Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-961/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Ljubljanoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika Ivice Kučinca, odvjetnika iz Valpova, na ročištu za donošenje i objavu presude 14. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
l. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 9011836633, sklopljenog dana 29. kolovoza 2006. godine u Osijeku, između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. [adresa], OIB:02535697732, i tužiteljice HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja u čl. 1. glasi: "…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti … CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."; u čl. 4. st. 1. glasi: "…Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…", u čl. 4. st. 2. glasi: "Kamata se obračunava u CHF…", u čl. 5. st. 2. glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", u čl. 6. st. 2. glasi: "…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja… U slučaju promjene kamatne stope…Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", u čl. 11. st. 8. glasi: " Ugovorne strane su suglasne da se , na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune…", u čl. 11. st. 9. glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF…".
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužiteljici HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 319,11 eura, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužiteljici, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
– na iznos od 6,20 eura, počev od 31. prosinca 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 23,94 eura, počev od 31. siječnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 22,41 euro, počev od 28. veljače 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 29,53 eura, počev od 31. ožujka 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 20,45 eura, počev od 30. travnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 38,26 eura, počev od 31. svibnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 39,13 eura, počev od 30. lipnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 61,00 euro, počev od 31. srpnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 60,79 eura, počev od 31. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 17,40 eura, počev od 30. rujna 2010. godine, pa do isplate; sve u roku od 15 dana..
III. Odbija se zbog zastare tužbeni zahtjev u preostalom djelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da tužiteljici HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 337,02 eura, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužiteljici, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
– na iznos od 4,45 eura, počev od 31. kolovoza 2007. godine, pa do isplate;
– na iznos od 4,46 eura, počev od 30. rujna 2007. godine, pa do isplate;
– na iznos od 4,36 eura, počev od 31. listopada 2007. godine, pa do isplate;
– na iznos od 4,47 eura, počev od 30. studenog 2007. godine, pa do isplate;
– na iznos od 4,39 eura, počev od 31. prosinca 2007. godine, pa do isplate;
– na iznos od 4,53 eura, počev od 31. siječnja 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,36 eura, počev od 28. veljače 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,58 eura, počev od 31. ožujka 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,34 eura, počev od 30. travnja 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,26 eura, počev od 31. svibnja 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,27 eura, počev od 30. lipnja 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,30 eura, počev od 31. srpnja 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,23 eura, počev od 31. kolovoza 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,23 eura, počev od 30. rujna 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,72 eura, počev od 31. listopada 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,74 eura, počev od 30. studenog 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,82 eura, počev od 31. prosinca 2008. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,32 eura, počev od 31. siječnja 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,24 eura, počev od 28. veljače 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,00 eura, počev od 31. ožujka 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,09 eura, počev od 30. travnja 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,09 eura, počev od 31. svibnja 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,93 eura, počev od 30. lipnja 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,00 eura, počev od 31. srpnja 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,86 eura, počev od 31. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,96 eura, počev od 30. rujna 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,89 eura, počev od 31. listopada 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,02 eura, počev od 30. studenog 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 9,95 eura, počev od 31. prosinca 2009. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,21 euro, počev od 31. siječnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,28 eura, počev od 28. veljače 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,44 eura, počev od 31. ožujka 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,71 euro, počev od 30. travnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 10,73 eura, počev od 31. svibnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 11,07 eura, počev od 30. lipnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 11,17 eura, počev od 31. srpnja 2010. godine, pa do isplate;
– na iznos od 11,55 eura, počev od 31. kolovoza 2010. godine, pa do isplate; sve u roku od 15 dana.".
IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., [adresa], OIB: 02535697732, da naknadi tužiteljici HK iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.127,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka, iznad iznosa od 1.127,73 eura do iznosa od 2.621,60 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu dana 9. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priložene dokumentacije u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 29. kolovoza 2006., Ugovor o kreditu broj: 9011836633, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.113,37 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na rok od 48 mjeseci otplatom kroz mjesečne anuitete na način da se anuitet plaća u kunama, a isti se obračunava po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF i odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Tužbenim zahtjevom stoga traži da sud utvrdi da je cijeli Ugovor ništetan te da naloži tuženiku da tužitelju vrati kompletan iznos koji je temeljem ništetnog Ugovora stekao bez pravne osnove. Alternativnim zahtjevom traži da sud utvrdi da su ništetni samo dijelovi ugovornih odredbi u kojima su sadržani valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, kao i da sud naloži tuženiku da tužitelju vrati novčani iznos koji je naplatio po osnovi tih odredbi. Obvezao se konačno postaviti tužbeni zahtjev u pogledu visine nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, s obzirom da u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine preplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava i glavni i alternativni tužbeni zahtjev jer iste smatra neosnovanim, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine. Istaknuo je prigovor zastare. Osporava da bi odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile nepoštene i nedopuštene pa samim tim smatra da iste nisu niti ništetne. Naglasio je da je tuženik tužitelju prilikom sklapanja Ugovora pružio sve potrebne informacije te mu je dao potrebne informacije o konkretnom ugovornom odnosu koji je ugovorni odnos tužitelj trebao shvatiti primjenom dužne pažnje.
3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Sud je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja te izvršenog uvida u dokumentaciju koju su stranke dostavile na sudski spis, objavio dana 1. listopada 2021. presudu poslovni broj: P-3305/2019-32, kojom je u cijelosti prihvatio alternativni tužbeni zahtjev te je obvezao tuženika da plati tužitelju troškove parničnog postupka. Dopunskom presudom od 17. prosinca 2024., donesenom pod poslovnim brojem: P-3305/2019-43, odlučeno je i o glavnom tužbenom zahtjevu na način da je isti u cijelosti odbijen. Dopunska presuda, kojom je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu, u međuvremenu je postala pravomoćna jer stranke istu nisu pobijale žalbom, dok je povodom žalbe tuženika ukinuta Presuda kojom je odlučeno o alternativnom tužbenom zahtjevu, poslovni broj: P-3305/2019-3 od 21. listopada 2021.. Ista je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-55/2025-2 od 27. lipnja 2025. u točkama I., II., III. i IV. izreke, dok je u odnosu na točku V. izreke, kojom je tužitelj ustvari odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 27. prosinca 2019. i 2. ožujka 2021., postala pravomoćna. Iz rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž- 55/2025-2 od 27. lipnja 2025. u bitnom proizlazi da prvostupanjski sud u postupku koji je prethodio donošenju presude, kojom je odlučio o alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu, nije u cijelosti pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga je prvostupanjskom sudu naloženo da u ponovljenom postupku ponovno ocjeni dokazne prijedloge stranaka te da odluči o izvođenju svih predloženih dokaza radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.
4. Postupajući po uputi iz rješenja Županijskog suda u Sisku saslušan je tužitelj i njegov izvanbračni drug na okolnosti ima li tužitelj svojstvo potrošača, je li neposredno pregovarao s tuženikom o spornim odredbama Ugovora te je li od tuženika dobio informacije i obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to u: Ugovor o kreditu na str. 8-11 spisa, potvrda o uplati na str. 37 spisa, plan otplate na str. 90-91 spisa, pregled uplata po kreditu na str. 92-93, potvrda o uplati na str. 99, Nalaz vještaka na str. 101-115 spisa, račun vještaka na str. 116, očitovanje vještaka na primjedbe tuženika na str. 133, prvostupanjska presuda na str. 141-159 spisa, potvrda u uplati na str. 183, drugostupanjsko rješenje na str. 203 -209 spisa.
4.1.Sud nije provodio dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka osobnog bankara i javnog bilježnika, na okolnost uputa, pojašnjenja i informacija koje su davali strankama prilikom sklapanja istovrsnih ugovora, jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga, a što je i naglasio na glavnoj raspravi održanoj 28. listopada 2025. (str. 214. spisa).
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka, te odredbi o promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi.
6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika dana 29. kolovoza 2006. sklopljen predmetni Ugovor (str. 8-9 spisa). Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužitelju isplatu kredita za kupnju osobnog automobila u iznosu od 21.113,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate 48 mjeseci. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća ili dan plaćanja anuiteta. Nije sporno niti da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila. Nesporno je i da je u međuvremenu tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit te da nije nikad provedena konverzija kredita.
7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporno je imali li tužitelj svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Također je sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.
8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.
9. Iz iskaza tužitelja, odnosno tužiteljice proizlazi da je Kredit podigla radi kupnje osobnog automobila jer su ju iz auto kuće uputili na tuženika kao banku preko koje će se izvršiti financiranje putem kredita. Sa sobom je vodila supruga, jer je bolovala od leukemije i jer se suprug kao muško bolje razumije u te stvari. Sredstva iz kredita u cijelosti su utrošena za kupnju osobnog automobila te su ona i suprug isti koristili cijelo vrijeme za osobne potrebe, odlaske kod liječnika, u bolnicu i druge svakodnevne životne potrebe. Ugovor je sastavila banka, a kako je suprug bio s njom i kako je on pregovarao, bankar je njemu dao ugovor da pročita. Sjećam se da je na kraju ona sve osobno potpisala. Nije mogla pregovarati o odredbama ugovora, jer je ugovor bio sastavljen od strane tuženika. Za vrijeme otplate kredita došlo je do rasta otplatne rate. Taj je rast bio znatan i predstavljao je veliko financijsko opterećenje za nju i supruga. Da je u vrijeme podizanja predmetnog kredita znala da će doći do znatnijeg povećanja otplatne rate kredit ne bi niti podigla pod tim uvjetima. Ne zna šta znače pojmovi valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Bankar joj nije spominjao niti tumačio te pojmove, a ona osobno nije tražila pojašnjenja kad su otplatne rate počele rasti jer je o tome računa vodio suprug.
9.1. Iz iskaza supruga (izvanbračnog partnera) tužiteljice GK proizlazi da su on i tužiteljica odlučili kupiti novi automobil jer im je isti bio potreban za svakodnevne potrebe i odlaske liječniku. Supruga je u to vrijeme već primala njemačku mirovinu i teško je bila bolesna. Zajedno sa suprugom otišao je u Fiatovu auto kuću u [adresa] gdje su izabrali automobil Fiat Punto Grande. U razgovoru s djelatnikom auto kuće odabrali su financiranje putem kredita te je djelatnik auto kuće sačinio svu potrebnu dokumentaciju. Nakon toga su upućeni kod tuženika radi realizacije kredita. U banci su im ponudili predmetni kredit u CHF, što je za svjedoka bilo iznenađenje, jer je za svoga radnog vijeka podigao i otplatio više kredita koji su bili u tadašnjoj valuti DEM ili kunama. O valuti CHF nije ništa znao, međutim, na kraju su prihvatili taj ugovor, jer su automobil već odabrali i trebalo ga je platiti. Nitko u banci nije pojašnjavao ništa vezano za sporne odredbe o kamatnoj stopi i valuti. Poznato mu je da je došlo do značajnog povećanja otplatne rate jer je osobno nosio neke uplate u ime tužiteljice, koje su se odnosile na otplatu. U početku oko godinu dana, otplatna rata je bila ujednačena, a nakon toga, zbog povećanja kamate i tečaja, došlo je do enormnog rasta uslijed čega je i glavnica povećana. Osobno je imao drugi kredit u istoj valuti CHF koji je bio namjenski stambeni, kod kojeg je isto tako došlo do rasta otplatnih rata te se zbog toga njihovo kućanstvo našlo u teškoj financijskoj situaciji, jer su većinu svojih primanja trošili na podmirivanje ta dva kredita pa im nije ostajalo dovoljno za osnovne životne potrebe i lijekove. Na kraju su kroz godine uspjeli nekako sve isfinancirati. U konačnici, sva sredstva iz predmetnog kredita utrošena su za kupnju navedenog osobnog automobila. Isti su cijelo vrijeme koristili za svoje osobne potrebe, za odlaske liječniku. Oboje su cijelo vrijeme u mirovini od podizanja kredita do dan-danas. Svjedok je kasnije otvorio svoj OPG ali automobil nije nikad koristio za potrebe koje proizlaze iz rada tog OPG-a, već isključivo kao prijevozno sredstvo za odlaske liječniku, u bolnicu, trgovinu i za svakodnevne druge osobne potrebe.
10. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja i svjedoka GK, jer je su dani životno i okolnosno. Iskazi su u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu, i to prije svega sa Ugovorom o kreditu. Naime, u samom ugovoru je naznačeno da je namjena kredita kupnja vozila (članak 2), a s obzirom na formu i oblik ugovora, sud zaključuje da je isti zaista sačinjen od strane tuženika kao banke, jer je sačinjen u strogo formalnom obliku na unificiranom obrascu kojeg su tuženik, pa i druge banke, koristile i koji koriste za kreditne odnose pa su stoga i životne tvrdnje da na sadržaj tako sastavljenog ugovora nisu mogli utjecati.
11. Iz Nalaza sudskog vještaka DV Consulting d.o.o. od 23. ožujka 2021. (str. 101-115 spisa), pisanog pojašnjenja vještaka od 3. kolovoza 2021. (str. 133 spisa), proizlazi da su tužiteljica i tuženik zaključili predmetni Ugovor o kreditu 29. kolovoza 2006., a prema kojemu je tužiteljici odobren kredit u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 21.113,37 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja. Redovna kamata prilikom zaključenja ugovora o kreditu je iznosila 5,20 % godišnje. U svom nalazu i mišljenju vještak je prikazao promjene kamatnih stopa po predmetnom ugovoru o kreditu, kako slijedi:
-kamatna stopa 5,25 % godišnje od kolovoza 2007., visina anuiteta 375,10 CHF, što znači da je sa kamatnom stopom 5,25 % anuitet 375,10 CHF, a s kamatnom stopom 5,15 % anuitet 376,73 CHF, ili s višom kamatnom stopom je niži anuitet po ovom dokumentu;
- do 31. srpnja 2007. kamatna stopa 5,20 % godišnje, anuitet 685,01 CHF;
-do 31. siječnja 2008. kamatna stopa 6,20 % godišnje anuitet 382,03 CHF;
-do 31. kolovoza 2010. kamatna stopa 7,45 % godišnje, anuitet 380,13 CHF; Na listovima spisa 92 - 93 se nalazi Specifikacija uplata po navedenom kreditu iskazana u valuti i u CHF. lz istog dokumenta je vidljiva naplata 605,00 kn ili 65,81 CHF dana 30.08.2006., godine (što bi trebala biti naplata interkalarne kamate), pa je vještak iz navedenog razloga kao datum korištenja kredita naznačio 30.08.2006., kada je srednji tečaj iznosio 4,634649 kn za 1 CHF, pa bi tada iznos anuiteta bez utjecaja promjene visine kamatne stope i utjecaja valutne klauzule, kroz cijelo razdoblje iznosio 2.262,36 kn mjesečino.
Nalaz je sačinjen u tri dijela, i to kao razlika koja je nastala uslijed promjene visine kamatne stope i valutne klauzule i u konačnici kao razlika anuiteta. U koloni obračuna razlike anuiteta koja je Anuitet po ugovoru je prikazana visina anuiteta od 2.262,36 kn mjesečno, a u koloni plaćeni anuitet se nalazi iznosi plaćanja obveza iz dostavljene dokumentacije tuženika. Razlika između ova dva iznosa se nalazi u koloni Razlika. Vještak naglašava da je tijekom trajanja obveze otplate kredita tečaj CHF u odnosu na kune bio u nekim razdobljima niži od tečaja sa početka otplate kredita, pa je tužiteljica tada plaćala manje iznose koji su u izračunu označeni sa predznakom " - " (negativna tečajna razlika). Negativna tečajna razlika ili manje plaćeni iznosi su 1.327,04 kn. Više plaćeni iznosi su 6.270,53 kn, pa je razlika između više i manje plaćenih iznosa 6.270,53 kn - 1.327,04 kn=4.973,49 kn (razlika kamate 2.539,06 kn + tečajna razlika 2.404,43 kn).
11.1. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz vještaka, dok je tuženik prigovarao u biti pravnim pitanjima koja su usmjerena na činjenicu da je vještak svoj nalaz zasnovao isključivo na početnom otplatnom planu, smatrajući da je cjelokupni kreditni odnos utemeljen na fiksnoj kamatnoj stopi i tečaju.
11.2. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud.
12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od
09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.
13. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše, iz čl. 324. st. 2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u većem dijelu osnovan.
16. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Stoga tužitelj u ovoj parnici nije niti trebao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi Ugovora koji je on kao potrošač zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita, čije odredbe su dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih odluka. Tužitelj prema čl. 328. ZOO-a ima pravo na isticanje ništetnosti, jer se ništetnost ne gasi, bez obzira je li kredit otplaćen u cijelosti pa se na ništetnost osnovnog ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora, to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.
17. Iz iskaza tužitelja i svjedoka GK te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi kupnje motornog vozila, koje je vozilo (osobni automobil Fiat Punto Grande) tužitelj sa izvanbračnim partnerom koristio za odlaske doktoru, u trgovinu i druge osobne potrebe, iz čega proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Nadalje, proizlazi da djelatnici tuženika tužitelju i njegovom izvanbračnom partneru nisu niti paušalno isticali mogućnost rasta anuiteta zbog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe, odnosno rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Stoga je tuženik tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. Stoga je sud i povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je isti naglasio da mu ni dan-danas nije jasno šta znači valutna klauzula i tečajna razlika. To je uostalom i životno, jer je opće poznato da su predmetni krediti u to vrijeme bili opće prihvaćeni, jer su za iste bili najpovoljniji uvjeti. Upravo zbog svega toga, sud je mišljenja da je tuženik trebao i morao, kako tužitelju, tako i ostalim svojim klijentima, detaljno pojasniti i omogućiti pregovaranje o spornim odredbama, svim mogućim rizicima, kao i parametrima po kojima se određuje visina kamatne stope, a očito je da isti nije postupio na taj način. Zbog toga je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, u smislu u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).
18. Slijedom navedenoga, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi Ugovora naznačen u točki I. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika kao kreditora bez mogućnosti utjecaja tužitelja kao korisnika kredita.
19. Ništetnost dijela odredbi Ugovora naznačen u točki I. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi navedenih članaka Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita te prema kamatnoj stopi na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF i kamatnoj stopi na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu.
20. Utvrđeni preplaćeni iznosi naznačeni u točki II. izreke ove Presude, koji predstavljaju ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, naplatio više nego što bi mu pripadalo da takvih odredbi nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost predmetnih ugovornih odredbi, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Pritom treba naglasiti da je tužitelj podneskom zaprimljenim 28. listopada 2025. (str. 210-212 spisa) specificirao svoje potraživanje po osnovi preplate temeljem ništetnih odredbi na način da je utvrđenja o preplati svakog pojedinog iznosa iz Nalaza vještaka preračunao u valutu euro sukladno fiksnom tečaju konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna . To stoga što je u međuvremenu došlo do promjene službene valute u Republici Hrvatskoj. Budući je u računskom smislu, uz primjenu naprijed navedenog tečaja konverzije i iznosa iz Nalaza vještaka, nakon matematičke kontrole od strane ovog Suda pravilno specificirano potraživanje po osnovi preplate tečajne razlike sufd je odlučio kao u izreci ove Presude pod točkom II.
21. Iznose kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog tečaja sud nije uzeo u obzir jer tuženik točno određene iznose, kada je tečaj bio niži, nije potraživao protutužbom ili prigovorom radi prebijanja ili materijalno pravnim prigovorom prijeboja. Navedeni zaključak u skladu je i sa pravnim shvaćanjem istaknutim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023..
22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti djelomično osnovan. Naime, postavljeni tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st.1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći 13. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini pretplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći 13. lipnja 2018.. Navedeno iz razloga što su presude u Kolektivnom sporu kojim je utvrđena ništetnost predmetnih odredba postale pravomoćne 13. lipnja 2014., odnosno 13. lipnja 2018., kako je to detaljno i obrazloženo u točki 12. obrazloženja ove presude. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 9. prosinca 2019.. Dakle, tražbina tužitelja po osnovi preplate tečajne razlike nije u zastari, jer rok zastare od pet godina, koji je počeo teći 13. lipnja 2018. nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica. Međutim, rok zastare za preplatu razlike nastale zbog promjenjive kamatne stope protekao je s danom 12. lipnja 2019. pa je potraživanje tužitelja po toj osnovi u zastari. Stoga je tužitelj odbijen zbog zastare sa zahtjevom za isplatu preplate nastale zbog ništene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te je odlučeno kao u izreci ove Presude pod točkom III..
23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje H. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je uspio u postupku sa 74,32 % (100 % u odnosu na osnovu i 48,64 % u odnosu na visinu 319,11/ 656,30=0,4863x100=48,63%, dakle 100% + 48,64% = 148,63% : 2=74,32%). Tuženik je uspio u postupku sa 25,68% (0% u odnosu na osnovu i 51,37% u odnosu na visinu 337,02/ 656,30=0,5137x100=51,37%, dakle 0% + 51,37% = 51,37% : 2=25,68%). Budući je tužitelj uspio u većoj mjeri i to sa 74,32 %, od njegovog uspjeha oduzima se uspjeh tuženika koji iznosi 25,68% pa je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici 48,64%.
Tužitelju, su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji su po ocjeni ovog suda bili nužni za njegov konačni uspjeh i to kako slijedi:
- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,
- trošak sastava obrazloženog podneska od 14. veljače 2020. (str. 60-63 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,
- trošak sastava obrazloženog podneska od 13. svibnja 2021. (str. 123-127 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se tim podneskom tužitelj očitovao o nalazu vještaka te je istim specificirao tužbeni zahtjev sukladno Nalazu vještaka, s tim da je u troškovnikom omaškom umjesto 13. svibnja, naznačio 13. lipnja 2021.,
- trošak sastava obrazloženog podneska od 6. srpnja 2021. (str. 131-132 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se u istome tužitelj očitovao o podnesku tuženika od 17. svibnja 2021.,
- trošak sastava obrazloženog podneska od 28. listopada 2025. (str. 210-212 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer je u istome tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno promjeni službene valute u Republici Hrvatskoj, a što je u konačnici pridonijelo smanjenju troškova, s obzirom da sud nije morao tražiti dopunu Nalaza vještaka,
- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanima 10.veljače 2021., 20. kolovoza 2021. i 28. listopada 2025., u iznosima od 100 bodova za svako ročište ili ukupno 300 bodova za 3 ročišta što množenjem s vrijednosti boda od 2,0 eura ukupno iznosi 600,00 eura, a što je u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife.
Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika, koje su po ocjeni ovog Suda bili nužne za uspjeh tužitelja u ovoj parnici temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 1.600,00 eura, na koji je pridodan PDV po stopi od 25 %, a što iznosi 2.000,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 265,44 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 116 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Također tužitelju je priznat i zatraženi iznosi za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,08 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 2.318,52 eura. Navedeni trošak po ocjeni ovog suda bio je nužan za konačni tužiteljev uspjeh u ovoj parnici.
24. S obzirom da je tužitelj uspio sa 48,64 % u ovoj parnici, istomu je u konačnici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.127,73 eura.
25. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za trošak sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 27. prosinca 2019. i 2. ožujka 2021., jer je o tim troškovima pravomoćno odlučeno presudom ovog suda P-3305/2019-32 od 1. listopada 2021. na način da je tužitelj točkom V. izreke presude odbijena s tim troškovima, što je pobliže i obrazloženo u točki 47. obrazloženja citirane presude. S obzirom da tužitelj nije u tome dijelu protiv navedene presude podnosio žalbu, a isto nije učinio tuženik, koji doduše za to nije imao ni pravnog interesa, navedena presuda u tome dijelu je postala pravomoćna. Nadalje, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za trošak sastava po punomoćniku odvjetniku podneska od 13. ožujka 2020., jer je tim podneskom tražio odgodu pripremnog ročišta zbog obveza punomoćnika u kaznenom predmetu, kojoj je odgodi na kraju i udovoljeno zbog situacije vezane uz Covid-19, a ne zbog obveza u kaznenom predmetu, s tim da punomoćnik uz taj podnesak nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je uopće imao obveze u isto vrijeme, odnosno isti dan u kaznenom predmetu. Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za sastav po punomoćniku odvjetniku podneska od 20. kolovoza 2021., jer je tim podneskom tražio odgodu ročišta kako bi mogao svojoj stranci prezentirati tuženikovo prigovaranje na nalaz vještaka, što sud ne smatra značajnim za konačan uspjeh tužitelja u ovom postupku. Isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na presude, s obzirom da tu pristojbu nije platio, niti je pozivan da istu plati, a kako je u međuvremenu došlo do izmjena Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/2023) te su potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, proizlazi da tužitelj tu pristojbu nije dužan niti platiti. Nadalje, ostatak iznosa s kojim je odbijen za naknadu troškova odnosi se na smanjenje zbog djelomičnog uspjeha u ovom postupku, kako je to naprijed i navedeno.
26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Valpovo, 14. studenog 2025.
Sudac
Goran Jokić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.
Dostaviti:
1.Tužitelju po punomoćniku
2.Tuženiku po punomoćniku
