlike u plaćama u periodu od siječnja 2016. do siječnja 2017. (razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kn po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kn po kojoj su po tužitelju trebale biti obračunavane) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

8. Iz procesne dokumentacije i stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju (od siječnja 2016. do siječnja 2017.) bio zaposlenik tuženika,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dalje: Sindikati) sklopili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu, kojim je Dodatkom osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn/bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi čl. III. Dodatka Sporazuma, a čl. IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi usklađenja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, s tim da su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzete prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj i da bi odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 95:100,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu (nije potpisan, ali je parafiran po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), kojim je izmijenjen članak III. i IV. Dodatka koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta te čl. VII. prema kojem će se za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja upisanih u čl. III. do V. istih izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

- da je Arbitraža sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, 7. prosinca 2011. donijela Odluku kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu;

- da se vjerodostojno tumačenje Izmjena od 26. listopada 2011., koje su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati donijeli 28. prosinca 2012. odnosi na čl. IV. u vezi sa čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je Vlada Republike Hrvatske 16. ožujka 2016., donijela Odluka o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 26. listopada 2011., Arbitražne odluke, od 7. studenoga 2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. ("Narodne novine" broj 24/16, 101/16),

- da je u predmetnom razdoblju (od siječnja 2016., zaključno sa siječnjem 2017.), bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 141/12 – dalje: TKU) kojim su ugovorne strane zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (čl. 51. st. 4.),

- da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku negativan pad BDP-a bio neprekinuto od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. (12 tromjesečja u kontinuitetu),

- da je rast BDP-a zabilježen u drugom tromjesečju 2015. za 1,2 %, trećem tromjesečju 2015. za 2,8 %, (aritmetička sredina 2 %),

- da je Državni zavod za statistiku objavio 4. prosinca 2015. posljednji podatak o rastu BDP-a,

- da je tuženik kroz predmetno razdoblje isplaćivao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn i da razlika obračunata za isto razdoblje po osnovici od 5.415,37 kn iznosi 3.189,70 eura bruto (24.032,86 kn) te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, kao i da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09, 124/09), na što da upućuje i odredba čl. 51. st. 4. TKU, kojom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodatcima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima i da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što da proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (Državni zavod za statistiku u 2015. i 2016. objavio procjenu kretanja BDP-a koji je u 2015. bio veći u odnosu na 2014./aritmetička sredina stopa rasta BDP-a je 2%), da je osnovica za obračun plaća tužitelju u siječnju 2016. iznosila 5.415,37 kn, a razlika između isplaćene i obračunate bruto plaće s osnovicom od 5.415,37 kn od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. da iznosi kako je naprijed navedeno, apostrofirajući da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu, a time i ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima, odnosno da isti kao jedna od ugovornih strana nije bio protuzakonito isključen iz pregovaranja.

9. I po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su se krajem 2015. ispunili ugovoreni uvjeti za povećanje osnovice od 6%, da je Vlada Republike Hrvatske nesporno potpisala izmjene Dodatka Sporazuma koji se primjenjuju na sve poslodavce u javnim službama, da je za valjanost ugovora, kao i njegovih izmjena i dopuna, bitno da nitko od Sindikata nije isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-409/2009 od 3. travnja 2013.). Ovdje valja istaći da prema shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/2012 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3535/2012 okolnost što jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao aneks, nije od utjecaja na valjanost istog. Pri tome, treba smatrati da je sindikat pravilno zastupan u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, pa treba tumačiti da je sindikat u pregovorima valjano zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca, iz bilo kojeg razloga, odbije sudjelovati u pregovorima, da je TKU-om iz 2012. potvrđena pravovaljanost Dodatka Sporazumu iz 2009. (čl. 51. st. 4.), da je osnovica za obračun plaća od 2006. do 2016. bila utvrđena navedenim aktima te su prigovori tuženika o kolektivnom pregovaranju ocijenjeni kao paušalni i općeniti.

10. Slijedom navedenog, i ovaj sud je shvaćanja da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi i odredbi čl. 51. st. 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama.

11. U prilog navedenom zaključku govori i činjenica da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu (pojašnjenje primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1.), prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.

12. Naime, odgoda usklađenja 12 kvartala je konzumirana čl. IV. st. 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojom je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., što znači da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Dakle, kako su za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kojim je određeno da će osnovica obračuna plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn kada rast realnog tromjesečnog BDP-a da 2 tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te kako razlika između obračuna po osnovici 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. iznosi kako je naprijed naznačeno, s mjesečnim iznosima navedenim u izračunu tuženika, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu u izreci navedenih iznosa tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na glavnu stvar (toč. I. izreke) pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, a svoja utvrđenja i zaključke pravilno i valjano obrazložio te ih kao takve prihvaća i ovaj sud pa je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ocijenjen kao neosnovan, presuda prvostupanjskog suda u tom dijelu potvrđena i odlučeno kao pod a) izreke.

14. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika u odnosu na pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka (toč. II. izreke) i to samo vezano za trošak sastava podneska tužitelja od 10. listopada 2022., dok nije osnovana u dijelu koji se odnosi na trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude.

14.1. Naime, iz sadržaja tužiteljevog podneska od 10. listopada 2022. (za koji je prvostupanjski sud priznao tužitelju 100 bodova + PDV 25%), proizlazi da tužitelj u bitnom samo ponavlja navode iz tužbe o osnovanosti tužbenog zahtjeva (za koju mu je priznat trošak), tako da trošak tog podneska nije bio nužan u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Stoga je valjalo za visinu ovoga troška od 248,86 eura umanjiti iznos ukupnog troška (1.119,85 eura - 248,86 eura = 870,99 eura) i preinačiti odluku o trošku u tom dijelu, i tužitelju dosuditi trošak od 870,99 eura, te odlučiti kao u izreci pod b) na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

14.2. U preostalom dijelu odluka o trošku pod toč. II. izreke je valjana i pravilno obrazložena te donesena na temelju pravilne primjene odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje – Tarifa). Neosnovano žalitelj smatra da tužitelju ne pripada pravo na trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude. Ovo stoga što iz zapisnika o objavi presude proizlazi da je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište pa i po stavu ovog suda, a kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, tužitelju taj trošak pripada na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tbr. 9. toč. 3. Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Ovdje valja istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj 772/2023-2 od 23. siječnja 2024. u odnosu na pitanje vezano za naknadu troška punomoćnika odvjetnika koji je uredno pristupio na ročište odgovorio: „Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.“

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac