REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-124/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Natalija Weiss, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene OHĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa posebna skrbnica Tihana Politeo, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirane jedinice Split, radi spora o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-70/2022 od 10. srpnja 2025., dana 14. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se kao osnovana žalba tuženice, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P Ob-70/2022 od 10. srpnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Određuje se privremena mjera koja glasi:

1.Zajedničko maloljetno dijete stranaka IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođen **.**.2018., stanovat će s ocem OH, OIB: [osobni identifikacijski broj] u [adresa], na adresi [adresa], s tim da će otac i dijete prethodno proći postupak reunifikacije – ponovnog zbližavanja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u Zagrebu, za koje vrijeme će otac djeteta OH posjećivati dijete u toj ustanovi i provoditi postupak reunifikacije onom dinamikom kojom to odredi poliklinika, a sve u suradnji s nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Maksimir u Zagrebu, te se otac djeteta ovlašćuje da prebivalište djeteta samostalno prijavi na svojoj adresi stanovanja, te je majka djeteta, dužna odmah predati dijete nadležnom Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured [adresa], u [adresa], radi daljnjeg postupanja koji će koordinirati i nadgledati provođenje ove mjere. U ostalim elementima roditeljske skrbi roditelji će zajednički ostvarivati roditeljsku skrb.

2. Zabranjuje se majci djeteta, OHĐ OIB- [osobni identifikacijski broj], te članovima njene obitelji ocu ŽH, majci DH i bratu GH, ostvarivanje osobnih odnosa s maloljetnim djetetom, IH OIB: [osobni identifikacijski broj] za vrijeme provođenja postupka re unifikacije - ponovnog zbližavanja oca i djeteta, do drugačije odluke suda.

3. Ova privremena mjera može trajati najdalje do pravomoćnosti ovog postupka, s tim da se ova mjera može ukinuti i prije toga ako prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera određena ili se izmijene okolnosti.

4.Tijek roka za žalbu i žalba protiv ove odluke ne odgađaju provedbu privremene mjere.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da se radi o sudskoj odluci prilikom čijeg se donošenja nije vodilo računa o najboljem interesu djeteta. Ostaje kod istaknutog prigovora nenadležnosti suda prvoga stupnja za donošenjem predmetne odluke kraj činjenice da se mlt. dijete tijekom trajanja postupka preselilo u drugu državu članicu Europske unije – [adresa], te se u tom pravcu poziva na relevantne odredbe Uredbe Vijeća broj 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću. Ukazuje da je predmetni postupak bio pokrenut radi ostvarenja osobnih odnosa između oca i djeteta, a tek je naknadno, tijekom trajanja istog postupka, tužitelj preinačio tužbeni zahtjev i zatražio da se djetetu odredi stanovanje s njim, odnosno da mu se povjeri roditeljska skrb. Tuženica se takvoj preinaci izričito protivila, međutim sud da ju je očito dopustio bez provođenja potrebnog postupovnog ispitivanja dopuštenosti takve preinake i bez ocjene međunarodne nadležnosti suda u novonastalim okolnostima. U trenutku kada je preinaka zahtjeva učinjena, dijete je već imalo novo uobičajeno boravište u [adresa], zbog čega hrvatski sud više nije bio međunarodno nadležan za odlučivanje o roditeljskoj skrbi, sukladno članku 8. Uredbe broj 2201/2003 (Bruxelles II bis). Ukazuje da postupci radi ostvarivanja osobnih odnosa i postupci radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi su sadržajno i pravno različiti te se ne mogu proizvoljno stapati. U situaciji kada stranka osporava preinaku, a mijenja se pravna priroda spora i dolazi do bitno drugačijeg činjeničnog i pravnog okvira, sud je dužan odbiti takvu preinaku i uputiti stranku na pokretanje zasebnog postupka pred međunarodno nadležnim sudom. Umjesto toga, sud je donio privremenu mjeru kojom mijenja status quo i povjerava dijete roditelju s kojim dijete nikada nije živjelo, čime se postupovno i materijalnopravno prekoračuje granice izvorne tužbe i povrjeđuje pravo tužene na pravično suđenje. Ukoliko je doista postojala potreba za odlučivanjem o roditeljskoj skrbi, zakoniti put bio bi pokretanje zasebnog postupka u skladu s pravilima o međunarodnoj nadležnosti, obzirom na to da je dijete u tom trenutku već živjelo u [adresa], nadležan bi bio sud u toj državi članici, u skladu s člankom 8. Uredbe broj 2201/2003 (Bruxelles II bis). Sadržajem svoje žalbe tuženica osporava utvrđeno činjenično stanje i izvedene zaključke suda te ukazuje da je predmetno rješenje donijeto suprotno najboljim interesima zajedničkog mlt. djeteta. Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Predmet ove pravne stvari je odluka o privremenoj mjeri o osobnim pravima zajedničkog mlt. djeteta ovdje parničnih stranaka, koja se odnosi na pitanje s kojim će roditeljem dijete živjeti i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s onim roditeljem s kojim neće živjeti, utemeljena na odredbi članka 536. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ).

4.1. Naime, radi se o privremenoj mjeri koja je donijeta u okviru predmeta gornji poslovni broj, a koji predmet je pokrenut po tužbi tužitelja radi izmjene odluke, i to presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob-35/2021 od 21. prosinca 2021. kojom je određeno da se osobni odnosi tužitelja s mlt. djetetom (rođenim **.**.2018.) odvijaju na javnim površinama prikladnim za igru djece, prvi i zadnji vikend u mjesecu, subotom od 16:00 do 18:00 sati i nedjeljom od 9:00 do 11:00 sati, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb [adresa], na način da će tuženica dovesti i odvoditi dijete s mjesta održavanja osobnih odnosa. Svoju tužbu tužitelj je utemeljio na tvrdnji da mlt. dijete iznimno dobro reagira na kontakte s ocem, pa da stoga određena dinamika osobnih odnosa nije dostatna u pravcu u pravcu još kvalitetnijeg i povezivanja s djetetom, a posebno i kraj činjenice da on živi u [adresa] a dijete u [adresa], pa njegovi dolasci na susrete i druženja za njega su izuzetno financijski tegobni. Stoga predlaže da sud donese presudu na način da se osobni odnosi između oca i djeteta odvijaju prema dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane, tada najmanje svaki prvi i treći vikend u mjesecu, subotom od 9:00 do 20:00 sati i nedjeljom od 9:00 do 20:00 sati, tri puta tjedno telefonskim putem i to utorkom, četvrtkom i nedjeljom, na način da će navedene dane u 17:00 sati tužitelj uspostaviti telefonsku vezu na mobilni telefon kojeg koristi tužena a kojoj se, nakon uspostavljanja telefonske veze nalaže omogućiti djetetu nesmetani telefonski razgovor s tužiteljem.

4.2. Podnescima od 16. rujna 2022., 2. prosinca 2024., 2. siječnja 2025. te konačno od 26. svibnja 2025., tužitelj svoju tužbu i tužbeni zahtjev dopunjuje i mijenja, tako da konačno predlaže da se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P Ob- 35/2021 od 21. prosinca 2021. izmijeni na način da mlt. IH sada stanuje s ocem na adresi u [adresa], koji će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad djetetom, dok će majka ostvarivati osobne odnose s mlt. sinom na način da će ga viđati svaki prvi i treći vikend u mjesecu, subotom od 10:00 do 19:00 sati i nedjeljom od 10:00 do 19:00 sati; dva puta tjedno putem video poziva na broj telefona oca djeteta, utorkom i petkom s početkom u 17:00 sati, u trajanju okvirno 15 minuta u nazočnosti oca djeteta, kao i da je dužna na ime uzdržavanja djeteta doprinositi svakomjesečno novčanim iznosom od 200,00 eur, koji će plaćati na tekući račun oca počevši od dana podnošenja ovog zahtjeva pa nadalje.

4.3. Obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev i činjenične tvrdnje na kojima isti temelji, tužitelj je na ročištu održanom 1. rujna 2022. istakao i prijedlog za određivanjem privremene mjere u odnosu na ostvarivanje susreta i druženja s djetetom, prvotno na način kako je to opisano u tužbu, koji je prijedlog dopunjavao i mijenjao sukladno istaknutim tužbenim zahtjevima, pri čemu je sud rješenjem od 23. listopada 2023. prihvatio prijedlog tužitelja te odredio privremenu mjeru (pozivom na odredbe članka 119., članka 124. i članka 536. stavka 1. ObZ) na način da se njegovi osobni odnosi s mlt. sinom ostvaruju na način da će otac s djetetom komunicirati putem video poziva na broj telefona majke djeteta, četiri puta tjedno, ponedjeljkom, srijedom, petkom i nedjeljom s početkom u 20 sati, u trajanju okvirno 15 minuta, u nazočnosti majke djeteta, koja mjera će trajati nadalje do pravomoćnosti postupka u kom je donijeta, time da se može ukinuti i prije toga ako prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera određena, pri čemu je sud odredio da tijek roka za žalbu i žalba protiv te odluke ne odgađaju provedbu privremene mjere.

4.4. Nadalje, obzirom na konačno istaknuti tužbeni zahtjev te činjenicu da se prethodno opisana privremena mjera primjenjivala do 22. prosinca 2023., nakon čega se prestala provoditi jednostranom odlukom tuženice, da bi se nastavila još u prvim mjesecima 2024. nakon čega je trajno prekinuta, tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 26. svibnja 2025. predložio određivanje predmetne privremene mjere, koju je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao osnovanu - rukovodeći se pritom kako materijalnom dokumentacijom u predmetu prvenstveno kombiniranim nalazom i mišljenjem stalnih vještaka medicinske struke to spec. forenzičke psihijatrije dr. Sanje Batine i spec. kliničke psihologije ČH, tako i personalnim dokazima, i to iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja, kao parnične stranke, obzirom je zaključio, kraj utvrđenog činjeničnog stanja, da je majka svojim postupcima otuđila dijete od oca koji ima sve roditeljske kapacitete jer nema nikakvih opravdanih razloga da se susreti i druženja između oca i djeteta odvijaju putem video poziva (radi se o minimumu kontakata koja su privremenog trajanja), da je majka odvela dijete u [adresa] a da o tome nije obavijestila oca niti ga je redovito obavještavala o svim bitnim stvarima vezanim za dijete (gdje živi, tko ga čuva, od čega žive – u predmetu ne postoje podaci niti o zdravstvenom a niti o socijalnom statusu kako djeteta tako i majke) a što je trebala i morala, da majka svojim ponašanjem tijekom čitavog postupka želi oca potpuno isključiti od ostvarenja roditeljstva opstruirajući ga i odugovlačeći (odbija se podvrgnuti kako osobno određenom kombiniranom vještačenju unatoč pozivima vještaka, tako istome odbija podvrgnuti dijete), da u predmetu nema podataka o roditeljskim kompetencijama majke, ali niti cjelovite slike odnosa djeteta prema ocu i njegove spremnosti održavati susrete i druženja s ocem, da je predložena mjera nužna jer utvrđene okolnosti zahtjevu povjeravanje djeteta ocu na stanovanje i provođenje postupka ponovnog zbližavanja (reunifikacije) oca i djeteta (članak 536. u vezi s člankom 417. točkom 3. ObZ), da se radi o odluci koja je usmjerena na dobrobit djeteta obzirom na štetne posljedice koje može pretrpjeti dijete zbog otuđenja od oca, a također, radi se o mjeri kojom će se omogućiti dijagnostika djeteta ukoliko to bude potrebno, a sve to u suradnji s nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured [adresa] u [adresa], koji će koordinirati preuzimanje djeteta i smještaj djeteta u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u Zagrebu ili drugu potrebnu ustanovu a koji će također provoditi postupak ponovnog zbližavanja oca i djeteta. Sud je ocijenio da predloženom i određenom mjerom pobliže opisanom pod točkom I. stavak 1. izreke, dijete nije na gubitku jer je opet sa svojim roditeljem (ovaj put s ocem), naučit će se i odvajati od majke, a također da je zdravlje djeteta značajnije od pohađanja škole, s tim da dijete školu može pohađati i u Republici Hrvatskoj čiji je državljanin, ukoliko to bude potrebno zbog trajanja mjere. Obzirom je zaključio da je u najboljem interesu mlt. djeteta da nastavi stanovati s ocem, istoga je ovlastio (članak 96. stavak 1., 2. i 3. ObZ) da prebivalište djeteta samostalno prijavi na svojoj adresi stanovanja, time da će u svim ostalim elementima roditeljske skrbi, odluke donositi ravnopravno, zajednički i sporazumno.

4.5. Obzirom je odlučeno da će se provoditi postupak reunifikacije kroz to vrijeme (da bi se postupak uspješno obavio bitno je da nema negativnog utjecaja sa strane roditelja otuđivača i članova njegove obitelji), sud je zabranio majci djeteta (ovdje tuženici) te članovima njene obitelji - ocu ŽH, majci DH i bratu GH, da ostvaruju osobne odnose s mlt. djetetom, sve do drugačije odluke suda (točka I. stavak 2. izreke).

4.6. Točkom I. stavkom 3. izreke odlučeno je da će privremena mjera trajati do pravomoćnosti postupka u kom je donijeta, time da se može ukinuti i prije toga ako prestanu postojati razlozi zbog kojih je određena ili se izmijene okolnosti zbog kojih je donijeta (članak 534. ObZ), a točkom I. stavak 4. izreke, odlučeno je da tijek roka za žalbu i žalba protiv donijete odluke ne odgađaju njenu provedbu (članak 535. ObZ).

5. Obzirom je tuženica tijekom trajanja parničnog postupak i donošenja odluke o predloženoj privremenoj mjeri napustila Republiku Hrvatsku te se preselila u [adresa], na adresu u [adresa], o čemu je obavijestila nadležni Hrvatski zavod za socijalnu skrb, Područni ured [adresa] podneskom od 21. veljače 2023., to je podneskom od 4. studenog 2024. podnijela zahtjev za delegacijom nadležnosti suda prvoga stupnja u [adresa], sve to pozivom na članak 15. Uredbe Vijeća (EZ) broj 2201/2003 (Uredba Brussels II bis) i članak 67. ZPP, te je istodobno predložila „alternativno“ provođenje dokaza u odnosu na nju i zajedničko mlt. dijete da se prihvatiti socijalno izviješće RH umjesto određenog psihijatrijskog vještačenja dolazak na koje je i za nju i za mlt. dijete tegobno zbog njenih radnih obveza i školskih obveza mlt. djeteta.

5.1. Taj zahtjev tuženice sud je ocijenio neosnovanim te je donio predloženu privremenu mjeru (nakon što je preotvorio zaključenu glavnu raspravu u predmetu), pozivom na odredbu članka 9. stavak 1. u vezi s člankom 8. i članka 20. stavak 1. Uredbe vijeća (EZ) broj 2001/2003 od 27. studenog 2003. (Službeni list Europske unije L338/1 - dalje u tekstu: Uredba Bruxelles II bis) kojom su regulirana pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te je stavljena izvan snage Uredba (EZ) broj 1347/2000.

6. Prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je ocijenio da je nadležan za donošenje odluke o predloženoj privremenoj mjeri, međutim pogrešno je postupio kada je istu odredio, jer činjenično stanje bitno za odluku o prijedlogu nije potpuno utvrđeno pa je posljedično, materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

7. Obzirom da je predmet ovoga spora odluka o privremenoj mjeri utemeljena na odredbi članka 536. stavak 1. ObZ, koja ne predstavlja meritornu odluku već se njome privremeno reguliraju odnosi među strankama, ovaj sud će se zadržati samo ocijeni žalbenih navoda istaknutih u pravcu nenadležnosti suda prvoga stupnja za donošenjem predmetne privremene mjere i ispunjenju pretpostavki za istu.

7.1. Naime, člankom 8. stavak 1. Uredbe Bruxelles II bis propisana je opća nadležnost za pitanje roditeljske odgovornosti država članica u kojoj u kojoj dijete ima uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka. Izraz „roditeljska odgovornost“ označava prava i obveze koje se odnose na dijete ili njegovu imovinu, koja su sudskom odlukom dodijeljena fizičkoj ili pravnoj osobi, primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom, a taj izraz uključuje i prava roditeljske skrbi i odgoja djeteta te prava na kontakt s djetetom (članak 2. Uredbe). Prema praksi Suda EU (C- 90/97 Swaddling v Adjudication Officer) uobičajeno boravište se odnosi na državu u kojoj odnosna osoba uobičajeno boravi i u kojoj ima težište životnih odnosa.

8. Nije sporno da se tijekom trajanja ovoga postupka u kom se raspravljalo i o osnovanosti prijedloga tužitelja za određivanjem predložene privremene mjere, tuženica zajedno s mlt. djetetom preselila u [adresa] (već i prije donošenja privremene mjere od 23. listopada 2023.) - prema stanju predmeta u prosincu mjesecu 2022., te da od tog trenutka zajedničko mlt. dijete stranaka težište životnih odnosa ima upravo u toj državi u kojoj već duže vrijeme uobičajeno boravi.

8.1. Prema sadržaju žalbe tuženice sporno je da li je sud prvoga stupnja nadležan za donošenje predmetne odluke kraj njene tvrdnje da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 20. Uredbe Bruxelles II bis odnosno da je propustio primijeniti odredbu članka 15. iste Uredbe koja je primjenjivija u predmetnom slučaju.

8.2. Odredbom članak 20. Uredbe Bruxelles II bis propisano je da u žurnim predmetima odredbe Uredbe ne sprječavaju sudove države članice da donose privremene, uključujući i zaštitne mjere, u odnosu na osobe i imovinu u toj državi, koje im omogućava pravo te države članice, čak i ako je, u skladu s Uredbom, stvarno nadležan sud druge države članice.

8.3. Predmetna privremena mjera donijeta je u okviru parničnog predmeta u kojem se meritorno odlučuje o sadržaju roditeljske skrbi - izmjeni odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o susretima i druženjima s drugim roditeljem, koji još nije okončan, pa u slučaju kada se dijete preseli u drugu državu članicu EU - konkretno u Njemačku a jedan od roditelja ostane u Republici Hrvatskoj - ovdje tužitelj, sud Republike Hrvatske može donijeti privremenu mjeru u odnosu na roditelja i dijete dok se postupak ne okonča, pod uvjetom da je to u najboljem interesu djeteta. Dakle, u predmetnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvoga stupnja nadležan je za donošenjem predložene privremene mjere kojom se privremeno određuju odnosi glede roditeljske skrbi i to sve dok se pravomoćno ne okonča postupak u kom je ta mjera donijeta (poslovni broj P Ob-70/2022).

9. Odredbom članka 91. ObZ propisano je u stavku 1. da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, a stavkom 3. istog članka propisano je da su roditelji dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Osobna prava djeteta propisana su odredbom članka 84. ObZ, kao i odredbom članka 119. istoga Zakona, sukladno kojoj dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi (stavak 1.). Stavkom 2. propisano je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, dok je stavkom 3. propisano da obitelj koji ne stanuje s djetetom nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno.

10. Privremene mjere koje se koje se donose u obiteljskim stvarima propisane su odredbama članka 529. do 542. ObZ.

10.1. Odredbom članka 529. stavka 1. točka 1. ObZ propisan je poseban postupak osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.

10.2. Odredbom članka 536. stavka 1. ObZ propisano je da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom. Stavkom 5. istog članka propisano je da je u postupcima iz stavka 1. do 3. sud dužan omogućiti djetetu izražavanje mišljenja u skladu s odredbom članka 360. ObZ-a, a prema stavku 6. sud je dužan saslušati roditelje te zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

10.3. Sve te odredbe donijete su u cilju zaštite najboljih interesa mlt. djeteta i u provedbi tih odredbi i aktivnosti vezanih na djecu, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u članku 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97) te istovjetna odredba članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010.), SL EU C83.

10.4. Dakle, opravdano je donijeti privremenu mjeru samo ukoliko je u skladu s dobrobiti djeteta, obzirom na načelo prvenstvene zaštite prava i dobrobiti djeteta koje je ne samo konvencijsko pravo utemeljeno na članku 1. stavka 3. Konvencije o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 1/10), već je to i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljsko pravne zaštite u domaćem pravnom sustavu sukladno članku 5. ObZ.

11. Osnovano tuženica ističe, da predmetna privremena mjera, prema onom provedenom i utvrđenom, u najboljem interesu mlt. djeteta parničnih stranaka, već je „težište“ iste usmjereno na roditelje koji zbog svojih krajnje i teško poremećenih odnosa ne mogu se sporazumjeti o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi nad djetetom odnosno o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti.

11.1. Ovaj sud druga stupnja prihvaća dokazanim da nakon sporazumnog razvoda braka ovdje parničnih stranaka (u kom postupku je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi nad mlt. djetetom sukladno kom će dijete stanovati s majkom na njenoj adresi u [adresa] a s ocem će održavati susrete i druženja te je otac obvezan plaćati uzdržavanje djeteta a otac se suglasio i da majka samostalno zastupa dijete u svim bitnim pravima djeteta pa tako između ostaloga da odlučuje o prijavi i odjavi prebivališta i boravišta djeteta) tužitelj nije kontinuirano održavao susrete i druženja sa mlt. sinom, kao što je prethodno rečeno, očito zbog krajnje i teško narušenih odnosa između roditelja djeteta, koji su dodatno opterećeni razlozima iz pravomoćnih sudskih odluka koje su donijete protiv tužitelja zbog počinjena kaznenih djela na štetu majke (nasilje u obitelji) ali i djeteta (neplaćanje uzdržavanja), kao i onih čiji je ishod neizvjestan, ali će biti donijete u postupcima koje su koje su u međuvremenu pokrenule obje parnične stranke.

11.2. Prihvaća pravilnim i zaključak da činjenica neodržavanja kontinuiranih i kvalitetnih odnosa između roditelja i djeteta, može dovesti do udaljavanja djeteta od roditelja, posebno ako su oni posljedica opstrukcije jednog od roditelja u odnosu na drugog (što tužitelj u predmetnom slučaju tvrdi) što konačno, u takvim okolnostima, može imati i štetne posljedice na psihofizičko zdravlje djeteta (na što ukazuju i vještaci medicinske struke u svom nalazu i mišljenju).

11.3. Međutim, bez provođenja potpunog i pravilnog dokaznog postupka - a što je u predmetnom slučaju izostalo, u kom će se utvrditi sve činjenice na kojima tužitelj temelji svoj prijedlog, ne može se donijeti odluka kao što je predmetna, a koja je opravdana zaključkom suda kako je majka, svojim postupcima otuđila dijete od oca, pa je stoga u najboljem interesu djeteta da se žurno povjeri ocu na stanovanje te da se započne s postupkom reunifikacije, jer sve u suprotnom bilo bi štetno za dijete.

12. Mlt. IH (rođen **.**.2018.) je dijete koje od trenutka razvoda braka svojih roditelja živi s majkom koja o njemu dominantno brine, pa tako i u [adresa] u kojoj prebiva od kraja 2022. Majka tijekom postupka tvrdi, što ponavlja i u svoj žalbi, da dijete u [adresa] pohađa školu, ima svoje prijatelje, govori njemački jezik i potpuno je integriran u novu sredinu.

13. Obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja a posljedično i o predloženoj privremenoj mjeri, određeno provođenje kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja radi procijene roditeljskih kapaciteta kako tužitelja tako i tuženice i njihovih eventualnih ograničenja, ali i mlt. djeteta a sve kako bi se mogla dati adekvatna ocjena kvalitete odnosa između roditelja i djeteta te donijeti mišljenje koje je u najboljem interesu mlt. djeteta, vještaci su bili dužni svoj nalaz i mišljenje dati nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži predmetu te pregledom oba roditelja ali i djeteta. Obzirom da se majka ali i dijete unatoč pozivima vještaka, nisu podvrgli određenom vještačenju, vještakinje su svoj osnovni nalaz i mišljenje te njegovu dopunu – koji je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan i na njemu utemeljio svoju odluku) dali na temelju uvida u materijalnu dokumentaciju u predmetu te pregledom samo tužitelja kao parnične stranke.

13.1. Takav nalaz i mišljenje ne može biti osnov za donošenje predmetne odluke, posebno kada se uzme u obzir činjenica da je majka obrazložila razloge koji sprječavanju nju i dijete da se istome podvrgne, te je predložila način utvrđivanja spornih okolnosti od strane nadležnih tijela države u kojoj sada prebivaju i ona i dijete, a potrebu utvrđivanja okolnosti koje se odnose na funkcioniranje tuženice i mlt. djeteta u [adresa], putem nadležnih tijela te države predložila je i posebna skrbnica mlt. djeteta, jer je smatrala da nesuradnja majke tijekom predmetnog postupka ne može biti razlog donošenje odluke kao što je predmetna.

14. Dakle, činjenice bitne za odluku o prijedlogu tužitelja nisu potpuno i pravilno utvrđene, pa se stoga ne može kao pravilna prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da je predmetna privremena mjera donijeta u najboljem interesu mlt. djeteta, slijedom čega su se stekli uvjeti za njenim ukidanjem sukladno odredbi članka 380. stavak 3. ZPP.

15. U ponovljenom postupku, sud prvoga stupnja dopunit će provedeno vještačenje na način da će pozvati majku a samim time i dijete da dođu u Republiku Hrvatsku (u vremenu koje je za njih najpogodnije obzirom na njihove radne i školske obveze) kako bi se od strane imenovanih vještaka i nad majkom proveo postupak anamneze roditelja i kapacitiranosti roditeljske skrbi a nad djetetom postupak procijene njegova psihofizičkog stanja. Nakon toga, vještaci će dati svoj konačni nalaz i mišljenje procjenom roditeljske kapacitiranosti oba roditelja i najboljeg interesa mlt. djeteta.

15.1. Ukoliko pak majka zajedno s djetetom ne bi mogla doći u Republiku Hrvatsku radi vještačenja, sud će službenim putem zatražiti pravnu pomoć od nadležnih tijela u [adresa] koji će obaviti terenski uvid u mjestu prebivališta tuženice i mlt. djeteta, o tome sačiniti izvješće koje će dostaviti sudu, a ukoliko je to moguće od nadležnih tijela iste države zatražit će se i procjena roditeljske kapacitiranosti majke i psihofizičkog stanja mlt. djeteta, koje će dokaze sud potom uzeti u obzir prilikom donošenja nove odluke o privremenoj mjeri.

16. Ovdje se posebni ističe da je prvenstveno na roditeljima da svojim trudom doprinesu poboljšanju i normalizaciji međusobnih odnosa koji će onda moguće rezultirati i dogovoru oko skrbi nad mlt. IH, pa su u tom pravcu roditelji dužni poduzeti sve radnje i aktivnosti za njegovu dobrobit odnosno najbolji interes koji je dominantni interes o kom je sud dužan voditi brigu, i tim interesom se rukovoditi tek u izostanku sporazuma roditelja.

U Puli-Pola 14. studenoga 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić