REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1434/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, [adresa], zastupan po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Mariane Mučnjak i punomoćnice tuženice odvjetnice Petre Vatavuk, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora kreditu broj 9012023983 sklopljenog dana 13. listopada 2006.g. između tužitelja OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, koja glasi: Članak 1. IZNOS KREDITA, iznos u kunama koji odgovara protuvrijednost od 17.225,67 CHF (slovima:sedamnaesttisućadvjestodvadesetpetCHFišezdesetsedamC) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.170,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

- na iznos od 8,69 EUR-a od 01.11.2008.

- na iznos od 9,34 EUR-a od 01.01.2009.

- na iznos od 10,92 EUR-a od 01.02.2009.

- na iznos od 11,62 EUR-a od 01.03.2009.

- na iznos od 9,44 EUR-a od 01.04.2009.

- na iznos od 9,78 EUR-a od 01.05.2009.

- na iznos od 6,93 EUR-a od 01.06.2009.

- na iznos od 4,50 EUR-a od 01.07.2009.

- na iznos od 5,05 EUR-a od 01.08.2009.

- na iznos od 6,45 EUR-a od 01.09.2009.

- na iznos od 6,29 EUR-a od 01.10.2009.

- na iznos od 4,96 EUR-a od 01.11.2009.

- na iznos od 7,46 EUR-a od 01.12.2009.

- na iznos od 9,28 EUR-a od 01.01.2010.

- na iznos od 12,21 EUR-a od 01.02.2010.

- na iznos od 11,45 EUR-a od 01.03.2010.

- na iznos od 15,24 EUR-a od 01.04.2010.

- na iznos od 14,41 EUR-a od 01.05.2010.

- na iznos od 16,14 EUR-a od 01.06.2010.

- na iznos od 27,60 EUR-a od 01.07.2010.

- na iznos od 25,15 EUR-a od 01.08.2010.

- na iznos od 31,76 EUR-a od 01.09.2010.

- na iznos od 29,64 EUR-a od 01.10.2010.

- na iznos od 25,14 EUR-a od 01.11.2010.

- na iznos od 36,67 EUR-a od 02.12.2010.

- na iznos od 44,68 EUR-a od 01.01.2011.

- na iznos od 38,29 EUR-a od 02.02.2011.

- na iznos od 39,92 EUR-a od 01.03.2011.

- na iznos od 36,28 EUR-a od 01.04.2011.

- na iznos od 36,82 EUR-a od 01.05.2011.

- na iznos od 51,30 EUR-a od 01.06.2011.

- na iznos od 52,28 EUR-a od 01.07.2011.

- na iznos od 64,78 EUR-a od 01.08.2011.

- na iznos od 60,61 EUR-a od 02.09.2011.

- na iznos od 52,04 EUR-a od 01.10.2011.

- na iznos od 51,20 EUR-a od 01.11.2011.

- na iznos od 50,90 EUR-a od 02.12.2011.

- na iznos od 53,55 EUR-a od 01.01.2012.

- na iznos od 56,76 EUR-a od 02.02.2012.

- na iznos od 56,71 EUR-a od 02.03.2012.

- na iznos od 54,80 EUR-a od 03.04.2012.

- na iznos od 55,30 EUR-a od 03.05.2012.

- na iznos od 57,07 EUR-a od 02.06.2012.

- na iznos od 55,25 EUR-a od 01.07.2012.

- na iznos od 55,77 EUR-a od 01.08.2012.

- na iznos od 54,90 EUR-a od 01.09.2012.

- na iznos od 52,70 EUR-a od 02.10.2012.

- na iznos od 55,84 EUR-a od 02.12.2012.

- na iznos od 55,81 EUR-a od 03.01.2012.

- na iznos od 52,06 EUR-a od 02.02.2013.

- na iznos od 54,50 EUR-a od 02.03.2013.

- na iznos od 54,50 EUR-a od 02.03.2013.

- na iznos od 55,33 EUR-a od 01.04.2013.

- na iznos od 53,55 EUR-a od 01.05.2013.

- na iznos od 50,23 EUR-a od 04.06.2013.

- na iznos od 48,68 EUR-a od 02.07.2013.

- na iznos od 49,70 EUR-a od 01.08.2013.

- na iznos od 151,87 EUR-a od 23.08.2013.

pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, pa od 01. siječnja 2023. godine obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. lipnja 2023., koja je uređena podneskom od 29. kolovoza 2025., tužitelj OP zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naložilo da mu isplati iznos od 2.170,10 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 13. listopada 2006., jer da je taj ugovor sadržavao ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Tužitelj je ujedno zatražio i da se presudom utvrdi ništetnim ugovorna odredba koja glasi: Članak 1. IZNOS KREDITA, iznos u kunama koji odgovara protuvrijednost od 17.225,67 CHF (slovima:sedamnaesttisućadvjestodvadesetpet CHFišezdesetsedamC) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Tužitelj je zatražio i naknadu parničnog troška, uz zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik Privredna banka Zagreb d.d. osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom ističući prigovor zastare te navodeći da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa i da je valutna klauzula bila valjano ugovorena. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu broj 9012023983 od 13. listopada 2006. (list 7-11 spisa), otplatna tablica (list 12 spisa), članak Pojašnjenje "analize rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu sa promjenjivom kamatnom stopom – primjer kredita vezano uz švicarski franak" objavljene u Biltenu o bankama broj 12 (list 30 spisa), plan otplate (list 40-41 spisa), knjigovodstvena kartica (list 42-54 spisa), te je saslušan tužitelj (list 55-56 spisa) i izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 60-66 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 1. ugovora o kreditu od 13. listopada 2006. koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika, uz daljnji zahtjev za isplatu iznosa 2.487,51 EUR s naslova preplate anuiteta zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF).

6. U postupku nije sporno da je tuženik s tužiteljem sklopio sporni ugovor o kreditu. Također nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio ugovoreni kredit, kao i to da ga je tužitelj potom otplaćivao u skladu sa svim ugovorenim parametrima (dakle, prema valutnoj klauzuli u CHF).

7. Sporno je prije svega je li ugovorna odredba navedenog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetna te je li nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva.

8. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik.

9. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik (jednako kao i ostale tužene banke) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. U navedenom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

11. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 9012923983 od 13. listopada 2006. (str. 7- 11 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditora i tužitelja OP kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.225,67 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz rok otplate od 84 mjeseca (čl. 7.1.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja (čl. 7.2.), s time da se radilo o kreditu za kupnju vozila (čl. 2.1.). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

13. Iz iskaza tužitelja OP (str. 55-56 spisa), kojoj ovaj sud u potpunosti vjeruje jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan te je u skladu sa ispravama u spisu, proizlazi da je tužitelj 2006. godine podigao kredit kod Privredne banke Zagreb u poslovnici Sesvete radi kupovine automobila za osobne potrebe; da je ovu banku odabrao jer sam kupovinu automobila u Terzeu u Sesvetama pa je ova banka bila blizu i došao se raspitati oko kredita te tražio kredit u kunama ili eurima, a u banci su mu ponudili kredit u CHF; da su mu u banci rekli da će rata kredita biti fiksna te im je tužuitelj vjerovao; da su mu ugovor predočili te da je isti bio unaprijed pripremljen, kao i da je istiisti pročitao te mu je sve bilo jasno; da nije bilo pregovora oko pojedinih odredaba ugovora niti uvjeta kreditiranja niti mu je nuđena mogućnost da se pregovara; da se ne sjeća jesu li mu u banci posebno objašnjavali oko termina valutna klauzula niti oko načina na koji se tečaj može mijenjati niti oko rizika promjene tečaja; da su mu u banci rekli da će rata biti fiksna te da je on mislio da će rata ostati onakva kako su se dogovorili odnosno da će biti ista kao u otplatnom planu; da je banka povećala mjesečne iznose rata bez da ga je prethodno kontaktirala odnosno bez njegove suglasnosti; da su ga samo obavještavali o novim iznosima koje treba plaćati i on je tako plaćao; da je po struci automehaničar, da nikada nisam imao obrt niti firmu te da automobil koji je kupio uz pomoć predmetnog kredita nikada nije korišten ni za kakav obrt ili firmu.

14. Dovodeći u vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 13. listopada 2006. sa prihvaćenim iskazom tužitelja, sud utvrđuje da je tužitelj u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) u listopadu 2006. godine sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, te da pritom od strane banke (tuženika) nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF. Pritom se napominje da je na tuženiku teret dokaza, u smislu članka 219. u svezi članka 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), a što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

15. Iz prethodno iznesenih razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika, u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženikovog prednika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

16. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 9012923983 od 13. listopada 2006. koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika, ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita bio vezan uz tečaj švicarskog franka, a radi se konkretno o ugovornoj odredbi koja glasi: Članak 1. IZNOS KREDITA, iznos u kunama koji odgovara protuvrijednost od 17.225,67 CHF (slovima:sedamnaesttisućadvjesto dvadesetpetCHFišezdesetsedamC) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Tužitelj je zatražio i naknadu parničnog troška, uz zatezne kamate.

17. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da je ništetna citirana ugovorna odredba konkretnog ugovora o kreditu, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. U postupku nije sporno da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

19. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

20. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita, a za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužitelju kao potrošaču, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 4. lipnja 2025. (str. 60-66 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio 16.350,32 HRK, odnosno 2.170,10 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita.

21. Sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu. Vezano uz prigovor tuženika kako se predmetnim nalazom vještaka ugovor pretvara u kunski kredit, valja navesti kako je vještak postupio u skladu s rješenjem suda i nije se ugovor promatralo na način da je isti sklopljen uz fiksnu kamatnu stopu i fiksni tečaj, već se primijenila brojčano iskazana visina kamatne stope koja je valjana, uz početni tečaj CHF za kunu koji također nije ništetan.

22. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos od 16.350,32 HRK, odnosno 2.170,10 EUR, pa tužitelj na temelju čl. 323. ZOO ima pravo zahtijevati od tuženika da mu taj neosnovano stečeni iznos vrati.

23. Budući da je tužitelj kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se, uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta, u okolnostima konkretnog slučaja tuženikov prednik kao banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

24. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30. siječnja 2020., kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju petogodišnji rok zastare računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnijela 13. lipnja 2023., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

25. Slijedom svega prethodno iznesenoga, budući da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio 2.170,10 EUR (16.350,32 HRK) više od onog što je bila dužna, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i primjenom čl. 323. i čl. 1115. ZOO odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

26. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

26.1. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 2.170,10 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 28. kolovoza 2025. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 5. ožujka 2025., 4. travnja 2025. i 3. listopada 2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

- trošak vještačenja – 400,00 EUR;

što sveukupno iznosi 1.650,00 EUR (sa uračunatim PDV-om).

26.2. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. studenog 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.