REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj P-612/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Jana Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Koprivica i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 783046 sklopljenog između prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao kreditora i tužitelja IL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 24. svibnja 2006., a koja:
u dijelu čl. 1. glasi: "kredit u iznosu od CHF 23.000,00 u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate.",
u dijelu čl. 2.1. glasi "redovna kamatna stopa: 6,85 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora...", u dijelu čl. 4. glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“
u dijelu čl. 9. glasi "...u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća…“.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove iznos od 2.781,78 EUR, i to:
- na ime razlike između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope iznos od 892,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 6,64 EUR od 04.09.2007. godine do isplate
- na iznos od 6,56 EUR od 02.10.2007. godine do isplate
- na iznos od 6,55 EUR od 03.11.2007. godine do isplate
- na iznos od 6,61 EUR od 04.12.2007. godine do isplate
- na iznos od 6,62 EUR od 03.01.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,73 EUR od 02.02.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,83 EUR od 04.03.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,93 EUR od 03.05.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,72 EUR od 03.06.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,66 EUR od 02.07.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,75 EUR od 02.08.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,60 EUR od 02.09.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,62 EUR od 02.10.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,74 EUR od 04.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 7,30 EUR od 02.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 6,88 EUR od 03.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,98 EUR od 03.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 15,11 EUR od 03.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 15,21 EUR od 02.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 15,04 EUR od 02.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 15,00 EUR od 02.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,80 EUR od 04.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,54 EUR od 02.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,63 EUR od 02.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,76 EUR od 03.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,61 EUR od 02.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,58 EUR od 02.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,81 EUR od 05.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,02 EUR od 02.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,18 EUR od 02.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,14 EUR od 02.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,53 EUR od 02.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,41 EUR od 04.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,61 EUR od 02.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 16,59 EUR od 02.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 16,35 EUR od 03.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 17,18 EUR od 02.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 16,76 EUR od 02.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 16,38 EUR od 03.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 17,46 EUR od 01.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 18,05 EUR od 04.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 17,51 EUR od 02.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 17,58 EUR od 02.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 17,34 EUR od 02.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 17,61 EUR od 03.05.2011. godine do isplate
- na iznos od 18,47 EUR od 02.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 18,69 EUR od 02.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 20,10 EUR od 02.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 19,66 EUR od 02.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 18,78 EUR od 04.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 18,80 EUR od 19.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 18,72 EUR od 21.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 19,12 EUR od 10.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,21 EUR od 08.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,22 EUR od 13.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,23 EUR od 12.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,30 EUR od 02.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,41 EUR od 21.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,30 EUR od 06.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,31 EUR od 20.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,20 EUR od 20.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 19,01 EUR od 20.10.2012. godine do isplate
- na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 1.889,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 1,32 EUR od 04.07.2006. godine do isplate
- na iznos od 0,92 EUR od 02.08.2006. godine do isplate
- na iznos od 2,22 EUR od 02.09.2006. godine do isplate
- na iznos od 2,08 EUR od 03.10.2006. godine do isplate
- na iznos od 1,69 EUR od 03.11.2006. godine do isplate
- na iznos od 1,06 EUR od 02.12.2006. godine do isplate
- na iznos od 1,77 EUR od 03.05.2008. godine do isplate
- na iznos od 11,06 EUR od 02.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 0,71 EUR od 03.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,23 EUR od 03.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 15,89 EUR od 03.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 17,11 EUR od 02.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,93 EUR od 02.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 14,45 EUR od 02.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 11,88 EUR od 04.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 8,58 EUR od 02.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,72 EUR od 02.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 11,39 EUR od 03.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,49 EUR od 02.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 9,10 EUR od 02.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 12,07 EUR od 05.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 14,72 EUR od 02.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 16,74 EUR od 02.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 16,26 EUR od 02.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 21,20 EUR od 02.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 19,69 EUR od 04.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 22,28 EUR od 02.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 34,67 EUR od 02.07.2010 godine do isplate
- na iznos od 31,65 EUR od 03.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 42,22 EUR od 02.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 36,85 EUR od 02.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 32,04 EUR od 03.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 45,86 EUR od 02.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 53,31 EUR od 04.01.2011 godine do isplate
- na iznos od 46,49 EUR od 02.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 47,33 EUR od 02.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 44,32 EUR od 02.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 47,77 EUR od 03.05.2011. godine do isplate
- na iznos od 58,64 EUR od 02.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 61,53 EUR od 02.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 79,48 EUR od 02.08.2011. godine do isplate
- na iznos od 73,81 EUR od 02.09.2011. godine do isplate
- na iznos od 62,63 EUR od 04.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 62,87 EUR od 19.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 61,91 EUR od 21.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 66,99 EUR od 10.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 68,12 EUR od 08.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 68,22 EUR od 13.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 68,41 EUR od 12.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 69,31 EUR od 02.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 70,63 EUR od 21.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 69,21 EUR od 06.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 69,33 EUR od 20.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 68,01 EUR od 20.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 65,57 EUR od 20.10.2012. godine do isplate sve po stopi od pojedinih dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), od 1. siječnja 2008. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju AL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 14. lipnja 2023., koja je uređena podneskom od 15. srpnja 2025., tužitelj IL zatražio je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 783046 sklopljenog između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, zaključenog dana 24. svibnja 2006., a koja u dijelu čl. 1. glasi: "kredit u iznosu od CHF 23.000,00 u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate.", u dijelu čl. 2.1. glasi "redovna kamatna stopa: 6,85 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora...", u dijelu čl. 4. glasi: „Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“ te u dijelu čl. 9. glasi "...u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća…“. Istodobno se zahtijeva naložiti tuženiku isplatu stečenog bez osnove, odnosno iznosa od 2.781,78 EUR, i to na ime razlike između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tužnik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope iznos od 892,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 1.889,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je zatražio i naknadu parničnog troška, uz zatezne kamate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare; da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; da sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a; da sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač; da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP/03). Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva te navodi da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja. Predlaže uzeti u obzir i tzv. negativne razlike. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka, uz zatezne kamate.
3. Tijekom postupka pročitani su Ugovor o kreditu broj 783046 od 24. svibnja 2006. (list 6-9 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (list 10-21 spisa), zahtjev za dostavu dokumentacije od 1. lipnja 2023. (list 22 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 3. srpnja 2023. (list 38-39 spisa), sudska praksa (list 40-48; 235-244 spisa), dopis Nove hrvatske banke od 7. lipnja 2023. (list 107 spisa), prometna kartica po kreditu broj 783046 na ime IL (list 109-178 spisa), otplatna kartica po kreditu (list 179-181 spisa), plan otplate (list 183-185 spisa) te je saslušan tužitelj (list 206-207 spisa) i provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Dariju Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 212-222 spisa).
4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje: ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) te isplata preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s pripadajućim kamatama.
7. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te pravno sljedništvo tuženika iza Volksbank d.d. odnosno Sberbank d.d., da su stranke (prednik tuženika) sklopile Ugovor o kreditu broj 783046 od 24. svibnja 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF obračunatom prema kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate kredita, da je redovna kamatna stopa ugovorena u visini od 6,85% godišnje te da je kredita bio nenamjenski kao i da je kredit po istom ugovoru u cijelosti vraćen.
8. Sporna je, osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari, kao i pripada li tuženiku isplata negativnih razlika.
9. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunatom prema kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate kredita te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom članka 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je parnični sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), a imajući na umu da je predmetni Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika, sklopljen 24. svibnja 2006., dakle upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je ovaj sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.
11. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je podigao kredit kod Volksbanke radi osobne namjene, namirivanje minusa, kućne potrebe; da je ovu banku odabrao jer je imala reklame za najpovoljniji kredit; da mu prilikom dolaska u banku nisu nudili nikakav drugi kredit osim u CHF jer su rekli da je on najpovoljnij; da nije bilo nikakvih pregovora oko uvjeta kreditiranja; da mu nije ništa objašnjavano da se tečaj može mijenjati niti su mu objasnili rizike vezane uz fluktuaciju tečaja; da je on mislio da će rata kredita ostati onakva kakvu su ugovorili odnosno da nije mislio da će skočiti tako jako; da mu u banci nisu objasnili niti kako će se kamatna stopa mijenjati; da je banka povećala mjesečne iznose rata bez da su ga prethodno kontaktirala odnosno bez njegove suglasnosti; da je završio gimnaziju, a radi pomoćne poslove u komercijali; da je imao sam obrt nakon dizanja kredita i on je likvidiran te da ovaj kredit nije dizao niti utrošio njegova sredstva u taj obrt. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tužitelj je naveo da nije imao nikakve mogućnosti mijenjati uvjete kreditiranja, ga banka me nije upoznala sa terminima promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te mu banka nije objasnila posljedice zaključenja ugovora sa promjenjivom kamatnom stopom.
12. Sud je iskaz tužitelja ocijenio kao logičan, životan i uvjerljiv te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, a sadržaj iskaza ničim nije doveden u sumnju, pri čemu je na tuženiku teret dokaza, u smislu članka 219. u svezi članka 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.
13. Naime, iz iskaza tužitelja kao i čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje motornog vozila (članak 3. ugovora), a da isto nije korišteno u svrhe koje bi bile namijenjene njegovom zanimanju, odnosno njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle da je ugovor sklopio kao potrošač te da se stoga radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno članku 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. S druge strane, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika pa je stoga tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno članku 3. točka 2. ZZP/03. Što se pak tiče pojedinačnog pregovaranja te informiranosti potrošača, iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da tuženik s istim nije prethodno pregovarao o spornim odredbama, niti mu ih učinio razumljivim, obzirom da istome nije objasnio rizike u vezi valutne klauzule kao ni parametre koji utječu na mijenjanje tečaja, odnosno formiranje kamatne stope, pa je, uzevši u obzir da tužitelj nije ekonomist, životno i logično da ništa više od onoga što je u ugovoru pisalo nije znao. S tim u vezi valja uzeti u obzir i Direktivu 93/13/EEZ prema kojoj se sukladno čl. 3. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive, a ovaj je članak i formalno implementiran u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12).
14. Slijedom navedenog, a ponovno ukazujući na to da je ovaj sud sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, utvrđuje se da predmetni Ugovor o kreditu, sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne. Stoga, nedvojbeno je utvrđeno da su u smislu odredbi članka 270. stavak 1. i članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje u tekstu: ZOO) ništetni dijelovi odredaba kojima se ugovara jednostrano promjenjiva kamatna stopa sadržani u čl. 2.1. predmetnog ugovora o kreditu, odnosno dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1., čl. 4. i č. 9. predmetnog ugovora o kreditu pa je slijedom navedenoga valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
15. Što se tiče tužbenog zahtjeva za isplatom, prije svega valja navesti, da je sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Međutim, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Shodno tome tuženik je u obvezi platiti tužitelj razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.
16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te iz nalaza i mišljenja vještaka od 17. lipnja 2025. proizlazi da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope 892,04 EUR (6.721,40 HRK), a s osnova ništetne valutne klauzule 1.889,74 EUR (14.238,34 HRK). Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Strankama je nalaz i mišljenje uredno dostavljen te mu iste nisu prigovarale, stoga je ocijenjeno da iste nemaju primjedbi.
17. U odnosu na vještakovo utvrđenje da je u ukupnom razdoblju otplate kredita, u 21 mjesec tijekom 2007. i 2008. tečaj CHF u odnosu na HRK bio manji od tečaja koji je važio u trenutku korištenja kredita, što je rezultiralo da su u tom razdooblju anuiteti bili manji od početnih, i to u ukupnom iznosu od 86,73 EUR (653,51 HRK), valja istaknuti sljedeće. Tužitelj je za tih 21 mjesec platio manje anuitete od onih koje je bio dužan u odnosu na jedini tečaj koji je mjerodavan između stranaka, a koji je važio u trenutku korištenja kredita, čime je tih 21 anuitet ostalo neplaćeno za ukupno 86,73 EUR. Radi se o anuitetnoj otplati (ugovor o kreditu o tom dijelu nije izmijenjen), pa se prema stavu ovog suda svaki pojedini anuitet sagledava kao zasebna cjelina. Tražbina banke na ime nepotpuno plaćenih anuiteta proizlazi iz ugovora i predstavlja ugovornu obvezu, dok tražbina potrošača na ime preplaćenih anuiteta uslijed njihove djelomične ništetnosti proizlazi iz izvanugovornog odnosa (stjecanja bez osnove). Radi se dakle o dva različita obvezno-pravna odnosa, koja su vezana uz različite anuitete, a svaki od tih odnosa ima svoju samostalnu pravnu sudbinu, pa stoga svaki od vjerovnika iz tih odnosa odlučuje hoće li i na koji način ostvariti svoju tražbinu. Vezano uz prethodno navedeno, tuženik u ovom postupku nije istaknuo prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev, pa se stoga navedena negativna tečajna razlika, zbog koje je tužitelj u 21 mjesec platio manju mjesečnu ratu od početne, ne može uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu (tako VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.). Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).
18. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022). Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Stoga, a kako je predmetna tužba podnesena 14. lipnja 2023., predmetno potraživanje ni po kojoj osnovi nije u zastari.
19. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.
21. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023, 107/2025 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (2.781,78 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).
22. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastava podnesaka od 16 veljače 2004. i 15. srpnja 2025. svako po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 25. veljače 2025., 1. travnja 2025. i 2. listopada 2025. svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.200,00 EUR.
23. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 300,00 EUR, trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.900,00 EUR.
24. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 14. studenog 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 14. studenog 2025.
Sudac
Jan Torjanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku
