REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Pn 96/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Manojlović, odvjetnik u Bujama, Josipa Broza Tita 9, i tuženica JB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Darijan Dundović, odvjetnici u Rijeci, Matije Gupca 11, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da mu tuženica isplati 15.000,00 eura (petnaest tisuća eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 2.187,50 eura (dvije tisuće sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku 14. studenog 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

III.U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi naknade štete isplatom 15.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2024. do isplate.

1. 1. U tužbi je naveo da je vlasnik i posjednik k. č. [katastarska čestica] zgr., 2532/2, 2535/3, 2548/13 i 2548/14 k. o. [katastarska općina]. Dana 15. travnja 2024. primio je kaparu u iznosu 15.000,00 eura radi namjeravane prodaje navedenih nekretnina LB. Tuženica je, kao vlasnica susjednih nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr. i 91/2 zgr. k. o. [katastarska općina] započela s radovima na izgradnji žičanih ograda i zidova kojima je u potpunosti spriječila mu pristup do njegovih parcela na način kako je to do tada činio, a drugog prilaza nema. Pozvao je policiju na lice mjesta 5. lipnja 2024. Protiv tuženice je podnio i tužbu zbog smetanja posjeda, vezano za što je određena i privremena mjera. Međutim, ranije, 10. lipnja 2024. kupac LB je zbog opisanih radnji tuženice odustao od namjeravane kupnje, pa mu je morao vratiti dvostruku kaparu, odnosno 30.000,00 eura. Dakle, izravna posljedica radnji tuženice je šteta koju je pretrpio u iznosu 15.000,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj je vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] u cijelosti, te suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje čine jedinstvenu prostorno povezanu cjelinu. Prema tome tužitelj do spomenutih k. č. [katastarska čestica] može pristupiti preko drugih nekretnina, s kojima ove neposredno graniče i koje su u suvlasništvu tužitelja. Tužitelj je stekao pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupoprodajom u svibnju i lipnju 2024. te u navedenim ugovorima nije naznačeno bilo kakvo pravo pristupanja na navedene nekretnine preko njezinih nekretnina. Iz priloženog vlastoručno pisanog dokumenta datiranog od 15. travnja 2024. između tužitelja, kao navodnog prodavatelja i LB, kao navodnog kupca, proizlazi jedino da su oni imali volju do 10. lipnja 2024. zaključiti (glavni) ugovor o kupoprodaji nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu 65.000,00 eura. Za to je navodno navedenog dana kupac tužitelju dao kaparu u iznosu 15.000,00 eura. Radilo se o svojevrsnom predugovoru, kako su same stranke naznačile, po načelu „viđeno-kupljeno“. Nikakvi drugi bitni sastojci ili uvjeti namjeravane kupoprodaje nisu bili ugovoreni, a osobito ne oni koji bi bili vezani za nekretnine u njezinu vlasništvu. Iz sadržaja predugovora zaključuje se kako predaja stvari u vlasništvo kupcu ni u čemu nije ovisila bilo o njoj, bilo o nekoj stvari u njenom vlasništvu. Iz toga se izvodi zaključak kako ona nije razlog zbog kojeg nije zaključen ugovor o kupoprodaji između tužitelja i treće osobe. Ako je i došlo do vraćanja tzv. dvostruke kapare, kako to navodi tužitelj, to podrazumijeva da je u ugovornom odnosu između tužitelja i LB nastupilo neispunjenje na strani prodavatelja – tužitelja. Sva međusobna potraživanja između tužitelja i LB ostaju u domeni njihovog obveznopravnog odnosa. U protivnom bi se za svaki simulirani neovjereni predugovor o kupoprodaji nekretnine moglo tražiti naknadu štete od trećih osoba. Nikakve njezine radnje nisu izazvale kao izravnu posljedicu da LB odustane od kupoprodaje. Da bi nastao obveznopravni odnos odgovornosti za štetu potrebno je da su kumulativno ispunjene propisane pretpostavke, što nije slučaj ovdje jer ne postoji uzročno posljedična veza između njezinih radnji i navodne štete koju je tužitelj pretrpio iz ugovornog odnosa s LB. Nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. i 91/2 zgr. k. o. [katastarska općina] stekla je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog s RB, kao prodavateljom, 5. ožujka 2020. te joj je on jamčio da je isključivi vlasnik predmetnih nekretnina te da na njima ne postoje nikakvi tereti niti prava trećih osoba koja bi umanjivala ili ograničavala njena prava, pa tako ni teret – pravo služnosti puta. Tužitelj se poziva na činjenicu da je pokrenuo protiv nje postupak zbog smetanja posjeda te da je u tom postupku donijeta privremena mjera, međutim, radi se o postupku koji još nije pravomoćno okončan. Rješenje o privremenoj mjeri nije dokaz protupravnosti glede navodne štete iz ugovornog odnosa tužitelja i LB, već se radi o sudskoj odluci kojom se tzv. „konzervira“ stanje do pravomoćnog okončanja nekog drugog sudskog postupka radi sprječavanja daljnjih posljedica u tom pravnom odnosu.

2. 1. U daljnjem podnesku od 13. ožujka 2024. tuženica je u bitnom ponovila navode iz odgovora na tužbu. Uz to je navela je tužitelj stekao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog s RB, kao prodavateljem (istom osobom od koje je i ona kupila svoje nekretnine) 16. veljače 2024., a koje je navodno od tužitelja dva mjeseca kasnije htio kupiti stanoviti LB. U tom ugovoru je u članku četiri navedeno da je kupac od strane prodavatelja upoznat s izjavom susjeda ŠB o priznavanju prava stvarne služnosti prolaza i provoza u širini 3,5 metra preko k. č. [katastarska čestica] za korist k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog je vidljivo da postoji stvarna služnost na k. č. [katastarska čestica], ali kao poslužne nekretnine za korist povlasnih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to jest da ne postoji nikakva služnost preko nekretnina u njezinu vlasništvu, kako tužitelj neosnovano navodi. Iz potvrde od 10. lipnja 2024. proizlazi da je kupac taj koji je odustao od kupoprodaje („kupec po zakonu odustaje…“). U skladu s čl. 307. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu. Dakle, kako u Potvrdi piše: „kupec po zakonu odustaje…“, tada tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu jer je on po zakonu, bio ovlašten zadržati ono što mu je LB dao. Tužitelj nametljivim ponašanjem prema njoj od kad je kupila nekretnine u naselju Martinčići, nastoji ju zastrašiti te utjecati na upravljanje stvarima u njenom vlasništvu.

3. U dokaznom postupku pročitani su rukom pisana potvrda od 15. travnja 2024. (str. 4), rukom pisana potvrda od 10. lipnja 2024. (str. 5), rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Psp 32/2024-7 od 16. kolovoza 2024. (str. 6-11), izvadci iz zemljišne knjige (str. 12-24, 30-37), izvodi iz katastarskog plana (str. 29, 44), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5. ožujka 2020. (str. 38-39), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. veljače 2024. (str. 45-48), rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula – Pola, Odjela za katastar nekretnina Buje

– Buie (str. 49-50), elektronička pošta od 4. ožujka 2025. (str. 50-51), potvrda Policijske postaje Umag – Umago s ispostavom Buje – Buie od 27. ožujka 2025. (str. 58), zapisnik Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Psp 58/2023-6 od 23. veljače 2024. (str. 84-85) te rješenje Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak od 10. srpnja 2025. (str. 88-92). Pregledane su fotografije na str. 102-108 spisa. Pored toga saslušani su svjedoci LB, RB, PB, TB i HB (str. 64-71), te stranke (str. 93-98).

3. 1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se provede uviđaj na predmetnim nekretninama stranaka jer je na temelju izvedenih dokaza u cijelosti utvrđeno činjenično stanje potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu koja mu je nastala u iznosu 15.000,00 eura 10. lipnja 2024. zbog povrata dvostruke kapare LB, a koja šteta da mu je nastala zbog radnji tuženice (sprječavanja tužitelja da pristupa do nekretnina koje su trebale biti predmetom kupoprodaje preko njezine nekretnine) jer upravo da zbog tih radnji nije došlo do realizacije ugovora o kupoprodaji nekretnine između njega, kao prodavatelja i LB, kao kupca.

6. Između stranaka sporno je da li je tužitelju nastala šteta iz njegovog obveznopravnog odnosa s LB i u kojoj visini, kao i da li postoji obveza tuženice da nadoknađuje štetu tužitelju koja bi eventualno za njega nastala iz odnosa s LB.

7. U postupku je utvrđeno, što između stranaka u bitnome nije ni sporno, da tuženica u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] dolazi upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] zgr. i 91/2 zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] u cijelosti. Na navedenim nekretninama ne dolazi upisan nikakav teret. Pravo vlasništva navedenih nekretnina stekla je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s RB, kao prodavateljem 5. ožujka 2020. U tom ugovoru stranke nisu navodile ništa o eventualnim teretima koji bi postojali na predmetnim nekretninama. Štoviše u čl. 4. (na što se poziva tuženica) prodavatelj RB joj je jamčio da je isključivi vlasnik nekretnina koje su predmet ovog ugovora o kupoprodaji nekretnina te da na tim nekretninama ne postoje nikakvi tereti niti prava trećih osoba koja bi umanjivala ili ograničavala prava kupca. Kupac je nekretnine pregledao te ih je kupio u viđenom stanju.

U međuvremenu je došlo do promjene podataka u katastru glede nekretnina tuženice i to prilikom provedbe geodetskog elaborata kojim su spojene k. č. [katastarska čestica] zgr. i 91/2 zgr. u jednu sada k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je evidentiran stvarni položaj evidentiranih katastarskih čestica sve u skladu s rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula – Pola, Odjela za katastar nekretnina Buje – Buie Klasa: UP/I 932-07/25-02/58, Urbroj 541-29-03/6-25-2 od 24. veljače 2025. Protiv tog rješenja izjavili su žalbu RB i ĆB jer da je novoj čestici promijenjen oblik čime je zahvaćen i dio k. č. [katastarska čestica] zgr., te da put koji prelazi preko nove k. č. [katastarska čestica] do nekretnina po oznakom k. č. [katastarska čestica] zgr. i 92/5 zgr. nije označen niti ucrtan, iako je na licu mjesta vidljiv i postojeći.

Rješenjem Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak Klasa: UP/II-932-07/25-07/214 od 10. srpnja 2025. odbijena je žalba RB i ĆB kao neosnovana. Navodi žalitelja da put koji prelazi preko nove k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr. i 92/5 zgr. nije označen niti ucrtan iako je na licu mjesta vidljiv i postojeći nije od važnosti za rješenje u upravnoj stvari jer taj put nije bio evidentiran u dosadašnjoj evidenciji niti je evidentiran predmetnim elaboratom. Eventualna prava služnosti se rješavaju u postupku pred nadležnim sudom.

8. U zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] tužitelj dolazi upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] u cijelosti. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je pravo vlasništva stekao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. veljače 2024. sklopljenog s RB, kao prodavateljem. Upis prava vlasništva proveden je 16. veljače 2024. Na tim nekretninama dolazi upisan teret – stvarna služnost prolaza pješice, kolima i nevezanim životinjama na teret južne granice k. č. [katastarska čestica] u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj dolazi upisan i kao suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 10160/725760 dijela te k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela. Između stranaka nije sporno da tužitelj dolazi upisan i kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr., 2548/13 i 2548/14 k. o. [katastarska općina].

9. U rukom pisanoj potvrdi naslovljenoj „ara za nakup zemljšta“ od 15. travnja 2024. navodi se da kupac LB iz [adresa], kupuje od prodavatelja (ovdje tužitelja) građevinske i stambene parcele k. č. [katastarska čestica] zgr., 2548/13 i 2548/14 za cijenu 65.000,00 eura. Kupac je prodavatelju na dan sastava potvrde dao aru (kaparu) 15.000,00 eura u gotovini te su stranke svojim potpisom jamčile da je kapara dana i primljena. Ujedno su ugovorili da će najkasnije do 10. lipnja 2024. napraviti kupoprodajni ugovor i ovjeriti, razliku novca uplatiti na TRR (bankovni račun) i upisati kupca u zemljišnu knjigu. Sve ostalo je po načelu viđeno-kupljeno. U slučaju problema zbog nepoštovanja are (kapare) mora prodavatelj zakonski ispoštovati i uraditi. Idejni projekt za gradnju da je napravljen.

10. Iz rukom pisane potvrde naslovljene „vraćanje are po zakonu“ od 10. lipnja 2024. proizlazi da je prodavatelj (ovdje tužitelj) morao vratiti dvojnu (dvostruku) kaparu po zakonu u vrijednosti 30.000,00 eura u gotovini LB za nakup parcela u Martinčićima k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] zgr., 2548/13 i 2548/14 zbog zatvorenog puta i problema s policijom. Kupac da je po zakonu odustao zbog neuređenih odnosa. Utvrđuje se i da je kupac 10. lipnja 2024. dobio natrag 30.000,00 eura u Kranju.

11. Policijska postaja Umag – Umago je u potvrdi od 27. ožujka 2025. potvrdila da je 5. lipnja 2024. u 13:00 zaprimila dojavu od strane tužitelja u kojoj je naveo da ima problema sa susjedom koja mu osporava korištenje pristupnog puta i da traži intervenciju policije u mjestu Martinčići br. 7. Izlaskom djelatnika policije na mjesto događaja utvrđeno je da se radi o imovinsko pravnom sporu između stranaka. Elementi prekršaja ili kaznenog dijela nisu utvrđeni.

12. Povodom prijedloga predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, od 11. lipnja 2024., rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie posl. br. Psp 32/2024-7 od 16. kolovoza 2024. radi osiguranja nenovčane tražbine, određena je privremena mjera protiv ovdje tuženice, kao protivnice osiguranja kojom joj je naloženo da ukloni kapiju (portun) na postavljenoj žičanoj ogradi širine 3,5 metara između k. č. [katastarska čestica] zgr., obje u k. č. Grožnjan, radi nužnog pristupa na k. č. [katastarska čestica] zgr., 2535/3, 2548/13 i 2548/14 sve k. o. [katastarska općina], koje su u posjedu predlagatelja osiguranja (tužitelja). U slučaju da protivnica osiguranja (tuženica) ne postupi po navedenom nalogu u za to ostavljenom roku da je predlagatelj osiguranja ovlašten sam ili preko treće osobe ukloniti ogradu i kapiju radi uspostave prijašnjeg stanja te je zabranjeno protivniku osiguranja daljnja izgradnja zidova na istim pozicijama. Trajanja privremene mjere određeno je do pravomoćnog okončanja parničnog postupka zbog smetanja posjeda koji se vodi kod istog suda pod posl. br. Psp 32/2024.

12. 1. Stranke su u tijeku ovog postupka učinile nespornim da su ograda i kapija maknuti u skladu s navedenim rješenjem.

13. Iz sadržaja potvrda od 15. travnja 2024. i 10. lipnja 2024. proizlazi da su tužitelj i LB sklopili 15. travnja 2024. predugovor kojim su preuzeli obvezu sklapanja (glavnog) ugovora o kupoprodaji nekretnina do 10. lipnja 2024. Da se radilo o predugovoru proizlazi i iz samog sadržaja tužbe u kojoj se navodi da je tužitelj „primio kaparu radi namjeravane prodaje nekretnina kupcu LB“. Kako se u pisanoj potvrdi od 10. lipnja 2024. navodi kao razlog odustanka od sklapanja glavnog ugovora između tužitelja i LB problemi s policijom i zatvoreni put, valjalo je utvrditi da li je za to odgovorna tuženica. Time i da li je tuženica odgovorna za štetu koja je eventualno nastala tužitelju zbog toga, te visina te štete. Stoga je prethodno valjalo utvrditi da li je tužitelj bio ovlašten da do svojih nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr., 2548/13 i 2548/14, koje su trebale biti predmetom prodaje, pristupa i dijelom preko nekretnina tuženice k. č. [katastarska čestica] zgr. i 91/2 zgr., sada k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], te ako je, da li je tuženica tužitelju na nekoji način ograničila pravo pristupa na njegove nekretnine.

14. Ranije se kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie pod posl. br. Psp 58/2023 vodio postupak po tužbi RB protiv ovdje tuženice zbog smetanja posjeda stvarne služnosti puta, koji put je predmet spora između ovdje stranaka. U tom postupku je tužitelj povukao tužbu, kako to proizlazi iz zapisnika tog suda od 23. veljače 2024., na što je tuženica pristala. Ujedno je na tom zapisniku konstatirano da je tuženica navela da će predmetnu nekretninu ograditi, a da će tužitelju RB ostaviti prolaz preko nekretnine pješke.

15. Na temelju iskaza svjedoka PB i TB utvrđeno je da tužitelj pristupa do svojih parcela (koje su trebale biti predmet kupoprodaje s LB) po putu, koji dijelom ide i preko nekretnina tuženice. Po navodima PB taj put postoji od 1520. kada je sagrađena prva kuća u [adresa]. Njime su se svi slobodno koristili. On se također služio tim putem za pristup do svojih parcela, odnosno vrta kojeg je tamo imao. Kasnije je taj vrt prodao tužitelju. Problemi su počeli kad je 2023. bila geodetkinja, koja je napravila određena mjerenja i elaborat, nakon čega je tuženica svima zatvorila taj put. Put ranije nikad nije bio zatvoren. Tuženica je negdje u ljeto 2024. postavila ogradu zbog koje se više nije moglo prolaziti po putu. Kako mu je bio zatvoren put, on je spomenuti vrt (dvije čestice) prodao negdje 2024. tužitelju. Tužitelj nema više ulaza na svoje čestice. Na svoje čestice ne može pristupiti s neke druge strane jer to ne dopušta konfiguracija terena. Svjedok TB je također potvrdio da su PB i tužitelj pristupali do svojih nekretnina preko puta kojeg je kasnije zatvorila tuženica na način da je ogradila svoju parcelu. Po tom putu se uvijek slobodno prolazilo do nekretnina sada u vlasništvu tužitelja. Tuženica kad je kupila nekretnine u Martinčići zatvorila je put, odnosno čim je kupila nekretnine zabranila je prolazak. Prije nego je postavila ogradu nasipavala je zemlju po putu. Zbog nasipavanja zemlje nije se moglo prolaziti kao inače.

16. Svjedok HB je iskazao da je tuženici osobno pokazao nekretnine koje su bile predmet kupoprodaje u Martinčići od RB. Na terenu je bilo jasno vidljivo da postoji asfaltni put na koji se nastavljao makadamski put koji je bio jedini put do parcela koje su se nalazile u nastavku tog puta. Na tom dijelu se nalazila i parcela UB [adresa] na kojoj je tuženica držala kamp kućicu. Taj makadamski put je bio uobičajene širine tri-četiri metra, a vidljiv je i na snimkama DGU. Tuženici je bilo jasno rečeno od strane RB da je tamo put za dolazak do njegovih parcela, kao i da se druge osobe u selu koriste tim putem. Ujedno se i ona koristila tim putem za prolazak do parcele na kojoj je imala kamp kućicu.

17. Svjedok RB je potvrdio navode drugih svjedoka da se do nekretnina tužitelja pristupa s javnog puta, pa preko nekretnina tuženice. On je prodao nekretnine tuženici u Martinčići. Ona je bila upoznata da do svojih dviju parcela, koje je kasnije prodao tužitelju, pristupa preko javnog puta, pa dalje preko njezine parcele kao i parcele susjeda k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na te parcele se može pristupiti jedino tim putem. Uvijek su on i njegovi stariji dolazili do svojih parcela po predmetnom putu. Oduvijek se prolazilo po tom putu, dok nije došla geodetkinja ŽB, koju je pozvala tuženica, i postavila na terenu međne oznake gdje joj je tuženica rekla. Po postavljanju međnih oznaka put je bio zatvoren u cijelosti. Misli da je do problema s tuženicom došlo kada joj je rekao da ili kupi parcelu na kojoj je držala kamp kućicu ili da ju makne jer da ima kupca za tu zemlju. Nakon toga je počela postavljati prepreke na put – kamenje, koje je on u dva navrata micao. Kasnije je bila nasipala i neku zemlju zbog koje se nije moglo proći. Nakon što je bio geodet tuženica je napravila zid zbog kojeg se nije moglo prolaziti kao ranije. On je tužitelju bio rekao za probleme s tuženicom kada mu je prodao nekretnine s time da je mislio da su to sve gluposti i da će se sve riješiti. Kasnije je tuženica postavila željeznu ogradu s vratima i kapijom (portunom). U ugovoru o kupoprodaji kojeg je sklopio s tuženicom nije bilo napisano da postoji put jer je smatrao da za to nije bilo potrebe jer se tamo uvijek prolazilo. Kada je on prodao nekretnine tužitelju moglo se proći po predmetnom putu jer je prije toga skinuo prepreke. Tužitelj mu je pričao da je pronašao kupca za kupnju nekretnina, koje mu je ranije prodao. Na kraju da to nije mogao prodati zbog prepreka i ograda koje postoje na terenu.

18. Svjedok LB je u postupku iskazao da je na društvenoj mreži Facebook vidio da tužitelj oglašava prodaju nekretnina u Martinčići. S tužiteljem se našao u Martinčići da vidi te nekretnine. To je bilo u travnju 2024. Nakon toga, 15. travnja 2024. s tužiteljem se našao u Kranju, kako su oboje od tamo, te su sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnina. U tom ugovoru su utvrdili da je tužitelju isplatio 15.000,00 eura kao kaparu da se nekretnine ne prodaju dalje. Kroz mjesec dva trebali su sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnina kod javnog bilježnika, dok skupi novac za kupoprodaju i provjeri sve papire. Od uvjeta kupoprodaje bilo je još određena kupoprodajna cijena u visini 65.000,00 eura i da na toj nekretnini može napraviti mobilnu kućicu. Kada je prvi put došao u Martinčiće tužitelj mu je pokazao put kuda se ide do parcela koje su trebale biti predmet prodaje. Tužitelj mu je rekao da put prolazi preko nekretnina trećih osoba i da je to oduvijek tako. Vidio je da navedeni put ne dolazi upisan u zemljišnoj knjizi. S nikim drugim osim s tužiteljem nije pričao glede tog puta. Dolazio je oko tri-četiri puta ponovno u Martinčiće radi razgledavanja nekretnina i nije vidio da bi bila kakva ograda odnosno da bi put bio na bilo koji način ograđen. To je prvi put vidio kad je došao u Martinčiće 10. lipnja 2024. Do sklapanja ugovora nije došlo jer kad je 10. lipnja 2024, došao u Martinčiće neki ljudi su postavljali ogradu zbog čega nije mogao proći do predmetnih nekretnina. Bio je ljut i zvao je tužitelja i pitao ga što se događa, na što ga je on obavijestio da je jedna gospođa zagradila put do parcela. Rekao mu je da će se sve to riješiti. Znao je da se to može odužiti, pa je obavijestio tužitelja da odustaje od kupoprodaje parcela. Tražio je od tužitelja vraćanje kapare. On mu je vratio duplu kaparu odnosno 30.000,00 eura. Duplu kaparu mu je tužitelj vratio 10. lipnja 2024. i to u gotovini u Kranju. O tome su sastavili izjavu. Tražio je duplu kaparu jer nije došlo do sklapanja ugovora i takav je običaj svuda. To mu je poznato jer je ranije davao kaparu kada je kupovao stan, kuću, vozilo. U travnju je još s tužiteljem bio govorio da ako on odustane od ugovora tada bi kapara ostala tužitelju, a ako primjerice se on ne bi mogao upisati u zemljišnoj knjizi tada bi mu tužitelj morao vratiti dvostruku kaparu. Ispada da je on odustao od ugovora s time da mu je tužitelj tada rekao da ispada da on ne može ispuniti obvezu i da će mu vratiti dvostruku kaparu. Nitko tada nije predlagao izmjenu uvjeta ugovora primjerice sniženje cijene. Tog dana na teren nije dolazila policija. Po pričanju tužitelja mu je poznato da je na teren bila dolazila policija na poziv tužitelja jer da nije mogao proći do parcela.

19. Tužitelj je iskazao da mu se LB javio na oglas kojim je oglašavao prodaju zemlje u Martinčići. Za predmetne nekretnine s LB ugovorio je kupoprodajnu cijenu u iznosu 65.000,00 eura i on mu je za to dao kaparu u iznosu 15.000,00 eura. Kapara mu je dana negdje u travnju 2024., o tome su sastavili i ispravu. Dogovor je bio da sklope glavni ugovor kad skupe sve potrebne papire i tada će mu kupac isplatiti ostatak kupoprodajne cijene. On je odmah krenuo u skupljanje papire jer mu je bilo u interesu da se čim prije realizira kupoprodaja. Na predmetne nekretnine pristupao je jedino preko predmetnog puta, koji predstavlja jedini pristup, kojeg je tuženica kasnije počela zatvarati. Već jedno sedam dana nakon što je dogovorio prodaju s LB počeli su problemi s predmetnim pristupom do nekretnina, na taj prolaz se počela najprije nasipavat zemlja u velikim količinama kamionima. Nakon toga se počelo nadozidavati, odnosno pripremati za postavljanje ograde, kapije i betoniranje dvorišta. Te radove su izvodili radnici koje je angažirala tuženica, to su joj i oni sami rekli. On je vezano za te radove zvao i policiju kako bi to stopirali. Međutim, čim je policija otišla nastavili su s radovima i završili posao. Tada je bila postavljena ograda i kapija zbog čega više nije mogao pristupati do svojih nekretnina. LB ga je obavijestio u lipnju da je postavljena kapija i ograda i da više ne može pristupati do nekretnina. Na poziv SB odmah je došao u Martinčiće. SB mu je rekao da s obzirom na cijelu situaciju da odustaje od kupoprodaje, da mu je to sve sumnjivo i da to sam rješava s tuženicom. SB je vratio 30.000,00 eura i to njegovih 15.000,00 eura koje je dobio od kapare i svojih 15.000,00 eura koje je imao spremne za kupnju auta. U Martinčićima su napisali potvrdu o isplati kapare, a kako novce nije imao kod sebe otišli su kod njega da isplati LB. LB je bio ljut zbog cijele situacije i da su mu nastali troškovi (više dolazaka u Martinčiće te angažiranja arhitekta), pa mu je isplatio dvostruku kaparu jer nije želio nikakve postupke. Nakon toga je pokrenuo ovaj postupak protiv tuženice. Ujedno je protiv nje pokrenuo postupak osiguranja u kojem je naloženo tuženici uklanjanje ograde i kapije. Prije mjesec dana je ona i uklonjena te se sada može slobodno prolaziti. Nekretnine koje su trebale biti predmet prodaje LB stekao je od RB u prvim mjesecima 2024. Jedini put koji vodi na te nekretnine je sporni preko nekretnine tuženice. Svi koji na tom području imaju nekretnine gdje i on pristupaju na njih preko spornog puta koji dijelom ide preko nekretnine tuženice. Njemu je to poznato i iz razloga što u Martinčići ima kuću udaljenu do tih nekretnine deset, dvadeset metara, tu kuću je kupio i renovirao negdje 2023. Nikad prije nije vidio ni čuo da bi bilo problema s tim putom. Kad je izvodio radove na kući u [adresa] po dopuštenju RB vozio je materijal na nekretnine u njegovom vlasništvu i za to je prolazio po spornom putu. Za to mu tuženica ništa nije rekla. Problemi s putom su počeli tek kad je on prodao nekretnine LB. RB mu je nešto bio rekao, ali ne zna kada točno, da mu je tuženica postavljala kamenje, prepreke na put, nakon čega da ju je on tužio, pa da je ona sve to sklonila i da je sve bilo čisto. Od tuženice nikada nije tražio ključeve kapije jer je smatrao da je to sve nezakonito napravljeno.

20. Tuženica je iskazala da je nekretnine u Martinčići stekla u ožujku 2020. i to kupoprodajom od RB. Kad je došla na teren vidjelo joj se da tamo nije postajao nikakav put. RB joj nije rekao da bi postojao put preko nekretnina koje je kupila, kao ni HB, agent za nekretnine. Prve dvije godine nakon kupnje nije ni dolazila u Martinčiće, to je taman bilo razdoblje Covid pandemije. Tijekom 2022. znala se samo zaletjeti svakih par sedmica i provjeriti da je sve u redu. Negdje u ožujku 2023. je započela s renovacijom kuće u [adresa] te je počela boraviti više vremena u Martinčići, tamo bi znala biti po mjesec dana. Nakon što je kupila te nekretnine nije ni čula za to da bi netko prolazio po tom putu, nikad nije bilo ni govora o tome. Kada bi tamo boravila nije nikad nikog vidjela da bi prolazio po spornom putu. RB ju je bio tužio kada je njezin izvođač radova počeo ravnati parcele te je napravljen zidić od 20 centimetara kako bi se spriječilo otjecanje vode. UB je smatrao taj zid kao ogradu koju je jedan dan i srušio, dok je bila odsutna. On joj je tada rekao da mu time zabranjuje prolaz do njegovih parcela, kojih je sada vlasnik tužitelj. To je bilo negdje krajem 2023. ili početkom 2024. U spomenutom parničnom postupku odvjetnik ju je obavijestio da RB povlači tužbu u veljači 2024. Njoj je to bilo čudno. Rekla je da će pristati na povlačenje tužbe, ali da će ograditi svoje dvorište jer ima psa. S time da mu je rekla da ću mu ostaviti prolaz tj. vrata da može prolaziti. RB se na to nije očitovao, on je to ignorirao. Kada je njezin izvođač ravnao parcelu došla je u Martinčiće te je vidjela susjede, koji su započeli s renovacijom kuće u [adresa] da voze tačkama žbuku i ostalu šutu preko njezine čestice na parcele FB, sada od tužitelja. Prigovorila je i pitala ih otkud im pravo da tuda prolaze. Rekli su joj da im je to dozvolio RB. Na to im je rekla da UB zna da ne može tuda prolaziti. Nakon toga su oni prestali prolaziti po njezinoj čestici. Oni su toliko navukli tog materijala da je to stvarno počelo izgledati kao put. Ona je bila angažirala da se doveze traktor zemlje u njezino dvorište kako bi se stvorio veći sloj zemlje gdje bi mogla saditi, prije toga je na tom mjestu bila isto zemljana površina. Negdje u travnju – svibnju 2024. dobila je poziv od tužitelja da je on kupio dvije parcele od RB. Na to ga je pitala da li mu je UB rekao da nema pravo nikakvog puta preko njezinih parcela i da je s UB radi toga ranije vodila postupak, na što joj je tužitelj rekao da o tome ništa nije znao. Tada ju je pitao da li može maknuti zemlju koju je nasipala kako bi mogao prolaziti na svoje parcele i očistiti ih na što mu je rekla da može, ali da nakon toga mora tu zemlju vratiti. Na to joj je rekao da izgleda da je onda UB zeznuo i njega i nju i da će se snaći. Idući put kad je nešto čula od tužitelja je kad je u lipnju dobila tužbu. Negdje u tom razdoblju krajem svibnja početkom lipnja je započelo izvođenje radova, izgradnja zidića i postavljanje žičane ograde. Nitko joj nije ništa rekao za te radove dok se tužitelj nije pojavio u njezinoj kući i počeo joj mahati s nekakvom tužbom i papirima. Rekao joj je da to ne bi smjela raditi, da je na njegov prijedlog izdana privremena mjera i da sve to ruši. Rekla mu da ja nema pojma o tome, da nije dobila nikakve papire. ŽB je angažirala jer je htjela da kuća koja se nalazi na dvije k.č. bude na jednoj k.č. i da se izmjere nove granice. Nije pokretala nikakav postupak protiv tužitelja i nikog drugog u kojem bi tražila da im se zabrani prolazak preko njezinog dvorišta. Neko vrijeme imala je kamp kućicu na parcelama RB, sada u vlasništvu tužitelja. Kamp prikolicu su dovezli na te parcele preko prolaza za kojeg tužitelj tvrdi da bi bio put u ovom postupku s time da bi je mogli dovesti morali su micati kamenje i proći kroz otvor između zida ŠB i provalije koja se nalazila sa druge strane. Smatra da je taj dio po kojem su prolazili s kamp kućicom nema nikakve veze s njezinim parcelama, već je to dio od ŠB koji je međaš s njom i s RB. Ona je stavila vrata preko kojih se je moglo pristupiti na susjednu nekretninu GB, a koju je kupio tužitelj. Sve se to dešavalo u istom momentu pa je mislila da nema smisla da ostavlja prolaz u svoje dvorište na tri strane kada je tužitelj postao vlasnik svih parcela koje okružuju njezino dvorište. Nikome nije branila da pješke prolazi preko njezinog dvorišta.

21. Iskazi svjedoka RB, PB, TB i HB su prihvaćeni kao vjerodostojni. Oni su svi podudarno navodili da je sporni put postojao u naravi kada je tuženica kupila predmetne nekretnine u Martinčići. Tuženica je bila upoznata s činjenicom da dijelom preko njezinih nekretnina ide put kojim se pristupa na nekretnine u nastavku tog puta, iako se u samom ugovoru o kupoprodaji nekretnina nije izričito navelo da bi njezine nekretnine bile opterećene pravom stvarne služnosti puta u korist nekretnina u nastavku tog puta. Nadalje iz njihovih iskaza je utvrđeno da je tužiteljica nakon što je postala vlasnica predmetnih nekretnina i nakon što je na tim nekretninama bila geodetkinja ŽB, počela poduzimati radnje (postavljenje kamenja, nasipavanje zemlje, zidanje zidića, postavljenje ograde i kapije) kojim je onemogućila prolazak preko njezinih nekretnina po spornom putu, a time su vlasnici nekretnina u nastavku tog puta izgubili jedini pristup do njihovih nekretnina.

22. Iskazi svjedoka LB i tužitelja cijenjeni su pozitivno u dijelu u kojem su navodili da su sklopili predugovor 15. travnja 2024. kojim su preuzeli obvezu sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina, kao i u dijelu da je došlo do raskida tog ugovora 10. lipnja 2024., kako to proizlazi iz potvrda na str. 4. i 5 spisa koje su sami sastavili. Prihvaćeni su kao vjerodostojni i njihovi navodi da u konačnici nije došlo do sklapanja ugovora zbog sprječavanja slobodnog pristupa na predmetne nekretnine. Međutim, u preostalom dijelu nisu prihvaćeni njihovi navodi kao vjerodostojni, životni i logični, posebice u dijelu u kojem su iskazivali o isplati s osnove kapare i dvostruke kapare te da bi problemi s predmetnim putem počeli nakon sklapanja predmetnog ugovora (nakon 15. travnja 2025.). Naime iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka, posebice RB, utvrđeno je da su problemi sa spornim putom počeli još 2023. i da su se nastavili neprekidno sve dok privremenom mjerom tuženici nije bilo naloženo uklanjanje kapije i ograde radi omogućavanja neometanog prolaska predmetnim putom.

23. Iskaz tuženice je cijenjen kao vjerodostojan, osim u dijelu gdje je iskazivala da joj u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji, kao i nakon toga, nije bilo poznato da postoji put koji je dijelom zahvaćao njezine nekretnine, a s obzirom na iskaze svjedoka RB i HB.

24. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da se više od dvadeset godina slobodno prolazilo po putu koji dijelom prolazi preko nekretnine tuženice sada k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi pristupa na nekretnine sada u vlasništvu tužitelja k. č. [katastarska čestica] zgr., 2548/13 i 2548/14 k. o. [katastarska općina] i to sve dok tuženica nije počela braniti pravo prolaska preko njezine nekretnine. U trenutku kada je tuženica stekla pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. i 91/2 zgr. (sada k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] znala je da dijelom preko njezinih nekretnina prolazi put koji se nastavljao na asflatiranu javnu prometnicu, iako se u samom ugovoru u kupoprodaji nije navelo da bi postojao takav teret na njezinoj nekretnini. Svjedoci UB, prodavatelj nekretnina tuženici, i HB, agent za prodaju nekretnina koji je sastavljao ugovor o prodaji, izričito su potvrdili da je tuženica bila upoznata da preko njezinih nekretnina prolazi put kojim se koriste treće osobe za pristup na svoje nekretnine, tim više što se tim putem tada koristila i tuženica za prijevoz kamp kućice na parcelu, koje je sada vlasnik tužitelj. Tuženica je 2023. započela s radnjama kojim je priječila slobodan prolazak predmetnim putem i to postavljanjem kamenja te kasnije gradnjom niskog zidića, kako je to naveo svjedok UB, koji je te 2023. zbog toga pokrenuo protiv tuženice postupak kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta. Postupak je okončan povlačenjem tužbe u veljači 2024. Da je tuženica počela poduzimati radnje radi sprječavanja prolaska po predmetnom putu negdje još 2023. utvrđeno je i iz iskaza PB i TB. Oni su naveli da je tuženica počela to činiti nakon što je angažirala geodetkinju ŽB radi premjeravanja parcela. Tužitelj je predmetne nekretnine stekao od RB na temelju ugovora u kupoprodaji sklopljenog 16. veljače 2024. Iako je tužitelj navodio da je tada smatrao da nema nikakvih problema s putom, iz iskaza NB je utvrđeno da je tužitelj bio upoznat da je UB bio u sporu s tuženicom glede predmetnog puta. Stoga nisu prihvaćeni kao životni i logični navodi tužitelja da je, unatoč problemima koje RB imao s pristupnim putem, on smatrao da je s putom sve čisto u vrijeme sklapanja ugovora s RB kao i predugovora s SB. Zasigurno mu kao vlasniku kuće udaljenoj deset, dvadeset metara od nekretnina tuženice nije moglo ostati nepoznato da postoje određena neriješena imovinskopravna pitanja glede predmetnog puta, koji kao takav nije dolazio upisan u zemljišnoj knjizi. Tim više što u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji s RB još uvijek je bio u tijeku navedeni postupak zbog smetanja služnosti puta. Prema tome, iako je tužitelj znao da je tuženica poduzimala određene radnje glede spornog puta i da vezano za taj put postoje neriješena imovinsko pravna pitanja, on o tome nije na nikoji način obavijestio zainteresiranog kupca LB.

25. U skladu s načelom savjesnosti i poštenja (čl. 4. i 251. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO)) bila je obveza tužitelja da LB obavijesti da postoje neuređeni odnosi između njega i tuženice glede pristupnog puta za njegove nekretnine. Tužitelj to nije učinio. Također i sam kupac je imao saznanja da se radi o pristupnom putu koji kao takav nije dolazio upisan u zemljišnoj knjizi.

26. Naknada štete je uređena u čl. 1045. ZOO-a u kojem je određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (stavak 1.). Predmnijeva se obična nepažnja (stavak 2). Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjena krivnjom štetnika).

27. Stoga, iako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tuženica poduzimala radnje kojima je spriječila, između ostalog, tužitelja do svojih nekretnina k. č. [katastarska čestica] zgr., 2548/13 i 2548/14 k. o. o. Grožnjan, slobodno pristupa spornim putem, kojim se do tada pristupalo do tih nekretnina, utvrđeno je da tuženica zbog poduzetih radnji ne može biti odgovorna što u konačnici nije došlo do sklapanja ugovora o kupoprodaji između tužitelja i LB, a time ni u obvezi naknaditi mu bilo kakvu štetu koja mu je toj osnovi eventualno nastala. Tužitelj je, iako je znao da nisu uređeni imovinskopravni odnosi glede predmetnog puta i da pravo stvarne služnosti puta preko nekretnina tuženice ne dolazi upisano u zemljišnoj knjizi, jamčio kupcu da postoji slobodan pristup spornim putem do nekretnina koje su predmet prodaje, pa je njegova odgovornost što nije došlo do sklapanja predmetnog ugovora zbog problema s pristupnim putom.

28. Pritom valja navesti da u slučaju i da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica odgovorna za štetu tužitelju, sporno je da li je tužitelju nastala šteta kako je ona u utužena (po osnovi isplaćene dvostruke kapare i visina te štete).

29. U skladu s čl. 303. st. 1. ZOO-a ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno.

30. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da između stranaka nije sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina, već da su stranke 15. travnja 2024. samo sklopile predugovor kojim su preuzele obvezu sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina do 10. lipnja 2024, to ni iznos koji je LB eventualno isplatio tužitelju 15. travnja 2024. u iznosu 15.000,00 eura ne predstavlja kaparu u smislu čl. 303. st. 1. ZOO-a, pa time nije ni mogla postojati obveza vraćanja dvostruke kapare u smislu čl. 304. st. 2. ZOO-a.

31. U slučaju kada bi se i tumačilo da potvrda od 15. travnje 2024. predstavlja dokaz da je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim su ugovoreni predmet prodaje i cijena, uzimajući u obzir sve okolnosti ovog slučaja, stav je ovog suda da nije moguće ni s izvjesnošću utvrditi da su doista i isplaćeni iznosi navedeni u pisanim potvrdama. Sudu je neživotno i nelogično da bi tužitelj pristao na ugovaranje kapare u visini 15.000,00 eura, što iznosi 23 % posto ugovorene kupoprodajne cijene, u situaciji kada je bio svjestan da postoje neuređeni imovinskopravni odnosi glede jedinog pristupnog puta do nekretnina koje su bile predmet prodaje. Time bi preuzeo rizik od vraćanja dvostruke kapare tuženiku u iznosu 30.000,00 eura što iznosi gotovo 50 % ugovorene kupoprodajne cijene. U konkretnom slučaju iznos od 15.000,00 eura predstavlja znatno veći iznos od onog koji se uobičajeno ugovara u praksi u pravnom prometu. Opće poznato je da se kapara ugovara u pravnom prometu u visini oko 10 % ugovorene kupoprodajne cijene. Između ostalog nelogično i neuvjerljivo je da ne postoji nikakav materijalni dokaz o novčanim transakcijama od 15.000,00 eura i 30.000,00 eura, izuzev rukom pisanih potvrda prodavatelja i kupca.

Pritom valja i navesti da ni tužitelj ni LB nisu u postupku iskazivali da bi poduzimali bilo kakve konkretne radnje radi pristupanju isplati kupoprodajne cijene, izdavanju tabularne isprave i ovjeri kod javnog bilježnika, pripremanju isprava, kao niti da bi razgovarali o eventualnom produljenju roka za sklapanje ugovora s obzirom na to da je bilo vidljivo da taj ugovor neće sklopiti u ugovorenom roku do 10. lipnja 2024., odnosno da bi poduzimali bilo kakve radnje da se ugovor o kupoprodaji u konačnici i realizira, tim više ako se uzme u obzir dio iskaza LB da on do 10. lipnja 2024. nije imao saznanja o problemima s putom.

32. Slijedom svega navedenoga odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati 15.000,00 eura (petnaest tisuća eura) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, kao neosnovan.

33. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

34. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) naloženo je tužitelju da tuženici naknadi opravdane troškove postupka.

35. Tuženica je zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 16. prosinca 2024. 250 bodova, sastava podnesaka od 13. ožujka 2025., 25. kolovoza 2025. i 9. rujna 2025. po 250 bodova te pristupa ročištima 20. ožujka 2025. i 8. srpnja 2025. po 125 bodova te za 8. srpnja 2025. i 250 bodova te kod pristupa ročištu 14. listopada 2025. 250 bodova, ukupno 1.750 bodova, odnosno 3.500,00 eura, uvećano za PDV 25 %, sveukupno 4.375,00 eura i sudske pristojbe po odluci suda, sve uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate.

36. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora tuženici su priznati kao opravdani troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 16. prosinca 2024. 500,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), pristupa ročištima 20. ožujka 2025. u zatraženom iznosu 250,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), te kod pristupa ročištima 8. srpnja 2025. i 14. listopada 2025. po 500,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT-e), ukupno 1.750,00 eura, uvećano za PDV 25 % (tbr. 46. OT-e) što iznosi 437,50 eura, sveukupno 2.187,50 eura.

37. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a na priznate troškove postupka pripadaju joj zatezne kamate stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

38. Tuženici u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu priznati kao opravdani troškovi pristupa na ročište 8. srpnja 2025. u daljnjem iznosu 250,00 eura jer joj je za pristup na ročište odmjerena naknada u skladu s OT-om. Naime, tuženica je za jedno ročište na kojem je održano drugo pripremno ročište, zaključen prethodni postupak i otvorena glavna rasprava zatražila isplatu dvije naknade, tumačeći da se radilo i o dva različita ročišta i to naknadu za pripremno ročište i naknadu za ročište glavne rasprave, umjesto pravilno naknadu za jedno ročište, kako joj je i odmjerena naknada. Nadalje nisu joj ni priznati troškovi sastava podnesaka od 13. ožujka 2025., 25. kolovoza 2025. i 9. rujna 2025. jer je navode iz tih podnesaka mogla iznijeti na ročištima za pristup na koja joj je priznata nagrada u cijelosti. Nije joj ni priznat trošak sudskih pristojbi jer joj takav trošak nije ni nastao u postupku.

39. Slijedom navedenog naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom 2.187,50 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku 14. studenog 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok su zahtjev tuženice u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja u cijelosti odbijeni.

U Pazinu 14. studenog 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p.,

2. tuženica p. p.