REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-727/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom po sucu Mariji Ćosić u pravnoj stvari tužitelja: KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa boravištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene: EA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku odvjetniku Brunu Perkoviću iz Splita, Starčićeva 13, radi isplate, nakon dovršenog raspravljanja dana 30. rujna 2025., objave dana 14. studeni 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 72.871,45 AUD (australskih dolara) u protuvrijednosti eura utvrđenoj po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06. srpnja 2012. godine po stopi određenoj sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR-a, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem

2.

referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su stranke dana 05.srpnja 2012.godine, sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Solinu, posl.br. ovjere R1-436/12, te da sukladno članku 2. citiranog Ugovora tužitelj KA, u svojstvu davatelja uzdržavanja, bio je obvezan uzdržavati tuženu EA (primateljicu uzdržavanja) sve do njezine smrti, a koje uzdržavanje sastojalo se od novčanog doprinosa za uzdržavanje i namirenja osobnih potreba primateljice uzdržavanja, odnosno isplate mjesečnog novčanog iznosa, a što je tužitelj omogućio tuženoj na način da je istu opunomoćio na svom računu otvoren kod Zagrebačke banke d.d. i sukladno danoj punomoći tužena EA je slobodno pristupala u poslovnicu Zagrebačke banke i sa računa tužitelja podizala novčane iznose potrebne za uzdržavanje i namirenje osobnih potreba.

2.Osim navedenog obveza tužitelja se sastojala se i tome da podmiruje troškove odgovarajućeg doma ili smještajne ustanove u slučaju da se tužena na navedeno odluči, kao i redovito pomaganje iste u vidu pribavljanja namirnica, lijekova i drugih sredstava nužnih za život tužene, a koje obveze je tužitelj redovito podmirivao, o čemu svjedoče brojni Izvaci sa bankovnog računa.

3.Tužitelj navodi da dana 02.siječnja 2024. godine tužena je pisanim putem jednostranom izjavom raskinula predmetni Ugovor o uzdržavanju iz 2012.godine, a sukladno čl. 368 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) raskidom ugovora obje strane oslobođene su svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, kao i da strana koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

4.Tužitelj ustaje sa zahtjevom prema tuženoj na isplatu, odnosno povrat svih novčanih doprinosa tj. uplata koje je isti sukladno svojoj ugovornoj obvezi izvršavao prema tuženoj, pa postavlja tužbeni zahtjev da mu tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti iznos od 72.871,45 AUD (australskih dolara) u protuvrijednosti eura utvrđenoj po srednjem tečaju HNB-e na dan isplate, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06. srpnja 2012. godine po stopi određenoj sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

5.Tužena u odgovoru na tužbu priznaje navode iz točke I. tužbe, te navodi da tužbeni zahtjev nije pravno osnovan jer Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja kao davatelja uzdržavanja i tužene kao primateljice uzdržavanja od dana 05. srpnja 2012. godine nije raskinut pa slijedom čega nema niti mjesta primjeni odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima o povratu na ime davanja uzdržavanja i to iz razloga što je odredbom čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima jasno propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga ugovorna strana ne

3.

ispunjava svoje obaveze. Ukoliko stranke nisu sporazumno raskinule ugovor o doživotnom uzdržavanju (čl.583. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), takav se ugovor može jedino raskinuti sudskim putem (tužbenim zahtjevom), dakle nikako ne jednostranom izjavom o raskidu ugovora.

6.Tužena navodi da izjavom od dana 02.01.2024. godine nije mogla valjano raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju jer se takvo što može samo zahtijevati sudskim putem kako to jasno propisuje odredba čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, odnosno tom odredbom kao specijalnom odredbom nije moguće takav ugovor raskinuti jednostranom izjavom, zbog čega je odredba čl. 3.1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojoj primateljica uzdržavanja ima pravo na jednostrani raskid ugovora ništetna jer je protivna prisilnoj kogentnoj normi iz odredbe čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Budući da se zbog svega navedenog ne može smatrati da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut jer nije raskinut sporazumno niti sudskom odlukom, to tužbeni zahtjev radi vraćanja svega danog na ime uzdržavanja ne može biti pravno osnovan jer se utoliko radi o pravnim posljedicama raskida, a do raskida nije došlo.

7.Tužena osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, jer iz dokumentacije priložene uz tužbu, nije moguće utvrditi radi li se o troškovima povezanim s uzdržavanjem, jer iz većine tih isprava je moguće utvrditi da se radi o osobnim troškovima samog tužitelja koji uopće nisu povezani s uzdržavanjem tužene (plaćanje EBAY avionskih karata i slično), te se radi o troškovima koji nisu bili niti nužni niti korisni za uzdržavanje, a posebice nisu bili razumni zbog čega tužitelju ne pripada pravo na povrat tih troškova, obzirom da je odredbom čl. 3.3. Ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovoreno pravo na naknadu razumnih troškova koji su poduzeti u svrhu ispunjenja obveza uzdržavanja.

8.Tužena dodaje da uopće nije moguće utvrditi kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev baš u ovom iznosu, pa zbog toga osporava i visinu tužbenog zahtjeva, pa slijedom iznijetog navodi da nije osnovan tužbeni zahtjev, pa predlaže sudu da nakon izvođenja predloženih dokaza isti odbaci odnosno odbije kao neosnovan i tužitelja obveže na naknadu troškova parničnog postupka.

9.Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između EA i KA, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Solinu, poslovni broj ovjere R1-436/12 i pročitao izjavu o jednostranom raskidu ugovora od 02. siječnja 2024. godine (str.8).

10.U odredbama Zakona o obveznim odnosima i to u poglavlju-raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju-u članku 583. st.1.Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 219/18, 126/21., 114/22, 156/22, 155/23 u daljem tekstu ZOO-a) ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjenje, a u stavku 2. citiranog članka, ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da se raskine ugovor, a u stavku 3. citiranog članka se navodi da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

4.

11.Predmet ovog postupka je li Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen između stranaka 05. srpnja 2012. godine i koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu Stalna služba u Solinu pod poslovnim brojem R1-436/12 još uvijek egzistira i je li tužena EA svojom jednostranom izjavom od 02. siječnja 2024. godine raskinula citirani Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

12.Iz članka 583. stav 3. ZOO-a proizlazi da Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije moguće raskinuti jednostranom izjavom, već da je potrebno ishoditi sudsku odluku o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što tužitelj nije učinio.

13.Budući da Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije raskinut niti sporazumno niti sudskom odlukom, tužbeni zahtjev radi vraćanja iznosa od 72.871,45 AUD (australskih dolara) u protuvrijednosti EUR-a utvrđeno po srednjem tečaju HNB-e na dan isplate zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama je neosnovan jer do raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju još uvijek nije došlo.

14.Tužitelj je podneskom koji je ovaj sud zaprimio dana 04. rujna 2025. godine postavio nove tužbene zahtjeve:

"1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđen i ovjeren od Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj R1-436/12 od 05.07.2012., zaključen između tužitelja KA i tužene EA;

2. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđen i ovjeren od Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj R1-436/12 od 05.07.2012., zaključen između tužitelja KA i tužene EA."

15.Ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju tužbeni zahtjevi koji su postavljeni u podnesku od 04. rujna 2025. godine, a koji traže od suda da se utvrdi da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju, odnosno da sud donese odluku da se raskida Ugovor o doživotnom uzdržavanju, uz već postojeći tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu, odnosno, povrat svih novčanih doprinosa, odnosno uplata, koje je tužitelj sukladno svojoj obvezi ispunjavao spram tužene predstavlja preinaku činjenične osnove.

16.Isticanje tužbenih zahtjeva za raskidanjem Ugovora o doživotno uzdržavanju u odnosu na zatraženu isplatu, odnosno povrat svih novčanih davanja, koji zahtjev je postavljen u tužbi zahtijeva posve drugačiji dokazni postupak. Sud bi trebao prvo odlučiti je li Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut između stranaka, pa tek onda kada takva odluka postane pravomoćna bi mogao odlučivati o postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na isplatu odnosno povrat svih novčanih doprinosa. Kod činjenice da se tužena prije upuštanja u raspravljanje protivila preinaci tužbenog zahtjeva, ovaj sud imajući u vidu sve iznijeto nije dopustio preinaku tužbe.

17.Temeljem čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22.,155/23 u daljnjem tekstu ZPP ) ovaj sud je obvezao tužitelja da nadoknadi tuženoj troškove parničnog postupka i to: za sastav odgovora na tužbu 500 bodova temeljem tarifnog broja 8 točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N.142/12., 103/14. i 107/15. u daljnjem tekstu Tarifa), za sastav podneska od 12.09.2025. 500 bodova, temeljem tarifnog broja 8 točka 1. citirane Tarife, za pristup punomoćnika tužene na ročišta

5.

dana 30.09.2025. 500 bodova temeljem tarifnog broja 9. točka 1. citirane Tarife, što ukupno iznosi 1.500 bodova što pomnoženo sa 2,00 EUR-a daje iznos od 3.000,00 EUR-a i što pomnoženo sa PDV daje dosuđeni iznos od 3.750,00 EUR-a.

U Imotskom 14. studeni 2025.

S u d a c:

Marija Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana na Županijski sud, a putem ovog suda.

DNA:

- punomoćnik tužitelja Milan Jurčević, odvjetnik u Splitu,

- punomoćnik tužene BA, odvjetnik u [adresa].