Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-4143/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1.,
T. R. iz V., O.: …, ad. 2., J.
R. iz S., O.: …, oba zastupana po pun. V.
D., odvj. u S., protiv tuženika ad. 1., T. K., rođ. R., S.,
O.: …, ad. 2., T. R., S., O.: …, ad. 3., S. R. sin M., O.:
… i ad. 4., T. u stečaju, S., O.:
…, zastupana po pun. B. R., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2023. u nazočnosti
punomoćnika tužitelja V. D., odvj. u S. i zamjenika punomoćnika ad.
4. L. Z., odvj. u S., objavljene 5. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1."Utvrđuje se da je prednica tužitelja sada pok. D. R. bila vlasnica za
½ idealnog dijela nekretnine označene kao čest zem. 5182/4, kuća, zgrada i dvor,
ukupno 306m2 Z. 15361 K. S., anagrafske oznake S., te u
ostavinsku masu iza pok. D. R. ulazi ½ idealnog dijela nekretnine označene
kao čest zem. 5182/4, kuća, zgrada i dvor, ukupno 306 m2 Z. 15361 K. S..
2.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju zaključen dana 9. 12. 1996.
između sada pok. R. M. pok. J. kao darovatelja i tuženika pod 3. R.
S., sina M. kao obdarenika, a koji ugovor je ovjeren pod OV-1715/97
dana 23. 5. 1997. kod JB V. B. iz S..
3.Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 3. Ugovora o osiguranju novčane tražbine
prijenosa vlasništva na nekretnini fiducijarnog dužnika i o zalogu dionica za koje nisu
izdane isprave dionicama zaključen između tuženika pod 3. R. S.,
tuženika pod 4. TTB d.d. i R. P. d.o.o. S., a koji
ugovor je solemniziran pod OU-488/97 od 4. 11. 1997. kod JB V.
B. iz S..
4.Ovlašćuju se tužitelj na temelju ove presude, zatražiti i postići brisanje
uknjižbe prava vlasništva u korist tužene pod 4. TTB d.d. S.,
sada T. u stečaju, S., na čest zem. 5182/4,
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
kuća, kuća, grada i dvor, 306m2 ZU 15361 KO S. koja je uknjižena za 2/5 idealnog
dijela, te izvršiti uknjižbu prava vlasništva na ime i korist R. D. žene M.
rođ. L. za idealni dio od 2/5 na čest. zem. 5182/4, kuća, kuća, zgrada i dvor,
306m2, Z. 15361 K. S..
5.Dužni su tuženici, ukoliko se usprotive ovoj tužbi, u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka."
II.Dužni su tužitelji u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad.
4. parnični trošak u iznosu od 6.220,64 EUR/46.869,45 kn sa zakonskim zateznim
kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje teku od 5. 10.
2023. do isplate.
Obrazloženje:
1.Kod ovog suda zaprimljena je 8. 5. 2003. tužba tužiteljice D. R.
protiv tuženika 1. M. R., 2. S. R., 3. TTB
d.d. u stečaju i 4. R. P. d.o.o., radi utvrđenja. U. tužbi se navodi kako su u
zemljišnim knjigama kao vlasnici čest zem. 5182/4, koja u naravi predstavlja
stambenu zgradu u S., upisani tuženik pod 1, R. J. i R.
T. za po 1/5 idealnog dijela, tuženik ad. 3. TTB kao
fiducijalni vlasnik, za 2/3 idealnog dijela. R. J. i R. T. da su stekli
svoje idealne dijelove temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojima je
tužiteljici ostalo doživotno pravo plodouživanja. Tužena banka da je svoj suvlasnički
dio koji predstavlja stan u podrumu površine 86 m2 i u potkrovlju površine 100 m2
stekao temeljem odredbe čl. 3. Ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom
vlasništva na nekretnini fiducijalnog dužnika i o zalogu dionica za koje nisu izdane
isprave o dionicama od 31. 10. 1997. koji je solemniziran kod JB, a
zaključen između tuženika ad. 2. R. S., 3. banke i 4. R. P. d.o.o.
Prije zaključenja tog ugovora da je između tuženika ad. 1. R. M. i 2 R.
S. zaključen ugovor o darovanju temeljem kojega je R. S. postao
isključivi vlasnik 2/5 dijela čest zem. 5182/4 K. S., i baš stanova koji su predmet
ugovora o osiguranju novčane tražbine zaključenog s bankom. Oba ugovora da su
sačinjena bez znanja i suglasnosti tužiteljice, koja je suvlasnica predmetne
nekretnine za ½ dijela, budući se radi o bračnoj stečevini. Tuženik ad. 1. da se
uknjižio kao isključivi vlasnik na temelju presude ovog suda, nakon čega je vršio
prijenos vlasništva na sinove. Predloženo je da sud donese presudu kojom će utvrditi
da je tužiteljica suvlasnica za 2/5 idealnog dijela čest zem. 5182/4 KO S., obvezati
tuženike od 1-3 na izdavanje tabularne isprave, te utvrditi kako je tužiteljica
suvlasnica za ½ dijela obaju stanova koji su predmet ugovora o osiguranju novčane
tražbine, te utvrditi ništavim ugovor o darovanju zaključen 9. 12. 1996. između
darovatelja M. R. i tuženika ad. 2., te utvrditi ništavom odredbu čl. 3. Ugovora
o osiguranju novčane tražbine zaključenog između tuženika ad. 2 i banke.
2.Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 11. 3. 2019. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude.
3.Tuženici ad. 1 i 2 nisu osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, dok ih je
tužena ad. 3. TTB d.d. u stečaju osporila u cijelosti. Ističe kako
je nad bankom 8. 9. 2000. otvoren stečaj, te da za suđenje u predmetnom postupku
ne bi bio nadležan ovaj sud. Tužiteljica da nije podnijela prijavu potraživanja u
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
stečajnom postupku što je bila dužna učiniti. Tijekom postupka tuženik ističe da
sklapanjem ugovora o darovanju između M. R. i S. R. 9. 12.
1996. M. R. nije raspolagao s više od ½ dijela predmetne nekretnine, jer je
sinu darovao 2/5 idealnog dijela iste. Stoga, tužiteljica da je nakon zaključenja tog
ugovora imala mogućnosti od supruga tražiti da joj na ime bračne stečevine pripadne
preostali suvlasnički dio ili s njime podijeliti preostali suvlasnički dio na način da bude
namirena u svom dijelu u zajedničkoj imovini. Međutim, tužiteljica da je zajedno sa
suprugom zaključila sa sinom J. R. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim
su raspolagali 1/5 predmetne nekretnine, tako da je u tom trenutku znala kako je
predmetna nekretnina uknjižena na njenog supruga. Identičan ugovor da je zaključen
sa sinom T. R., također za 1/5 dijela predmetne nekretnine.
Tužiteljica da tek u kasnijim podnescima navodi kako je njen protuzakonito i bez
njenog znanja raspolagao imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu, pa činjenica
da je predmetna tužba podnesena 2003., nakon zaključenja spornog ugovora o
darovanju i dva ugovora o dosmrtnom uzdržavanju da ukazuje na činjenicu kako je
znala za raspolaganja koja je njen suprug učinio prema tuženiku ad. 2. S.
R.. Tužiteljica da nakon zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa
sinovima J. i T. R. nije poduzela niti jednu radnju da bi
zajedničko vlasništvo pretvorila u suvlasništvo, odnosno upisala svoj suvlasnički dio u
zemljišnoj knjizi. Nadalje, M. R. da je u svibnju 2004. preostalu petinu darovao
svojim unukama T. i T. R. za po 1/10 dijela, a tužiteljica da nije zatražila
utvrđenje ništetnosti tih kasnijih ugovora.
4.S obzirom da je tijekom postupka prestao postojati tuženik ad. 4. RP, u odnosu na njega obustavljen je postupak rješenjem ovog suda P-1544/21
od 24. 6. 2020.
5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda O-2560/07, Ovr-
1676/2000, ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na
nekretnini fiducijalnog dužnika i o zalogu dionica za koje nisu izdane isprave o
dionicama od 31. 10. 1997., ovjerenog kod JB V. B. O.-
488/97-01 od 4. 11. 1997., ugovora o darovanju zaključenog između M. R. i
S. R. 19. 12. 1996. ovjeren kod JB V. B. 23. 5.
1997., ZK izvatka za čest zem. 5182/4 ZU 15361 od 10. 9. 1996., ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između M. i D. R. te J. R.
28. 1. 1998. ovjeren kod Z. P. broj Ov-614/98 od 29. 1. 1998., ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju zaključen između D. R., M. R. i T.
R. 28. 1. 1998., ovjeren kod Z. P. broj OV-615/98, rješenja ovog suda O-
2565/2007 od 20. 5. 2011., rješenja ovog suda Z-6163/04 od 7. 4. 2006., izvatka iz
zemljišnih knjiga za čest zem. 5182/4 ZU 15361 od 13. 2. 2019., i od 17. 11. 2021.,
presude ovog suda IIP-2544/94, saslušanjem tužene ad. 1, tuženika ad. 3, stečajne
upraviteljice tuženika ad. 4. J. B..
6.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja
kojim traži da se utvrdi kako je pok. D. R. bila vlasnica za ½ idealnog dijela
nekretnine označene kao čest zem. 5182/4, te da ta polovica ulazi u ostavinsku
masu iza njene smrti. Nadalje, trebalo je raspraviti i utvrditi je li ništetan ugovor o
darovanju zaključen 9. 12. 1996. između pok. R. M. kao darovatelja i tuženika
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
ad. 3. R. S., kao daroprimatelja, te je li ništetna odredba čl. 3. Ugovora o
osiguranju novčane tražbine prijenosa vlasništva na nekretnini fiducijalnog dužnika i
o zalogu dionica za koje nisu izdane isprave o dionicama zaključen između tuženika
ad. 3 R. S. i tuženika ad. 4 TTB te R. P.
d.o.o.
8.U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako je između R. M. i R. S. zaključen 9. 12. 1996. ugovor o
darovanju temeljem kojega je R. M. kao vlasnik zgrade izgrađene na
čest zem. 5182/4 K. S. anag. oznake, koja se sastoji od
podruma, prizemlja, prvog i drugog kata te potkrovlja, darovao sinu S.
R. stan u podrumu površine 86 m2 i stan u potkrovlju površine 100m2,
- kako je između TTB d.d. kao vjerovnika te RP d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika, te S. R. kao
fiducijalnog dužnika zaključen 31. 10. 1997. ugovor o osiguranju novčane
tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini fiducijalnog dužnika i o zalogu
dionica za koje nisu izdane isprave o dionicama,
- kako je rješenjem ovog suda Z-8462/97 od 16. 9. 1998. uknjiženo pravo
vlasništva čest zem. 5182/4 za 2/5 dijela na TTB d.d.
S. temeljem prednjeg ugovora o osiguranju novčane tražbine od 31. 10.
1997.,
- kako je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu VVI St-73/00 od 8. 9. 2000.
otvoren stečajni postupak nad TTB d.d. u stečaju,
- kako je u naprijed navedenom ugovoru o osiguranju novčane tražbine, u čl. 1.,
utvrđeno postojanje tražbine vjerovnika (banke) prema dužniku (RP)
čiji je direktor Đ. R., supruga tuženika ad. 3. S. R.,
temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu od 30. 10. 1997. u iznosu od
1.150,000,00 kn, dok je čl. 3. ugovoreno da se radi osiguranja svih tražbina
koje mogu proizaći iz tog ugovora o kratkoročnom kreditu, na vjerovnika
prenese vlasništvo na nekretnini fiducijalnog dužnika, i to upravo na stanovima
u podrumu i potkrovlju zgrade izgrađene na čest zem. 5182/4, koji su bili
predmet darovnog ugovora zaključenog između M. R. kao darovatelja i
njegovog sina, S. R., koji je zaključen 9. 12. 1996.,
- kako je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora od 9. 12. 1996. M. R. bio
upisani vlasnik čest zem. 5182/4, i to temeljem presude zbog izostanka
Općinskog suda u Splitu IIP-2544/94 od 27. 12. 1994.,
- kako je između M. R. i D. R., kao primatelja uzdržavanja te
njihovog sina J. R. kao davatelja uzdržavanja zaključen 29. 1. 1998.
ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predmet kojega je trosobni stan koji se
nalazi u prizemlju predmetne zgrade izgrađene na čest zem. 5182/4, te
podrumska prostorija izvan zgrade površine 18m2 zvana vinarija, što
predstavlja 1/5 dijela zgrade,
- kako je između M. R. i D. R. kao primatelja uzdržavanja te
T. R., njihovog sina kao davatelja uzdržavanja zaključen 28. 1.
1998. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predmet kojega je stan na prvom katu
zgrade izgrađene na čest zem. 5182/4 koji predstavlja 1/5 dijela cijele zgrade,
- kako je tijekom postupka preminula tužiteljica D. R. 25. 12. 2005., te
kako je rješenjem Ovršnog suda O-2565/07 od 20. 5. 2011. prekinut ostavinski
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
postupak, jer bi po mišljenju ostavinskog suda o ishodu predmetnog postupka ovisio sastav imovine ostaviteljice,
- kako među strankama nije sporno da je pok. M. R. unukama K.
T. rođ. R. i T. R. darovao ugovorima od 24. 5. 2004. i 25. 5. 2004.
po 1/10 dijela predmetne nekretnine, odnosno 1/5 cijele nekretnine, temeljem
čega su se rješenjem ovog suda Z-6163/04 uknjižile kao suvlasnice za svoj
suvlasnički dio,
- kako je Trgovačko turistička banka 19. 6. 2000. podnijela prijedlog za ovrhu na
temelju Ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na
nekretnine fiducijalnog dužnika od 31. 10. 1997. tražeći iseljenje ovršenika
S. R. iz stana u podrumu i stana u potkrovlju predmetne zgrade
sagrađene na čest. zem. 5182/4 K. S.,
- kako je rješenjem o ovrsi Ovr 1676/00 od 4. 7. 2000. određena predložena
ovrha,
- kako je protiv prednjeg rješenja o ovrsi S. R. kao ovršenik 28. 2.
2001. izjavio žalbu, koja je odbačena rješenjem ovog suda od 8. 4. 2003., a
koje rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž-1405/03 od
28. 1. 2004., kada je doneseno i rješenje GŽ-181/04 kojim je odbijena žalba
ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi,
- kako je zaključkom ovog suda Ovr-1676/00 provedba rješenja o ovrsi
iseljenjem ovršenika i ispražnjenjem dvaju stanova na predmetnoj nekretnini
određena za 3. 5. 2001., a potom za 27. 5. 2001., kada su popisane stvari u
stanovima koji su predmet iseljenja i ispražnjenja i kada je ovrhovoditelj
uveden u posjed istih, no kasnije tijekom postupka sud je uredovao više puta
iz razloga što je mijenjana brava na vratima stanova ili što su unutra zatečene
treće osobe,
- kako je rješenjem ovog suda Ovr-1676/00 od 2. 5. 2011. utvrđeno da je
dovršena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz razloga što je 27. 11.
2002. sudski ovršitelj predao ovrhovoditeljici u posjed nekretnine koje su
predmet ovrhe, dok je rješenjem od 4. 3. 2022. obustavljena ovrha na
pokretninama ovršenika.
9.Tijekom postupka tužitelji su odustali od prijedloga za izvođenjem dokaza
njihovim saslušanjem, smatrajući relevantnim dokazom saslušanje tužene ad. 1,
tuženika ad. 3 i stečajne upraviteljice tuženika ad. 4. Tužena ad. 1. nema saznanja
koja se odnose na sklapanje darovnog ugovora između njenog pok. djeda i oca
S. R.. Navodi kako je njena obitelj, tu misli na oca i tuženu ad. 2,
deložirani od strane tužene ad. 4 iz stana u potkrovlju kuće, nakon čega su se ona i
sestra s bakom dogovorile kupiti stan ispod onog iz kojeg su deložirane od strica
I. R., koji stan su kupile prije cca 25-26 godina i tužena ad. 2 koristi ga za
stanovanje. Ova svjedokinja također navodi da nema nikakvih saznanja o ugovorima
koje je njen otac sklapao s bankom, niti ima saznanja o ugovorima koje su njen djed i
baka zaključivali glede predmetne nekretnine u … s drugom djecom.
Navodi da je kuća u D. kupljena 60-ih godina i da je nadograđivana, pa da je
tako stan kojeg su ona i sestra kupile od strica nadogradio upravo on. U odnosu na
ostale dijelove nekretnine, nije joj poznato tko je i što gradio. Kuću su kupili djed i
baka zajedno, no ne zna gdje je djeda radio i od kojih novaca je kuća kupljena. Zna
da je baka radila u D.. Nije upoznata s time je li njen djeda obavještavao
baku o raspolaganju nekretninom u D..
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
10.Tuženik ad. 3. navodi kako je firma O. koju je kupio bila u problemima, da
je dizala kredit u TB, te da je zbog trebao kao vlasnik dati nešto u zalog.
Za realizaciju kredita da se obratio ocu i s njim zaključio darovni ugovor glede dva
stana u kući u ... Nakon tog darovanja da nije ishodio uknjižbu prava
vlasništva, jer je kuća bila upisana na bivše vlasnike. Njegova tvrtka RP da
je kupila dionice O. prije 1997., te da je radi potrebnih sredstava osiguranja za
kredit s ocem sklopio ugovor o darovanju. Njegovi roditelji da su se 1962. vratili iz
V. i kupili manju kuću koja se sastojala od podruma i prizemlja, te da osim
njega imaju još tri sina, J., I. i T.. J. i I. da su otišli raditi u
inozemstvo te da su sagradili prvi i drugi kat kuće i potkrovlje, dok je on pomogao
postaviti krov. Njegova majka da je radila u D., te da je u kući imala
prodavaonicu vina. Tvrdi da nije znala za ugovor kojeg je zaključio s ocem. Brat I.
da je umro prije 20 godina. Tvrdi da braća također nisu znala za ugovor kojeg je
zaključio s ocem, niti ima saznanja o tome da bi oni zaključili ugovor s roditeljima.
11.Stečajna upraviteljica tuženika ad. 4. J. B. u svom iskazu navodi da
je nakon otvaranja stečajnog postupka u poslovnim knjigama banke zatečeno
dugovanje RP d.o.o, te da je bivša djelatnica banke, odnosno predsjednica
Uprave odobrila da se dva stana u … unesu kao vlasništvo banke
temeljem ugovora o osiguranju tražbine. U međuvremenu da je pokrenut postupak
deložacije na ta dva stana. Stečajna upraviteljica nema nikakvih saznanja vezanih uz
plasman kredita iz 1997. niti sastavljanje ugovora vezanog uz osiguranje tražbine.
12.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPPa ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga kako slijedi.
13.Odredbom čl. 252. Obiteljskog zakona (NN br. 162/98) koji je bio
na snazi u vrijeme zaključivanja ugovora o zalogu bilo je propisano da je bračna
stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne
zajednice ili potječe iz te imovine.
14.Čl. 253. st.1 navedenog Zakona dalje je propisano da su bračni drugovi u
jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, dok je
čl. 254. propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i
obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
15.Odredbom čl. 257 st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da imovina koju
bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, dok je st.
2 istog čl. propisano da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom
bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 252. ovoga
Zakona (Nasljeđivanje, darovanje i sl.).
16.Iz naprijed cit. zakonskih odredbi proizlazi da postoji zakonska pretpostavka
prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini,
ako nisu drugačije ugovorili, tj. radi se o zakonskoj neoborivoj presumpciji
(praesumptio iuris et de iure).
17.Iz rezultata raspravljanja proizlazi da je predmetna čest zem. 5182/4 u vrijeme
sklapanja darovnog ugovora od 9. 12. 1996. bila upisana kao vlasništvo M.
R. za cijelo, i to temeljem presude zbog izostanka ovog suda IIP-2544/94 od 27.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
12. 1994.; te također proizlazi da je ta nekretnina bračna stečevina D. i M.
R., budući tako proizlazi iz iskaza saslušanih tuženika i priležećih isprava,
ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, gdje je evidentno da su svojom imovinom
suglasno raspolagali. Također, postoji zakonska presumpcija da se radi o jednakim
dijelovima u vrijeme koje se odnosi na sklapanje ugovora o zalogu. Međutim, ono što
je odlučno za odlučivanje u ovom postupku jeste da se od svih stranaka pravnog
posla zasnivanja založnog prava traži savjesnost i poštenje, pa potom primjena
načela povjerenja u zemljišne knjige kojim se omogućuje trećim osobama da steknu
založno pravo na nekretnini bračnih drugova, premda je samo jedan bio upisan kao
vlasnik, iz razloga što treće osobe nisu dužne istraživati tko su vlasnici predmetne
nekretnine. S tim u vezi, postavlja se pitanje je li D. R. znala za predmetni
ugovor o darovanju kojega je njen suprug zaključio sa sinom T. 9. 12. 1996.
Osim tvrdnje da ona za to nije znala, tužitelj tijekom postupka na te okolnosti nije
dostavio niti jedan relevantni dokaz zbog kojeg bi sud mogao prihvatiti njegove
tvrdnje. Čak štoviše, dokazi izvedeni u postupku upućuju na zaključak da je D.
R. bila involvirana u sve poslove vezane uz predmetnu nekretninu i da joj
predmetni ugovor o darovanju od 9. 1. 1996. nije mogao ostati nepoznat. Naime,
nakon ovog ugovora o darovanju zaključenim sa sinom S., M. i D.
R. zaključili su 28. 1. 1998., dakle gotovo dvije godine kasnije ugovore o
dosmrtnom uzdržavanju sa sinovima J. i T., predmet kojih su stan u
prizemlju, vinarija i stan na prvom katu, što ukupno predstavlja 2/5 predmetne
nekretnine, a prilikom sklapanja ugovora D. R. zastupao je suprug M. kao
punomoćnik. Tužena ad. 1. T. K. navodi kako su nakon deložacije provedene
u postupku Ovr-1676/00 ona i sestra dogovarale s bakom kako će kupiti stan na
drugom katu od strica I. R., no nigdje u postupku nema dokaza da bi I.
R. bio upisan kao vlasnik posebnog dijela zgrade, a sami tužitelji tijekom
postupka tvrde da su isključivi vlasnici cijele nekretnine njihovi roditelji D. i
M.. Pored toga, sudu nije dostavljen nikakav kupoprodajni ugovor iz kojeg bi bilo
razvidno da su tužena ad. 1 i 2 kupovale bilo kakve nekretnine od strica. Sud ne
poklanja vjeru iskazu tuženika ad. 3. da njegov otac nije obavijestio majku o ugovoru
o darovanju kojeg su zaključili, jer je njegov iskaz nelogičan i iskonstruiran za potrebe
predmetnog postupka. Tako, navodi kako se nakon darovanja nije uknjižio kao
vlasnik darovanog dijela nekretnine jer su kuća i zemlja bili upisani kao vlasništvo
obitelji M.. No, tužitelji su u spis dostavili dokaz da je presuda zbog izostanka
kojom je M. R. utvrđen vlasnikom čest zem. 5482/4 donesena 27. 11. 1994. i
on je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora bio upisani vlasnik, pa stoga razlozi koje
tuženik ad. 3 navodi nisu točni. Jednako tako, sud ne poklanja vjeru njegovom iskazu
da nema saznanja o ugovorima koje su njegovi roditelji zaključili s braćom
T. i J., jer je upravo on priložio te ugovore u dokazne svrhe. S
obzirom na sve pravne poslove koje su sklapali D. i M. R. sa svojom
djecom i unukama, teško je povjerovati da samo za ugovor o darovanju zaključen s
tuženikom ad. 3 pok. D. nije znala, a kako je naprijed navedeno za takve
tvrdnje nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz. Imajući u vidu činjenicu da su
D. i M. R. kupili i gradili kuću, vodili postupke radi sređivanja ZK stanja,
raspolagali svojom imovinom za života, te uz to D. R. obavljala i poslovnu
djelatnost u ovoj kući, sud drži životno logičnim da je znala i sudjelovala u svim
odlukama koje su se donosile glede predmetne nekretnine. Uostalom, ovršni
postupak radi iseljenja i ispražnjenja dvaju stanova koji su predmet ugovora o
osiguranju zaključenog između banke i S. R. započeta je 19. 6. 2000., a
D. R., unatoč činjenici da je sud 27. 5. 2001. ušao u oba stana, te da je i u
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
daljnjem tijeku postupka bilo više uredovanja, nije izjavila prigovor treće osobe,
tražeći obustavu ovrhe, već je predmetna tužba podnesena tek 8. 5. 2003.
18.Prema odredbi čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
("NN" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09, 143/12 i 152/14) smatra se da zemljišne knjige istinito i potpuno
održavaju činjenično i stvarno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s
povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno
ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema
odredbama zakona.
19.Prema odredbi st. 2. istog članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku
sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na
okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, dok je
odredbom st. 3. propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome
samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
20.Odredbom čl. 124. istog Zakona propisano je da stjecatelj koji je postupajući s
povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine
( u konkretnom slučaju založno pravo sukladno odredbi čl. 318. istog Zakona- zaštita
povjerenja u zemljišne knjige), stekao je tu nekretninu kao da njoj ne postoje tuđa
prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih
knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.
21.Prema odredbi čl. 8. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN
br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13)
zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu
mjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok je odredbom st. 3. istog članka
propisano da je stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne
knjige pravno zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno
razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog
stanja. Također, i ova odredba propisuje da se nedostatak dobre vjere ne može
prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
22.Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05, 41/08, 125/11, 78/15) ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili
moralu društva ništetan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu
pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
23.Dakle, naprijed cit. odredbom čl. 322. ZOO-a određene su pretpostavki
ništetnosti, odnosno ništetan je onaj ugovor koji je protivan: 1/ Ustavu R.
H., 2/ prisilnim propisima ili 3/ moralu društva, i to pod uvjetom ako cilj
povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u
određenom slučaju ne propisuje što drugo. Propis ovog članka sadržajno je isti kao
što je to bilo s čl. 103 ZOO/91, a promjena se odnosi na pravno nazivlje, jer umjesto
izraza ništavost kojega je koristio ZOO/91, uveden je izraz ništetnost. Nadalje,
stranka koja smatra da je ugovor nevaljan u stupnju ništetnosti (negotium nullum)
može zahtijevati zaštitu pred sudom podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti, a
odluka suda je utvrđujuća (deklaratorna). Ništetnost nastaje ex tunc, tj. od samog
trenutka sklapanja pravog posla, nastupa po samom zakonu, te s obzirom na tu
činjenicu sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo)-čl. 327. st. 1. ZOO-a.
Također, prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
24.Kako je naprijed navedeno, kod zasnivanja založnog prava na nekretnini
od svih stranaka pravnog posla traži se savjesnost i poštenje, pa potom primjena
načela povjerenja u zemljišne knjige čime se stječe mogućnost trećim osobama, u
konkretnom slučaju tuženiku ad. 4 da stekne založno pravo na 2/5 dijela predmetne
nekretnine bračnih drugova D. i M. R., premda je samo jedan od njih bio
upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, jer kao treća osoba nije dužna istraživati
tko su vlasnici predmetne nekretnine, posebno imajući u vidu prednje obrazloženo
utvrđenje suda kako D. R. kao bračnom drugu nije moglo ostati nepoznato
raspolaganje predmetnom nekretninom od strane njenog supruga. Dakle, cijeneći
činjenicu da je tužena ad. 4 postupala s povjerenjem u zemljišne knjige te činjenicu
da D. R. nije tražila upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao i
činjenicu da je znala i mogla znati za raspolaganja predmetnom nekretninom od
strane supruga, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je ocijeniti neutemeljenim.
25.Prednica tužitelja D. R. tvrdi da je suvlasnica predmetne
nekretnine za ½ dijela temeljem bračne stečevine, da se ona i suprug nisu podijelili,
te da nije znala za ugovor o darovanju kojeg je njen suprug sklopio s tuženikom ad.
3. Međutim, D. R. je zajedno sa suprugom sklapala ugovore kojima su
raspolagali svojom imovinom, a iz svih tih pravnih poslova proizlazi kako suvlasnički
dijelovi nisu sporni. Tako, stan u podrumu i potkrovlju zgrade predstavlja 2/5 imovine,
prema spornom ugovoru o darovanju, stan u prizemlju i vinarija, te stan na prvom
katu predstavljaju po 1/5 dijela, a stan darovan unukama 1/5 dijela. Dakle, tuženik
ad. 4 s pravom ističe kako je predmet ugovora o darovanju od 9. 12. 1996. 2/5 dijela
predmetne nekretnine, pa tako M. R. nije raspolagao s više od ½ dijela
predmetne nekretnine i prednica tužitelja D. R. imala je mogućnost od svog
supruga tražiti da joj na ime bračne stečevine pripadne preostali suvlasnički dio
predmetne nekretnine. No, D. R. je znala da je njen suprug upisan kao
vlasnik cijele nekretnine, a zajedno s njim sklopila je dva ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju i treći ugovor kojim se raspoređuju preostale 3/5 predmetne nekretnine,
što jasno upućuje na zaključak da je D. R. znala i za predmetni ugovor o
darovanju, kao i za ugovor o osiguranju novčane tražbine kojeg je tuženik ad. 3
zaključio s bankom.
26.Dakle, tijekom postupka tužitelji nisu dokazali niti jednu pretpostavku iz čl.
322. ZOO-a iz koje bi proizlazilo da su ugovor o darovanju i ugovor o osiguranju
novčane tražbine koji se pobijaju u cijelosti ili djelomično protivni Ustavu RH,
prisilnom propisu ili moralu društva. Nadalje, sukladno odredbi čl. 322. st. 2 ZOO u
slučaju da je sklapanje određenog ugovora bilo zabranjeno samo jednoj strani,
ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj,
a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
Tuženiku ad. 4 kao ugovornoj strani nije bilo zabranjeno sklapanje predmetnog
ugovora o zalogu, već upravo suprotno, u situaciji kada banka klijentu odobri kredit
posve je uobičajeno da će se ugovoriti i određena sredstva osiguranja.
27.Glede točke I. tužbenog zahtjeva tužitelja, za navesti je da je ostavinski sud
prekinuo ostavinski postupak do okončanja predmetnog postupka, no stranke nisu
upućene na podnošenje tužbe radi utvrđenja što čini ostavinsku masu pok. D.
R., niti to mogu samoinicijativno tražiti u postupku koji je započet po tužbi koja se
temelji na drugom činjeničnom i pravnom osnovu, a prvotno postavljenim tužbenim
zahtjevom D. R. tražila je da se utvrdi suvlasnicom 2/5 idealnog dijela
predmetne nekretnine.
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450
28.Ovaj sud nije prihvatio prigovor stvarne nenadležnosti istaknut od strane
tuženika ad. 4. koji tvrdi kako je tužiteljica trebala prijaviti potraživanje u stečajnom
postupku, iz razloga što u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom
tužiteljica D. R. nije imala utvrđenu tražbinu, odnosno status stečajnog
vjerovnika u smislu odredbe čl. 70., 71. i 72. Stečajnog zakona (NN
44/1996, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12,
45/13, 71/15).
29.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a
tuženiku ad. 4. obistinjen je trošak kako slijedi: za zastupanje na ročištima od 20. 4.
2021., sastav podneska od 23. 6. 2022., zastupanje na ročištima od 7. 2. 2023., 19.
4. 2023., ročištu za objavu odluke po 750,00 kn, za zastupanje na ročištima od 28.
5. 2021., 3. 11. 2021., 9. 2. 2022., 28. 3. 2022., 21. 4. 2022., 4. 10. 2022., 2. 6.
2023., 3. 10. 2023., te za sastav podneska od 8. 9. 2023., po 3.750,00 kn što ukupno
iznosi 37.495,56 kn uvećano za 9.373,89 kn PDV tako da trošak zastupanja ukupno
iznosi 46.869,45 kn/6.220,64 EUR.
U Splitu, 5. listopada 2023.
S U D A C
Vica Roščić v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave
prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun tužitelja i pun. tuženika ad. 4
- tuženima,
- u spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.