REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-241/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ž [adresa], zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Ljubičić i partneri d.o.o., Split, Sukoišanska 4, protiv tuženice LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Dinka [adresa], zastupana po punomoćniku Nevenu Matas, odvjetniku iz Splita, Domovinskog rata 27, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući žalbu tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu od 9. siječnja 2025., poslovni broj: P-2816/2020-56., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice ŽŽ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 9. siječnja 2025., poslovni broj: P-2816/2020-56.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja, 7. kolovoza 2018., a koji ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Splitu 19. studenog 2018. pod poslovnim brojem R2-1677/2018., predmet kojeg ugovora je: stan kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3), 1. stan na X. (desetom) katu, označen br. 41, koji se sastoji od ulaznog dijela, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, kupatila i spavaće sobe, neto površine 57,35 m2, terase neto površine 4,94 m2, odnosno ukupne neto površine 62,29 m2.

2. Ovlašćuje se tužiteljica na temelju ove presude zatražiti i postići upis prava brisanja zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju pobliže navedeno u točki 1. tužbenog zahtjeva, a koja zabilježba je provedena u predmetu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, broj spisa Z-43612/2018., a odnosi se na stan kao poseban dio zgrade koji je pobliže opisan u točki 1. tužbenog zahtjeva.

3. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 10.562,80 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 9. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 4.410,52 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan. ."

2. Protiv pobijane presude tužiteljica je pravodobno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP). U žalbi ističe da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijane presude, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer izreka presude proturječi razlozima presude, a obrazloženje ne sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega pobijana presuda ne može biti podvrgnuta učinkovitoj žalbenoj kontroli. Nadalje navodi da postoji proturječnost između sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, te načina na koji je njihov sadržaj prikazan u razlozima presude.

2.1. Tužiteljica prigovara i da je prvostupanjski sud selektivno cijenio izvedene dokaze, dajući prednost onim dijelovima iskaza svjedoka koji idu u prilog tuženici, dok je istodobno zanemario dijelove istih iskaza koji su od odlučnog značaja za tužiteljicu, kao i dokaze koje je ona priložila u spis, a koje sud u obrazloženju pobijane presude uopće ne razmatra. Nadalje ističe da se gotovo cjelokupno obrazloženje prvostupanjske presude (u više od 90%) svodi na ocjenu postupanja tužiteljice nakon podnošenja tužbe, premda su takve činjenice pravno irelevantne za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost donesene odluke.

2.2. Tužiteljica nadalje navodi da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario odlučnu činjenicu da je tuženici darovala više vrijednih nekretnina, dok je tuženica – unatoč tome – tužiteljicu u razdoblju teške bolesti ostavila bez odgovarajuće skrbi, istodobno otuđujući nekretnine koje joj je tužiteljica darovala. Smatra neshvatljivim što se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke osvrće isključivo na jednu nekretninu za koju tuženica tvrdi da je tužiteljici isplatila određeni iznos, dok ostale nekretnine koje su predmet darovanja uopće ne spominje, premda su bitne za pravilno i potpuno utvrđenje odnosa stranaka.

2.3. Dalje navodi da predmet ovoga postupka nije ocjena njezina karaktera, nego utvrđenje je li tuženica uredno ispunjavala obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Ističe da je tuženici njezin karakter bio dobro poznat već u trenutku sklapanja ugovora, no da je, unatoč tome, tuženica s njom sklopila predmetni ugovor, zbog čega se kasniji prigovori tuženice u tom pogledu ne mogu smatrati pravno relevantnima za ocjenu ispunjenja preuzetih ugovornih obveza.

2.4. Tužiteljica nadalje ističe da je tuženica njezina kći te da joj je, neovisno o postojanju ugovora, dužna pružati pomoć sukladno zakonskim odredbama o uzdržavanju između roditelja i djece. Drži da radnje koje je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi kvalificirao kao radnje uzdržavanja u smislu obveza iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne predstavljaju uzdržavanje ni po svojoj naravi ni po svom opsegu, te stoga ne mogu biti relevantne za ocjenu je li tuženica uredno ispunjavala preuzete ugovorne obveze.

2.5. Tužiteljica nadalje smatra neshvatljivim i pravno neprihvatljivim stajalište prvostupanjskog suda izneseno u pobijanoj presudi prema kojem tuženica nije bila dužna financijski je uzdržavati zbog toga što je ona ostvarivala redovita primanja i posjedovala određenu ušteđevinu. Ističe da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju izričito ugovoreno pružanje financijskog uzdržavanja, te da je tuženica bila dužna izvršavati ugovorom preuzete obveze bez obzira na visinu tužiteljičinih sredstava. Navodi da tuženica nikada nije bila spremna pružiti ugovoreno financijsko uzdržavanje, jer je polazila od stava da tužiteljica sama može podmirivati svoje potrebe.

2.6. Tužiteljica u žalbi također ističe da iz iskaza svjedoka EŽ proizlazi kako je tražila od tuženice financiranje režijskih troškova, nabave hrane, čišćenja i drugih svakodnevnih potreba, što je tuženica odbijala smatrajući da tužiteljica ima vlastita sredstva. Isto tako, iz iskaza supruga tužene, ĆŽ, proizlazi da je tužiteljica zahtijevala izvršavanje obveza preuzetih Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, no tuženica ih nije ispunila.

2.7.Tužiteljica navodi da iz e-maila od 26. travnja 2021. proizlazi da je tuženica predlagala izdvajanje iznosa od 507,14 kuna mjesečno (68,00 eura), što je očito nedostatno i neodgovarajuće ugovornim obvezama. U žalbi se detaljno ocjenjuju iskazi svih svjedoka, pri čemu tužiteljica ističe nedosljednosti i selektivno vrednovanje dokaza u obrazloženju prvostupanjske presude.

2.8. Tužiteljica također napominje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir poremećaj odnosa među strankama, uključujući činjenicu da je tuženica bila uhićena zbog obiteljskog nasilja nad tužiteljicom, svojom 90-godišnjom majkom, kao razlog za raskid ugovora. Stoga predlaže da se žalba uvaži, da se prvostupanjska presuda preinači u cijelosti u njezinu korist i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novo odlučivanje. Trošak sastava žalbe ne traži.

3. Tuženica se u odgovoru na žalbu izričito protivi navodima iz žalbe, te predlaže da se ista odbije, a prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

3.1. Tužena posebno ističe da Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne sadrži odredbe kojima bi se ugovarala obveza financijskog uzdržavanja tužiteljice od strane tuženice, niti je takva obveza bila predmet sporazuma stranaka. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, oblikujući vlastito uvjerenje na temelju cjelovite i savjesne analize svih izvedenih dokaza.

5.1. Prvostupanjski sud je u postupku svakom dokazu pristupio zasebno, ocijenio vjerodostojnost i relevantnost iskaza svjedoka, te integrirao priložene dokumente u cjelokupnu ocjenu činjenica. U obrazloženju presude jasno su navedeni razlozi zbog kojih su određeni iskazi svjedoka i drugi dokazi dobili određeni značaj, dok su manje relevantni ili neuvjerljivi elementi vrednovani u skladu s logikom i cjelokupnom ocjenom.

5.2. S obzirom na to, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo jasne, potpune i međusobno usklađene razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Izreka presude u potpunosti odgovara razlozima presude, pa se ne može prihvatiti žalbeni navod o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6.1. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud u postupku donošenja pobijane odluke nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalbenim navodima pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.

8. Suprotno navodima žalbe, okolnost da prvostupanjski sud nije razmatrao sve nekretnine koje je tužiteljica 2008. darovala tuženici, nego je naveo samo nekretninu koju je tuženica, prema nalogu tužiteljice, prodala, nema odlučnu važnost za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, predmet spora jest zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 2018., pa su stoga za odlučivanje relevantni isključivo odnosi stranaka nakon sklapanja toga ugovora do podnošenja tužbe, a ne i darovanje i prodaja dijela darovanih nekretnina tijekom 2008.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 7. kolovoza 2018. sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženice LŽ, kao davateljice uzdržavanja, i tužiteljice ŽŽ, kao primateljice uzdržavanja, koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem: R2-1677/2018 od 19. studenoga 2018.

8.1. Iz sadržaja tog ugovora prvostupanjski sud je pravilno utvrdio:

- da je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja vlasnica stana u [adresa], u [adresa], označenog kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-3), stan broj 41 na X. katu, ukupne neto površine 62,29 m², zajedno s terasom i svim pripadajućim prostorijama;

- da je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja voljna navedenu nekretninu, kao i sav namještaj, opremu i stvari u stanu, ostaviti tuženicij kao svojoj kćeri – davateljici uzdržavanja, nakon svoje smrti, uz obvezu davateljice da je do smrti uzdržava;

- da primateljica uzdržavanja zadržava pravo stanovanja u predmetnom stanu do svoje smrti, a davateljica uzdržavanja se obvezuje pružati joj potpunu skrb, ishranu, njegu, liječenje, te brinuti o svim njezinim tekućim potrebama, kao i održavati stan;

- da primateljica uzdržavanja izričito navodi kako ne želi biti smještena u dom za starije i nemoćne osobe, te da davateljica uzdržavanja prihvaća preuzeti sve obveze uzdržavanja u skladu s tom željom;

- da davateljica uzdržavanja stječe pravo vlasništva predmetne nekretnine nakon smrti primateljice uzdržavanja, te je ovlaštena zatražiti zabilježbu ugovora u zemljišnim knjigama;

- da davateljica uzdržavanja, nakon smrti primateljice uzdržavanja i uz predočenje smrtnog lista, ima pravo postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i brisanje prava vlasništva primateljice uzdržavanja.

8. 2. Suprotno navodima žalbe ocjenom sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018., ovaj sud nalazi da ugovorne strane nisu izričito ugovorile obvezu tuženice kao davateljice uzdržavanja da financira sve životne i materijalne potrebe primateljice uzdržavanja isključivo iz vlastitih sredstava, bez obzira na činjenicu što primateljica uzdržavanja ostvaruje redovita novčana primanja (mirovinu).

9. Iz odredbi Ugovora proizlazi obveza davateljice uzdržavanja da primateljici uzdržavanja osigura potpunu skrb, ishranu, njegu, liječenje i brigu o svim njezinim tekućim potrebama, kao i održavanje predmetnog stana, te osiguranje primjerenog i ugodnog životnog boravka. Međutim, navedene odredbe odnose se na vrstu i opseg uzdržavanja, a ne na izvor sredstava iz kojih će se uzdržavanje financirati.

9.1. Ugovorom nije isključena mogućnost da se za namirenje potreba primateljice uzdržavanja koriste njezina vlastita sredstva, niti je propisano da davateljica uzdržavanja mora snositi troškove uzdržavanja isključivo iz vlastitih prihoda.

9.2. Takvo tumačenje odgovara i shvaćanjima ustaljene sudske prakse prema kojoj se obveza davatelja uzdržavanja odnosi na osiguravanje uzdržavanja, dok pitanje financiranja može uključivati korištenje primateljičinih sredstava, osim ako je drukčije izričito ugovoreno – što u ovom slučaju nije.

10. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno da među parničnim strankama nije bilo sporno da tužiteljica i tuženica stanuju svaka u svom stanu, te da se ti stanovi nalaze jedan do drugoga u istoj stambenoj zgradi. Nije bilo sporno niti da tužiteljica ostvaruje redovite prihode dostatne za podmirenje svojih redovitih životnih potreba.

10.1. Dakle, Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim 2018. nije ugovorena zajednica života između tužiteljice i tuženice, niti je izričito ugovorena obveza tuženice, kao davateljice uzdržavanja, da iz vlastitih financijskih sredstava uzdržava tužiteljicu, kao primateljicu uzdržavanja.

10.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženica i prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju imala punomoć za raspolaganje tekućim računom tužiteljice, te da su režijske troškove za stan u kojem živi tužiteljica u najvećem dijelu podmirivala sredstvima tužiteljice, dok je tuženica samo povremeno troškove tužiteljice podmirivala vlastitim novcem.

10. 3. Iz iskaza svjedoka EŽ proizlazi da je tijekom ljeta 2020. došlo do pokušaja postizanja nagodbe na kojem su, uz tužiteljicu, sudjelovali tuženica koja je njegova majka, partner tužiteljice (AŽ) te rodica KŽ. Tom su prilikom iznošeni zahtjevi tužiteljice koji su se odnosili na buduće financiranje različitih njezinih potreba – troškova režija, čišćenja, nabave hrane, pedikure, usluga privatnih liječnika, te angažiranja osobe za društvo. Prema iskazu svjedoka, izneseni su zahtjevi bili nerazmjerni stvarnim financijskim mogućnostima tužiteljice, te ih on nije shvatio kao pomirbeni prijedlog, već kao nastojanje da se tuženicu neopravdano financijski optereti kako bi odustala od ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje, iz iskaza svjedoka ne proizlazi da je prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2018. bilo ugovoreno da je tuženica dužna iz vlastitih sredstava podmirivati troškove života tužiteljice, osobito imajući u vidu da je tužiteljica raspolagala vlastitim novčanim sredstvima dostatnim za podmirenje svojih životnih potreba.

10.5. Suprotno tvrdnjama tužiteljice iz žalbe, iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije od tuženice tražila financiranje troškova života, niti je svjedok naveo da je tuženica odbila ispuniti takav zahtjev. Svjedok je izjavio da se tužiteljica financirala vlastitim sredstvima, da je naglašavala kako ima više novca od ostalih, te da je tuženica samo povremeno podmirivala pojedine troškove za tužiteljicu iz vlastitih sredstava.

10.6. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da parnične stranke u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju nisu ugovorile obvezu tuženice da financira troškove životna tužiteljice u situaciji kada ona ima dostatna sredstva za podmirivanje svih troškova života.

11. Prvostupanjski sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da ona raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju traži tvrdeći da tuženica nakon sklapanja ugovora iz 2018. nije pružala ugovorenu skrb, već da je bila prepuštena samoj sebi i pomoći trećih osoba, dok je odnos obilježilo odbacivanje, verbalno vrijeđanje i nedostatak bilo kakve stvarne brige. Prema njezinu iskazu, tuženica nije izvršavala niti osnovne radnje svakodnevne pomoći, zbog čega je došlo do gubitka povjerenja i pokretanja postupka za raskid ugovora.

12. Prvostupanjski sud je iz iskaza tuženica utvrdio da ona tvrdi da je i prije i nakon sklapanja ugovora svakodnevno i kontinuirano skrbila o tužiteljici, uključujući nabavu hrane, pripremu obroka, održavanje stana, organizaciju čistačice i kućnih usluga, te osobno praćenje liječnicima i vođenje tužiteljice i na otok [adresa] u obiteljsku kuću tijekom ljeta. Ističe da je primjenjivala ugovor sukladno majčinim potrebama, zdravstvenom stanju i volji majke odnosno tužiteljice, te da razlozi raskida nisu posljedica njezina propusta, nego dugotrajnih obiteljskih nesuglasica i promjena u ponašanju tužiteljice.

13. U konkretnom slučaju, budući da su iskazi parničnih stranaka glede opsega i stvarnog pružanja skrbi tuženice tužiteljici bili međusobno suprotstavljeni, prvostupanjski je sud opravdano proveo dokaz saslušanjem svjedoka koje su predložile stranke. Time je, polazeći od takvih proturječnih navoda, pravilno ocijenio da se odlučne činjenice mogu utvrditi jedino vrednovanjem vjerodostojnosti iskaza uz potporu objektivnih dokaza, a ne oslanjanjem na subjektivne dojmove i percepciju odnosa među strankama.

14. Pri tome je potrebno, u odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima ona kao dokaz nebrige tuženice ističe dio iskaza svjedoka ĆŽ – navod „da je tužiteljica s unukom došla na vrata tužene, a tužena ih nije pustila u stan“ – naglasiti da je taj izdvojeni navod izvučen iz konteksta cjelokupnog iskaza istoga svjedoka. Naime, relevantni dio njegovog iskaza glasi:

„Poznato mu je i to da bi tužiteljica od održavanja zadnjeg ročišta do danas s unukom došla tuženoj na vrata, ali da joj tužena nije dopustila da uđe, odnosno da joj je zalupila vrata. Unuka je prethodno bila u stanu supruge. Supruga je tada rekla da ne mogu ovako razgovarati, a to joj je rekla i unuka, te da mogu razgovarati u prisutnosti oba advokata jer, ako je puste u stan, ne znaju što mogu očekivati. Također ističe da je tužiteljica tada rekla da želi razgovarati.“

14.1. Iz sadržaja navedenog iskaza razvidno je da se opisana situacija odnosi isključivo na nesuglasice i poremećene odnose među strankama nakon podnošenja tužbe za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Stoga se taj događaj ne može tumačiti kao dokaz da je tuženica odbijala pružati uzdržavanje tijekom trajanja ugovornog odnosa.

15. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pažljivo analizirao sve izvedene dokaze, osobito iskaze svjedoka koji su pozvani radi utvrđenja činjenica o odnosu tužiteljice i tuženice, kao i izvršavanju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

16. Iskazi svjedoka ĆŽ i EŽ, ŠŽ, HŽ, ŽŽĐ, ČŽ, VŽ, NŽ, L i SŽ, te DŽ međusobno se nadopunjuju i potvrđuju da je tuženica redovito brinula o tužiteljici. Temeljem njihovih iskaza pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica odlazila s tužiteljicom kod liječnika, nabavljala lijekove i prehrambene proizvode u skladu sa zahtjevima i naputcima tužiteljice, osiguravala terapije i stomatološke preglede, pozivala tužiteljicu na zajedničke obroke, te u vrijeme lockdowna boravila kod tužiteljice i pružala joj potrebnu skrb.

17. Osobito je relevantan iskaz svjedokinje ŠŽ, kćerke tužiteljice i sestre tuženice. Njezino svjedočenje je bitno s obzirom na to da bi kao zakonska nasljednica tužiteljice imala osobni interes za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ipak je svjedočila u korist tuženice. Svjedokinja je potvrdila da je tuženica uredno izvršavala svoje obveze, te da su odnosi između stranaka do lipnja 2020. bili dobri. Nadalje, istaknula je da su sporni događaji nastali nakon samoinicijativnog prekida komunikacije od strane tužiteljice, čime je ona sama pridonijela nemogućnosti izvršavanja obveza od strane tuženice.

18. Suprotno tvrdnjama tužiteljice o navodnom maltretiranju, vrijeđanju i nebrizi, iskazi ovih svjedoka, kao i materijalni dokazi, ne potvrđuju takve tvrdnje.

19. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda pravilno ocijenio da su svjedoci AŽ, FŽ i CŽ, dali kontradiktorne i nepouzdane izjave koje nisu imale uporište u drugim dokazima.

18.1. Svjedokinja CŽ je sestra ĐŽ koji je životni partner tužiteljica i osobno nikada nije upoznala tuženicu niti s njom kontaktirala, pa nije mogla pouzdano ocijeniti odnos stranaka.

18.2. Iz iskaza svjedokinje FŽ ne može se izvesti pouzdan zaključak o neizvršavanju ugovornih obveza tuženice. Naime, svjedokinja u svom iskazu navodi da tuženica „nikada nije brinula“ o tužiteljici, dok istodobno potvrđuje da tijekom razdoblja tzv. lockdowna sama nije dolazila kod tužiteljice, što je u neskladu s iskazima drugih svjedoka koji su potvrdili da je tuženica u tom razdoblju pružala potrebnu skrb. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da je upravo ona, temeljem dogovora s tuženicom, obavljala čišćenje stana, pri čemu je trošak snosila tužiteljica, što upućuje na to da je tuženica poduzimala radnje radi ispunjavanja obveza iz Ugovora. Slijedom navedenog, iskaz svjedokinje FŽ ne pruža uvjerljivu osnovu za zaključak o neizvršavanju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

18.3. Iz iskaza svjedoka ĐŽ ne može se izvesti pouzdan zaključak o neizvršavanju obveza tuženice iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svjedok je naveo da je dugogodišnji životni partner tužiteljice, što upućuje na njegovu osobnu povezanost s tužiteljicom i potencijalni interes za ishod spora. Tvrdnje svjedoka da tuženica nije pružala skrb tužiteljici te da se nije brinula o stanu, lijekovima ni prehrani ne nalaze potvrdu u iskazima drugih svjedoka, niti u ostalim dokazima u spisu, uključujući fotografsku dokumentaciju i iskaze članova obitelji tuženice. Nadalje, navodi svjedoka o tome da je on osobno brinuo o tužiteljici nisu u skladu ni s iskazom svjedokinje FŽ. Stoga se iskaz svjedoka ĐŽ ne može prihvatiti kao pouzdan dokaz kojim bi se potvrdile tvrdnje tužiteljice o neizvršavanju ugovornih obveza tuženice.

19. Nadalje, u prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno da su parnične stranke prije Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2018. već ranije, 2010., sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji su na zahtjev tužiteljice 2014. sporazumno raskinule.

19.1. Činjenica da su stranke najprije 2010. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju, potom ga 2014. raskinule na zahtjev tužiteljice, te naposljetku ponovno sklopile novi ugovor 2018., ukazuje na postojanje dugotrajnog odnosa povjerenja i uredne suradnje između stranaka.

19.2. Okolnost da je tuženica, i nakon raskida prvog ugovora, nastavila brinuti o tužiteljici, potvrđuje kontinuitet pružanja skrbi neovisno o formalnopravnom trajanju ugovora. Ugovor sklopljen 2018. stoga nije predstavljao početak uzdržavanja, već formalizaciju već postojećeg i funkcionalnog odnosa u kojem je tuženica uredno izvršavala svoje obveze sve do trenutka kada je tužiteljica samoinicijativno prekinula komunikaciju.

20. Iskaz tužiteljice pokazuje niz kontradiktornosti i nelogičnosti koje upućuju na nepouzdanost njezinih tvrdnji. Tužiteljica je tvrdila da tuženica nije brinula o njezinom zdravstvenom stanju, nije odlazila s njom kod liječnika, nije nabavljala lijekove, niti osiguravala prehranu, a u isto vrijeme priznaje da je tuženica angažirala FŽ za čišćenje stana. Također, sama je potvrdila da je primala posjete i pomoć od tuženice, uključujući odlazak na preglede kod liječnika, zajedničke obroke i boravke tijekom lockdowna.

20.1. Ove proturječnosti ukazuju da tužiteljica ne prikazuje realno stanje.

21. Na temelju dostavljenih podataka, iskaz tuženice ne pokazuje značajne kontradiktornosti. Naprotiv, iskaz tuženice uvelike se poklapa s iskazima svjedoka HŽ, ŽŽĐ, ČŽ, ŠŽ, ĆŽ i EŽ.

22. Suprotno navodima žalbe, iz službenih bilješki PU S-D II PP ne proizlazi da bi tuženica bila uhićena zbog obiteljskog nasilja nad tužiteljicom.

23. Slijedom navedenoga, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno poklonio vjeru iskazu tuženice oko ispunjenja obveza iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju i da je za narušavanje odnosa među parničnim strankama odgovorna tužiteljica.

24. Obzirom da je tuženica izvršavala preuzete ugovorene obaveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a da je za poremećaj odnosa među parničnim strankama i nemogućnost izvršenja ugovornih obveza odgovorna tužiteljica, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za raskid Ugovora o uzdržavanju u smislu članka 583. stavak 3. Zakona

1 0

o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je u skladu sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i žalbom se posebno ne pobija .

26. Slijedom navedenoga, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 14. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak