REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-513/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika ŽU koju je osobno podnio i izjavljenoj po branitelju Dinku Sičiću, odvjetniku iz Velike Gorice, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-499/2025-17 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe optuženika ŽU, a po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi ŽU djelom za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11.
II. Djelomično se prihvaća žalba optuženika ŽU u odluci o kazni i preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi ŽU osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11 optuženom ŽU se izriče djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 1 (jedne) godine izvršiti, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 15. travnja 2025. pa nadalje.
III. U ostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu proglašen je krivim optuženi ŽU zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 (ispravno bi bilo na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11) osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca izvršiti, a dio kazne u trajanju 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 15. travnja 2025. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom ŽU izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljinu ispod 500 metara, te zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve GU, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1982., u trajanju 5 (pet) godina duljem od neuvjetovanog dijela kazne.
1.3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati djelomičnu uvjetu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz djelomičnu uvjetnu osudu.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ŽU je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŽU, osobno i po branitelju po službenoj dužnosti Dinku Sičiću, odvjetniku iz Velike Gorice. U osobno podnesenoj žalbi optuženik uvodno najavljuje žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a branitelj uvodno najavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Budući se obje žalbe optuženika međusobno sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.
2.1. Optuženik smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, koji žalbeni razlog posebno ne obrazlaže. Glede žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe se da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na iskazu oštećene dok obranu ne prihvaća istinitom te da iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojben zaključak da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo niti da su se u postupanju optuženika ostvarila objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Inkriminirane riječi po stavu obranu nisu objektivno prikladne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, pogotovo kada se uzme u obzir da su izdvojene iz konteksta pjesme koju je optuženik pisao koja sama po sebi i nema prijeteći sadržaj, a njezinim pisanjem optuženik i nije imao namjeru uznemiriti i ustrašiti bilo koga pa ni oštećenu budući mu je pisanje pjesama bila svojevrsna terapija koja mu je olakšavala boravak u zatvoru. Optuženik je u svojoj žalbi posebno istaknuo da je pogrešno utvrđeno da je pismo i pjesma u njemu bilo namijenjeno oštećenoj GU te je istaknuo da je upravo GU ta koja je njemu upućivala riječi prijetnje da će ga poslati u zatvor i oduzeti mu djecu, a što je i ostvarila budući je lišen roditeljske skrbi te je istaknuo da su inkriminirane riječi upućene njemu samome. Nadalje je istaknuo da je nelogično, a poučen životnim iskustvom, da bi svjesno prijetio GU, da činjenica da pismo nikada nije dostavljeno znači da se može govoriti samo o pokušaju. Obrana smatra da nije dokazano da je počinio terećeno djelo, da je sve ostalo na razini sumnje i da je povrijeđen kazneni zakon kada je optuženik proglašen krivim jer je zanemareno načelo in dubio pro reo. Žaleći se na odluku o kazni optuženik smatra da je prestroga i neprimjerena. Predlaže se drugostupanjskom sud preinačiti pobijanu presudu i optuženika osloboditi kaznene odgovornosti, a podredno da se ista preinači na način da se izrekne blaža kazna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-564/2025 vratilo na nadležni postupak.
5. Na zahtjev optuženika koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom na kojoj je prisutnost optuženika bila osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu iz Zatvora u Zagrebu, a nije pristupilo Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu i branitelj optuženika Dinko Sičić, odvjetnik iz Velike Gorice, unatoč uredno iskazanim dostavama pa je sjednica održana u odsutnosti ŽDO u Slavonskom Brodu i branitelja u smislu odredbe članka 475. stavak 3. ZKP/08.
6. Žalba optuženog ŽU nije osnovana.
7. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska presuda je jasna i u skladu sa njenim obrazloženjem, dok je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama bez proturječja, slijedom čega nije ostvarena ova žalbena osnova. Izloženim žalbenim prigovorom zapravo se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.
7.2. Prema tome, kako nisu utvrđene povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi, a nema niti povreda iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.
8. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ne iznosi nešto novo, optuženik zapravo na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja svoje obrane, bez valjanih protuargumenata, pobija ispravnost činjeničnog stanja.
8.2. Protivno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo.
8.3. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.
8.4. Nesporno je da je optuženik dana 21. svibnja 2023., za vrijeme dok se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Bjelovaru, napisao pismo naslovljeno na sestričnu svoje bivše izvanbračne supruge GU, HU u kojem je napisao: „…molit ćeš se dragom bogu da ti da slobode, vrati mi dva mala anđela, zapamtit ćeš riječi moje…“, što proizlazi iz sadržaja samog pisma, obrane optuženika i iskaza GU i HU, nesporno je da se pisane pošiljke zatvorenika nadziru što je poznato i samom optuženiku kako to proizlazi iz njegove obrane i nesporno je da su oštećenoj GU inkriminirane riječi prenijeli policijski službenici što proizlazi i iz iskaza same GU. Sporno je jesu li napisane riječi bile upućene oštećenoj GU, jesu li one imale prijeteći sadržaj i mogu li se smatrati ozbiljnom prijetnjom.
8.5. Premda se u pobijanoj presudi govori o pismu od 21. ožujka 2023. očito je da se radi o lapsusu jer postoji samo jedno pismo sa inkriminiranim sadržajem, a to je ono od 21. svibnja 2023. i nema dvojbe da je upravo pismo od 21. svibnja 2023. predmet inkriminacije.
8.6. Da je pismo sa inkriminiranim sadržajem, ali i druga pisma koja su bila adresirana na HU optuženik zapravo pisao za oštećenu GU pravilno je i argumentirano prvostupanjski sud zaključio i obrazložio pod točkom 14.4. obrazloženja presude koje obrazloženje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Dakle i pjesma sa riječima „…molit ćeš se dragom bogu da ti da slobode, vrati mi dva mala anđela, zapamtit ćeš riječi moje…“, nedvojbeno je bila upućena oštećenoj GU. Imajući u vidu da je kazneno djelo prijetnje djelo apstraktnog ugrožavanja ono je ostvareno kada radnja za koju se počinitelj tereti predstavlja ozbiljnu prijetnju kakvim zlom, s time da se ozbiljnost prijetnje prosuđuje prema objektivnom, a ne subjektivnom kriteriju, pa se ozbiljnom smatra svaka ona prijetnja koja je po svom sadržaju i okolnostima pod kojima je izražena bila objektivno podobna kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj straha ili uznemirenosti. U okolnostima kada je, kako je to prvostupanjski sud i obrazložio pod točkom 14.5. obrazloženja, optuženik lišen roditeljske skrbi u odnosu na zajedničku djecu koju ima sa oštećenom GU, da upravo njoj zamjera što je do toga došlo premda su okolnosti u kojima se to dogodilo doista opravdavale takvu odluku (iz sadržaja dopisa Centra za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Novi Zagreb klasa 552-04/20-14/267 od 25. listopada 2022. proizlazi da je GU pokrenula postupak lišenja prava optuženika na roditeljsku skrb nad djecom nakon što je optuženik po njezinu izlasku iz sigurne kuće prijetio oružjem i po izlasku iz istražnog zatvora došao ispred zgrade u kojoj su živjele GU i djevojčice pucao sebi u prsa, a također je činio kaznena djela na štetu svoje djece kako to proizlazi iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-3/2021 od 16. studenog 2022., pravomoćne 6. veljače 2023., presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-65/2022 od 1. srpnja 2022., pravomoćne 30. kolovoza 2022.), da je činio i kaznena djela na štetu oštećene GU, kako to proizlazi iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-3/2021 od 16. studenog 2022., pravomoćne 6. veljače 2023., presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-65/2022 od 1. srpnja 2022., pravomoćne 30. kolovoza 2022., presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-461/2021 od 17. veljače 2022., pravomoćne 11. kolovoza 2022., opravdano i argumentirano je prvostupanjski sud zaključio i obrazložio pod točkom 14.6. obrazloženja da u kontekstu predmetnog događaja, inkriminirane riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju, kao što ju je oštećena i shvatila, stoga je optuženik opisanim postupanjem u činjeničnom opisu optužnog akta ostvario biće kaznenog dijela prijetnje. Pritom nije od značaja je li prijetnja priopćena direktno oštećenoj osobi ili je posredno, preko neke druge osobe, oštećena osoba saznala za te prijetnje, već je za obilježje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim bitno da su prijetnje upućene i da je oštećena osoba za te prijetnje saznala te da se te prijetnje u objektivnom smislu mogu smatrati ozbiljne.
8.7. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud je izveo sve predložene dokaze i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Sud nije imao dvojbe oko odlučnih činjenica pa da bi trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo kao što to neosnovano navodi optuženik u žalbi, jer je imao dovoljno dokaza za utvrđivanje odgovornosti optuženika.
9. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon kada je opisane riječi kvalificirao kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2., a ne stavak 1. Naime, riječi „…molit ćeš se dragom bogu da ti da slobode, vrati mi dva mala anđela, zapamtit ćeš riječi moje…“, nemaju karakter ozbiljne prijetnje oduzimanjem slobode iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim. Izrečena prijetnja je općenito formulirana i te riječi imaju karakter ozbiljne prijetnje kakvim zlom, koja je objektivno prikladna da kod oštećenika izazove strah i uznemirenost pa se u tom slučaju radi o kaznenom djelu prijetnje iz članka 139. stavak 1. KZ/11. Prema tome valjalo je u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu i radnju optuženika pravno označiti kao kazneno djelo iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.
10. Žaleći se na odluku o kazni žalitelj smatra da je ona prestroga. Kao prvo valja reći da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak je suda izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. U tom smislu sud u svakom pojedinom slučaju stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.
10.1. U konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi vrsta i mjera kazne i nije ih pravilno vrednovao. Tako je kao otegotne okolnosti cijenio optuženikovu raniju kaznenu osuđivanost za razna kaznena djela na štetu kako oštećene GU, njihove zajedničke djece tako i drugih osoba, zatim okolnost da je samo kazneno djelo počinio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora što ukazuje na njegovu nespremnost da se otkloni od činjenja kaznenih djela na štetu njemu bliske osobe premda je u vrijeme kada je pisao pismo prijetećeg sadržaja bio na odsluženju zatvorske kazne upravo zbog kaznenih djela počinjenih na štetu oštećene GU i njihove zajedničke djece, zatim je kao otegotna okolnost cijenjena i činjenica da je činjenjem ovog kaznenog djela optuženik iskazao upornost u činjenju kaznenih djela na štetu GU, dok olakotnih okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud nije utvrdio. Međutim, imajući u vidu da je pismo prijetećeg sadržaja optuženik pisao u svibnju 2023., a da je u periodu nakon toga unutar zatvorskog sustava sudjelovao u programima tretmana zatvorenika s alkoholom uzrokovanim poremećajima i tretmanu zatvorenika počinitelja kaznenih djela s elementima nasilja i da je iznoseći svoju obranu na raspravi 26. rujna 2025. verbalizirao da GU ne želi nikakvo zlo, da želi da se smire tenzije, a što je s obzirom da postoji vremenski odmak od vremena kada je pisao pismo prijetećeg sadržaja 2023. vrlo izvjesno, ovaj drugostupanjski sud stava je da su prethodno navedene okolnosti trebale biti vrednovane kao olakotne okolnosti na strani optuženika pa imajući u vidu po prvostupanjskom sudu utvrđene otegotne okolnosti i prethodno rečene olakotne okolnosti s pravom optuženik prigovara da je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci na koju je na temelju članka 57. KZ/11 primijenjena djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca izvršiti, a dio kazne u trajanju 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, prestrogo odmjerena.
10.2. Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba optuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je optuženik s obzirom na sve gore navedeno osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i na temelju članka 57. KZ/11 izrečena je djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je optuženik osuđen u trajanju 1 (jedne) godine izvršiti, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo i na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 15. travnja 2025. pa nadalje. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ovako izrečenom kaznom, na odgovarajući način će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
11. Slijedom svega navedenog na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 13. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
