Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-90/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996, protiv prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 065710456372 i drugotuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi: utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu te postojanje novčane tražbine radi stjecanja bez pravnog osnova - restitucije na temelju ništetnosti s prijedlogom za pokretanje oglednog spora, V.P.S.: 50.000,00 eur, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 1. listopada 2025. u nazočnosti direktora tužitelja DŽ, zakonskog zastupnika i punomoćnika drugotuženika ĆŽ, odvjetnika u OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, u odsutnosti uredno pozvanog stečajnog upravitelja prvotuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996 koji glasi:

" I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu broj 510166707- 5102542590 od 26. srpnja 2005. godine koji su sklopili ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3 kao Banka/kreditor i ARIS 2000 d.o.o. 06571045637, ZAGREB, Fraterščica 60 kao Korisnik kredita

II/ Utvrđuje se da postoji novčana tražbina ARIS 2000 d.o.o. u stečaju OIB: 06571045637, ZAGREB, Fraterščica 60 prema ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320 ; Rijeka , Jadranski trg 3 u iznosu od 40.702,01 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

počev od 05.08.2005. do plateža iznosa od 20,43 EUR

počev od 09.08.2005. do plateža iznosa od 0,53 EUR

počev od 24.08.2005. do plateža iznosa od 409,23 EUR

počev od 03.09.2005. do plateža iznosa od 161,57 EUR

počev od 03.09.2005. do plateža iznosa od 0,66 EUR

počev od 30.09.2005. do plateža iznosa od 413,10 EUR

počev od 05.10.2005. do plateža iznosa od 153,81 EUR

počev od 03.11.2005. do plateža iznosa od 407,57 EUR

počev od 09.11.2008. do plateža iznosa od 150,67 EUR

počev od 03.12.2005. do plateža iznosa od 150,32 EUR

počev od 03.12.2005. do plateža iznosa od 408,12 EUR

počev od 03.02.2006. do plateža iznosa od 405,63 EUR

počev od 03.02.2006. do plateža iznosa od 153,44 EUR

počev od 01.03.2006. do plateža iznosa od 404,12 EUR

počev od 04.03.2006. do plateža iznosa od 137,02 EUR

počev od 01.04.2006. do plateža iznosa od 405,00 EUR

počev od 04.04.2006. do plateža iznosa od 150,80 EUR

počev od 29.04.2006. do plateža iznosa od 402,87 EUR

počev od 03.06.2006. do plateža iznosa od 146,91 EUR

počev od 04.07.2006. do plateža iznosa od 140,60 EUR

počev od 04.07.2006. do plateža iznosa od 400,65 EUR

počev od 03.08.2006. do plateža iznosa od 151,87 EUR

počev od 03.10.2006. do plateža iznosa od 407,84 EUR

počev od 04.10.2006. do plateža iznosa od 139,99 EUR

počev od 03.11.2006. do plateža iznosa od 407,57 EUR

počev od 03.11.2006. do plateža iznosa od 18.290,89 EUR

koju je Tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. OIB: 23057039320 ; Rijeka, Jadranski trg 3 dužan vratiti stečajnoj masi Tuženika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju 06571045637, ZAGREB, Fraterščica 60 u roku osam (8) dana.

II Nalaže se tužitelju JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996 isplatiti prvotuženiku ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 065710456372 s osnova naknade troškova postupka iznos od 2.500,00 eura.

III Tužitelj JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996 se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka s ukupno postavljenim zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 995,04 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj JUPITER SIGMA j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 95024223996 (u daljnjem tekstu tužitelj) je dana 20. veljače 2025. podnio tužbu protiv prvotuženika ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Fraterščica 60, OIB: 065710456372 (u daljnjem tekstu prvotuženik) i drugotuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 (u daljnjem tekstu drugotuženik) u kojoj navodi da su drugotuženik i prvotuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu br. 510166707-5102542590 od 26. srpnja 2005. godine prema kojem Ugovoru je prvotuženik platio drugotuženiku sve mjesečne anuitete.

2. Tužitelj smatra da je predmetni Ugovor ništetan u cijelosti jer su ništetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu koju može svojom voljom mijenjati Banka - kreditor, drugotuženik i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj se povrat obveze iz Ugovora obračunava, kao i kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi obračunavaju po srednjem tečaju banke za eur, a iz Ugovora nije vidljivo kako se određuje srednji tečaj iz kojeg razloga tužitelj smatra da je činidba neodređena i neodrediva radi čega je cijeli Ugovor ništetan. Ovo zato što taj promjenjivi parametar nije određen, nije određeno niti kada se vrši usklađenje niti referentno razdoblje na koje se usklađivanje odnosi a nije jasno određeno tko određuje i kako određuje EURIBOR, tj. nije jasna formula na koji način se određuje EURIBOR pa smatra da kako nije jasno određen način primjenjivanja promjenjive kamatne stope, da je Ugovor ništetan u cijelosti.

3. Tužitelj dalje smatra da su upravo odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli bile uvjet i odlučujuća pobuda zbog koje je drugotuženik sklopio predmetni Ugovor, a te odredbe su ništetne, zbog čega smatra da je i cijeli Ugovor o kreditu ništetan.

4. Svoj pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora i za utvrđenje da postoji novčana tražbina prvotuženika u odnosu na drugotuženika u ukupnom iznosu koji je prvotuženik isplatio drugotuženiku sa osnova predmetnog Ugovora o kreditu jer je prvotuženik tužitelju ustupio tražbinu po tom ugovoru, nad prvotuženikom je otvoren stečajni postupak, tužitelj je u stečajnom postupku prijavio svoju tražbinu, stečajni upravitelj prvotuženika nije pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora niti postupak radi isplate u korist stečajnog dužnika iznosa isplaćenih po ništetnom Ugovoru, a tužitelj ima pravni interes kao stečajni vjerovnik prvotuženika namiriti se u stečajnom postupku.

5. Tužitelj je na poziv suda dostavio dokumentaciju iz stečajnog postupka nad prvotuženikom na okolnost pravnog interesa, a to je rješenje o utvrđenim tražbinama i zapisnik sa izvještajnog i ispitnog ročišta iz kojih ne proizlazi da bi prvotuženik pokretao kakve postupke u cilju povećanja stečajne mase i time povećanja mogućnosti za namirenje stečajnih vjerovnika u većem opsegu. Tužitelj kao stečajni vjerovnik kao preuzimatelj tražbina od FŽ, sam u odnosu na iznos svoje utvrđene tražbine od 113.568,08 eur pa niti zajedno s vjerovnikom PŽ koji ima tražbinu od 47.883,07 eur, nema mogućnosti inicirati pokretanje skupštine jer nema 2/5 utvrđenih tražbina.

6. Sukladno navedenim dokazima i obrazloženju pravnog interesa, sud smatra da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje kakvu je podnio u ovom postupku jer ako bi u postupku uspio, postoji veća mogućnost namirenja tužitelja koji može imati status stečajnog vjerovnika prvotuženika, jer mu je ustupljena tražbina od strane stečajnog vjerovnik, jer bi prvotuženik mogao tražiti isplatu od drugotuženika, a iz naplaćenog iznosa bi se mogao namiriti tužitelj. Ovo zato što iz Rješenja o utvrđenim tražbinama proizlazi da je kao stečajni vjerovnik u I. višem isplatnom redu navedena FŽ s iznosom prijavljene tražbine od 113.568,08 eur, a iz Ugovora o cesiji ovjerenog 19. prosinca 2024. godine proizlazi da je FŽ svoju tražbinu po Rješenju o utvrđenim tražbinama u iznosu od 3.300,00 eur ustupila tužitelju, dakle, novi vjerovnik prvotuženika je tužitelj.

7. Tužitelj je obrazložio da kao stečajni vjerovnik nema uvjeta predložiti zakazivanje Skupštine, koja bi naložila stečajnom upravitelju da pokrene parnicu kakvu je pokrenuo tužitelj, a koje obrazloženje sud usvaja kao uvjerljivo jer iz Rješenja o utvrđenim tražbinama proizlazi uzevši u obzir iznos tražbine koji je ustupljen tužitelju, proizlazi da tužitelj po Stečajnom zakonu nema mogućnost inicirati da stečajni upravitelj prvotuženika pokrene postupak protiv drugotuženika iz kojeg postupka bi postojala mogućnost većeg namirenja tužitelja.

8. Stečajni zakon kao posebni zakon ne sadržava odredbe koje se odnose na pravo podnošenja tužbi za utvrđenje protiv stranke koja je u stečajnom postupku osim odredbi koje se odnose na utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbina u stečajnom postupku i utvrđeno da je neosnovano osporavanje tražbine pa nema zapreke da svaka osoba koja ima pravni interes može tužbe na utvrđenje podnijeti po općim pravilima sadržanim u Zakonu o parničnom postupku i protiv stečajnog dužnika.

9. Po članku 187. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) tužbu radi utvrđenja (tzv. deklaratornu tužbu) može podnijeti osoba koja ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

10. Kod tužbe na utvrđenje tužitelj mora dokazati konkretan i neposredan pravni interes da bi uspjeh u parnici utjecao na prava tužitelja, pa tužitelj može uz tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora postaviti i zahtjev za utvrđenje činjenice koliki iznos je drugotuženik dužan vratiti prvotuženiku društvu u stečaju jer bi se iz tog iznosa mogao namiriti i tužitelj koji je ustupom tražbine stekao mogućnosti biti stečajni vjerovnik.

11. Stoga sud smatra da nije bilo osnove za odbacivanje tužbe na utvrđenje.

12. Drugotuženik u odgovoru na tužbu ulaže prigovor aktivne legitimacije i nedopuštenosti tužbe jer smatra da ista nije dopuštena sukladno Zakonu o parničnom postupku i po Stečajnom zakonu. Tužitelj kao osoba kojoj je ustupljena tražbina, nije ovlašten pokrenuti parnicu po predmetnom tužbenom zahtjevu jer se ne može smatrati zainteresiranom osobnom jer nije ugovaratelj niti univerzalni pravni slijednik ugovaratelja. Dalje smatra da tužitelj nije ovlašten za vođenje ovog postupka jer je Stečajnim zakonom točno propisano koje parnice se mogu voditi, a tužitelj je pokrenuo parnicu vezano za navodnu tražbinu koja nije prijavljena u stečajnom postupku, pa tako nije niti upućen na pokretanje parnice, jer bi tužitelj po Stečajnom zakonu bio ovlašten zahtijevati samo ispunjenje kakve tražbine u svoje ime i za svoj račun, ako bi Skupština vjerovnika odbila dati suglasnost za pokretanje postupka radi naknade štete. Osim toga, tužitelj ovdje zahtjeva utvrđenje tražbine u pravnom odnosu između dva tuženika, a ne u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Ukazuje na činjenicu da se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodi predmet u kojem su iste stranke, a koji je pokrenut pod br. P-587/2023 po tužbi društva APOLON EPSILON j.d.o.o., koji ima istog zakonskog zastupnika kao i tužitelj u kom se zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora u cijelosti te isplata po osnovi restitucije, a da je to društvo također steklo temeljem Ugovora o cesiji iz 2023. godine 1/6 novčane tražbine koju to društvo zahtjeva u tom postupku. Ukazuje da se vodi još jedan postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci radi utvrđenja ništetnosti u cijelosti predmetnog Ugovora koji se vodi pod br. P-367/2024, a koji postupci su ranije pokrenuti pa smatra da postoje razlozi za prekid ovog postupka.

13. Drugotuženik smatra da je temelj obveze odrediv jer Ugovor o kreditu sadržava parametre temeljem kojih se može utvrditi obveza korisnika kredita po kojim parametrima je tužitelj izvršio otplatu tog kredita, a ukazuje da je valutna klauzula u eurima dopuštena odredbama prema čl. 395. ZOO/53/91 i dr. jer se je kreditna obveza prvotuženika izračunavala po srednjem tečaju drugotuženika za eur na dan plaćanja pa je Ugovor o kreditu sadržavao podatke s pomoću kojih se dio činidbe mogao odrediti pa drugotuženik nije jednostrano određivao tečaj po kojem je korisnik kredita plaćao, osim toga, u čl. 395. st. 2. jasno je bilo navedeno da u slučaju ako je ugovorena valutna klauzula a stranke nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava plaćanjem u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi tog dana. Ukazuje i na Zakon o deviznom poslovanju prema kojem se tečaj strane valute prema kn slobodno formira na tržištu stranih sredstava za plaćanje na temelju ponude i potražnje. Ugovorenu kamatnu stopu koju čini zbroj stope EURIBOR-a i stope marže od 5,5%, a prema čl. 12. st. 2. Ugovora o kreditu propisano je da je kamatna stopa vezana uz promjena tromjesečnog EURIBOR-a, te da se visina EURIBOR-a određuje mjesečno 2 radna dana prije 1. u mjesecu i vrijedi za tekući mjesec. Propisano je da se visina EURIBOR-a utvrđuje na stranici REUTERS-a (EURIBOR 01), navodi da drugotuženik nikad nije jednostrano povisio kamatnu stopu, nego da je do promjena kamatnih stopa dolazilo uslijed promjene EURIBOR-a, a EURIBOR se uvijek vezao za iznos od 5,5% ugovorene marže.

14. Drugotuženik ističe prigovor zastare pozivajući se na petogodišnji zastarni rok jer je tužitelj podnio tužbu 2025., a kredit je otplaćen 2006. godine. Podredno ističe da tužitelj i da mu je zahtjev osnovan, kamate može tražiti samo od dana podnošenja tužbe, a ne od plaćanja svakog pojedinog iznosa po kreditu jer je drugotuženik pošteni stjecatelj. Ukazuje na činjenicu obijesnog parničenja od strane zakonskog zastupnika tužitelja koji otkupljuje male iznose tražbina po pojedinim Ugovornima o kreditu za više trgovačkih društava u kojima je član i zakonski zastupnik te tako opterećuje pravosudni sustav i drugotuženika, odnosno ostale kreditore.

15. Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne može dati očitovanje o činjenicama iz tužbe jer je kreditno zaduženje bilo godinama prije otvaranja stečajnog postupka, sve radnje oko ugovaranja je vršio DŽ kao raniji zakonski zastupnik prvotuženika i sadašnji zakonski zastupnik tužitelja. Smatra da se radi o pravnom pitanju, ne protivi se zahtjevu pod toč. 2. tužbenog zahtjeva ako bi se utvrdila osnovanost toč. 1. tužbenog zahtjeva.

16. U podnesku od 14. travnja 2025. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu drugotuženika ističući da pojmovi EUROIBOR ne predstavljaju opće poznate činjenice, a u Ugovoru o kreditu ne stoji tko je treća osoba koja određuje pojam EURIBOR te nije Ugovorom određeno kako se određuje srednji tečaj drugotuženika. Zakon o provedbi uredbe EU 2016/2011 o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti (NN 57/18) na snazi je tek od 25. srpnja 2018. pa do tada nije bilo propisa niti ovlaštenog tijela ovlaštenog izdavati odobrenje radi određivanja kamatnog indeksa. Ukazuje na to da u drugim postupcima nitko od svjedoka nije objasnio kako se određuje EURIBOR. Ukazuje da je REUTERS-u izrečena novčana kazna zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju.

17. U podnesku od 25. travnja 2025. tužitelj obrazlaže zašto smatra da je odlučujuća pobuda i uvjet na strani drugotuženika bilo ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te da sam određuje tečaj po kojem će se vraćati kredit sukladno čemu predlaže sudu da se drugotuženiku naloži da pribavi sve opće akte po čl. 233. važeće u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kojim je određivao kriterije, način i postupke mjerenja, procjene i upravljanje rizicima.

18. U podnesku od 20. svibnja 2025. drugotuženik u bitnom ponavlja navode odgovora na tužbu i dodatno se poziva na odluke iz drugih predmeta te predlaže da sud odbije prijedloge tužitelja iz podneska od 25. travnja 2025. navodeći da se drugotuženik nije pozvao ni na kakvu ispravu temeljem kojih je određivao kriterije, način i postupke mjerenja, procjene i upravljanje rizicima.

19. Tužitelj je predložio saslušanje kao svjedoka članova uprave tuženika i saslušanje sudaca koji su donosili presude na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, koji prijedlog je sud odbio, a usvojio je dokazne prijedloge saslušanje osobe koja je u ime tužitelja sklapala ugovor za prvotuženika i zaposlenika banke za koje je tužitelj naveo da su sudjelovali kod pripreme ugovora.

20. Tužitelj navodi da je predložio financijsko vještačenje samo na okolnost koliko je prvotuženik platio drugotuženiku jer smatra da nije potrebno utvrđivati koliko bi drugotuženik trebao naplatiti prvotuženiku da je kamatna stopa bila fiksna, jer ako je ugovor ništetan, tada nikakva tražbina tuženika nije niti nastala i smatra da bi se stečajnoj masi trebalo vratiti sve što je dala po osnovi ugovora, a drugotuženik je eventualno mogao prijaviti svoju tražbinu po osnovi stjecanja bez osnova u stečajnom postupku nad prvotuženikom, ali nikakvu tražbinu nije prijavio.

21. Na pripremnom ročištu od 27. svibnja 2025. stranke u bitnom ponavljaju navode iz tužbe, odgovora na tužbu i već dostavljenih podnesaka, a tužitelj navodi da je u to vrijeme tuženik i s drugim klijentima ugovarao ugovore pod istim uvjetima. Sud je usvojio prijedlog da se saslušaju i djelatnici drugotuženika koji su sa PŽ kao zakonskim zastupnikom prvotuženika u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, imali kontakta vezano za predmetni ugovor, saslušao je zakonskog zastupnika tužitelja KŽ, koji je u vrijeme ugovaranja bio zakonski zastupnik prvotuženika, kao svjedoka te odlučio ne provoditi daljnje personalne dokaze.

22. Tužitelj je u prilogu podneska od 29. rujna 2025. na poziv suda dostavio nekoliko ugovora o kreditu koje je tužitelj sklapao sa trećim osobama jer ga je sud na to pozvao jer se pozvao na te dokumente.

23. Stranke su na ročištu za glavnu raspravu 1. listopada 2025. učinile nespornim da postupak povodom prijedloga za prethodnu odluku pred Europskim sudom, koji se odnosi na pitanje EURIBOR-a još nije započeo nego je samo objavljen prijedlog i da nema identiteta postavljenog zahtjeva i identiteta stranaka u drugim postupcima, pa nije bilo uvjeta za prekid postupka.

24. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku Ugovora o dugoročnom kreditu broj 510166707-5102542590 od 26. srpnja 2005. godine uz otplatni plan koji je prilog tom Ugovoru (str. 25-27 spisa), u Izvod iz sudskog registra za tuženika, Ugovor o cesiji br. 25800211, sklopljen između FŽ, JUPITERA OMEGA j.d.o.o. i JUPITERA SIGMA j.d.o.o. koji je ovjeren dana 19. prosinca 2024., u Rješenje o utvrđenim tražbinama ovog suda br. St-264/2024-70 od 9. prosinca 2024. godine, u Izvod iz sudskog registra za prvotuženika na dan 3. siječnja 2025., u izvatke o stanju i prometu na računu za prvotuženika za razdoblje otplate kredita (str. 64-87 spisa), u dokaze o uplati iznosa od 275.625,37 eur sa osnova zatvaranja obveze prvotuženika prema tužitelju s datumom 7. studenim 2006. godine preko RBA Austrija d.d. Zagreb (str. 88 spisa), saslušan je DŽ zakonski zastupnik tužitelja kao svjedok te su kao svjedoci saslušani ČŽ i MŽ, zaposlenici drugotuženika.

25. Relevantna odredba je sadržana u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005), u čl. 105. koji glasi:

"1) Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

2) Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje."

Primjenjuje se citirani Zakon jer je Ugovor o kreditu sklopljen 26. srpnja 2005. godine, jer je Zakon o obveznim odnosima 35/05 stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine.

26. Odredbe zbog kojih tužitelj smatra da je cijeli Ugovor o kreditu ništav, za koje smatra da su bile uvjet Ugovora odnosno odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen, sadržane su u toč. 7. predmetnog Ugovora, kojem je u stavku 4. regulirano da će se povrat obveza iz Ugovora obračunati po srednjem tečaju banke za eur na dan odobrenja žiro-računa banke, te da je korisnik računa upoznat s mogućim promjenama iznosa rata u kn nastalog uslijed promjene tečaja. Navedeno je da korisnik potpisom Ugovora potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. U čl. 8. Ugovora regulirano je da se kamata obračunava temeljem EURIBOR-a plus 5,5% poena godišnje te se obračunava primjenom direktne metode na ostatak duga, te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Čl. 12. st. 2. kojim je propisano da je kamatna stopa vezana uz promjenu tromjesečnog EURIBOR-a, a visina EURIBOR-a utvrđuje se mjesečno dva radna dana prije prvog u mjesecu i vrijedi za tekući mjesec. Visina EURIBOR-a utvrđuje se na stranici REUTERS-a (EURIBOR 01).

27. Dakle, stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu sukladno odlukama banke, mogućnost promjene rata u kn nastalog uslijed promjene tečaja, u odnosu kn i eur po srednjem tečaju banke za eur na dan odobrenja žiro-računa banke te su ugovorile kamatu vezanu uz EURIBOR plus 5,5% poena godišnje, a kamatna stopa je vezana uz promjenu tromjesečnog EURIBOR-a.

28. Tužitelj smatra da su upravo navedene ugovorne odredbe bile ništetne i da bi zbog istih bio ništetan i cijeli Ugovor o kreditu.

29. Iz Ugovora koje je tužitelj dostavio a koji su treće osobe sklopile s drugotuženikom, proizlazi da su sporne odredbe sadržane i u tim ugovorima.

30. Saslušanjem zaposlenika drugotuženika i zakonskog zastupnika prvotuženika u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora koji je sada zakonski zastupnik tužitelja, sud nije utvrdio da bi sporne odredbe zbog kojih tužitelj smatra da je cijeli Ugovor ništav, bile odlučujuća pobuda ili uvjet zbog kojih je Ugovor o kreditu sklopljen.

31. Tužitelj je dužan navesti činjenice i dokaze na okolnost tvrdnje da su upravo te odredbe bile odlučujuća pobuda zbog kojeg je Ugovor sklopljen.

32. U tijeku postupka tužitelj nije određeno naveo zašto bi upravo te odredbe bile odlučujuća pobuda sklapanja Ugovora jer pobuda kod ugovora o kreditu koje sklapaju banke je ostvariti dobit iz ugovora, a drugotuženik bi ostvario određenu dobit i da nisu ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

33. Stoga sud utvrđuje da nije ispunjena prva pretpostavka za utvrđenje ništavosti cijelog Ugovora jer o ne postojanju te činjenice zaključuje po pravilu o teretu dokazivanja čl. 221.a ZPP-a.

34. Ovo zato što saslušanjem DŽ koji je u ime prvotuženika sklapao predmetni ugovor nije bilo moguće utvrditi da su tuženiku sporne odredbe ugovora bile odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora.

35. Saslušanjem DŽ je utvrđeno da je isti kod saslušanja ugovora imao pogrešnu predodžbu o tome što je EURIBOR prema kojem je ugovoreno mijenjanje kamatne stope jer je u vrijeme sklapanja ugovora smatrao da je to nekakav burzovni indeks prema kojem se pozajmljuje novac i da je javno objavljen, a tek kasnije je stekao saznanje o tome da je bio manipulacija oko te veličine.

36. Stoga je kod prvotuženika u vrijeme sklapanja ugovora postojala zabluda o pouzdanosti EURIBORA kao veličine prema kojoj se određuje prema Ugovora promjena kamatne stopa, što nije razlog za ništetnost nego za pobojnost ugovora.

37. Saslušani svjedoci ČŽ i MŽ, zaposlenici tuženika se ne sjećaju pregovaranja oko predmetnog ugovora,u predmetno vrijeme su radili kao referenti kod drugotuženika za sklapanje ugovora, ČŽ je iskazao da je imao praksu tumačiti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi klijentima i da su imali naputke od drugotuženika kako se sklapaju ugovori,oba svjedoka su objasnili i što smatraju pod EURIBOROM, po njihovom saznanju to je referentna kamatna stopa na europskom međubankarskom tržištu koji j redovno objavljivan na stranicama REUTERS-a, te da se i sada kod ugovora o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom otplatne rate obračunavaju prema EURIBOR-u, ali drugotuženik sada ima u ponudi i kredite s fiksnom kamatnom stopom, nije im poznato kako je drugotuženik određivao svoj.

38. Svjedok MŽ je prepoznao jedan potpis na ugovoru u ime tuženika kao potpis referenta tuženika IŽ, ali nakon toga tužitelj nije predložio saslušanje te osobe kao svjedoka.

39. Isti svjedok ne zna tko određuje EURIBOR.

40. Saslušanjem svjedoka nije utvrđeno da bi upravo sporne odredbe bile pobuda sklapanja predmetnog ugovora, niti su utvrđene činjenice upravo vezane za predmetni Ugovor jer navode da se sklapanja tog ugovora ne sjeća.

41. Tužitelj je predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje samo na okolnost utvrđenja visine iznosa koliko je prvotuženik primio iz predmetnog Ugovora o kreditu, a nije predložio utvrđenje financijsko vještačenje koliko je to više nego što bi bilo da Ugovor nije sklopljen s citiranim odredbama, promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, prvotuženik platio drugotuženiku.

42. Sud bi mogao odlučivati po tužbenim zahtjevima radi utvrđenja djelomične ništavosti ugovora zbog takvih ugovornih odredbi zbog kojih tužitelj smatra da je predmetni Ugovor ništetan u cijelosti, ali takav zahtjev nije postavljen.

43. U postupku pokrenutom samo radi utvrđenja ništetnosti ili ništavosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sud može po predloženom financijsko knjigovodstvenom vještačenju utvrditi činjenicu koliko je više plaćeno po ugovorima o kreditima zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te vještak može utvrđivali iznose mjesečnih otplata bez primjene spornih odredbi za koje se traži utvrđenje ništetnosti , prema uvjetima kakvi su bili u vrijeme sklapanja ugovora, dakle kao da ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti bilo vještačenjima se utvrđuju iznosi koliko su tužitelji stvarno platili, a sudovi redovno dosuđuju razliku.

44. Stoga, u konkretnom slučaju, čak i da su predmetne odredbe bile odlučujuća pobuda zbog kojeg je konkretni Ugovor sklopljen, zbog odsustva druge kumulativne pretpostavke koja mora biti ispunjena po citiranom propisu, a to je da ugovor ne može opstati bez spornih ništetnih odredbi, sud smatra da predmetni ugovor nije u cijelosti ništav.

45. Kako kumulativno moraju biti ispunjene obje pretpostavke za primjenu čl. 105. st. 1. ZPP-a, nije bilo uvjeta utvrditi ništavost predmetnog Ugovora u cijelosti.

46. Ovo zbog utvrđenja suda da predmetni ugovor može opstati i bez spornih odredbi, ako bi se samo utvrdila niištavost tih odredbi.

47. Dakle i pod pretpostavkom da je EURIBOR potpuno nepouzdana kategorija, predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez odredbi prema kojima se promjena kamanih stopa i time i promjena obveze provotuženika veže uz promjenu EURIBOR-a.

48. Sud koristi termin ništavost, jer se taj termin koristi i u relevantnoj odredbi ZOO/91, dok je u sada važećem Zakonu koristi termin ništetnost, ali radi se samo o terminološkoj razlici pa sud može odlučivati i o tužbenom zahtjevu u kojem je istaknut zahtjev za utvrđenje ništetnosti.

49. Zbog vezanosti suda postavljenim tužbenim zahtjevom te istaknutim činjenicama i predloženim dokazima, sud u ovom postupku ne može odlučivati o djelomičnoj ništetnosti pojedinih odredbi koje tužitelj smatra spornim i nije u mogućnosti provesti vještačenje iznosa mjesečnih otplata bez primjene spornih odredbi u vezi sa utvrđenjem koliko je tužitelj stvarno platio po predmetnom Ugovoru te ne može utvrditi razliku koju bi prvotuženik mogao potraživati od drugotuženika.

50. Stoga nije bilo potrebe tražiti od drugotuženika da dostavi sve akte, odnosno odluke po kojima su mijenjani uvjeti za obračun kamatnih stopa i odluke o promjeni visine relevantnog tečaja drugotuženika, što je utjecalo na obračun tuženika tužitelju mjesečnih iznosa otplate kredita.

51. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen.

52. Zbog utvrđenja neosnovanosti osnove zahtjeva nije bilo bitno utvrđivati :

- da li je nastupila zastara na koju ukazuje drugotuženik;

- koliki ukupni iznos je prvotuženik isplatio drugotuženiku po osnovi predmetnog ugovora o kreditu.

53. Stoga nije bilo potrebe za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

54. Tuženiku,po čl. 154. stavak 1. ZPP-a jer je uspio u sporu u cijelosti prema vrijednosti predmeta spora navedenog u tužbi 50.000,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika ("NN" broj 138/2023, dalje: OTH), sud je odredio naknadu troška za sastav odgovora na tužbu od 500,00 eura (vrijednost boda 2 eura) jer drugotuženik postavlja zahtjev u tom iznosu, a toliko je odredio i za sastav podneska od 20. svibnja 2025. kojim se tuženik dodatno očituje na nove navode tužitelja nakon odgovora na tužbu koji trošak je bio opravdan, a po Tbr. 8. t. 1. OTH-a 500,00 eura.

55. Sud je tuženiku priznao trošak dolaska na pripremno ročište dana 27. svibnja 2025. jer je na istom raspravljano i o glavnoj stvari po Tbr. 9. t. 1. OTH-a u iznosu od 500,00 eura, a isto toliko i po istoj pravnoj osnovi je tuženiku priznat trošak dolaska na ročište za glavnu raspravu održano dana 1. listopada 2025. na kojem su saslušavani svjedoci.

56. Tuženiku je priznat trošak PDV-a po Tbr. 42. OTH-a.

57. Ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 2.500,00 eura, koliko i traži.

58. Zatezne kamate na parnični trošak nisu priznate tuženiku jer u tom dijelu tuženik ne postavlja određen zahtjev po čl. 151. stavak 3. ZPP-a .

59. Tužitelj koji nije uspio u sporu niti djelomično je odbijen s zahtjevom za ukupno zatraženi iznos od 995,04 eura.

60. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- Tužitelju, e-Komunikacijom

- Drugotuženiku, po punomoćniku, e-Komunikacijom

- Prvotuženiku, e-Komunikacijom po stečajnom upravitelju