REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pn-178/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužiteljice JZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika JZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Krišti, odvjetniku u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, radi naknade štete, na ročištu za objavu presude, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1.Dužan je tuženik JZ sin PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 4.642,29 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja presude pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodi5te uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik JZ sin PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete iznos od 118,67 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 01 .07.2018.9. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi teku6em polugodi5tu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik JZ sin PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi teku6em polugodi5tu za tri postotna poena." II Nalaže se tužiteljici PZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, dok se za više traženo (250,00 eura) zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 19. svibnja 2021. podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je tuženik 20. svibnja 2018. u dvorištu zgrade u [adresa] na adresi [adresa] najprije verbalno, a potom fizički napao njenog dečka EZ, a kojom prigodom je isti zadobio višestruke ozljede, a kada je tužiteljica stala između njih da ih smiri i nju je tjelesno napao više puta šakom u glavu.

1.2. Tužiteljica navodi da navedeni incident nije prvi put da su tužiteljica i njen dečko CZ bili verbalno i fizički napadnuti od tuženika i njegove obitelji, a po mišljenju tužiteljice to ima pozadinu u tome što je ona vlasnica dva stana i dijela dvorišta u zgradi u kojoj živi i tuženik i njegova obitelj, a obitelj tuženika svojata dio dvorišta.

1.3. Protiv tuženika se za navedeni događaj vodio prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Splitu pod posl. br. Pp J-1734/2018 te je tuženik proglašen krivim što je "… Surjan EZ tjelesno napao gurajući ga i udarajući više puta zatvorenim dlanovima (šakama) po tijelu, a kada je EZC stala između njih da ih smiri, i nju je tjelesno napao više puta zatvorenim dlanom (šakom) u glavu." Tužiteljica i CZ protiv tuženika su pokrenuli kazneni postupak.

1.4. CZ je navede prigode, osim ozljeda od strane tuženika također zadobio ubodnu ranu nožem od tuženikovog oca, za što je vođen kazneni postupak protiv tuženikovog oca, a koji je okončan donošenjem osuđujuće presude.

1.5. Tuženik je 20. svibnja 2018. oko 21,30 sati najprije napao LZ, a nakon što je tom mjestu pristupila tužiteljica u namjeri da smiri taj verbalni i fizički sukob tuženik je nju napao te udario više puta šakama i potom oborio na pod. Tuženik je, dok je tužiteljica stajala mirno spuštenih ruku iznenada udario šakom više puta u predjelu lica. Od zadobivenih udaraca tužiteljica je dobila rasjekotinu donje usne, pa joj je na Hitnoj pomoći usna šivana, morala je nositi punte, a posljedice te ozljede osjeća i danas. Od udarca šakom u predio lijeve jagodične kosti i lijevog oka oštećenica je zadobila veliki krvni podljev, a i dan danas osjeti bol u tom predjelu lica. Nakon navedenih udaraca okrivljeni je grubo gurnuo tužiteljicu koja je od toga pala na betonski pod i zadobila i lakšu povredu lijevog koljena. Zbog navedenih ozljeda bila je na bolovanju od 21. svibnja 2018 do 30. lipnja 2018. Posebno tužiteljica ističe da zbog ožiljka na donjoj usni ima svakodnevne smetnje (prilikom jedenja, odlaska u zubara, pranja zuba i sl.) te je evidentno da će se zbog toga morati podvrgnuti kirurškom zahvatu, a što joj i sam kirurg sugerira, te je ožiljak vidljiv golim okom u vidu zadebljanja na usni. Tužiteljica je pretrpjela i povredu prava osobnosti u vidu fizičkih bolova, intenzivnog straha te u vidu trajnih fizičkih i psihičkih posljedica, za što traži iznos od 35.000,00 kuna. Osim neimovinske štete, tužiteljica je imala i imovinsku štetu jer je zbog štetnog događaja bila na bolovanju u svibnju i lipnju 2018., kada je zbog bolovanja primila manju plaću u visini od 894,15 kuna.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da je upravo tužiteljičin tadašnji dečko CZ taj koji je verbalno i fizički napao tuženika JZ, supruga i oca troje maloljetne djece, te mu tom prigodom zadao višestruke ozljede, između ostalih i onu dominantnu koja je za posljedicu imala sljepoću lijevog oka. Naime, tužiteljica i tuženik imaju stanove u jednoj te istoj stambenoj kući, koju okružuje dvorište s odranije uređenim načinom korištenja, kojeg tužiteljica i njezin dečko CZ ne poštuju, a što se manifestira na način da učestalo premještaju i razbacuju stvari koje pripadaju tuženiku i njegovim članovima obitelji.

2.2. Tako je CZ i kritične prigode 20. svibnja 2019. pred tuženikom i prema tuženiku manifestirao divljačko ponašanje, neusporedivo s kulturnim i urbanim načinom življenja u gradu Splitu, na način da je razbacivao tuženikove stvari, te tuženika čak i fizički napao, a u čemu mu je podršku davala i tužiteljica. Dakle, upravo suprotno navodima predmetne tužbe, kao i one privatne podnesene u kaznenom postupku, tuženik nikoga nije napao, niti je koga provocirao, niti njegov čin ili propust ima bilo kakve uzročno – posljedične veze s nastalim sukobom. Suprotno tužbenim navodima, tuženik ne svojata baš ništa, pa tako niti dio dvorišta, ali očito je već iz trećeg pasusa tužbe, kako je baš to doživljaj tužiteljice i njezinog dečka EZ, pa je tako i ova tužba očito podnesena u cilju „zaštite teritorija“. Isto tako, ukoliko se pročita činjenični opis prezentiran privatnom tužbom podnesenom dana 10. kolovoza 2018.g. radi kaznenog djela iz čl. 117. KZ/11, sasvim je jasno da se „prezentacija događaja“ po tužiteljici u privatnoj tužbi broja K-762/2018, razlikuje od onog navedenog u tužbi radi naknade štete. Kritične prigode tužiteljica je dala svoj doprinos teškom ozljeđivanju tuženika, jer je svojom pojavnošću i djelovanjem onemogućila tuženika u tome da se brani, radi čega je NZ bilo olakšano dodatno ozljeđivanje tuženika, nakon što ga je na prepad, na samom uglu kuće, iznenada, udario staklenom bocom u glavu.

2.3. Presuda pod posl. br. Pp J-1734/2018 je ukinuta, tako da ne postoji osuđujuća presuda u odnosu na okrivljenika. Dakle, tužiteljica i CZ su od događaja kojeg su uzrokovali, a potom i potencirali, te koji je za glavnu posljedicu imao i ima kazneni postupak protiv tuženikovog oca RZ koji je spašavao tuženika od životne ugroze, razvili čitav „film“, sve to zlorabeći činjenicu da kod okupiranosti poslom i obiteljskim obvezama tuženik nije pokrenuo postupke protiv ovih dvoje.

2.4. Zaključno, tuženik navodi da tužbom prezentirana dinamika niti približno ne odgovara istini, jer je upravo tužiteljica je ta koja je nepozvana pristupila u sukob kojeg je podmuklo planirao CZ, te iskoristio nepažnju tužitelja i na prepad istog udario prvo bocom, pa odmah potom bocom u glavu, da bi ga potom nastavio udarati po glavi i tijelu. Već od ovog udarca tuženik je gotovo pa izgubio svijest, jer se radilo o snažnim udarcima u predjelu sljepoočnog dijela glave. Za čitavo to vrijeme, tužiteljica umjesto da spriječi LZ u daljnjem udaranju tuženika i to tada dok ovaj nije bio u stanju braniti se, ista je dodatno ometala tuženika, te ga onemogućila u pružanju bilo kakve obrane.

3.1. Očitavajući se na odgovor na tužbu podneskom od 24. rujna 2021. tužiteljica osporava navode kako je ona tuženika napala, jer kao mlada ženska osoba je zasigurno manje snage od tuženika i nemoguće je da ga je ona držala i onemogućavala u obrani. Da je tužiteljica tuženika napala, tuženik nije iznosio ni u jednom postupku koji se vodio za predmetni događaj, već je iznosio da je CZ taj koji ga je napao, a da je tužiteljica ta koja je, kada je došla do njih čak EZ upozoravala da prestane, zbog čega su njegovi iskazi kontradiktorni. Navodi da je tuženik taj koji je sve isplanirao, prvi je navedenog dana nazvao LZ na mobitel i zatražio sastanak te došao pripremljen za tuču, u tvrdim cipelama, dok je CZ izašao bos. Tuženik izmišlja da ga je CZ napao sa staklenom bocom, što je utvrđeno utvrđeno u prekršajnom postupku. Tuženik je taj koji je navedene prigode višestrukim udarcima napao tužiteljicu i tužiteljičinog dečka te su navodi iz odgovora na tužbu usmjereni izbjegavanju odgovornosti i odugovlačenju postupka.

3.2. Podneskom od 5. travna 2022. navodi da se u odnosu na nju nije vodio nikakav prekršajni ni kazneni postupak. Predmetnim događajem pretrpjela je tjelesne ozljede zbog udarca šakom u lice i usnu od strane tuženika, a doživjela je i veliki strah, ne samo zbog sebe, nego i zbog ozljeda svog partnera LZ, zbog čega se nikad nije vratila spavati u svoj stan u zgradi ispred koje se dogodio predmetni događaj. Tužiteljica nije nikoga udarila, pa nema veze sa ozljedama tuženika, u odnosu na dostavljenu medicinsku dokumentaciju.

3.3. Podneskom od 3. veljače 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev onako kako glasi u izreci presude.

4.1. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem presude Prekršajnog suda u Splitu pod posl. br. Ppj-1735/2018 od 7. lipnja 2018. (list spisa 5-11 spisa), Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika JZ od 21. svibnja 2018. (list 64-66 spisa), Izvještaja PU Splitsko-dalmatinske, II PP od 24. rujna 2018, (list 70 spisa) te je pregledao cjelokupni spis Ppj-1735/2018 (u prilogu spisa), čitanjem presude Županijskog suda u Splitu pod posl. br. K-21/2018 od 21. svibnja 2020. (list 12-21 spisa), presude Vrhovnog suda RH pod posl. br. Kž-478/2020-6 od 29. rujna 2021. (list 134-139 spisa), Zapisnika s rasprave od 12. veljače 2020. (list 140-143 spisa) te je pregledao cjelokupni spis K-21/2018 (u prilogu spisa), čitanjem privatne tužbe tužiteljice i LZ protiv tuženika od 8. kolovoza 2018. (list 22-28 spisa), pregledom kaznenog spisa ovog suda pod posl. br. K-762/2018 (preslik spisa u prilogu spisa), pregledom medicinske dokumentacije za tužiteljicu: Specijalistički nalaz KBC od 20.5.2018. (list 29 i 30 spisa), Potvrda Zavoda za javno zdravstvo od 23. svibnja 2018. (list 31 spisa), 23.05.2018.9.,Uputica za psihijatriju od 29. svibnja 2018. (list 32 spisa), Obavijest o trajanju i potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 29. svibnja 2018. (list 33 i 34 spisa), Uputnica za maksilofacijalnu kirurgiju-hitnu ambulantu od 08.06.2018. (list 35 spisa), Nalaz KBC Split od 8. lipnja 2018. (list 36 spisa), Specijalistički nalaz KBC Split od 20.6.2018. (list 37 spisa), Nalaz KBC Split od 29.6.2018. (list 38 spisa), Specijalistički nalaz dr. sc. Zdenko KataviĆ, spec. psihijatrije od 26.6.2018.g., (list 39 spisa), Nalaz Poliklinike Cito od 19. prosinca 2018. (list 40 spisa), pregledom i čitanjem Obračuna plaće za travanj, svibanj i lipanj 2018. (list 41- 44 spisa), Zapisnika od 6. lipnja 2018. o ispitivanju svjedoka JZ (tuženika) pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu pod posl. br. J375/18 (list 67-67 spisa, izvornik zapisnika u spisu K-21/2018, u prilogu ovog spisa), pregledom medicinske dokumentacije tuženika (list 79-90 spisa), pregledom spisa K-763/2018 u e-spisu (spis se nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu povodom žalbe privatnog tužitelja LZ), saslušanjem parničnih stranaka (list 111-116 spisa), čitanjem Rješenja Ureda državne uprave SDŽ od 10. srpnja 2018. (list 148-149 spisa), pregledom zdravstvenog kartona tužiteljice dr. IZ od 2018. (u prilogu spisa), saslušanjem svjedoka MZ, supruge tuženika, RZ, oca tuženika i LZ, supruga tužiteljice (list 198-202 spisa).

4.2. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge izvođenjem vještačenja po vještaku psihijatru i vještaku za maksilofacijalnu kirurgiju, koji su predloženi na okolnosti visine pravične naknade neimovinske štete, budući da je izvedenim dokazima u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva činjenično stanje raspravljeno za donošenje meritorne odluke.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale radnjom tuženika u štetnom događaju koji se dogodio 20. svibnja 2018.

8.1. Među strankama nije sporno da je 20. svibnja 2018. došlo do verbalnog i fizičkog sukoba tuženika i sadašnjeg supruga tužiteljice LZ u dvorištu zgrade [adresa] u [adresa], i da se tužiteljica umiješala u taj sukob. Nije sporno da je sukob nastao zbog spora oko načina korištenja dvorišta zgrade, a da su parnične stranke od ranije u lošim odnosima zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa u odnosu na predmetu zgradu. Nije sporno da je otac tuženika RZ koji se također naknadno umiješao u sukob pravomoćno proglašen krivim za nanošenje teških tjelesnih ozljeda NZ, čime je fizički sukob okončan.

8.2. Među strankama je sporno je li tom prigodom tuženik tužiteljici zadao višestruke udarce šakom u predjelu glave te je grubo gurnuo, čime je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede krvnog podljeva glave, rasjekotinu donje usne i lakšu povredu lijevog koljena, a zbog kojih ozljeda je liječena te je na bolovanju bila od 21. svibnja 2018. do 10. lipnja 2018., zbog čega zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete.

9. Odredbom članka 1045. stavka 1. („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema članku 1046. istog Zakona šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pretpostavke odgovornosti za štetu koje tužitelj mora dokazati: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Ukoliko tužitelj propusti pred sudom dokazati bilo koju od navedenih pretpostavki, koje moraju biti kumulativno ispunjenje, sud će odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev, stoga što je upravo teret dokaza kod naknade štete na tužitelju.

10.1. Odredbom članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10.2. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

10.3. Prema odredbi članka 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11.1. Čitanjem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. K- 762/2018-49 od 29. rujna 2023. u kaznenom postupku pokrenutom po privatnoj tužbi tužiteljice utvrđeno je da je tuženik kao okrivljenik oslobođen optužbe da bi 20. svibnja 2018. oko 21:30 sati u Splitu, u dvorište obiteljske kuće oštećenice (tužiteljice) na adresi [adresa], prišao oštećenici te je više puta udario šakom u glavu, i to baš u lice, a sve u namjeri da oštećenici nanese tjelesne ozljede, uslijed čega je oštećenica zadobila višestruke tjelesne ozljede i to povredu donje usne u vidu rasjekotine te povredu jagodice i oka na lijevoj strani lica uslijed čega je oštećenica zadobila krvni podljev, te je nakon toga gurnuo i oborio na pod, pa je uslijed pada oštećena zadobila i povredu koljena lijeve noge, dakle, da bi drugoga tjelesno ozlijedio i narušio mu zdravlje, pa da bi time počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. st. 1. KZ/11. U obrazloženju se navodi da tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, budući da sud nije mogao zaključiti izvan svake razumne sumnje da je okrivljenik inkriminirane zgode nanio ozljede privatnoj tužiteljici (krvni podljev lijeve strane lica i razderotina donje usnice usta), bez obzira na ozljedu njegove šake jer je ista mogla nastati prilikom sukoba sa CZ ili na druge opisane načine, budući je u konkretnom slučaju i CZ u tom međusobnom šaketanju s okrivljenikom mogao udariti svoju tadašnju djevojku, odnosno privatnu tužiteljicu.

11.2. Prekršajni postupak koji se vodio pred Prekršajnim sudom u Splitu pod posl. br. Pp J-3739/2020 obustavljen je rješenjem od 27. svibnja 2022., što znači da za sporni događaj činjenično opisan u odnosu na tužiteljicu opisan kao "… a kada je EZC stala između njih da smiri situaciju, i nju je tjelesno napao udarajući je više puta zatvorenim dlanom (šakom) u glavu", kako je opisana dijelom i štetna radnja u ovoj parnici, tuženik nije ni prekršajno odgovarao.

11.3. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu pod posl. br. K-21/2018 od **.**.2020. RZ (otac tuženika) proglašen je krivim "što je 20. svibnja 2018. godine oko 21,30 sati u [adresa], dok je u zajedničkom dvorištu njihove kuće trajao ravnopravni međusobni fizički sukob između njihovog susjeda LZ i sina optuženika, JZ u kojem su jedan drugome nanijeli lake tjelesne ozljede, pristajući LZ teško tjelesno ozlijediti..." i time počinio kazneno djelo protiv života i tijela - osobito tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju.

11.4. U kaznenom postupku koji se po privatnoj tužbi LZ vodi pred ovim sudom pod posl. br. K-763/2018 protiv tuženika radi kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede donesena je nepravomoćna oslobađajuća presuda, koja je pravno irelevantna za ovaj spor budući da se odnosi na postupanje tuženika prema NZ, a ne tužiteljici.

12.1. Tužiteljica u narativnom dijelu tužbe navodi da je tuženik najprije verbalno, a potom fizički napao LZ, a kojom prigodom je isti zadobio višestruke ozljede, a kada je tužiteljica stala između njih da ih smiri i nju je tjelesno napao i to na način dok je ona stajala mirno spuštenih ruku iznenada udario šakom više puta u lice, a potom oborio na pod na način da ju je grubo odgurnuo. U svom iskazu tužiteljica je rekla da je iz stana čula da se nešto zbiva, izašla vani i zatekla njih dvojicu (LZ i tuženika) kako se hrvaju na podu, JZ je bio pripremljen za tuču, imao je na sebi teške cipele, tu je na podu EZ napadao i tukao, P se branio koliko je mogao. Tužiteljica je vikala da prestanu, to je u jednom trenutku prestalo i oni su se podigli sa poda, u tom trenutku jako kratko nije bilo nikakvih fizičkih kontakata između njih dvojice, tužiteljica je stala pokraj njih i odjednom ju je JZ udario šakom ispod lijevog oka, dva do tri puta, tužiteljica je ostala na nogama, nije mogla predvidjeti da će je udarati, to nije mogao niti P. U tom trenutku se tuženikova supruga MZ spustila do njih, tužiteljica joj je pokazala gdje ju je JZ udario, njoj je bio žao i pokušala je smiriti situaciju, nastojala je primiriti događanja, da bi opet iznenada JZ tužiteljicu šakom udario u predio usne od čega je osjetila da joj je usna prokrvarila. P nije udario JZ nakon što je JZ udario šakom u usnu. Dalje iskazuje da ju je JZ nakon toga bacio i na pod pri čemu je oderala koljeno, nije se mogla sjetiti koje noge. Tužiteljica pojašnjava i navodi da je u trenutku kada je JZ nju udario nekoliko puta dva do tri puta ispod oka bila pored svog momka i JZ, a ne između njih, a da je zaista prije nego što je JZ udario šakom u usnu stala između JZ i svog momka na način da je bila licem okrenuta prema JZ, a leđima prema P, navodi da JZ tada nije vrijeđala i da mu je samo govorila da stane, a da ju je on udario. Navodi da u tom trenutku nije primijetila nikakvo zamahivanje rukama od strane svog momka prema SZ. Tužiteljica dalje navodi niti u jednom jedinom trenutku nije zamahnula prema tuženiku, da nije pokazala apsolutno nikakvu namjeru da bi udarila tuženika i fizički krenula prema njemu jer to i nije imala namjeru, a nije se mogla sjetiti je li u ijednom trenutku pristupila tuženiku s leđa i pokušala ga odvući od njenog momka. Njen momak bio je iznenađen prvom serijom udaraca od strane JZ u nju te nije fizički reagirao, a kod udarca JZ u usnu da je također bio iznenađen, tu je bila i Marijeva supruga MZ i P je govorio da to treba sve prestati.

12.2. Svjedok CZ u svom iskazu navodi da je tužiteljica došla iz suterena u dvorište, on i FZ su bili na podu, on se uspio othrvati i odmaknuti od JZC i podići na noge, tada je tužiteljica EZC rekla "što to radite?", a on ju je udario šakom u lice, a prilikom tog udarca svjedok je stajao iza tužiteljice i bio ošamućen. Tada dolazi supruga od JZC i njoj tužiteljica govori "jel vidiš što je napravio?", a FZ tužiteljici daje još dvije šake u lice, umjesto da je sve stalo i bacio je s rukama tužiteljicu na pod. Kada je to vidio, svjedok je tužiteljicu podigao s poda i odmaknuli su se od JZC prema izlazu iz dvorišta, a kada se u dvorište spustio otac FZ, zabio mu je nož u leđa. Svjedok navodi da on tijekom tuče nikome nije zadao nikakav udarac, samo se branio i odhrvao od tuženika, nije ni odgurivao tuženika, već se pokušao izmaknuti od njegovog hrvačkog napada. Tužiteljičino lice je bilo crveno, a usna raskrvavljena, dok na tuženiku na licu nije vidio nikakve ozljede.

13.1. Tuženik je u svom iskazu naveo kako kritične prigode nije rukom ili šakom udario tužiteljicu, navodi da su pali na pod i da se ne može sjetiti je možda tada nehotično povrijedio, ili je povrijeđena kada je licem stajala prema njemu i sprječavala napad LZ na njega, ali svakako u niti jednom trenutku nije namjerno udario tužiteljicu. Slijed događaja u iskazu tuženik opisuje na način da je kritične prigode došlo do verbalnog sukoba između njega i LZ, zbog bačve na dvorištu, a kada je nakon tog verbalnog sukoba on pošao u stan, okrenuo se od EZ i udaljavao se da bi odjednom iza sebe čuo nekakvu lomljavinu, nekakav lom, sa tog mjesta gdje tada bio nije više mogao vidjeti EZ, a kad se vratio put nazad vidjeti što se zbiva, došao je do samog ruba zgrade i odjednom ispred sebe ugledao EZ koji je u hipu zamahnuo šakom te tuženika udario u lijevo oko. Tuženik nije stigao reagirati, oblila ga je krv, odmah je zgrabio EZ rukama oko gornjeg dijela tijela da bi ga spriječio da ga dalje ne tuče, držao ga je tako i iza leđa čuo da neka ženska osoba (kasnije je vidio da je to tužiteljica) viče: "Nemoj ga P", te osjetio je kako ga vuče za leđa prema nazad, a od toga mu je popustio stisak na P i P ga onda udara šakom u desno oko. Kako ga je tužiteljica vukla, to je nakon ovoga izgubio ravnotežu i skupa s njom pao na pod, oni su se nakon toga podigli, a P je krenuo ponovno prema tuženiku dakle, kada su sada na nogama stajali tužiteljica, P i on, tuženik je bio sav krvav, tužiteljica je stajala između EZ i njega, licem prema tuženiku, P je počeo zamahivati preko tužiteljice prema tuženiku da ga ponovno napadne fizički, a tužiteljica se izmaknula i tuženik je pao na pod. Tužiteljica se izmakla, a P je tuženika udario šakom i tuženik je pao na pod, dotrčala je tuženikova supruga MZ, vikala je što rade, počela tuženika čupati sa poda i pridizati ga, a P je tada nju udario ili šakom ili nogom u drob, supruga i tuženik su pobjegli, P je zajedno s tužiteljicom skalama išao prema njima i u tom bijegu tuženik je vidio da iz šupe dolazi njegov otac, P je nekako slavodobitno počeo skakati prema njegovom ocu, vikati da će i njega istući, a tuženik je počeo vikati na EZ da mu pusti oca, P se okrenuo prema tuženiku i tuženik je odmah nakon toga sam vidio kako P bježi iz kuće odnosno izvan dvorišta prema cesti, tuženik nije vidio što je otac napravio, nije vidio nož u njegovoj ruci niti poslije toga, već mu je to otac kasnije rekao u stanu kada je došao kod njega i supruge.

13.2. Svjedokinja MZ (supruga tuženika) u iskazu je navela da je dotične prigode problem nastao oko bačve koju je prilikom čišćenja dvorišta stavila u ugao tako da bačva nikome ne smeta. Prozori, odnosno stjenka od dnevnog boravka stana je bila otvorena zbog čega je mogla čuti tupi zvuk, sjurila se iz stana u dvorište, a djeca su otvorila prozor od hodnika i gledali što se u dvorištu događa. Kada se spustila u dvorište, na povišenom platou dvorišta vidjela je svog supruga (tuženika) kako krvav leži na podu, na rubu platoa, odnosno stepeništa koji vodi ka platou, tužiteljica ga čupa za kosu, a ĐZ udara i šuta nogama, tada je došla do supruga koji je visok (ima preko 190 cm) i pokušala ga podići i odvući budući da je bio dezorijentiran i mlatarao je rukama. Tom prilikom i ona dobiva udarce od ŽZ u predjelu trbuha. Suprug se uspio podići na noge i zajedno su otišli u stan, tom prigodom se mimoilaze sa PZ. U trenutku kada je pokušavala supruga podići, tužiteljica je bila iznad tuženika. Na tužiteljici nije vidjela nikakve ozljede jer je bila fokusirana na supruga, na kojem je vidjela krv ispod lijevog oka, krvavu usnicu i poderotine po rukama.

13.3. Svjedok RZ u svom iskazu je rekao kako je sukob čuo iz stana, ali se sa prozora iz stana moglo razaznati samo komešanje u dvoru, pojašnjava, nije se moglo vidjeti tko koga tuče, već je to vidio kada se spustio u dvorište i vidio sina oblivenog krvlju na stepeništu, na nogama, a na njega su navaljivali tužiteljica i CZ, a vidio je i kako CZ udara MZ. Pokušao je razdvojiti tuženika i LZ, nije uspio, CZ je rekao da će nas sve prebiti, napustio je dvorište, otišao u šupu, vratio se za 1 minutu i situacija je još bila napeta. Na tužiteljici nije vidio nikakve ozljede lica niti porezotine.

14.1. Analizirajući izvedene dokaze, kako svaki dokaz posebno, a potom u cjelini sud utvrđuje kako tužiteljica nije dokazala štetnu radnju kao jednu od općih pretpostavki odgovornosti za štetu, jer osim njenog iskaza te iskaza njenog supruga kao svjedoka u spisu nema nikakvih dokaza da je tuženik počinio štetnu radnju višestrukim udaranjem tužiteljice šakom u glavu, kao ni njenim grubim guranjem na pod.

14.2. Tužiteljica u ovoj parnici ne predlaže medicinsko vještačenje radi utvrđenja nastanka tjelesnih ozljeda, a u svom izlaganju na ročištu 18. listopada 2023. poziva se na vještačenje dr. GZ izvedeno u kaznenom postupku pod posl. br. K- 762/2018 na raspravi 6. ožujka 2023., koji zapisnik je sud pročitao pregledom spisa K- 762/2018, a prema kojem je utvrđeno da je kritične prigode tužiteljica zadobila krvni podljev lijeve strane lica i razderotinu donje usnice usta, što predstavlja laku tjelesnu ozljedu nastalu jednim, a najviše dva (ne više) udarca otvorenom ili zatvorenom šakom silom nekog slabijeg do srednjeg intenziteta, a koje su ozljede (ozljeda donje usnice i lica) mogle nastati kao tzv. "zalutala ozljeda", tj. ozljeda namijenjena trećoj osobi pri umješavanju u sukob. Što se tiče ozljede koljena, vještak se očitovao da se ne radi o tjelesnoj ozljedi u sudskomedicinskom smislu.

14.3. Iskaz tužiteljice i svjedoka LZ nije cijenio istinitim i vjerodostojnim prije svega što nije životan i uvjerljiv. Naime, teško je za povjerovati da tužiteljica koja pokušava smiriti fizički obračun dvije osobe koje se hrvaju na podu to uspijeva bez bilo kakve fizičke radnje, jer u iskazu navodi da se u trenutku kada ona dolazi u dvorište njih dvojica (odjednom) prestaju hrvati, dižu na noge, a potom ona spuštenih ruku dobiva od tuženika 2-3 udarca u glavu, na što njen momak ne reagira, a ne reagira niti na ponovni udarac u usnicu, nego još čeka i da tuženik baci tužiteljicu na pod, da bi je on podigao s poda i udaljio se od tuženika. Njihovi iskazi su kontradiktorni u broju udaraca koje je tužiteljica dobila, pa tužiteljica navodi da je prvi put dobila 2-3 udarca u glavu, a potom jedan u usnu, dok svjedok CZ iskazuje da ju je tuženik prvo udario jednom, a potom joj još dao dvije šake u lice. Svjedok CZ negira bilo kakvo zadavanje udaraca tuženiku, iako je pravomoćnom presudom kojom je otac tuženika RZ pravomoćno osuđen utvrđeno da je ozljeđivanje LZ uslijedilo nakon ravnopravnog međusobnog fizičkog sukoba između LZ i JZ u kojem su jedan drugome nanijeli lake tjelesne ozljede. Po interpretaciji događaja svjedoka LZ u fizičkom obračunu tuženik je njemu, tužiteljici pa i sam sebi nanio tjelesne ozljede, što je objektivno nemoguće. Zbog toga je u odnosu na dinamiku i način ozljeđivanja sud iskaz tuženika i svjedoka MZ prihvatio kao uvjerljiv i istinit. Kada se naprijed navedeno poveže sa utvrđenjem vještaka u kaznenom postupku da su tjelesne ozljede tužiteljici nastale jednim, a najviše dva (ne više) udarca otvorenom ili zatvorenom šakom silom nekog slabijeg do srednjeg intenziteta, onda nije moguće da je tuženik tužiteljici u dva navrata dao izravne udarce šakom u glavu.

14.4. Slijedom navedenog, tužiteljica nije dokazala da ju je tuženik više puta udario šakom u lice i grubo gurnuo na pod, što je sud prilikom utvrđenja štetne radnje kao pretpostavke odgovornosti za štetu dužan utvrditi sa sigurnošću, pogotovo kad postoji izvjesna mogućnost da su tjelesne ozljede tužiteljici nastale i nehotično padom zajedno s tuženikom, kako je tuženik naveo u svom iskazu ili kao tzv. "zalutala ozljeda" . Stoga je sud nakon što je izveo sve predložene dokaze na okolnost počinjenja štete (a odbio vještačenje predloženo na okolnost visine štete), tužbeni zahtjev odbio primjenom pravila o teretu dokazivanja kao neosnovan i odlučio kao u točki I izreke presude.

15.1. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

15.2. Tuženiku je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, s obzirom na vrijednost predmeta spora (4.760,96 eura) valjalo priznati, sve u granicama postavljenog zahtjeva, nagradu za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova prema Tbr.8. toč.1. Tarife; za zastupanje na ročištu od 5. travnja 2022.- 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife; za zastupanje na ročištu od 27. rujna 2022. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu od 7. veljače 2023. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1, za zastupanje na ročištu od 18. listopada 2023.- 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, za zastupanje na ročištu od 7. veljače 2023. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1 što iznosi ukupno 500 bodova, uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) 1000,00 eura, a s PDV-om od 25% 1.250,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištima 5. travnja 2022. i 18. listopada 2023. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, jer se na tim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima, a ne o glavnoj stvari. Trošak pristojbe tuženik nije specificirao niti u spisu postoji dokaz da je pristojba na odgovor na tužbu plaćena.

15.3. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 14. studenog 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika